REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1583/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Teu Raniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri, odvjetnicima u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-872/2023-19 od 26. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-872/2023-19 od 26. rujna 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku GRAD RIJEKA, Titov Trg 3, OIB: 54382731928 da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude tužitelju CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.834,39 EUR-a uvećano za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 02.03.2023. godine do isplate po stopi 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 1.000,00 EUR (tisuću eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču trošak ovog postupka u visini od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Tu presudu žalbom pobija tužitelj zbog bitne povredi odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Povreda parničnog postupka se očituje jer je odbijeno provesti predložene dokaze, a za utvrđenje relevantnih činjenica u postupku najvažnije dokaze i to očevid na listu mjesta, kao i vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke. Time da prvostupanjski sud neovlašteno preuzima ulogu građevinskog vještaka u predmetnom postupku, kao što iz priloženih fotografija nije moguće utvrditi dubinu urezanih proreza i udubljenja niti pohabanosti, te razinu klizavosti kosine za invalide, što je moguće utvrditi jedino očevidom na licu mjesta. Time je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući je u potpunosti onemogućen u dokazivanju činjenica na kojima temelji i svoju tužbu i tužbeni zahtjev. Iskaz tužitelja ocijenjen je djelomično istinit obzirom da se razlikuje od iskaza svjedoka KI, a koji iskaz cijeni istinitim i životnim, a koji i nije ocijenjeno u cijelosti, kojim je i naveo da kosina nema potrebna svojstva da bi bila protuklizna. Time je sva pažnja usmjerena na nevažnim činjenicama, kao i da se zanemaruju važne i odlučne činjenice. Pri tome jasno je da prelazak preko pješačkog prijelaza, pa i na dijelu za invalide, koriste svi pješaci, pogotovo kada je riječ o pješačkom prijelazu u centru grada s velikom fluktuacijom ljudi, a mora biti i siguran i za pješake ( šta je s osobama koje guraju kolica za invalide), a u suprotnom mora stajati znak zabrane prelaska preko tog dijela, što nije slučaj na spornom prijelazu i drugim sličnim prijelazima. Istovremeno kako se pobija odluka o glavnoj stvari, pobija se i odluka o troškovima.

Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i usvajanje tužbenog zahtjeva, a podredno vraćanje predmeta na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

3. Prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu podnio je umješač HOK Osiguranje d.d., smatrajući je neosnovanom, a što je vidljivo iz fotografija dostavljenih uz tužbu, pa su žalbeni razlozi promašeni i neosnovani obzirom je sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu presudu. Predlaže žalbu tužitelja odbiti, uz zahtjev troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome -dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da pobijana presuda za sada i nije pravilna. Obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem se ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka, obzirom se ne poziva točno na koju se to povredu odnosi, cijeneći i navode žalbe, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st.1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP-a jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Osim toga, nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st.2. toč. 2.,4.,8.,9., 13. i 14. ZPP_a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a. Obzirom da iz navedenog proizlazi da u provedenom postupku činjenično stanje, odlučna činjenica da li se radi o ispravnoj strukturi kosine za invalide, nepotpuno je utvrđeno ( čl. 355. ZPP-a), te je i stoga materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi štetu kao posljedicu iz štetnog događaja 15. travnja 2022., kada se kretao javnom površinom isključivo namijenjenom za pješake i to na križanju [adresa] i [adresa] kod objekta "[obrt]", gdje se i nalazi kosina za invalide, te okliznuo na sklisku kosinu za invalide koja se nalazi kod pješačkog prijelaza, pao i zadobio prijelom vrata bedrene kosti.

8. U postupku nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, dok je sporan način nastanka štetnog događaja jer da kosina za invalide nije niti malo skliskija od ostale pješačke površine, kao i da li se radi o ispravnoj strukturi kao i da li je bilo razloga da je tužitelj koristi, time i odgovornost tuženika za nastalu štetu.

9. Tijekom postupka provedeno je saslušanje tužitelja i svjedoka KI.

10. Tužitelj je svojim iskazom naveo, da je krenuo prema parkiralištu prema [adresa], došla je jedna grupa ljudi, odnosno da je ta grupa ljudi prolazila na tom nogostupu, da se on pomaknuo te stao na nagib, noga se poskliznula, pao je i nije se mogao dignuti. Da su ga KI i NI dignuli i odvezli u KBC Sušak gdje je utvrđeno da je slomio kuk. Da je nagib bio kos i gladak, a on je hodao lijevom stranom tog nogostupa gledajući prema moru, i da se radilo od 3-4 osobe koje su se kretale prema placi i nalazile jedna pored drugog, a on ih je išao izbjegavati, te je tako stao na tu kosinu, da se ne sjeća da li je vidio tu kosinu, misli da je, da inače tim područjem se kreće. Prije nego što se dogodila nezgoda, nije se vodio time da se tamo nalazi kosina, a pješaci koji su prolazili, hodali su normalnim tempom. U odnosu na kosinu na koju je stao ista je bila strma, glatka, bez ikakvih gumenih traka, dok su druge kosine blage, sa čepovima protiv proklizavanja, a ova je konkretno bila izlizana i da se radi o staroj kosini. Da je nakon KBC-a išao u [adresa] u talasoterapiju i tamo je bio 21 dan. Na pitanje suda je naveo, da je znao stati na takve kosine, ne nužno na ovu, te da se nikada nije pokliznuo sa takve kosine, a kada je stao na predmetnu kosinu, noga mu je bila okrenuta prema pješačkom prijelazu, a ne u smjeru kako se kretao, a kada mu se noga okliznula da je osjećao kao da propada u rupu, te mu je u toku pada postalo mučno.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka KI proizlazi, da je bio prisutan kada se tužitelj ozlijedio i vidio kako se ozlijedio budući je sjedio na terasi koja se nalazi na adresi [adresa].a, da se tužitelj kretao iz smjera [adresa] prema [adresa], dok su se drugi ljudi, misli da se radi o 4-5 osoba kretali iz smjera Lučke kapetanije i prelazili preko pješačkog prolaza i nakon što su ti ljudi prošli, tužitelj je krenuo preko pješačkog prijelaza i tada stao na taj nagib za invalidska kolica, pao je, te kada je došao on do njega rekao da ne može stati na noge, tada ga je posjeo u vozilo i odvezao na hitnu, a vozilo mu se nalazilo odmah pokraj mjesta nezgode. Da tužitelju nije ni na koji način bio zaprijećen prolaz odmah pokraj toga nagiba, a kako je kosina urezana, odnosno udubljena, radi se o protukliznoj kosini, ali u ovom konkretnom slučaju vidljivo je kako ta kosina nema potrebna svojstva da bi bila protuklizna, a ta kosina još uvijek tamo stoji, te da se on nekoliko puta tamo okliznuo, a posebice je sklisko kada pada kiša. Da je vidio da je bilo nekoliko slučaja kada su se ljudi pokliznuli, no nikada nisu pali, a da se vozila ponekad nalaze s lijeve i desne strane tog pješačkog, pa je jedino moguće proći u smjeru te kosine, a u konkretnom slučaju vozila na desnoj strani, odnosno na strani gdje se nalazi terasa kafića nije bilo. Da se i osobno, više puta okliznuo na toj kosini ali nikada nije pao.

12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio daljnje provođenje dokaza građevinskim i medicinskim vještačenjem, budući je utvrđeno kako ne postoji osnov za naknadu štete, te da bi provođenje takvih dokaznih prijedloga bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka, te nije ni proveden dokaz saslušanjem svjedoka NI. Cijeneći iskaz tužitelja djelomično istinitim, u kojem opisuje pretrpjele ozljede kao i period liječenja, dok nije cijenjen istinitim dio u kojemu opisuje dinamiku nastanka štetnog događaja, posebice u dijelu da nije imao namjeru proći preko pješačkog prijelaza, te da mu je bio zaprijećen prolazak dijelom nogostupa, budući je taj dio iskaza u suprotnosti s iskazom svjedoka KI koji je ocijenjen istinitim i životnim, te da nema nikakvih povoda za uspjeh tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Cijeneći odredbu čl. 21. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 68/18, 110/18, 32/20- dalje ZKG), kao i čl. 22. st. 1. toč.2. ZKG-a, navod tužitelja da tuženik nije na predmetnoj javnog površini proveo uredno komunalnu djelatnost održavanja, te da je kosina za invalide bila skliska i nefunkcionalna obzirom na nedostatak gume, smatra taj navod neosnovanim i vezano za čl. 23. st.2. ZKG-a obzirom je funkcija predmetne kosine isključivo prolazak invalidskim kolicima, odnosno kako bi se osobama koje ne mogu hodati, te koje koriste pomagala u smislu invalidskih kolica omogućio nesmetan prolazak, to je i vidljivo da na predmetnoj kosini nema opstrukcija, te nije vidljivo da ista ne bi bila održavana u smislu čl. 23. st.2. ZKG-a, pa stoga da tuženik nije propustio postupiti po toj odredbi već je predmetnu kosinu održavao sukladno odredbama ZKG-a. Uvidom u fotografiju predmetne kosine za invalide vidljivo je da ista po svojoj duljini, gledajući duljinu prema cesti, ne obuhvaća značajan dio nogostupa, pa je stoga tužitelj prilikom prelaska preko pješačkog prijelaza mogao jednostavno zakoračiti preko kosine i nastaviti svoje kretanje, i kako se u konkretnom slučaju radi o kosini koju koriste osobe u invalidskim kolicima. Da je tužitelj mogao izbjeći korak na tu kosinu, govori i dio iskaza svjedoka kako vozila na desnoj strani pješačkog prijelaza nije bilo. Smatra i nelogičan navod tužitelja da se inače krećem tim područjem, ali da nije siguran da li je vidio predmetnu kosinu, što je i neživotan i proizlazi iz iskaza svjedoka koji navodi da tužitelja poznaje 10 godina kao gosta lokala, a radi se o lokalu iz kojeg je svjedok vidio nastanak štetnog događaja, što znači da je tužitelj u periodu od 10 godina više puta dolazio u lokal i bio upoznat s činjenicom prijelaza kosine za invalide.

13. Time je i stav prvostupanjskog suda da je tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja iz razloga što je nepromišljeno stao na kosinu za invalide i ako iz provedenih dokaza proizlazi kako je isto mogao izbjeći, pa ne postoji osnov na temelju kojeg bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci rješenja.

14. Prema odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U odnosu na nastanak štete predložen je dokaz provođenjem očevida i građevinskog vještačenja koji i nije prihvaćen. Može se prihvatiti ocjena prvostupanjskog suda da je i sam tužitelj uzrokovao taj nastanak štetnog događaja stajući na kosinu za invalide, ali pri tome treba omogućiti i da se dokaže odgovornost tuženika, odnosno da li se radilo o ispravnoj strukturi kosine. Za razjašnjenje prijepora potrebno je provesti vještačenje kojim će se otkloniti i taj prijepor, a za koji je dokaz i suglasan tužitelj na prijedlog tuženika kao i umješača na strani tuženik tijekom postupka. To stoga što sud nema potrebnog stručnog znanja da bi mogao ocijeniti i sastav i funkcionalnost navedene kosine za invalide i da li se radi o ispravnoj strukturi koja je i održavana. Obzirom da prvostupanjski sud nije postupio na taj način, s pravom žalitelj ukazuje da je trebalo provesti i predložen dokaz građevinskog vještačenja i tek nakon toga odlučiti o osnovanosti u cijelosti ili djelomično tužbenoj zahtjeva.

15. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete. Odredbom čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 155/23- dalje ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Na temelju odredbe čl. 1084. ZOO-a propisano je da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Grad je dužan osigurati da se ta djelatnost obavlja tako da se spriječi prouzročenje i nanošenje štete, kao što se i ne oslobađa odgovornosti koja nastaje zbog propusta u radu.

16. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđena prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda trebao provesti predloženo vještačenje. Kako prvostupanjski sud nije postupio na taj način, u nastavku postupka provest će po tužitelju predloženo građevinsko vještačenje i utvrditi sve činjenice bitne za odgovornost tuženika, te odlučiti o tome novom odlukom. Kako se i žalbom ukazuje da je saslušani svjedok KI također naveo da se na toj kosini više puta okliznuo, te da je vidljivo kako ta kosina nema potrebna svojstva da bi bila protuklizna, vezano za taj dio iskaza saslušanog svjedoka trebalo je zaključiti kako treba provesti predloženi dokaz građevinskog vještačenja, te očevidom i vještačenjem, a ne samo osnovom priloženih fotografija, utvrditi činjenice bitne za presuđenje.

17. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, te sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud i nakon provedenog građevinskog vještačenja pravilno utvrditi osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, posljedično i zavisno o tome odlučiti o tom zahtjevu tužitelja. Zahtjev za trošak odgovora na žalbu umješača je odbijen osnovom čl. 155. i čl. 166. ZPP-a, obzirom da nije bio potreban.

Pula – Pola, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić