REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-355/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Mesiček, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srećku Novak-Perjanecu, odvjetniku iz Sesveta, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Psp-12/2025-10 od 23. siječnja 2026., 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Psp-12/2025-10 od 23. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„ I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tuženica NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelja OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu sjevernog dijela dvorišta u [adresa].č.br. 1051/5 upisana u posjedovni list br. 2041 k. o. [katastarska općina] odnosno prema zemljišnoknjižnom stanju zk.č.br. 2171/283 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je 7. srpnja 2025. pod nadstrešnicu na sjevernom dijelu dvorišta dovukla i postavila dvije kante za otpad čime je smetala tužitelja u posjedu predmetnog sjevernog dijela dvorišta, pa joj se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni dvije kante za otpad postavljene pod nadstrešnicu na sjevernom dijelu dvorišta, zabranjuje joj se svako takvo i slično smetanja posjeda ubuduće te joj se nalaže da plati tužitelju trošak ovog postupka, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

II Nalaže se tužitelju OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženici NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.“

2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili da se ono ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

6.2. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. i sve u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju također sadržajno ukazuje žalitelj jer je pravo suda odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju i učinio i za to dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj izjavljenom žalbom.

6.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, tužitelju u ovom postupku nije povrijeđeno ni njegovo pravo na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom RH i čl. 6 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer time što nije prihvaćen njegov dokazni prijedlog da se radi utvrđenja mogućnosti parkiranja osobnog automobila pod spornu nastrešnicu provede očevid na licu mjesta ( uznemiravanja posjeda tužitelja) nije povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje, već to za posljedicu može imati pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što u ovom slučaju nije riječ jer je sud prvog stupnja, kako je to i prethodno navedeno ( točka 6.2. obrazloženja), pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP pravilno utvrdio činjenično stanje relevantno za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari, radi čega je žalbu tužitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženica smetala u njegovom posljednjem mirnom posjedu nekretnine i to sjevernog dijela dvorišta u [adresa].č.br. 1051/5 upisane u posjedovnom listu broj 2041 k. o. [katastarska općina] odnosno prema zemljišnoknjižnom stanju z.k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je 7. srpnja 2025. pod nadstrešnicu na sjevernom dijelu dvorišta dovukla i postavila dvije kante za otpad čime je smetala tužitelja u posjedu predmetnog sjevernog dijela dvorišta, pa da joj se posljedično tome naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da navedene kante za otpad ukloni ispod nastrešnice na sjevernom dijelu dvorišta i da joj se zabrani svako ubuduće takvo i slično smetanja posjeda, utemeljen na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV ).

10. U ovom postupku, obzirom i na žalbene razloge tužitelja, nije sporno da je tužitelj u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine - sjevernog dijela dvorišta u [adresa].č.br. 1051/5 upisane u posjedovnom listu broj 2041 k. o. [katastarska općina] odnosno prema zemljišnoknjižnom stanju z.k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi nadstrešnica i da je tuženica poduzela radnju za koju tužitelj drži da predstavlja čin smetanja posjeda - da je 7. srpnja 2025. pod nadstrešnicu na sjevernom dijelu dvorišta dovukla i postavila dvije kante za otpad. U ovom dijelu postupka nije sporno niti da je tužitelj pravovremeno zahtijevao ovu posjedovnu zaštitu.

11. Sporno je, je li tuženica opisanom radnjom počinila smetanje posjeda predmetne nekretnine na način da bi time uznemirila tužitelja u posjedu ili mu ga oduzela i posljedično tome ima li tužitelji osnovano pravo zahtijevati posjedovnu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV.

12. Odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja je, nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da postavljanje jedne ili dvije kante za otpad pod nadstrešnicu nije oduzimanje posjeda nadstrešnice, a niti to u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja uznemiravanje posjeda tužitelja jer time što je tuženica te dvije kante za otpad smjestila pod navedenu nadstrešnicu, koja je u posjedu tužitelja nije došlo do ugrožavanja tužiteljeve faktične vlasti na tom dijelu nekretnine na takav način da bi se to moglo smatrati uznemiravanjem posjeda budući tužitelj već godinama ne koristi tu nadstrešnicu za parkiranje automobila budući ga ni ne posjeduje, pa on, suprotno njegovim navodima, svoj posjed nadstrešnice ne izvršava parkiranjem vozila pod nju. Posljedično tome, sud prvog stupnja zaključuje da time što bi dvije kante za otpad bile smještene pod nadstrešnicu nije došlo do ograničenja faktične vlasti tužitelja u odnosu na objekt posjedovanja tj. na nadstrešnicu i sjeverni dio dvorišta, radi čega mu ni ne pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV.

13. Na temelju odredbe čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a odredbom stavka 2. ovog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP), koje jasno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, priloženih fotografija lica mjesta te napose iskaza samog tužitelja da tužitelj ispod predmetne nastrešnice već godinama ne parkira svoje osobno vozilo jer isto ni ne posjeduje, da su sporne kante za otpad zajedničke strankama u postupku ( iste koristi i tužitelj) te imaju i kotače kako bi se mogle jednostavno pomaknuti s mjesta gdje su postavljene, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da postavljanjem navedenih kanti za otpad ispod navedene nastrešnice ne predstavlja takvo zadiranja u tužiteljevu faktičnu vlast nad tim dijelom nekretnine da bi se moglo zaključiti da se radi o uznemiravanju njegovog posjeda zbog kojeg bi tužitelju u ovom postupku pripadalo pravo na posjedovnu zaštitu, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti.

15. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama poslovni broj: Gz- 93/822 od 23.09.1982., Gzz-29/87 od 22.10.1987. i Rev-1024/2021 od 12.09.2023. valja istaknuti da ta pravna shvaćanja nisu primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja jer su ona izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna i materijalno pravna utvrđenja.

16. Stoga, kako je sud prvog stupnja na, za ovaj spor, pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 10. ožujka 2026.

S u d a c:

Bruno Franković