Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-90/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, protiv tuženika SINDIKAT-TIGER, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 58424934358, kojeg zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, radi nadomještaja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-873/2025-11 od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-873/2025-11 od 29. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nadomještena je suglasnost koju je za redoviti otkaz Ugovora o radu broj: HP-02/9-013326/25 radniku NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], uskratio dati SINDIKAT-TIGER, OIB: 58424934358, Poštanska ulica 9, 10410 Velika Gorica, izjavom/dopisom o uskrati suglasnosti broj: 5-04/25 od dana 22.4.2025. (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 79,64 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i pobijanu presudu ukinuti, i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi nadomještanja suglasnosti koju je za redoviti otkaz Ugovora o radu broj: HP-02/9-013326/25 radniku SJ, uskratio dati tuženik, izjavom/dopisom o uskrati suglasnosti broj: 5-04/25 od 22. travnja 2025

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da je SJ radnik tužitelja te da je isti kod tuženika sindikalni povjerenik i povjerenik zaštite na radu.

6. U postupku je bilo sporno jesu li postojali razlozi za uskraćivanje suglasnosti tuženika za otkaz ugovora o radu zbog povreda radne dužnosti na koje se poziva tužitelj, radniku SJ, koji je sindikalni povjerenik kod tuženika i povjerenik zaštite na radu te postoji li potreba za otkazivanje ugovora o radu navedenom radniku zbog razloga koje navodi tužitelj.

7. Sud prvog stupnja je, pozivom na odredbu članka 188. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR), kojom je propisano da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike, pri čemu, u slučaju uskraćivanja takve suglasnosti od strane sindikata, poslodavac u skladu s odredbom članka 188. stavka 3. ZR u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata može zatražiti da takvu suglasnost nadomjesti sudska odluka, u postupku cijenio sljedeće: namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o radniku kojem se može otkazati ugovor o radu (postoji li zabrana otkaza ugovora o radu), i upućuje li poslodavac svojim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, a da se pritom ne radi o zloupotrebi prava na otkaz s obzirom na povlašteni položaj radnika koji je sindikalni povjerenik.

7.1. Sud prvog stupnja je također istaknuo kako se nije upuštao u ocjenu opravdanosti otkaznih razloga, odnosno nije ocjenjivao je li u odnosu na konkretnog radnika ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu, budući da u ovom postupku stranka i nije radnik kojem poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, već su stranke poslodavac i sindikat.

8. Polazeći od navedenog, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da je dopisom od 10. travnja 2025. tužitelj od tuženika zatražio suglasnost zbog namjeravanog redovnog otkazivanja ugovora o radu radniku SJ, na radnom mjestu Terenski specijalist IT podrške u organizacijskoj jedinici Ured za informacijske tehnologije, Služba za IT operativu i podršku korisnicima, Odjel za terensku IT podršku, na području Osječko-baranjske županije, da je tužitelj od tuženika zatražio suglasnost zbog skrivljenog ponašanja radnika jer je počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje se taksativno navode, odnosno postupao je protivno Pravilniku o dodjeli i korištenju službenih vozila i korištenju privatnih vozila u službene svrhe, Pravilniku o radu, Etičkom kodeksu i Ugovoru o radu, odnosno u više navrata koristio službeno vozilo bez da je tražio odobrenje izvršnog direktora i vozilo koristio u privatne svrhe, nije redovito i uredno otvarao naloge u aplikaciji Servicedesk za intervencije koje je odrađivao u poslovnim prostorima poslodavca a što mu je radna obveza, u obilasku poštanskih ureda radnicima u poštanskim uredima prenosio povjerljive informacije te unosio nemir i nered među radnike, uslijed čega mu poslodavac namjerava redovito otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja;

- da je dopisom od 22. travnja 2025. tuženik uskratio tužitelju kao poslodavcu suglasnost na namjeru redovitog otkaza ugovora o radu SJ navodeći kako tvrdnja da je koristio službeno vozilo bez da je tražio odobrenje ID Regije 5 i vozilo koristio u privatne svrhe u datume koji se navode, nije istinita, kao što je neistinito i da je postupao protivno Pravilniku o dodjeli i korištenju službenih vozila i korištenju privatnih vozila u službene svrhe, Pravilniku o radu, Etičkom kodeksu i Ugovoru o radu te da bi u obilasku poštanskih ureda radnicima u poštanskim uredima prenosio povjerljive informacije te unosio nemir i nered među radnike te da je postupak protiv radnika smišljen kako bi osujetio rad radnika u sindikatu.

9. Polazeći od prethodno navedenog utvrđenja iz priložene dokumentacije, sud prvog stupnja je utvrdio kako tužitelj kao poslodavac namjerava radniku SJ redovito otkazati ugovor o radu, pri čemu bi takvi razlozi koje navodi tužitelj, predstavljali razloge koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za redovni otkaz ugovora o radu.

10. Nadalje, sud prvog stupnja također je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o radniku koji bi pripadao kategorijama radnika iz članka 34. ZR na koje bi se primjenjivale odredbe o zabrani otkaza ugovora o radu.

11. Pored navedenog, sud prvog stupnja je utvrdio kako je tužitelj, kao poslodavac, u ovom postupku svojim navodima i predloženim dokazima dokazao da bi postojala potreba otkazivanja ugovora o radu SJ upravo iz razloga navedenih u tužbi, odnosno da je učinio vjerojatnim postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za redovni otkaz ugovora o radu radniku, budući da tužitelj kao poslodavac tvrdi da je isti počinio povrede radne dužnosti, a da je takvo postupanje izričito zabranjeno tužiteljevim aktima kojih se svaki radnik tužitelja dužan pridržavati, posebice ako se ima u vidu narav posla koji radnik obavlja.

11.1. Sud prvog stupnja je navode tuženika da je isti dugogodišnji radnik s višestrukim promaknućima i povišicama koji nije počinio povrede za koje ga se tereti od strane tužitelja, ocijenio neodlučnim za ovaj spor, istaknuvši kako ti navodi mogu biti predmetom razmatranja u postupku koji će eventualno pokrenuti sam radnik, nakon što odluka o redovnom otkazu bude donesena.

12. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je ocijenio kako je tužitelj u ovom postupku svojim navodima kao i priloženim materijalnim dokazima, uputio na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za redovni otkaz ugovora o radu radniku SJ. Budući da u konkretnom postupku nadomještanja prethodne suglasnosti na otkaz sindikalnom povjereniku stranka nije radnik kojem poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, već da su stranke poslodavac i sindikat, sud prvog stupnja u predmetnom postupku nije ocjenjivao opravdanost otkaznih razloga, odnosno eventualnu dopuštenost takve odluke, već je na temelju ocjene kako je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje osnovane sumnje da se su se ostvarili razlozi za otkaz na koje se tužitelj poziva, tužbeni zahtjev tužitelja usvojio u cijelosti.

12.1. Sud prvog stupnja je u obrazloženju odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva istaknuo kako su se stekli uvjeti da se odlukom suda nadomjesti uskraćena suglasnost na otkazivanje ugovora o radu, iz razloga što je tužitelj dokazao da su ostvarene sve potrebne pretpostavke da se pristupi redovnom otkazivanju ugovora o radu radniku SJ te da je tuženik svojim očitovanjem od 22. travnja 2025. neopravdano uskratio suglasnost na otkaz ugovora o radu.

12.2. U odnosu na navode tuženika da postupanje poslodavca ukazuje na diskriminaciju radnika po osnovi članstva u sindikatu, sud prvog stupnja je ocijenio kako je tuženik u postupku naveo osnovu za diskriminaciju - sindikalno članstvo, u smislu članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", br. 85/2008.,112/2012.; dalje u tekstu: ZSD), no da nije u smislu članka 20. stavka 1. ZSD niti učinio vjerojatnim postojanje bilo kakve diskriminacije po navedenoj osnovi pa da stoga tužitelj i nije bio dužan dokazivati, u smislu te odredbe, da diskriminacije ne bi bilo. Sud prvog stupnja je obrazložio kako tuženik na navedene okolnosti nije predložio izvođenje dokaza, niti je naveo u čemu bi se točno i u odnosu na koga očitovalo diskriminirajuće postupanje prema radniku po osnovi sindikalnog članstva već da je u ovom postupku predlagao saslušati samo navedenog radnika, pri čemu iz dokumentacije koja je priložena isto ne proizlazi, već da su sve relevantne okolnosti utvrđene iz dokumentacije spisa predmeta.

13. Slijedom izloženih razloga, sud prvog stupnja odlučio je kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

14. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

15. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio. Na žalbene navode valja reći kako je sud prvog stupanja pravilno odlučio kada je odbio izvođenje personalnih dokaza koje je predložio tužitelj i za svoju je odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugo stupnja, a što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.

16. Sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 188. stavka 1. i 3. ZR, kada je ocijenivši da su se ispunili uvjeti za nadomještanje suglasnosti tuženika za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljevu radniku SJ, usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Žalbenim navodima tuženik u suštini upire kako je sud prvog stupnja u postupku propustio utvrditi je li tužitelj imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu radniku SJ.

18. Na žalbene navode valja tuženika valja odgovoriti kako postojanje prethodne suglasnosti bilo da ju je sindikat izrijekom dao ili se prešutno izjasnio o prethodnoj suglasnosti bilo da je prethodnu suglasnost nadomjestila sudska odluka, a što je ovdje slučaj (članak 188. stavak 3. ZR) predstavlja postupak prije otkazivanja ugovora o radu i u tom postupku nije stranka zaposlenik kojem poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, već su stranke poslodavac i sindikat, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

19. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako je sudskom postupku, prije otkazivanja ugovora o radu koji se vodi prema odredbi članka 188. stavka 3. ZR, potrebno ocijeniti: namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, radi li s o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

19.1. Dakle, u postupku kakav je ovaj, a u kojem tužitelj kao poslodavac kojem radnik koji kod njega obavlja dužnost sindikalnog povjerenika namjerava otkazati ugovor o radu, zahtijeva donošenje sudske odluke koja će nadomjestiti suglasnost sindikata dovoljno je da poslodavac dokaže da postoji osnovana sumnja u ostvarenju otkaznog razloga. Stoga, u postupku povodom traženja prethodne suglasnosti, poslodavac ne mora dokazati da je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu. Ovo iz razloga što bi takvo tumačenje ovlaštenja sindikata dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi (u svakom postupku zasebno) i to jednom u odnosu na sindikat, a drugi put u odnosu na zaposlenika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz, a to nije bila intencija zakonodavca, što je moguće zaključiti već iz propisivanja izuzetno kratkog roka (8 dana, članak 188. stavak 2. ZR) za izjašnjenje sindikata za davanje ili uskratu suglasnosti (Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj Revr-124/14 od 16. lipnja 2015.).

20. Slijedom navedenog, iz navedenih činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, da je tužitelj, u okolnostima konkretnog slučaja, dokazao postojanje osnovane sumnje u ostvarenju otkaznog razloga za otkaz ugovora o radu radnika tužitelja, da se ne radi o zaposleniku nad kojim postoji zabrana otkaza, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti.

21. Stoga su žalbeni navodi tuženika da je u sudskom postupku nadomještanja suglasnosti potrebno utvrditi ima li tužitelj kao poslodavac opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, neosnovani.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika, kao neosnovanu, odbiti pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor