Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-542/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jukić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, kojeg zastupa punomoćnik Šimun Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2062/2022-78 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2062/2022-78 od 18. srpnja 2025. pod točkom I., II., V. i VII. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu br. 05-1- 20179657-2 od **.**.2017. te se slijedom toga utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao na drugo odgovarajuće radno mjesto.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto Viši specijalist za javnu nabavu.

IV. Odbija se preostali dio alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja s potraživanjem preko pravomoćno dosuđenog iznosa 1.135,32 eura (8.554,05 kn) neto do 1.135,32 eura (8.554,05 kn) bruto.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 8 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

VII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I., II., V. i VII. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika o ugovora o radu te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik. Prvostupanjska presuda je razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevu tu, a presudi ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu ocijenio osnovanim uz slijedeća utvrđenja i zaključke:

- da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta Viši specijalist za javnu nabavu prema sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 20. veljače 2017. temeljem kojeg je tužitelj kao radnik započeo obavljati navedene poslove 8. ožujka 2017.;

- da je tuženik 12. srpnja 2017. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu:

- da se Radničko vijeće koje djeluje kod tuženika očitovalo na prijedlog namjeravane Odluke o otkazu ugovora o radu za tužitelja na način usprotivilo namjeri poslodavca da tužitelju otkaže Ugovor o radu,

-da je tužitelj podnio tužbu u roku propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR),

- da je uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 12. srpnja 2017. da je ista donijeta temeljem odredbe čl. 115 st. 1 toč. 1 ZR,

- da se u izreci Odluke u toč. I. navodi da se tužitelju kao radniku iz poslovno uvjetovanih razloga otkazuje Ugovor o radu broj: 05-1-2017/9657-02 od 20. veljače 2017. temeljem kojeg je obavljao poslove i radne zadatke Višeg specijaliste za javnu nabavu u Službi za javnu nabavu, Sektor logistike,

- da je u obrazloženju Odluke o otkazu navedeno da radnik EN temeljem Ugovora o radu obavlja poslove i radne zadatke Višeg specijaliste za javnu nabavu u Službi za javnu nabavu, Sektor logistike, da je Odlukom o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 19. lipnja 2017., koja se primjenjuje od 1. srpnja 2017., došlo do organizacijskih promjena, što je za posljedicu imalo ukidanje nekih radnih mjesta te je ukinuto i radno mjesto na kojem je radio radnik EN, da se prije donošenja ove Odluke poslodavac savjetovao s Radničkim vijećem, koje na svojoj sjednici održanoj 11. srpnja 2017. nije dalo svoju suglasnost na prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu, a zaključno je navedeno da je poslodavac pri odlučivanju o ovom otkazu ugovora o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa i starosti radnika te je odlučio kao u izreci te Odluke,

- da iz Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 19. lipnja 2017. koja se primjenjuje od 1. srpnja 2017. proizlazi da je u čl. 13. navedeno da se u prilogu Pravilnika koji čini ustroj radnih mjesta i opise poslova radnih mjesta u Sektoru logistike, Služba javne nabave briše slijedeće radno mjesto: Viši specijalist za javnu nabavu - br. izvršitelja 3, a da se povećava broj izvršitelja za slijedeće radno mjesto: Mlađi specijalist za javnu nabavu - br. izvršitelja 2,

- da iz Priloga koji čini ustroj radnih mjesta i opise poslova radnih mjesta u Sektoru logistike, Služba javne nabave Pravilnika o sistematizaciji od 19. lipnja 2017. proizlazi da su normirana slijedeća radna mjesta: Voditelj službe za javnu nabavu, VSS, 1 izvršitelj; Specijalist za javnu nabavu, VSS, 4 izvršitelja; Mlađi specijalist za javnu nabavu, VSS, 2 izvršitelja i Samostalni referent za javnu nabavu, VŠS/SSS, 2 izvršitelja,

- da iz očitovanja Radničkog vijeća tuženika od 13. lipnja 2017. proizlazi da je Radničko vijeće na sjednici održanoj 12. lipnja 2017. dalo suglasnost na prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta HLOD-05-1-2017/27357-1, a iz obrazloženja istog proizlazi da je Radničko vijeće suglasno s promjenama Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta isključivo zbog stvaranja uvjeta za odlazak 70 prodavača u mirovinu po modelu poslovno uvjetovanog otkaza,

- da iz Ugovora o radu sklopljenog 23. prosinca 2013. između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika proizlazi da su istim stranke suglasno utvrdile da je radnik u radnom odnosu kod poslodavca na neodređeno vrijeme, da je radnik imenovan na funkciju direktora Sektora logistike s 1. siječnja 2014. te da zaključenjem toga Ugovora prestaje Ugovor o radu od 4. ožujka 2013., da je iz daljnjih priloženih Ugovora o radu sklopljenih između tužitelja i tuženika razvidno da je tužitelj sve do dana donošenja osporene Odluke o otkazu bio u radnom odnosu kod tuženika, zaključno temeljem zadnjeg sklopljenog Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Viši specijalist za javnu nabavu, koji je otkazan osporenom Odlukom o otkazu,

- da je iz tablica statusa postupaka nabave u tijeku (stranica 32 do 37 spisa) vidljivo da su predmetne tablice vođene na razini Službe za javnu nabavu te su u redovitim intervalima dostavljane tehničkim nositeljima (pojedinim sektorima) te Upravi tuženika, a iz istih se može jasno razabrati koji je referent bio zadužen za koji od predmeta nabave, koliko je uspješno doveo postupak nabave do finalnih faza realizacije i ostalo te je razvidno da su svi referenti, odnosno tužitelj, SN, PN provodili sve vrste postupaka javne nabave,

- da iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. svibnja 2017. sklopljenog između tuženika kao poslodavca i ŽN kao radnika proizlazi da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno vrijeme za poslove pravni zastupnik koje će radnik započeti obavljati 1. lipnja 2017.,

- da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja te je isti ocijenio kao uvjerljiv, budući je isti u bitnome suglasan iskazima saslušanih svjedoka SN, CN i ENG čije iskaze je prihvatio jer je iste ocijenio uvjerljivima zbog njihove argumentiranosti, logičke povezanosti i jasnoće, ali i zbog međusobne usklađenosti svjedočenja i nekontradiktornosti jednog s drugim, a tužitelj je u cijelosti identično iskazivao kao i svjedoci koji imaju neposredna saznanja u vezi obavljanja poslova u Službi za javnu nabavu,

- da su svjedoci SN, JN i ENG, a koji su radili u Službi za javnu nabavu kao i tužitelji, bez iznimke, naveli da su svi radnici koju su radili u toj službi obavljali iste poslove te da nije bilo razlike u poslovima specijalista za javnu nabavu u odnosu na višeg specijalista za javnu nabavu,

- da je SN naveo da same razlike u poslu nije bilo, da je sve to zapravo ista vrsta posla, CN je navela da se radi o gotovo identičnim poslovima između viših specijalista za javnu nabavu i specijalista za javnu nabavu, ENG je navela da nakon otkaza tužitelju svi rade sve predmete, dok je tužitelj izjavio da su se poslovi raspoređivali na jednak način, a što je vidljivo iz priložene Tablice iz koje proizlazi da su i viši specijalisti za javnu nabavu kako i specijalisti za javnu nabavu jednako provodili postupke javne nabave,

- da je taj dio iskaza tužitelja sukladan priloženoj tablici „Pregled postupka nabave u tijeku“ iz koje je razvidno da u Službi za javnu nabavu doista nije bilo faktičke podjele poslova na viši specijalist nabave i na specijalist nabave, već da su svi radnici u toj službi koji su bili zaposleni na ova dva nominalno različita radna mjesta u stvari obavljali potpuno jednake poslove,

- da iz priložene tablice koja je služila za evidenciju statusa predmeta nabave proizlazi da su svi radnici radili sve predmete nabave bez razlike te da se niti jedan predmet nije vodio na Voditeljici službe, da je tužitelj kao Višeg specijalist za javnu nabavu radio potpuno iste poslove i na potpuno isti način kao i Specijalist za javnu nabavu ENG postupke (imali su postupke svih vrsta složenosti i procijenjenih vrijednosti nabave),

- da kako je iz Tablice razvidno da u svakodnevnom radu nije bilo razlike između Višeg specijaliste i Specijaliste za javnu nabavu, iz istoga proizlazi kako su radno mjesto Viši specijalist za javnu nabavu i radno mjesto Specijalist za javnu nabavu suštinski ista radna mjesta,

- da je iskaz svjedokinje IN irelevantan budući da navedena svjedokinja nije imala neposrednih saznanja u vezi obima i vrste radnih zadataka koje je obavljao tužitelj kao radnik na radnom mjestu Višeg specijalista za javnu nabavu, odnosno ostalih radnika zaposlenih na radnom mjestu Specijalista za javnu nabavu, a u ostalom dijelu sud nije prihvatio iskaz navedene svjedokinje budući da je isti suprotan prihvaćenim iskazima tužitelja i svjedoka SN, CN i ENG,

- da su svi svjedoci (osim IN koja prema svojem iskazu nije bila upućena u stvarnu podjelu poslova u Službi za javnu nabavu) potvrdili da nije došlo do nikakve promjene u procesu rada niti je prestala potreba za poslovima koje je obavljao tužitelj, niti ih je preuzeo voditelj službe, već su samo preraspoređeni na Specijaliste za javnu nabavu, što znači da nije prestala potreba za poslovima na kojima je radio tužitelj,

- da je iz iskaza svjedoka SN, CN i ENG razvidno da se stupanjem na snagu nove organizacije u obavljanju poslova javne nabave ništa značajno nije promijenilo, da su poslovi tužitelja (Višeg specijalista za javnu nabavu) samo raspoređeni na Specijaliste za javnu nabavu, a svjedok SN (koji je nominalno prebačen s radnog mjesta Višeg specijalista za javnu nabavu na radno mjesto Specijaliste za javnu nabavu) je zadržao sve svoje predmete koje je prethodno vodio kao Viši specijalist za javnu nabavu,

- da iskazi radnika iz Službe za javnu nabavu potvrđuju da Voditelj službe za javnu nabavu nije provodio postupke javne nabave niti prije stupanja na snagu novog Pravilnika, a niti nakon stupanja na snagu istog, niti da je voditelj Službe preuzeo na sebe dio poslova bivšeg radnog mjesta Višeg specijaliste za javnu nabavu, da su i prije stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta poslovi radnih mjesta Viši specijalist i Specijalist za javnu nabavu bili identični te da nije bilo razlike u svakodnevnom radu,

- da u konkretnom slučaju nije došlo do stvarnog, objektivnog prestanka potrebe za obavljanjem posla koji je obavljao tužitelj, već je u trenutku otkazivanja tužiteljevog Ugovora o radu nedvojbeno postojala, i nadalje postoji, potreba za obavljanjem poslova tužiteljeva radnog mjesta,

- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da je nedugo nakon donošenja Odluke o otkazu tuženik provodio nova zapošljavanja i to nekoliko osoba upravo u Službi za javnu nabavu,

- da iz same sistematizacije koja je stupila na snagu 1. srpnja 2017. proizlazi da je na radnom mjestu Specijalist za javnu nabavu predviđeno 4 izvršitelja, a da je na radnom mjestu Mlađi specijalist za javnu nabavu predviđeno 2 radna mjesta, u trenutku otkaza tužitelju, a prema iskazu svjedoka, na radnom mjestu Specijalist za javnu nabavu su ostale 3 osobe: SN (koji je neposredno prije otkaza tužitelju prebačen sa mjesta viši specijalist nabave) te CN i ENG, da je već i u trenutku otkaza tužitelju bilo slobodno još jedno radno mjesto za obavljanje istih poslova, a koje je ubrzo (niti pola godine kasnije nakon što je tužitelju dan otkaz) popunjeno s drugim radnicima,

- da iz uvida u uvjete za zapošljavanje radnika na radnome mjestu Viši specijalist za javnu nabavu te uvjete za zapošljavanje na radnome mjestu Specijalist za javnu nabavu jasno kako su ostali identični, pri čemu su identični u pogledu razine stručnosti potrebne za obavljanje poslova iz opisa radnog mjesta,

- da je u konkretnom slučaju tuženik samo promijenio (preimenovao) ime radnog mjesta te su na suštinski istim poslovima ostali raditi (i kasnije dovedeni novi) radnici koji su imali manje godina, radnog iskustva i zakonskih obveza od tužitelja,

- da je poslodavac doista autonoman odlučiti kako organizirati proces rada, no u ovom konkretnom slučaju proces rada nije promijenjen nego je samo promijenjeno (preimenovano) ime radnog mjesta i samo su fiktivno izmijenjeni uvjeti koji se traže za obavljanje istih poslova, a tužitelj duljinom staža, iskustvom i stručnom spremom zadovoljava i te nove uvjete,

- da je iz navedenog razvidno da tuženik sukladno čl. 115. st. 1. ZR nije imao opravdani razlog za redovnim otkazom ugovora o radu tužitelju, jer nije prestala potreba za obavljanjem posla kojeg je radio tužitelj zbog, gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, već se radilo samo o formalnoj podjeli radnih mjesta kojim je radno mjesto tužitelja samo drugačije nazvano,

- da kako ukidanje radnog mjesta ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ako nije prestala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta, da je pobijana odluka o otkazu nedopuštena jer iz dokaza u spisu proizlazi da nije prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja,

- da nije sporno da su tijekom 2017. godine na radnom mjestu Višeg specijalista za javnu nabavu, pored tužitelja, bili zaposleni i radnik SN, kao i radnik ŽN, da je radniku SN sredinom lipnja 2017. godine ponuđeno novo radno mjesto i to Specijalist za javnu nabavu, dok su radniku ŽN ponuđeni poslovi u pravnoj službi, dakle, prije donošenja same Odluke o izmjeni i dopunama Pravilnika o organizaciji društava i sistematizaciji radnih mjesta koja je stupila na snagu 1. srpnja 2017.,

- da u konkretnom slučaju kada je tuženik kao poslodavac prije izvršene reorganizacije poslovanja, odnosno prije donošenja Odluke od 19. lipnja 2017. određeni broj radnika koji obavljaju poslove na koje se organizacijske promjene odnose (ŽN i SN) prebacio na druge poslove koji nisu zahvaćeni organizacijskim promjenama kako im ne bi morao otkazati ugovor o radu, da je na taj način tuženik zlorabio da svim radnicima na čije poslove se organizacijske promjene odnose otkaže ugovor o radu pod jednakim zakonskim propisima i uvjetima izbjegavajući na taj način cilj odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZR,

- da je tuženik prilikom donošenja pobijane Odluke o otkazu morao primijeniti socijalne kriterije u odnosu na sve radnike koji su bili zaposleni na radnom mjestu Višeg specijalista za javnu nabavu (tužitelj, SN, ŽN), kao i na radnike zaposlene na radnom mjestu Specijalist za javnu nabavu (ENG, CN), odnosno morao je usporediti zakonske uvjete iz čl. 115. st.2. ZR svih radnika u Službi za javnu nabavu,

- da na ovakav zaključak upućuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem rješenju pod poslovnim brojem Revr-160/14 od dana 28. listopada 2014. u kojem navodi: „Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda (izraženog i u odluci Revr 597/09- 2 od 22. listopada 2009.), kad poslodavac određeni broj radnika koji su obavljali poslove na koje se odnose organizacijske promjene, prebaci na druge poslove koji nisu zahvaćeni organizacijskim promjenama zato da im ne bi otkazao ugovor o radu, moglo bi se zaključiti da je na taj način zlorabio pravo da svim radnicima u odnosu na čije poslove se organizacijske promjene odnose, otkaže ugovor o radu pod jednakim, zakonom propisanim uvjetima, izigravajući na taj način cilj propisan čl. 107. st. 3. ZR- a."

- da je tuženik kao poslodavac u pobijanoj Odluci o otkazu samo paušalno naveo da je pri donošenju odluke vodio računa o trajanju radnog odnosa i starosti,

- da tuženik kao poslodavac nije postupao u skladu s odredbom članka 115. stavka 2. ZR te da isti nije utvrdio tko od radnika uopće čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove te nije između istih izvršio usporedbu, vodeći pritom računa o kriterijima propisanim zakonom,

- da tuženik prilikom donošenja pobijane Odluke o otkazu nije ispunio niti formalne pretpostavke za donošenje Odluke o otkazu te je zlorabio pravo da svim radnicima u odnosu na čije poslove se organizacijske promjene odnose otkaže ugovor o radu pod jednakim, zakonom propisanim, uvjetima izigravajući na taj način cilj propisan odredbom članka 115. stavkom 2. ZR, a što Odluku o otkazu u cijelosti čini neosnovanom, nedopuštenom i nezakonitom,

- da iako je utvrđeno da kod tuženika nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj, prema uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatraženi su podaci o radnom stažu, godinama života i obvezi uzdržavanja za radnike SN i ŽN koji su radili na istom radnom mjestu Višeg specijalista za javnu nabavu kao i tužitelj,

- da je tuženik podnescima od 16. listopada 2024. i 14. studenoga 2024. dostavio zatražene podatke a iz kojih proizlazi da:

SN, rođen 1956. godine, ima mirovinski staž: 33 godine, 10 mjeseci i 21 dan, ukupni staž kod tuženika: 33 godine, 10 mjeseci i 21 dan, te kćer rođena 1983. godine;

ŽN, rođen 1977. godine, ima mirovinski staž: 6 godina, 7 mjeseci i 12 dana, ukupni staž kod tuženika: 2 godine, 11 mjeseci i 19 dana, te sina rođen 2016. godine; dok je

tužitelj, rođen 1969. godine u trenutku prekida radnog odnosa kod tuženika imao: ukupni staž 22 godine, 4 mjeseca i 27 dana, ukupni staž kod tuženika: 4 godine, 5 mjeseci i 12 dana te obveze uzdržavanja: 3 djece rođene 2009, 2010. i 2012. godine,

- da iz dostavljenih podataka proizlazi da tuženik nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja, jer je u svim tim kategorijama tužitelj imao prednost u smislu odredbe iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu u odnosu na radnika ŽN, a u odnosu na SN tužitelj je imao prednost u kategoriji obveza uzdržavanja.

8. Stoga, polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u dijelu u kojem traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkaza ugovora o radu od 12. srpnja 2017. i da radni odnos tužitelja nije prestao, te da je u smislu odredbe čl. 124. st. 1. ZR osnovan i dio zahtjeva tužitelja kojim traži vraćanje na rad.

9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), uz poštivanje kriterija iz stavka 2. tog članka.

11. Sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

12. U obrazloženju Odluke o otkazu navedeno je, u bitnome, da je Odlukom o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 19. lipnja 2017., koja se primjenjuje od 1. srpnja 2017., došlo do organizacijskih promjena, što je za posljedicu imalo ukidanje nekih radnih mjesta te je ukinuto i radno mjesto na kojem je radio tužitelj-Viši specijalist za javnu nabavu u Službi za javnu nabavu, Sektor logistike zbog čega je tužitelju otkazan ugovor o radu te da je poslodavac pri odlučivanju o otkazu ugovora o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa i starosti radnika te je odlučio kao u izreci te Odluke.

13. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ukidanje radnog mjesta ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ako nije prestala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta, kako to navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnoj odluci u ovom predmetu poslovni broj Rev 3616/2019-8 od 9. travnja 2021.

13.1. Nadalje, u odluci broj Rev-596/2024-2 od 16. srpnja 2025. Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmira pravno shvaćanje već izraženo u odluci toga suda Revr-3/15-2 od 16. prosinca 2015.:

"U radnom sporu u kojem se odlučuje o zakonitosti odluke o otkazu, donijete zbog poslovno uvjetovanih razloga (prestanak potrebe za obavljanjem poslova), sud je dužan najprije točno utvrditi koje poslove je radnik obavljao kod poslodavca do donošenja odluke o otkazu, te zatim je li kod poslodavca prestala potreba za obavljanjem tih poslova.".

14. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP utvrdio da nije prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoje uvjerenje dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

15. Vezano za žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na tvrdnje tuženika da je prestala potreba za radom tužitelja, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

16. Žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje o autonomnom pravu poslodavca o reorganizaciji poslovanja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke jer ukidanje radnog mjesta, neovisno o legitimnosti organizacijskih promjena, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ako nije prestala i potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta, što se utvrđuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj radio, iscrpni žalbeni razlozi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje o autonomnom pravu poslodavca nisu od značaja za odlučivanje.

17. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženik samo promijenio (preimenovao) ime radnog mjesta te su na suštinski istim poslovima ostali raditi (i kasnije dovedeni novi) radnici koji su imali manje godina, radnog iskustva i zakonskih obveza od tužitelja, da su svjedoci SN, CN i ENG, a koji su radili u Službi za javnu nabavu kao i tužitelj, bez iznimke, naveli da su svi radnici koju su radili u toj službi obavljali iste poslove te da nije bilo razlike u poslovima specijalista za javnu nabavu u odnosu na Višeg specijalista za javnu nabavu, da se stupanjem na snagu nove organizacije u obavljanju poslova javne nabave ništa značajno nije promijenilo, da su poslovi tužitelja (Višeg specijalista za javnu nabavu) samo raspoređeni na Specijaliste za javnu nabavu, a svjedok SN (koji je nominalno prebačen s radnog mjesta Višeg specijalista za javnu nabavu na radno mjesto Specijaliste za javnu nabavu) je zadržao sve svoje predmete koje je prethodno vodio kao Viši specijalist za javnu nabavu te da je nedugo nakon donošenja Odluke o otkazu tuženik provodio nova zapošljavanja i to nekoliko osoba upravo u Službi za javnu nabavu.

18. Stoga je u konkretnom slučaju pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tuženik (poslodavac) nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR). Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

19. Isto tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tuženik kao poslodavac nije postupao u skladu s odredbom čl. 115. st. 2. ZR jer nije pravilno utvrdio tko od radnika čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove te nije između istih izvršio usporedbu, vodeći pritom računa o kriterijima propisanim zakonom, pa time prilikom donošenja pobijane Odluke o otkazu nije ispunio formalne pretpostavke za donošenje Odluke o otkazu da svim radnicima u odnosu na čije poslove se organizacijske promjene odnose otkaže ugovor o radu pod jednakim, zakonom propisanim uvjetima. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da ukinuto radno mjesto Višeg specijaliste nije bilo jedinstveno i bez usporedive pozicije, za koji zaključak je dao iscrpne, valjane i argumentirane razloge koje suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje.

20. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je utvrđeno da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu i da radni odnos tužitelja nije prestao te radi vraćanja tužitelja na rad.

21. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.).

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe je odbijen jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj