Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1931/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po Branku Bulatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri, iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-651/2023 od 28. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-651/2023 od 28. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 9.548,20 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaku pojedinačni iznos, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.890,59 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da bi pravna utvrđenja iz spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pokrenutom po Udruzi „Potrošač“ bila osnova za odlučivanje u ovom predmetu. Navodi da navedena presuda donijeta u kolektivnom sporu isključuje primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a jer da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za naknadu štete, a pored toga prvostupanjski sud da nije vezan za utvrđenja iz navedenog kolektivnog spora jer da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 2007., odnosno prije stupanja na snagu odredbe čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07, dalje ZZP/07). Navodi da prvostupanjski sud nije naveo na kojim činjenicama temelji utvrđenje o njegovoj nepoštenosti, posebno stoga što da ugovaranja valutne klauzule nije bilo nedopušteno, već uobičajno u bankarskoj praksi. Navodi da je prvostupanjski sud propustio u konkretnom slučaju utvrđivati sve odlučne činjenice vezane za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe, a čime da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da je neosnovano odbijen njegov prigovor na sačinjeni nalaz i mišljenje koji se odnosi na metodu izračuna, da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03, dalje ZZP/03) i pravo EU jer da tužiteljica ničim nije dokazala da su ispunjene pretpostavke ništetnosti, te da je pogrešno odlučeno o istaknutom prigovoru zastare. Osporava i odluku o trošku navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prilikom odmjeravanja troška tužiteljici za sastav podneska od 29.01.2025. jer da se nije radilo o obrazloženom podnesku.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je restitucijski zahtjev na povrat novčane razlike nastale u razdoblju od studenog 2018. do srpnja 2023., primjenom odredbe čl. 3. kojim je ugovorena valutna klauzula u Ugovoru o kreditu, br. 5140060242-60010444309/2025 od 12.05.2025. sklopljenog između pravnog prednika tužiteljice kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da iz spisa pod posl. br. P-255/2023 proizlazi da je pravomoćnom odlukom od 21.08.2023. utvrđena ništetnost odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF,

- da iz Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Lidije Balog, a kojeg sud u cijelosti prihvaća kao jasnog i u skladu sa pravilima struke, proizlazi da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečajnu razliku uslijed CHF valutne klauzule, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužiteljici naplatio ukupno više iznos od 9.548,20 eura,

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013. između ostalog utvrđeno da je tuženik od 01.09.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime da je postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima,

- da je navedena presuda potvrđena odlukama Visokog trgovačkog suda RH pod posl. br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. i Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev- 2221/2018 od 03.09.2019.,

- da je sud vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a

- da obzirom su navedenim sudskim odlukama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to da se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama niti inicijalnog tečaja na dan isplate kredita, niti inicijalnog anuiteta koji da je u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 2.568,43 kn,

- da su stoga novčani iznosi koje je tužiteljica tuženiku uplaćivala svaki mjesec iznad iznosa od 2.568,43 kn obuhvaćeni ništetnošću, pa ih je tuženik dužan zajedno s kamatama vratiti.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 323. i čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) prihvaća tužbeni zahtjev. Također prvostupanjski sud odbija prigovor zastare jer da je zastara u konkretnom slučaju počela ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno od 14.06.2018. a od tada do utuženja da nije protekao opći petogodišnji rok. Odluku o trošku donosi primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Naime, u konkretnom slučaju je između stranaka vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod posl. br. P-255/2023, a u kojem je pravomoćnom presudom od 21.08.2023. utvrđena ništetnim odredba čl. 3. toč. 4. predmetnog ugovora o kreditu od 12.05.2005. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula prilikom otplate anuiteta, te je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici sve razlike nastale primjenom navedene odredbe za razdoblje od srpnja 2005. do rujna 2018.

12. Stoga navedena odluka ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku jer je istom utvrđena ništetnost predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a osnovom čega tužiteljica ovom tužbom zahtjeva isplatu daljnjih razlika nastalih primjenom te odredbe ( koji nisu bili utuženi u prethodno vođenom postupku).

13. Kako je dakle između istih stranaka vođen parnični postupak, u kojem su raspravljene sve odlučne okolnosti za donošenje odluke o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, osnovom čije primjene tužiteljica, ovom tužbom zahtjeva povrat preostale nastale razlike, to nije bilo potrebno ponovno utvrđivati okolnosti vezane za ništetnost. Stoga su žalbeni navodi u tom pravcu ( dopuštenost predmetne ugovorne odredbe, pojedinačno pregovaranje, poštenje i dr. ) neosnovani jer prethodno donijeta pravomoćna odluka u predmetu pod posl. br. P- 255/23 ima značaj odlučenja o prethodnom pitanju u ovoj pravnoj stvari, koja se vodi radi restitucije temeljem predmetne ništetne ugovorne odredbe, za naredno razdoblje.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača u ovom postupku jer da se odredba čl. 502. c ZPP-a odnosi isključivo na individualne parnice potrošača radi naknade štete, a ne radi isplate. Naime, točno je da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a ( NN 70/19 ) u čl. 502. c ZPP-a iza riječi: „naknadu štete“ dodane riječi: „ili isplatu“, međutim teleološkim tumačenjem prethodne odredbe čl. 502. c ZPP- a, po stavu ovog suda, pojam naknade štete ne može se podvesti isključivo pod pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o odgovornosti za štetu, s obzirom da pravni učinci nepoštene i ništetne ugovorne odredbe podrazumijevaju uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa po toj osnovi pa se navedena zakonska odredba odnosi i na restitucijske zahtjeve potrošača po osnovi ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi kao što je predmetni.

15. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi metode izračuna nastale razlike financijskim vještačenjem. Naime, u konkretnom slučaju radi se o djelomičnoj ništetnost odredbi ugovora i to dijela kojim je povrat obveze vezan za promjene tečaja CHF, dok su u preostalom dijelu te ugovorne odredbe valjane. Zbog toga razliku pretplate valja utvrđivati kao razliku između valjano ugovorenog početnog anuiteta ( po tečaju u trenutku realizacije ugovora koji je tužitelju bio poznat ) i kasnijih nevaljanih povećanja tečaja, a kako je to provedenim vještačenjem i utvrđeno.

16. Pravilno je prvostupanjski sud i obvezao tuženika na povrat zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa u smislu odredbe čl. 1115. ZOO- a. Naime, u prethodno vođenom parničnom postupku između stranaka utvrđeno je da se tuženik kao trgovac, u konkretnom slučaju, nije prilikom ugovaranja vodio načelom savjesnosti i poštenja slijedom čega je isti nesavjesni stjecatelj.

17. Isto tako pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare. Naime, u konkretnom slučaju je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, te zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača ( pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VS RH od 31.01.2022. ). Navedeno znači da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P- 1401/12 za zaštitu kolektivnih prava ( tijekom 2012. ) prekinut tijek zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, dok je pravomoćnim okončanjem tog spora zastara počela teći ispočetka, s time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare u smislu odredbe čl. 245. ZOO-a.

18. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, a kojom je utvrđena nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF, postala je pravomoćna donošenjem odluke pod posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. Kako predmetno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godine u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, to od 14.06.2018. do utuženja nije protekao rok od 5 godina, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

19. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. U odnosu na žalbene navode ističe se da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici trošak sastava podneska prema Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23 ) jer se navedenim podneskom tužiteljica očitovala na sačinjeni Nalaz i mišljenje vještaka, pa se radi o obrazloženom podnesku.

20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 10. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec