Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-204/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po DČ iz [adresa], protiv tuženika Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o prijenosu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici pod posl. br. P-423/2020 od 10. prosinca 2025., dana 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici pod posl. br. P-423/2020 od 10. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u toč. I) izreke odbačen je prijedlog za ponavljanje postupka od 06.09.2024., dok je u toč. II) izreke odbijen prijedlog za ponavljanje postupka od 23.05.2025.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka od 06.09.2024. nepotpun jer da nije navedena zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje postupka, da bi se iz sadržaja istog moglo zaključiti da se ponavljanje postupka traži zbog tvrdnje da je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, a što da bi predstavljalo zakonski razlog iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 6. ZPP-a, međutim da je u tom slučaju tužiteljica bila dužna uz prijedlog za ponavljanje postupka dostaviti i dokaz o počinjenju kaznenog djela i to pravomoćnu presudu u kaznenom postupku donijetu protiv sudaca za koje tvrdi da su tijekom postupka počinili kaznena djela davanja lažnog iskaza i krivotvorenja službene isprave,

- da je podneskom od 23.05.2025. tužiteljica nadopunila prijedlog za ponavljanje postupka od 06.09.2024. navodeći novi razlog za ponavljanje i to saznanje za nove činjenice temeljem kojih je stekla mogućnost da upotrebi nove dokaze na temelju kojih za tužiteljicu postoji mogućnost donošenja povoljnije odluke da su te činjenice i dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

- da tužiteljica navodi da je saznala za nove činjenice i to za činjenicu da nije ovršenik iz razloga što nije dužnik, te da je stekla mogućnost da upotrijebi nove dokaze iz kojih je to vidljivo i to godišnje obavijesti tuženika – stanja dugovanja na 31.12.2024.

- da je tužiteljica tvrdnju da nije dužnik i tvrdnju da njene nekretnine ne mogu biti predmet ovrhe odnosno da ne može biti ovršenik istakla u tužbi slijedom čega da se ne radi o novim činjenicama, dok da stanje dugovanja na dan 31.12.2024. nije dokaz na temelju kojeg bi za tužiteljicu mogla biti donesena povoljnija odluka u ovom predmetu da su ti dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku i to iz razloga što su nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice opterećene založnim pravom radi osiguranja predmetne tražbine koju je Raiffeisenbank Austria d.d. ustupila tuženiku, pa da se svaki vjerovnik osigurane tražbine ima pravo namiriti iz vrijednosti zalogom opterećene nekretnine, neovisno o tome u čijem je vlasništvu ta nekretnina.

6. Slijedom navedenog pobijanom odlukom prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 425. st. 1. ZPP-a odbacuje prijedlog tužiteljice za ponavljanjem postupka od 06.09.2024., dok prijedlog za ponavljanje postupka od 23.05.2025. odbija kao neosnovan jer da se u konkretnom slučaju ne radi o novim činjenicama, niti novim dokazima na temelju kojih bi za tužiteljicu mogla biti donesena povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Također donošenjem pobijanog rješenja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbacio, odnosno odbio predmetne prijedloge za ponavljanjem postupka.

9. Naime, odredbom čl. 421. ZPP-a taksativno su propisani uvjeti kada se može postupak koji je pravomoćno završen ponoviti, pa je tako toč. 6. propisano da se ponavljanje može tražiti ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili treće osobe, dok je toč. 10. propisano da se ponavljanje postupka može tražiti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

10. U slučaju kada se ponavljanje pravomoćno završenog postupka traži iz razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 6. ZPP-a, odnosno zbog toga što je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, a na koje razloge se tužiteljica sadržajno poziva u prijedlogu od 06.09.2024., tada je stranka dužna svoju tvrdnju dokazati pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku, jer parnični sud nije ovlašten odlučivati o postojanju kaznenog djela. Kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje pravomoćne presude u kaznenom postupku protiv sudaca koji su sudjelovali u ovom parničnom postupku, niti je utvrđeno da se protiv navodnih počinitelja kaznenih djela nije mogao provesti kazneni postupak ( u kojem slučaju bi parnični sud kao o prethodnom pitanju odlučivao o postojanju kaznenog djela), to su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

11. Također pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije osnovan prijedlog za ponavljanja niti iz razloga saznanja za nove činjenice i dokaze iz razloga što se iz Stanja dugovanja na dan 31.12.2024. ne može zaključiti da bi osnovom te isprave za tužiteljicu u konkretnom slučaju, koji se vodio radi ništetnosti ugovora o prijenosu, bila donijeta povoljnija odluka. Također sve ostale tvrdnje na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu za ponavljanje postupka od 23.05.2025. je ista u bitnom iznosila i tijekom postupka, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, slijedom čega se ne radi o saznanju za nove činjenice, niti o činjenici koja objektivno nije mogla biti upotrijebljena u prijašnjem postupku.

12. Iz sadržaja predmetnih prijedloga za ponavljanjem postupka, kao i iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica istima u biti osporava utvrđenja i pravna shvaćanja iznijeta u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj odluci, odnosno njene tvrdnje se svode na drugačiju ocjenu utvrđenih činjenica i pravnih stavova od ocjene sudova, a što nije razlog za ponavljanje postupka, niti se istima dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

13. Obzirom na navedeno primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 10. ožujka 2026.

Sutkinja:

Iva Smokvina Dadasović