REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1585/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB 52634238587) koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice AI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-110/2019-32 od15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-110/2019-32 od15. srpnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

I. Nalaže se tuženici AI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], predati tužiteljici posjed nekretnine koja je označena kao jednosobni stan, pov. 24,00 m2, u prizemlju zgrade izgrađene na zkč. br. [katastarska čestica], upisan u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tako što će iseliti iz opisane nekretnine i istu predati slobodnu od osoba i stvari u posjed tužitelju, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za MINISTARSTVO DRŽAVNE IMOVINE, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eur sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana. riješio je

Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II. tužbe koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, AI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo državne imovine, iznos od 1.452,13 kn na ime naknade za korištenje nekretnine, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku kako slijedi:

- na iznos od 12,13 kn od 01. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 360,00 kn od 01. listopada 2015. pa do isplate, 2 Poslovni broj spisa: Ps-110/2019-32

- na iznos od 360,00 kn od 01. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 360,00 kn od 01. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 360,00 kn od 01. prosinca 2017. pa do isplate,

po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

2. Protiv presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužena iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. U bitnome, žalbom navodi da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo temeljem kojeg materijalnog propisa je prihvaćen zahtjev tužiteljice za predajom posjeda, te na koji način šutnjom administracije može se regulirati temelj posjedovanja i korištenja stana, obzirom da nije sporno da je u listopadu 2010., nakon donošenja djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne odnose i imovinu grada od 27. travnja 2010. kojim je i uređeno vlasništvo Republike Hrvatske na predmetnom prostoru, i tužena se obratila nadležnom državnom uredu radi reguliranja imovinskopravnih odnosa na koji nije do danas dobila odgovor. Pri tome, da prvostupanjski sud ne uzima u obzir da je predmetni stan žaliteljica i stvorila sama ulaganjima izvršenim u vrijeme dok i nije bio označen kao vlasnik tog neidentificiranog dijela nekretnine u posjedu žaliteljice. Kada je od upravnih tijela tužiteljici doneseno djelomično rješenje od 27. travnja 2010., tužena kao pošteni posjednik zakonskim putem je i pokušala regulirati vlasnički odnos. Netočno su navedeni iskazi tužiteljice i EI u odnosu na obitelj A jer u odnosu na njih nije vidljiva poveznica sa stanom, dok i sin tužene ĆI nije uspio realizirati pravo na kupnju stana. Plaćanje naknade i režijskih troškova i uređenja podruma u stambeni prostor i pravovremeno obraćanje državi radi otkupa stana, daje pravo opravdanog očekivanja da će pitanje imovinskopravnih odnosa tijekom 15 godina biti riješeno u skladu sa propisima upravljanja državnom imovinom koja korisnicima imovina ne omogućuje otkup nekretnine. U odnosu i na dosuđen trošak nije jasno temeljem kojih navoda o vrijednosti predmeta spora dosuđen je tužiteljici naknada troška u visini od 250 bodova za jednu radnju obzirom i na označenu visinu vrijednosti predmeta spora od 11.453,13 kuna.

Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije uz obvezu tužiteljice na naknadu svih troškova postupka žaliteljici i troška žalbe.

3. Sa žalbom tužene postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

5. Žalba tužene nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalitelja, pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna.

7. Suprotno žalbenim razlozima žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2, 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa je žalba i u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede neosnovana. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je reivindikacijski zahtjev tužiteljice da se tuženoj naloži iseliti iz stana koji se nalazi u prizemlju zgrade na zkč. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina], na adresi [adresa], uz predaju slobodne od osoba i stvari u posjed tužiteljici, utemeljen na odredbi čl. 162. st.1. i čl. 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09,143/12, 152/14 i 52/25 - dalje: ZVDSP).

9. U ovom postupku obzirom i na žalbene navode žaliteljice, nije sporno da je tužiteljica vlasnica spornog stana i posljedično tome u ovom postupku je aktivno procesno legitimirana zahtijevati predaju u posjed predmetnog stana, te da navedeni stan koristi tužena bez pravne osnove.

10. Obzirom i na žalbene navode tužene, u ovom postupku je i sporno ima li tužena, kao posjednica predmetnog stana, pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje stana ( pravo na posjed), obzirom da je i zatražila od upravnih tijela tužiteljice reguliranje vlasničkih odnosa, kao i da je izvršila ulaganje u odnosu na predmetni stan.

11. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP -a) kao osnovan prihvatio navedeni zahtjev tužiteljice, zaključujući da tužena svoje pravo posjeda predmetne nekretnine temelji na tvrdnji da se predmetni stan nastavlja na podrum koji je u vlasništvu tuženice, a koji je pripadak njezinog stana na I. katu površine 86,51 m2, kao i da je putem Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom 6. listopada 2010. podnijela zahtjev tužiteljici za otkup predmetnog stana. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđeno je da je u društveno vlasništvo nekretnine upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] na zkč. br. [katastarska čestica] opisanih kao Kuća, popisni broj, Dvorište, Vrt i Zid u [adresa], uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo, jednosobni stan u prizemlju zgrade površine 24,00 m2.

12. Iz iskaza tuženice proizlazi da je od njenog rođenja u zgradi na adresi [adresa], i da u toj zgradi su u njezinom vlasništvu dva stana, ali ne i predmetni stan na kojem je stanarsko pravo imala BI, te da je predmetni stan bio pripojen podrumu koji pripada stanu tuženice, pa ga je tuženica uredila za stanovanje svog sina unatrag 30 godina, naknadu za korištenje predmetnog stana plaća Državnim nekretninama, odnosno RH od kada je ista vlasnica predmetnog prostora . Saslušana svjedokinja EI je iskazala, da se u stan na prvom katu zgrade [adresa] uselila 1977.godine, te da je tada u predmetnom stanu zatekla obitelj A, koja je u istom stanovala i daljnjih 15 godina, a nakon što su se odselili tuženica je odmah preuređivala stan i pripojila ga svojoj veš kuhinji – podrumskoj prostoriji, što je svjedokinja prijavila policiji.

13. Na okolnost identiteta predmetnog stana, kojeg u posjedu drži tuženica, izveden je dokaz očevidom nekretnine [adresa] uz građevinskog vještaka dipl.ing. Mladena Ožića u prisustvu tuženice, kada je i vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da prostor u prizemlju stambenog objekta desno, koji se sastoji od sobe i sanitarije, ima površinu od 25,23 m2 i predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu tj. stan, a prema položaju, površini te usporedbom s drugim upisima posebnih dijelova nekretnine u prizemlju, da se može zaključiti da se u ovom slučaju radi o stanu upisanom u z.k. kao suvlasnički dio s neodređeni omjerom, jednosobni stan u prizemlju zgrade površine 24,00 m2, za razliku upisane površine i one utvrđene izmjerom stana vještak je naveo da je razlika u granicama prihvatljivog s obzirom na starost zgrade, zakrivljenost zidova i pregradnju, te da se u prizemlju predmetne zgrade mogu identificirati dva stana koji su upisani u zemljišnoj knjizi i time može identificirati sve posebne dijelove u prizemlju. Na osnovu prigovora tužene, vještak je i naveo da je vidljiv nacrt sadašn jeg stana predmetnog objekta, položaj stana, raspored i broj prostorija, kao i da nema saznanja kada i kako je sadašnje stanje formirano, niti se to očevidom moglo utvrditi.

14. Cijeneći odredbu čl. 18. st.3. ZVDSP, kao i odredbu čl. 150. st.1. i čl. 165. st.4. ZVDSP zaključeno je, da je tuženica predmetni stan koristila bez pravne osnove, a pri tome da neutemeljeno smatra da joj podmirenje naknade za korištenje stana koji je uređivala i pripajala svom vlasništvu za potrebe stanovanja svog sina, da je prava na predmetnom stanu niti u smislu odredbe čl. 156. st.1. ZVDSP-a, to vlasništvo može steći ulaganjem bez suglasnosti vlasnika. Kada uspostava prijašnjeg dana ne bi bila moguća bez nerazmjerno velikih troškova, pripajanjem već postojećeg stana korištenog za stanovanje nije nastala nova stvar nego je postojećem stanu kao glavnoj stvari prirasla druga stvar (podrum tuženice) postavši njezinom pripadnošću, te da tužena pogrešno smatra da je predmetni stan samo dio nove stvari koju je stvorila radom i ulaganjem. Da je tužena dokazala ulaganje u predmetni stan, pored činjenice da je nepošteni posrednik predmetnog stana, ne daje joj pravo da zadrži posjed stana dok joj se ne vrate troškovi, već je vlasniku dužna predati u posjed bez odgode, a pravo zahtijevati naknadu troška koji bi bili nužni i vlasniku zastarijevao u roku od tri godine od dana predaje stvari, prema čl. 165. st.3. ZVDSP. Vezano za navedeno u smislu odredbe čl. 163. st.1. ZVDSP proizlazi da tužena nije dokazala da ima pravo na posjed predmetnog stana zbog kojeg bi imala pravo odbiti predaju posjeda tužiteljici, te osnovano tužiteljica zahtjeva da se tuženica kao nepošteni posjednik iseli iz jednosobnog stana površine 24,00 m2 koje se nalazi u prizemlju zgrade zkč. br. [katastarska čestica] upisano u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da opisani stan, slobodan od stvari i osoba, preda u posjed tužiteljici.

15. Ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, utemeljeno je na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i na zakonskim odredbama temeljem kojih je i donesena odluka, a koje i pravilno utvrđeno, prihvaća ovaj sud jer je za to prvostupanjski sud dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti žaliteljica svojom žalbom. Time su i neosnovani žalbeni navodi da postoji nedostatak zakonskih odredbi temeljem kojih sud donosi odluku, obzirom da su iste zakonske odredbe i navedene u obrazloženju.

16. Na temelju odredbi čl. 161. st.1. ZVDSP-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda u posjed te stvari, dok je odredbom čl. 163. st.1. ZVDSP-a navedenog zakona propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari ( pravo na posjed).

17. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i nesporno utvrđeno činjenično stanje da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana u kojem je posjedu tužena, koja tijekom postupka i nije dokazala da ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje te stvari, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužena i dužna iseliti iz predmetnog stana i istog slobodnog od osoba i stvari predati tužiteljici.

18. Pri tome u odnosu na žalbene navode da je tužena snosila troškove kroz proteklo razdoblje za predmetni stan, ne utječu na njezinu obvezu predaje posjeda obzirom da je nezakonitim posjedom i trebala one troškove koje su nastali korištenjem navedenog stana i koje je prouzrokovala time isplatiti. Tužena je vlasnica stana u predmetnoj zgradi, time je imala saznanja, kao što je i navela u zahtjevu za otkup, da taj dio koji je neosnovano prisvojila nije njezin, pa time i nije imala osnovu da bi joj bilo priznato pravo na isti. Zahtjev za naknadu troška koji se odnose na ulaganje u predmetni stan, posebno nije postavljen, pa se o njemu i nije trebalo odlučivati, dok, kako je to pravilno prvostupanjski sud naveo, isti se može zatražiti od dana predaje stvari, prema čl. 165. st.3. ZVDSP.

19. Prema i odluci Gradskog ureda za imovinsko pravne postupke i imovinu Grada Zagreba od 27. travnja 2010., kojim je i tužiteljica utvrđena vlasnicom odgovarajućih suvlasničkih dijelova nekretnine u [adresa]., između kojih je i utvrđen jednosoban stan u prizemlju površine 24,00 m2, čija je ranija nositeljica stanarskog prava bila BI, proizlazi da je provjerom u evidenciju utvrđeno da je temeljem Zakona o naknadi podnesen samo jedan zahtjev za povrat u vlasništvo predmetne nekretnine od strane LI iz [adresa] i AI ( u postupku tužene) iz [adresa], a koji su pravomoćnim rješenjem od 13. lipnja 2000., koje je rješenje postalo pravomoćno 19. travnja 2007., odbijene za povrat u vlasništvo zgrade u [adresa]. U odnosu na navode žalbe o podnesenom otkupu za stambene jedinice od 24 m2, [adresa], Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom i proizlazi da je tužena i zatražila da joj se omogući otkup stambene jedinice od 24 m2, koji koristi bez pravne osnove. Time i obzirom na već ranije doneseno rješenje kojim je ista i odbijena za povrat u vlasništvo zgrade [adresa], tada i sam taj zahtjev u kojem i navodi da bez osnove koristi naveden dio u prizemlju, nije bilo ni posebno potrebno cijeniti kao dio osnovanosti postavljenog zahtjeva.

20. U odnosu i na iskaze EI da nije vidljiva poveznica sa stanarima, ista se i nije mogla različito cijeniti, obzirom i da tužena nije posebno na taj dio predlagala neke dokaze kojima bi se moglo utvrditi da se taj iskaz ne može prihvatiti. Time je i prvostupanjski sud i nakon provedbe te nesrazmjernosti, pravilno zaključio da prigovor tužene i nije osnovan, obzirom i da ne može predmetni stan predstavljati jednu cjelinu sa njezinim podrumom, budući da i u navedenom iskazu saslušane svjedokinje EI proizlazi da je u tom dijelu stana ranije stanovala obitelj A, pa i u odnosu na navode tužene vezano da joj se odobri otkup tog dijela kojeg koristi bez pravne osnove, ne može se i cijeniti suprotno od onoga što i navodi prvostupanjski sud.

21. Prema odredbi čl. 156. ZVDPS, dogradnjom ili preuređenjem ( adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine. Stječe li se dogradnjom ili nadogradnjom vezano za navedeni članak vlasništvo samo na izgrađenoj, odnosno stvorenoj toj cjelini ulaganjem u istu, samo se može utvrditi ako postoji sporazum između onog tko je uložio sredstva i njezina vlasnika, pa bi trebalo i odlučiti samo u odnosu na ono što je odredio vlasnik nekretnine čije dopuštenje ima pravne učinke i nije u suprotnosti sa načelom da bi na posebnom dijelu te nekretnine mogućnost utvrđenja vlasništva koje je povezano sa suvlasničkim djelom nekretnine. Pri tome, sukladno odredbi čl. 163. ZVDSP-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku, ako ima pravo koja ovlašćuje na posjedovanje, te stvari ( pravo na posjed), kao i posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od podrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga da. Time je posjednik dužan na jasan i određen način istaknuti svoj prigovor o pravu na posjed, a koje pravo i tijekom postupka nije utvrđeno, obzirom i da nije sporno da tužena posjed vrši bez pravne osnove.

22.

Prema čl. 78. ZPP-a, kad su državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo ovlašteni pokrenuti parnični postupak oni mogu poduzimati radnje u postupku potrebne za ostvarivanje svoje ovlasti. U odnosu na priznat trošak od 250 bodova, isti je pravilno priznat, osnovom Tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom je propisana jednokratna naknada koja obuhvaća najviše do četiri radnje u visini od 250 bodova u postupcima između ostalog iz stambenih odnosa-iseljenje, a za svaku daljnju radnju pripada nagrada u visini 50 bodova, na koji način su i cijenjene poduzete radnje.

23. Slijedom navedeno valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužene i temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude. Time je i zahtjev za naknadom troška žalbe odbijen sukladno čl. 154. st.1. u vezi sa čl. 166. ZPP -a.

Pula – Pola, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić