Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-499/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Roberte Pandža predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kuduz, odvjetnik u Osijeku, protiv 1. tužene CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužene KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-14/2022-29 od 2. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja OS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-14/2022-29 od 2. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I.I. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stan broj 3 koji je etažiran kao E-3 s suvlasničkim dijelom od 2198/10000 cijele nekretnine u naravi trosoban stan broj 3 u prizemlju, ukupne površine od 100,76 m2 te sporednog dijela koja se sastoje od terase sa 8,30 m2, spremišta broj 1 sa 8,44 m2, spremišta broj 2 sa 3,68 m2 i tavanskog prostora sa 110,61 m2, a koji stan se nalazi u nekretnini upisanoj u zk. odjel Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 41 i dvorište OST, ukupne površine 963 m2 – suvlasništvo tužitelja OS, i 1. tuženice CS, na ravne dijelove što je 1. tuženica dužna priznati i tužitelju izdati tabularnu ispravu za upis uknjižbom prava suvlasništva za korist tužitelja u zemljišne knjige u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će takvu ispravu u protivnom zamijeniti pobijana presuda.

Pod točkom I.II. odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju br. OV-4157/13 i OV 4171/13 od 21. lipnja 2013. godine sklopljen između 1. tuženice CS kao primateljice uzdržavanja i 2. tuženice, kao davateljice uzdržavanja ništetan u odnosu na suvlasnički udio tužitelja od ½ predmetnog stana broj 3, koji je etažiran kao E-3 sa suvlasničkim dijelom od 2198/10000 cijele nekretnine u naravi trosoban stan broj 3 u prizemlju, ukupne površine 100,76 m2 te sporednog dijela koji se sastoji od terase sa 8,30 m2, spremišta broj 1 sa 8,44 m2, spremišta broj 2 sa 3,68 m2 i tavanskog prostora sa 110,61 m2, a koji stan se nalazi u nekretnini upisanoj u zk. odjel Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 41 i dvorište OST ukupne površine 963 m2.

Pod točkom I.III. izreke odbijen je zahtjev kojim se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da na tužiteljevoj ½ stana, broj 3, koji je etažiran kao E-3 sa suvlasničkim dijelom od 2198/10000 cijele nekretnine u naravi trosoban stan broj 3 u prizemlju, ukupne površine 100,76 m2 te sporednog dijela koji se sastoji od terase sa 8,30 m2, spremišta broj 1 sa 8,44 m2, spremišta broj 2 sa 3,68 m2 i tavanskog prostora sa 110,61 m2, a koji stan se nalazi u nekretnini upisanoj u zk. odjel Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 41 i dvorište OST ukupne površine 963 m2, izvrši brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju br. OV-4157/13 i OV-4171/13 od 21. lipnja 2013. godine te uspostavi zemljišno-knjižno stanje prije upisa određenog rješenjem posl. br. Z-6443/13.

Pod točkom I.IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim se nalaže 1. i 2. tuženici da solidarno naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.355,15 eura uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženoj parnični trošak u iznosu od 5.578,65 eura u roku 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a nisu niti počinjene bitne povrede na koje se tuženik poziva u žalbi. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Tvrdnje iz žalbe tužitelja da mu je prvostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer da sud prvog stupnja nije sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ocijenio sve provedene dokaze te da odluka prvostupanjskog suda predstavlja arbitrarnu odluku su netočne. U odnosu na te žalbene tvrdnje valja reći da je sud prvog stupnja, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud. U okolnostima u kojima su odlučne činjenice utvrđene pravilno izvedenim dokazima to se kao neosnovani otklanjaju žalbeni prigovori o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kao i žalbeni prigovor o povredi prava iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni [broj], 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) te neosnovano upire na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 8. ZPP-a.

7. Suprotno tužiteljevim prigovorima koji se svode na vlastitu drukčiju prosudbu dokaznih rezultata postupka, sud prvog stupnja je savjesnom i brižljivom ocjenom relevantnih ključnih okolnosti iz dokaza koje je valjano izveo pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a za svoja utvrđenja i zaključke izložio dostatne i uvjerljive razloge.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stan opisan pod točkom I. izreke suvlasništvo tužitelja i 1. tužene CS svakog u 1/2 te predstavlja zajedničku imovinu tužitelja i 1. tužene, zahtjev za izdavanjem tabularne isprave, te zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju br. OV-4157/13 i OV 4171/13 od 21. lipnja 2013, sklopljen između 1. tužene CS i tužene KS ništetan u odnosu na suvlasnički udio tužitelja od ½ predmetnog stana uz nalog da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da na ½ stana tužitelja izvrši brisanje zabilježbe tog ugovora te uspostavi zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije upisa određenog rješenjem poslovni broj Z-6443/13.

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je sa 1. tuženom CS u dugogodišnjoj izvanbračnoj zajednici od mjeseca rujna 1992. do studenog 2016. za vrijeme koje je 1. tužena CS dana 16. travnja 1993. sklopila ugovor o prodaji predmetnog stana sa [adresa], stambeno i komunalno gospodarstvo Općine [adresa] sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 6/93, 48/93 – dalje- Zakon o prodaji stanova) pa tvrdeći da su zajednički otplaćivali predmetni stan te da je sudjelovao i u adaptaciji istog, smatra da sporni stan predstavlja njihovu zajedničku imovinu te da je stekao suvlasništvo u jednakom dijelu s 1. tuženom CS na predmetnom stanu.

10. Između stranaka je nesporno da je 1. tužena CS vlasnik stana upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to trosobnog stana broj 3 u prizemlju, površine 100,86 m2 te sporednog dijela koji se sastoji od terase za 8,30 m2, spremišta broj 1 sa 8, 44 m2, spremišta broj 2 sa3,68 m2 i tavanskog prostora sa 110,61 m2. Nije sporno niti da su 1. i 2. tuženica sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21. lipnja 2013.

11. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da je izvanbračna zajednica tužitelja i 1. tužene CS trajala od rujna 1992. do rujna 2016.

- da je 3. kolovoza 1988. 1. tužena CS sklopila Ugovor o korištenju sa IPK Osijek za stan u [adresa], površine 30 m2 kao nositelj stanarskog prava u kojem su kao članovi porodičnog domaćinstva upisani kćer, LS i sin ZS,

- da je 17. prosinca 1990. 1. tužena CS kao nositelj stanarskog ptava sklopila ugovor o zamjeni stanova tako da je stan u [adresa], na kojem je imala stanarsko pravo zamijenila za predmetni stan u [adresa], O.

[adresa], površine 101,92 m2,

- da je 16. travnja 1993. godine 1. tužena CS kao nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, kao kupac sklopila sa Općinom Osijek kao prodavateljem ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo za stan na adresi [adresa], površine 101,92 m2, sukladno odredbama

- Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91, 33/92, 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 - dalje u tekstu; Zakon o prodaji stanova) na kojima postoji stanarsko pravo za cijenu u iznosu 22.953, 678 HRD, na obročnu otplatu u roku od 20 godina, i uz priznato učešće 1. tuženoj vlastitih sredstava uloženih u stan oštećen u oružanoj agresiji u iznosu od 772,092 HRD te je mjesečni obrok iznosio 101.510 HRD,

- na temelju potvrde Zavoda za stanovanje od 27. svibnja 2013. utvrđeno je da je predmetni stan u cijelosti otplaćen 24. svibnja 2013.,

- da se tužitelj prijavio na adresu predmetnog stana u jesen 1992.

- da tužitelj nikada nije bio upisan u Ugovor o korištenju stana kao član obiteljskog domaćinstva,

- na temelju rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove od 27. rujna 2003. utvrđeno je da je 1. tuženoj CS utvrđeno pravo na povrat vlastitih sredstava uloženih u obnovu ratom oštećenog predmetnog stana u iznosu od 18.718,31 kunu / 2.484,35 eur[1] /, koja sredstva su 1. tuženoj i isplaćena,

- na temelju izvansudske nagodbe zaključene 1. veljače 2010. između Croatia osiguranja d.d. Filijala Osijek te JS i CS razvidno je da je oštećenoj CS na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe isplaćen iznos od 140.000,00 kn / 18.581,19 eur/, na ime troškova crnine 2.500,00 / 331,81 eur, a njezinom bratu JS 140.000,00 kn / 18.581,19 eur/, na ime smrti bliske osobe, troškovi vijenca 500,00 kn / 66,36 eur/, crnine 2.000,00 kn /265,45 eur /, spomenika 20.000,00 kn / 2.654,46 eur/, troškova sahrane 7.800,00 kn / 1.035,24 eur / te karmina 5.000,00 kn / 2.654,46 eur/, a koji novac je upotrijebila za uređenje predmetnog stana

- na temelju rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Zlatka Šimašeka u Osijeku broj O- 1754/09-4 od 10. prosinca 2009. utvrđeno je da su iza pok. C JS nasljednicima proglašeni K i JS, te je utvrđena ostavinska masa u vidu nekretnine u Osijeku, kuće u [adresa], 6/16 dijelova i pokretnina u vidu potraživanja prema HZMO i novca na tekućem računu,

- na temelju kartice kredita na ime tužene CS vođenih po Zavodu za stanovanje d.o.o. za period od 14. svibnja 1993. do zaključno 23. svibnja 2013. razvidne su uplate koje su vršene od strane 1. tužene, te je cjelokupan iznos kredita podmiren s danom 23. svibnja 2013.,

- na temelju prometa računa Addiko banke d.d. na ime 1. tužene za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 16. ožujka 2022. razvidno je kako je 1. tužena imala primanja u vidu mirovine, jednokratnih uplata većih iznosa kao i prijenosa depozita, stambene štednje.

- na temelju kartice Zavoda za stanovanje d.o.o. [adresa] na ime partnera CS i njihovog knjigovodstva razvidne su za period od 15 rujna 1992. do 31. prosinca 2017. svakomjesečne uplate prvotno stanarine, a kasnije pričuve,

- u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljenom 21. lipnja 2013. između CS kao primateljice uzdržavanja i KS kao davateljice uzdržavanja 1. tužena CS je navedena kao samovlasnica predmetne nekretnine a koju primateljica uzdržavanja ostavlja poslije svoje smrti u isključivo samovlasništvo davateljici uzdržavanja kćerki, ovdje 2. tuženoj KS te joj se dozvoljava da se upiše kao samovlasnica na istom poslije njezine smrti dok će 2. tužena kao davateljica uzdržavanja vodit brigu o 1. tuženoj i njezinim svakodnevnim potrebama te je o svom trošku dostojno sahraniti,

- na temelju izvješća Hrvatskog zavoda za statistiku od 13. travnja 2022. razvidno je da je OS primao dohodak za period od 2011. do 2016. godine te je visina istih varirala od 512,16 kn, pa do 3.424,48 kn, no većim dijelom isplate su bile oko 1.500,00 kn,

- na temelju izvješća Agro Čepin d.o.o. od 21. travnja 2022. gdje je OS bio zaposlen od 1997. do 2002. utvrđeno je da se plaća tužitelja kretala od 1.567,31 kn, pa do 4.618,94 kn,

- 1. tužena je cijelo vrijeme izvanbračne zajednice imala redovna primanja i redovna sredstva je ostvarivala mimo redovnog rada.

12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj nije suvlasnik predmetnog stana obzirom da iako je stan kupljen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, tužitelj nije imao pravo na otkup predmetnog stana, pravilan je i zaključak suda da je između tužitelja i 1. tužene sklopljen usmeni sporazum o podjeli imovini te da je 1. tužena vlastitim sredstvima otkupila predmetni stan.

13. Prema shvaćanju ovoga suda (a tako i u odluci Ustavnog suda poslovni broj U-III- 3136/2003 od 25. siječnja 2006.) polazište u ocjeni pitanja u konkretnom slučaju predstavlja li određena imovina bračnu (izvanbračnu) tečevinu predstavljaju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO). Odredbom čl. 277. ZBPO bilo je propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

14. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da su bitna obilježja bračne (izvanbračne) tečevine da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.

15. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pravilno zauzeo shvaćanje da predmetni stan ne predstavlja imovinu stečenu zajedničkim sredstvima za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice jer iako je tužitelj u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora s obročnom otplatom bio u izvanbračnoj zajednici s 1. tuženom, isti nije stekao pravo na otkup tog stana, da bi uopće mogao steći njegovo vlasništvo.

16. Osim odredbi ZBPO, obzirom da se radi o otkupu stana na kojemu je postojalo stanarsko pravo, imaju se primijeniti i odredbe Zakona o prodaji stanova pa je tako odredbom čl. 6. Zakona o prodaji stanova određeno da stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima ovoga Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva. Stanarom, odnosno članom obiteljskog domaćinstva stanara smatraju se osobe, određene propisima o stanovanju (čl. 12. Zakona o stambenim odnosima - „Narodne novine„ 51/85, 42/86).

16.1. U odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2686/2005, U-III- 3136/2003 i U-III-2357/2006, zauzeto je shvaćanje da "(…) je pravo na otkup stana imovinsko pravo, koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju zakona, u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva. U odnosu na stanarsko pravo sudovi su u osporenim presudama utvrdili da ono ne predstavlja vlasničko pravo, već da se pravo vlasništva stječe tek kupnjom stana. Međutim, a obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud utvrđuje da pravo vlasništva na spornom stanu koji je tužena otkupila na svoje ime, potječe od prava na otkup stana (…)".

16.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-695/1996 od 13. listopada 1999. izraženo je shvaćanje "(…) stanarsko pravo bračnih drugova ne predstavlja njihovu imovinu, jer stanarsko pravo nema značenje imovinskog prava, pa stoga u slučaju kupnje stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i stjecanja vlasništva po toj osnovi, ne može se uzeti da tako stečena imovina potječe iz zajedničke imovine bračnih drugova (…)".

16.3. Naime, 1. tužena CS uopće ne bi mogla sklopiti predmetni ugovor o kupoprodaji, da nije imala osobna svojstva određena u odredbi čl. 6. ZPS-a, dakle da nije stanar (nositelj stanarskog prava) ili član obiteljskog domaćinstva stanara. Imajući u vidu da je tužitelj bio u izvanbračnoj zajednici sa 1. tuženom sedam mjeseci prije sklapanja ugovora o kupoprodaji te se u smislu odredbe čl. 12. Zakona o stambenim odnosima nije mogao smatrati članom obiteljskog domaćinstva stanara to nije niti mogao steći pravo otkupa predmetnog stana, a stoga ni pravo vlasništva (Rev- 2241/1998 i Rev-1365/08-2).

17. Iz sadržaja Ugovora o zamjeni stanova sklopljenom između 1. tužene CS i ES od 17. prosinca 1990. je razvidno da su kao članovi obiteljskog domaćinstva 1. tužene navedeni CS ZS i CS KS, (list 75-76 spisa) a i iz ugovora o kupoprodaji predmetnog stana je razvidno da tužitelj nije bio osoba iz čl. 6. Zakona o prodaji stanova tako da isti nije ni imao pravo na otkup predmetnog stana (list 77-79 spisa).

17.1. S obzirom na to da je pravo na otkup stana imovinsko pravo nositelja stanarskog prava, koje ovlašćuje nositelja tog prava pod posebnim uvjetima steći pravo vlasništva na stanu, a u konkretnom slučaju 1. tužena je bila nositelj stanarskog prava, a tužitelj nije ni bio upisan u ugovor o zamjeni stanova, isti nije ulazio u krug osoba obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava, pa stoga na temelju zakona nije stekao određena prava kod otkupa stana.

17.2. Stoga se logičnim ukazuje a što je tijekom postupka nesporno da tužitelj nije ni bio pozvan dati suglasnost sukladno odredbi iz čl. 6. Zakona o prodaji stanova da 1. tužena otkupi stan stanarskog prava te je samo 1. tužena CS kao nositelj stanarskog prava temeljem čl. 6. Zakona o prodaji stanova mogla bez ičijeg dopuštenja zaključiti ugovor o otkupu stana.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je između tužitelja i 1. tužene od početka izvanbračne zajednice postojao usmeni dogovor o podjeli imovine na način da je predmetni stan vlasništvo 1. tužene, a vikendica u [adresa] vlasništvo tužitelja. Ovakvo utvrđenje potvrđuje iskaz 1. tužene CS kojim je utvrđeno je 1. tužena ponudila tužitelju da „na njega prepiše ½“ stana, a tužitelj na nju ½ vikendice„ na što tužitelj nije pristao rekavši kako je njegova vikendica a da je stan vlasništvo 1. tužene CS. Također, pri takvom utvrđenju valja imati u vidu da je 1. tužena u cijelosti otplatila predmetni stan u svibnju 2013. a tužitelj nikada nije tražio upis u zemljišne knjige kao suvlasnik na spornom stanu.

19. Prema odredbi čl. 278. ZBPO bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.

20. Imajući u vidu činjenica da je na temelju iskaza 1. tužene utvrđeno da je ista za prodaju vikendice za koju je tužitelj tvrdio da je njegovo vlasništvo saznala u prosincu 2004., da je tužitelj kao razlog naveo da su mu trebala ta sredstva i da je taj novac potrošio, logičnim se ukazuje da tužitelj osporava da bi postojao sporazum o podjeli imovine.

20.1. Pravilno je sud prvog stupnja cijenio kao istinit navod 1. tužene da tužitelj i 1. tužena nikada nisu imali zajedničku blagajnu, da je tužitelj svoju plaću zadržavao isključivo za sebe te istu nije ni vidjela, a ako bi i napravio raspored oko trošenja nikada ga se nije pridržavao. Stoga na žalbeni navod tužitelja u kojem navodi da je čudno da 1. tužena u svom iskazu navodi da je bila „u šoku“ kad je čula da je tužitelj prodao vikendicu valja reći da se takva reakcija 1. tužene ukazuje prirodnom i logičnom a obzirom da je tijekom trajanja izvanbračne zajednice, iako su izvanbračni drugovi imali svoje zasebne blagajne i svojim primanjima su raspolagali po sistemu „moje je moje -tvoje je tvoje„ 1. tužena je vraćala tužiteljeve dugove od svojih sredstava a koje je tužitelj stvarao klađenjem i kockanjem. U svom iskazu tužitelj ne osporava da se kladio, navodeći da mu je to bio hobi, dok je iz dokumentacije u spisu (168-185 spisa) razvidno da se u periodu od mjeseca travnja 2012. do rujna 2012. radilo o svakodnevnom klađenju i više puta dnevno.

21. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza 1.i 2. tužene saslušane u svrhu dokazivanja, koje iskaze je pravilno cijenio istinitim i uvjerljivim utvrdio da je 1. tužena sporni stan otplaćivala svojom posebnom imovinom, obzirom da su tužitelj i 1. tužena samostalno raspolagali svojim primanjima, da nije bilo „zajedničke blagajne“, da je 1. tužena dobila s osnova naknade štete zbog smrti majke, te nasljeđivanjem određena sredstva koja je između ostalog koristila za uređenje i otplatu predmetnog stana, pri čemu je tužitelj svoju plaću koristio isključivo za svoje potrebe. Kako je na temelju iskaza 1. i 2. tužene utvrđeno da je tužitelj olako posuđivao novac koji nije uredno vraćao ili nije uopće vraćao te je neredovito podmirivao svoje obveze, (npr. prema HZMO), da je svakodnevno trošio novac na klađenje i kocku, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je sama 1. tužena otplaćivala mjesečne rate za kupnju stana vlastitim sredstvima jer s tužiteljem nije imala dogovor oko zajedničkih financija u braku već je svatko snosio svoje troškove, pa tako i zajednički trošak režija za koje su imali dogovor da ih tužitelj snosi prvotno u ¼ dijela, a ostale ¾ 1. tužena, no koji dogovor tužitelj nije redovno poštivao.

22. Stoga, iako je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, stan ne predstavlja zajedničku imovinu izvanbračnih drugova u smislu odredbe čl. 277. ZBPO, jer nije stečen radom izvanbračnih drugova za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, niti potječe iz te imovine.

23. Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja odbio i zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju u odnosu na 1 /2 predmetnog stana za koji tužitelj tvrdi da je njegovo suvlasništvo obzirom da nije utvrdio da je tužitelj suvlasnik na predmetnom stanu, a nastavno pravilno je odbijen i zahtjev na brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama u odnosu na suvlasnički dio tužitelja iz razloga jer isti nije utvrđen suvlasnikom.

24. Pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

25. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

26. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža