- 1 -              Rev 919/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 919/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. (OIB: ...) iz Š., po punomoćniku A. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. p. d.o.o. Z., protiv tuženika Zadarska nadbiskupija (OIB: ...), Z., zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva S. i Š. d.o.o. Z., radi proglašenja otkaza nedopuštenim, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-90/2021-2 od 25. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-132/19 od 8. siječnja 2021., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-90/2021-2 od 25. ožujka 2021. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-132/19 od 8. siječnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima parničnog postupka nastalim povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 14. lipnja 2019. (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad i to na radno mjesto iz ugovora o radu: spremačica za obavljanje poslova pranja, peglanja, šivanja, održavanja prostorija te pomaganja u ostalim poslovima potrebnim za funkcioniranje ustanove koje poslodavcu trebaju ili na drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn/danas 331.81 eur (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Podredno je naveo da je podnosi i radi rješenja pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, naznačujući dva pravna pitanja. Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu te podredno ukinuti istu te predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora.

 

5. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporovima o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenju postojanja radnog odnosa, stoga je u ovom predmetu dopuštena revizija iz odredbe čl. 382.a st. 1. ZPP, pa ju je kao takvu ovaj sud i razmatrao.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revizija je osnovana.

 

8. Predmet ovog revizijskog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopušten poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu od 14. lipnja 2019. i da radni odnos tužiteljice nije prestao, te nastavno zahtjev povratkom na rad.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno sljedeće:

 

- da je poslodavac tužiteljice Zadarska nadbiskupija, temeljem Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme iz 2005. te Aneksa tog ugovora od 3. travnja 2017. koji su stranke sklopile nakon donošenja Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih mjesta Nadbiskupskog sjemeništa Z. u Z. iz 2017. (u daljnjem tekstu: Pravilnik iz 2017.), ugovorivši obavljanje poslova "spremačice“ koji se sastoje od poslova pranja, peglanja, šivanja, održavanja prostorija te pomaganja u ostalim poslovima potrebnim za funkcioniranje ustanove koje poslodavcu trebaju, s mjestom rada u Nadbiskupskom sjemeništu Z.,

 

- da je tuženik donio novi Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih mjesta Nadbiskupskog sjemeništa Z. u Z. iz 2019. , a istim nije utvrđen broj izvršitelja za pojedina radna mjesta ( u daljnjem tekstu: Pravilnik iz 2019.),

 

- da je Zadarska nadbiskupija na dan 14. lipnja 2019. imala na mirovinskom osiguranju prijavljenog 21 zaposlenika.

 

10. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da radno mjesto "djelatnica u praonici i spremačica" za koje tuženik tvrdi da je tužiteljica sklopila ugovor o radu Aneksom od 3. travnja 2017. (iako je u ugovoru navedeno samo "spremačica") nije definirano Pravilnikom iz 2017. pa stoga ocjenjuje da je to radno mjesto odgovaralo po opisu radnom mjestu "pomoćnica u kuhinji i " radnom mjestu "djelatnice u praonici" te kako se navedeni poslovi i dalje obavljaju, to je tuženik bio u obvezi tužiteljicu rasporediti na neke druge poslove, a ukoliko nije moguće morao pri otkazivanju voditi računa o odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), a što nije, pa stoga ocjenjuje osporenu odluku nezakonitom i nedopuštenom te nalaže tužiteljicu vratiti na rad kod tuženika sukladno odredbi čl. 124. ZR.

 

11. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva po prvostupanjskom sudu i potvrđuje prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, ujedno navodeći da pogotovo i radi činjenice da niti za jedno radno mjesto nije Pravilnikom predviđen broj izvršitelja, a poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje se obavljaju kod tuženika u okviru drugih radnih mjesta, za koje također nije potrebna nikakva stručna sprema, kao niti za radno mjesto tužiteljice, pa stoga je tuženik morao postupiti sukladno članku 115. st. 2. ZR, odnosno da je pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu morao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a što tuženik nije, iako je za to imao obvezu s obzirom da je imao više od 20 zaposlenih.

 

12. Tuženik u reviziji iznosi opravdanu tvrdnju o počinjenju apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP iz više razloga.

 

12.1. Naime već je prvostupanjski istu učinio kada je zaključio da radno mjesto "djelatnica u praonici i spremačica" za koje tuženik tvrdi da je tužiteljica sklopila ugovor o radu Aneksom od 3. travnja 2017. nije definirano Pravilnikom iz 2017., jer iz toč. 1. Pravilnika iz 2017. jasno proizlazi da je u Nadbiskupskom sjemeništu Z. određeno pet radnih mjesta među kojima je pod br. 4. "djelatnica u praonici (pralja) i spremačica", a čiji su poslovi definirani toč. 2.4. istog Pravilnika, a koju povredu drugostupanjski sud nije otklonio unatoč žalbenim razlozima tuženika.

 

12.2. Nadalje i zaključak sudova da je tuženik trebao postupiti sukladno čl. 115. st. 2. ZR, odnosno da je pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu mora vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnicu, a što nije, ostaje nejasan jer sudovi nisu naveli s kim ju je to radnicima i na kojem radnom mjestu trebao uspoređivati.

 

12.3. Ujedno i utvrđenje suda da Pravilnikom iz 2019. nije utvrđen broj izvršitelja za pojedina radna mjesta, a iz kojeg izvodi ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, proturječi sadržaju isprava u spisu. Naime iz navedenog Pravilnika (toč. 2.3.) jasno proizlazi da su za radno mjesto pomoćnica u kuhinji i spremačica propisana dva izvršitelja.

 

12.4. Stoga je na sve opisane načine počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja onemogućava ispitivanje pobijane presude.

 

13. Kako u nižestupanjskim presudama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te ne sadrže konkretne i valjane razloge iz kojih bi bilo jasan zaključak sudova da je tuženik pri donošenju osporene odluke trebao postupiti po odredbi čl. 115. st. 2. ZR., valjalo je postupiti po odredbi čl. 394. st. 1. t. 1. i st. 2. ZPP te je odlučeno kao u toč. I izreke.

 

14. U ponovnom postupku potrebno je, otkloniti navedene povrede te jasno utvrditi naprijed iznijete odlučne činjenice, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

 

15. Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljene revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 9. siječnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.