Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-464/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, VŠO, izvjestiteljice i članice, CŠO, članice, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika- protutužitelja VATROGASNE ZAJEDNICE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Našička 14, OIB: 11909496026, zastupanog po punomoćnik Željko Petrišić, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad, isplate i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-651/2023-24 od 23. lipnja 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 651/2023-24 od 23. lipnja 2025. u stavcima I., II., III., IV., V., VI. i VIII. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. kojim je tuženik-protutužitelj VATROGASNA ZAJEDNICA GRADA ZAGREBA otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice-protutuženice VŠ od 2. srpnja 2018.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju VATROGASNOJ ZAJEDNICI GRADA ZAGREBA u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu-protutuženicu VŠ na posao na odgovarajuće radno mjesto.

III. Utvrđuje se da nije dopušten dio Otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. koji glasi da otkazni rok iznosi dva mjeseca i dva tjedna.

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju VATROGASNOJ ZAJEDNICI GRADA ZAGREBA isplatiti tužiteljici-protutuženici VŠ iznos od 2.711,86 EUR (slovima: dvije tisuće sedam stotina jedanaest eura i osamdeset šest centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 5. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja VATROGASNE

ZAJEDNICE GRADA ZAGREBA koji glasi:

"1. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja dana 02.07.2018. godine za radno mjesto Voditelj administrativnih poslova, s danom podnošenja protutužbe radi sudskog raskida ugovora o radu.

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj plaćanje parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama, od dana presuđenja pa do konačne isplate."

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju VATROGASNOJ ZAJEDNICI GRADA ZAGREBA naknaditi tužiteljici-protutuženici VŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 EUR (slovima: dvije tisuće šesto dvadeset pet), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice VŠ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja VATROGASNE ZAJEDNICE GRADA ZAGREBA za naknadu troška postupka u iznosu od 6.875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.“

2. Protiv presude u stavcima I., II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke žali se tuženik- protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica-protutuženica (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protivi se navodima žalbe tuženika, kao neosnovanima te istu predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora po tužbenom zahtjevu jest utvrđenje da nije dopušten Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. ožujka 2023. kojim je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice od 2. srpnja 2018. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te posljedično i zavisno za povratak na rad (čl. 116. i 124. st. 1. Zakona o radu /“Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR-a), dok je predmet spora po protutužbenom zahtjevu sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka (čl. 125. st. 2. ZR-a).

6. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, to stoga što provedene dokaze nije cijenio u smislu navedene zakonske osnove, odnosno izostala je ocjena izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti, kao što je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a) imajući u vidu da je sud u parnicama koje se vode radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovnom otkazu ugovora o radu, ograničen na utvrđivanje da li su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenjem takvog otkaza, u konkretnom slučaju da li je prestane potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila do otkazivanja ugovora o radu (voditelj administrativnih poslova) zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, kao i na same razloge koji se u Odluci o otkazu navode kao opravdanje njezinog donošenja.

7. Iz obrazloženja pobijane Odluke o otkazu proizlazi:

-da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu iz razloga što je kod tuženika došlo do nove organizacije poslovanja i donošenja Pravilnika o ustroju radnih mjesta (Pravilnika o sistematizaciji) od 28. listopada 2022. i Dopune tog pravilnika od 9. siječnja 2023.;

-da je novom organizacijom ukinuto radno mjesto voditelja administrativnih poslova te je trajno prestala potreba za tim radnim mjestom;

-da se tijekom godina ukazala potreba za novom, efikasnijom i racionalnijom organizacijom poslovanja slijedom čega je tuženik donio novu organizacijsku shemu;

-da tuženik zapošljava vrlo mali broj radnika i nema potrebe za radnim mjestom voditelja administrativnih poslova;

-da su prema novoj organizaciji najsličniji poslovi koje je obavljala tužiteljica- protutuženica poslovi radnog mjesta administrator, koji poslovi joj se nude sklapanjem izmijenjenog ugovora o radu koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i iskustvu;

- da je Upravni odbor tuženika zbog smanjena obima posla i drugačijeg poslovanja donio odluku na 17. sjednici 13. rujna 2022., nakon čega je uslijedila nova sistematizacija radnih mjesta.

8. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

-da svjedok CŠ, predsjednika tuženika od 2001. do kraja 2023., u svom iskazu navodi da je 2022. promijenjen Upravni odbor tuženika koji je donio odluku da se neki poslovi tužiteljice prenesu na druge službe, povjerenstva ili tajnike, a da tužiteljica radi samo poslove administratora; da je Upravni odbor na sjednici kojoj je on prisustvovao donio Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljici zbog preraspodjele poslova u druge odjele kod tuženika, a on je predmetnu odluku potpisao;

-da svjedok TŠ, tajnika i voditelja stručne službe kod tuženika u svom iskazu navodi da je bio član Upravnog odbora tuženika do sredine 2023., da je krajem 2021. kod tuženika izabran novi Upravni odbor koji je odlučio reorganizirati poslove tuženika, osnovati nova povjerenstva i odteretiti postojeće stručne službe kod tuženika i smanjiti obim njihovih poslova; da je zbog toga donesen novi Pravilnik o sistematizaciji kojim je ukinuto radno mjesto voditelja administrativnih poslova; da je tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu zbog smanjenog obima posla:

-da svjedok UŠ, zamjenika vatrogasnog zapovjednika Grada Zagreba i člana Upravnog odbora tuženika u svom iskazu navodi da je u rujnu ili listopadu 2021. izabrano novo vodstvo tuženika koje je odlučilo rekonstruirati poslovanje; da je pritom predloženo da se ukine radno mjesto voditelja administrativnih poslova na kojem je radila tužiteljica, jer tužiteljica nije imala podređenih osoba;

-da ĐŠ zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu navodi da je razlog otkaza činjenica da nema podloge za to da je tužiteljica voditeljica, a ispod sebe nema podređenih radnika; da je novo vodstvo tuženika 2021. napravilo analizu rada tuženika, utvrdilo da su potrebne hitne korekcije i izmjene.

9. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev u bitnome uz obrazloženje:

-da je povjerovao iskazima svjedoka CŠ, TŠ, UŠ i zastupnika po zakonu tuženika ĐŠ u dijelu u kojem iznose kronologiju događaja, dok u preostalom dijelu nije povjerovao iskazima navedenih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika, budući da su njihovi iskazi bili u suprotnosti s iskazima ostalih svjedoka i tužiteljice kojima je sud u cijelosti povjerovao;

-da su svjedoci TŠ i UŠ bliski suradnici zastupnika po zakonu tuženika pa su njihovi iskazi usmjeren ka uspjehu u sporu tuženika te nastavku dobrog odnosa sa zastupnikom po zakonu tuženika pa sud stoga nije povjerovao u preostali dio njihovih iskaza;

-da je iskaz zastupnika po zakonu tuženika kontradiktoran sam sebi „navodi da se ne sjeća je li bio na sjednici Upravnog odbora na kojoj je izglasana odluka o otkazu tužiteljici-protutuženici, a potom inzistira da se u zapisnik unese da je bio prisutan na toj sjednici, navodi da je tužiteljica-protutuženica smijenjena s pozicija predsjednice povjerenstava, a potom da nije smijenjena, već da su te pozicije vraćene tijelima kojima pripadaju) te materijalnim dokazima koji su priloženi spisu (u iskazu navodi da nije tražio da se tužiteljica-protutuženica premjesti iz svoje sobe, dok spisu prileži e-mail na listu 39 iz kojeg proizlazi da je isto tražio). Također, zastupnik po zakonu tuženika-protutužitelja u iskazu navodi da nije govorio da se tužiteljicu-protutuženicu treba maknuti iz tuženika-protutužitelja, dok suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka kojima je sud u cijelosti povjerovao. Naposljetku se navodi da, iako je zastupnik po zakonu tuženika-protutužitelja u iskazu naveo da ne osjeća animozitet prema tužiteljici-protutuženici, isti se nazirao u njegovom iskazu, posebice u dijelu u kojem govori o dolascima stranaka na sastanke kod tužiteljice- protutuženice u prostorije tuženika-protutužitelja“;

-da je sud u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka FŠ, AŠ, RŠ, TŠO, JŠ, ZŠ, OŠ i tužiteljice, budući da su iskazivali uvjerljivo, koherentno, logično te u bitnome u suglasnosti jedan s drugim;

-da poslodavac ima autonomno pravo proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koliki broj izvršitelja mu je potreban na pojedinom radnom mjestu ili ukidati pojedina radna mjesta. Međutim, takva reorganizacija ne može biti rezultat zloporabe prava poslodavca (šikane);

-da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica dugogodišnja zaposlenica tuženika; da je od 2018. radila na radnom mjestu voditelja administrativnih poslova;

-da je krajem prosinca 2021. novi Upravni odbor tuženika izglasao odluku da se članovima vatrogasnog vijeća isplaćuju naknade, što nije bilo sukladno zakonu i za što je tužiteljica upozorila zastupnika po zakonu tuženika ĐŠ nakon čega se promijenilo njegovo ponašanje prema tužiteljici, a do tada je njihova suradnja bila izuzetno dobra;

-da se tužiteljici nakon toga postepeno zabranilo sudjelovanje na sjednicama Upravnog odbora iako je dugi niz godina obavljala poslove zapisničara na tim sjednicama i jedina snimala sjednice diktafonom;

-da je bez objašnjenja smijenjena s pozicije predsjednice Povjerenstva za priznanja i odlikovanja, a nakon toga i s pozicije članice istog Povjerenstva koju je obnašala više od 15 godina, s pozicije predsjednice i članice Povjerenstva Počasne postrojbe koju je vodila osam godina te članice Povjerenstva za godišnji nadzor DVD- a;

-da joj je od strane Upravnog odbora izglasana opomena zbog korištenja aplikacije Mali uredi za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za koju je imala pristupnu šifru i inače u njoj radila, jer je ĐŠ posumnjao da je ona dala određene informacije iz te aplikacije, bez mogućnosti prethodnog očitovanja i dostave formalne odluke;

-da je ta opomena poslana svim članovima tuženika; da je se planiralo premjestiti iz njene sobe u kojoj je radila više od 10 godina u drugu sobu na inzistiranje ĐŠ kojem je ista bila potrebna, iako iz iskaza svjedoka TŠ proizlazi da u sjedištu tuženika-protutužitelja postoje još tri sobe koje su se mogle urediti;

-da je po zahtjevu ĐŠ donesena odluka kojom je ograničeno vrijeme zadržavanja stranaka u prostorijama tuženika kako bi se onemogućilo tužiteljicu u predugim razgovorima sa strankama iako 15 minuta nije bilo dovoljno da se obavi sastanak sa strankama;

-da je ĐŠ govorio pred svjedocima kako tužiteljicu treba "maknuti" iz tuženika-protutužitelja; da je ĐŠ tražio podršku od svjedoka ZŠ za otkazivanje ugovora o radu tužiteljice što mu isti nije dao;

-da su se određeni članovi Upravnog odbora tuženika interno sastajali prije službenih sjednica Upravnog odbora i na tim sastancima dogovarali poteze i odluke koje će se službeno donositi na Upravnom odboru;

-da su članovi dobivali upute od ĐŠ i OŠ tko što mora reći ili predložiti na sjednicama Upravnog odbora, a što je uključivalo i neke gore navedene odluke koje su se odnosile na tužiteljicu;

-da su se sjednice Upravnog odbora snimale diktafonom, a potom se sastavljao zapisnik koji često nije bio vjerodostojan jer nije sadržavao ono o čemu se zaista razgovaralo ili odluke koje su se donosile na Upravnom odboru jer je zapisnik prije slanja morao biti odobren od strane ĐŠ koji je u isti znao intervenirati na gore navedeni način;

-da je na istoj sjednici na kojoj je donesena odluka da se otkaže ugovor o radu tužiteljici predloženo da se zaposli student koji će raditi administrativne poslove kod tuženika, a koji je prema iskazu svjedoka OŠ nakon otkaza tužiteljice obavljao njene poslove, što proizlazi i iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu;

-da je dio poslova preraspodijeljen na druge radnike kojima je, nakon što su im ukinuti benefiti poput toplog obroka i smanjena naknada za prijevoz, dva puta nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici-protutuženici povećana plaća;

-da je za zaključiti je da je tuženik zloupotrijebio institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora te reorganizirao svoje poslovanje kako bi ukinuo radno mjesto tužiteljice, koju su ĐŠ i OŠ odlučili odstraniti iz radnog kolektiva te da potreba za obavljanjem poslova njenog radnog mjesta nije prestala jer se isti i dalje obavljaju kod tuženika od strane studenta ili drugih djelatnika tuženika, kojima je zbog toga i u dva navrata povećana plaća;

-da iako neke odluke jesu navedene u zapisnicima sa sjednica Upravnog odbora tuženika, sud iste ne smatra u potpunosti vjerodostojnima budući da iz iskaza svjedoka FŠ, AŠ, ZŠ, OŠ i tužiteljice proizlazi da su se članovi Upravnog odbora na neslužbenim sastancima međusobno dogovarali kakve će odluke donositi, tko će što predložiti i za što glasati; da su ĐŠ i OŠ davali upute članovima što trebaju predložiti i kako glasati;

-da zapisnici sa sjednica često nisu sadržavali ono o čemu se zaista razgovaralo; da je ĐŠ znao intervenirati u zapisnike i tražiti da se napiše nešto drugačije od onog što se na sjednici dogodilo;

-da zbog navedenog te uz činjenicu da je otkaz tužiteljice rezultat šikane od strane ĐŠ i OŠ ocjena je ovog suda da odluke tuženika koje se odnose na tužiteljicu nisu pravovaljane, sukladno odredbi članka 32. Statuta tuženika.

10. S takvim zaključkom se ne može složiti ovaj viši sud.

11. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud pri donošenju svoje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije dao dostatne i argumentirane razloge u prilog svoje odluke da nije bilo zakonskog osnova da se tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog poslovnih i organizacionih razloga, pri čemu sud gubi iz vida činjenicu da nije sporno da je tužiteljica tek od 2018. počela raditi na radnom mjestu „voditelja administrativnih poslova“ (administrativni poslovi su se dakako obavljali i prije toga), mada ispod sebe nije imala zaposlenog niti jednog administratora, a da bi ista bila voditelj; da nije sporno da su se poslovi tužiteljice preraspodijelili na ostale radnike /student servis/; da poslodavac ima autonomno pravo organizirati proces rada na način kako to smatra svrsishodnim i ekonomičnim te da nije sporno da tuženik nije zaposlio novu osobu koja bi obavljala poslove radnog mjesta tužiteljice (voditelj administratora), nakon što ista nije prihvatila ugovor o radu za obavljanje poslova administratora.

11.1. Također, izostala je ocjena provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, budući da sud mora dati argumentirane razloge zašto iskaze nekih svjedoka prihvaća kao istinite, a druge ne, a ne isključivo navesti da je to iz razloga što su jedni iskazi suprotni drugima, odnosno da su „svjedoci TŠ i UŠ bliski suradnici zastupnika po zakonu tuženika pa su njihovi iskazi usmjeren ka uspjehu u sporu tuženika te nastavku dobrog odnosa sa zastupnikom po zakonu tuženika pa sud stoga nije povjerovao u preostali dio njihovih iskaza“, jer se na jedak način može tumačiti i okolnost da je tužiteljica predložila saslušati svjedoke za koje je uvjerena da će iskazivati njoj u prilog i sa ciljem da uspijem da ona uspije u sporu, radi čega je iskaze, opet vezano uz činjenicu opravdanosti donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, valjalo cijeniti u tom dijelu kao istinite, odnosno neistinite.

11.2. Nadalje, predmetom ovog postupka nije utvrđivanje da li je prema tužiteljici postupano šikanozno, koju su navodnu šikanu provodili ĐŠ i OŠ, jer isto može biti predmetom nekog drugog postupka, već je predmetom raspravljanja isključivo, kako je to već naprijed navedeno, utvrditi da li su bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza te da li su se poslovi radnog mjesta tužiteljice nastavili obavljati nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici i na koji način, pri čemu je za napomenuti da nije sporno da je istoj nuđeno obavljanje poslova radnog mjesta administratora, što je tužiteljica odbila, nakon čega su se ti poslovni rasporedili na druge radnike i student servis, kao što je također potrebno ocijeniti da li je takva organizacija rada kod tuženika za istoga ekonomičnija, jer poslodavac u svakom slučaju, kako to i sam sud navodi, ima autonomno pravo organizirati svoj radni proces na način kako to smatra najsvrsishodnijim.

11.3. Za napomenuti je da sud nije u ovom postupku ovlašten preispitivati pravovaljanost odluka tuženika koje se odnose novu sistematizaciju radnih mjesta, jer isto također nije predmetom ovog postupka, već samo činjenicu da li je neovisno o ukidanju radnog mjesta tužiteljice pod nazivom „voditelj administratora“ ostao dio poslova koji su isključivo vezani upravo za radno mjesto tog naziva pa da te poslove ne može obavljati „administrator“ te da se ti specifični poslovi i dalje obavljaju kod tuženika, a bilo je opravdano za zaključiti da ih je pod istim uvjetima mogla nastaviti raditi tužiteljica, bez da to za tuženika bude financijski otegotno, a što sud nije utvrđivao niti obrazlagao u svojoj odluci, pri čemu treba razgraničiti ostale poslove koje je tužiteljica obavljala uz poslove voditelja administratora i koji nisu bili u opisu poslova tog radnog mjesta.

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će u smislu navedenoga bitnu povredu odredaba postupka na način da će dati jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva te provedene dokaze ocijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, provesti će po potrebi i daljnje dokaze koje stranke budu predlagale te će potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku poštujući pri tome pravila o njezinom sadržaju (čl. 338. ZPP-a).

13. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku, dok će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom.

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 160. st. 3. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac