Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-8/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov-Pavasović, odvjetnicama u Splitu, protiv tuženika Turističko-ugostiteljska škola, OIB: 28557793778, A. G. Matoša 60, 21000 Split, zastupanog po punomoćniku Mislavu Polić, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-198/2025 od 7. studenog 2025., na sjednici vijeća dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-198/2025 od 7. studenog 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za 4.313,49 € kao neosnovan, te u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev za 358,35 €, kao i pod točkom III. izreke kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-198/2025 od 7. studenog 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za 4.313,49 € te u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke kojim je zahtjev prihvaćen u iznosu od 358,35 €, kao i pod točkom III. izreke kojem tuženiku nije dosuđen parnični trošak.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.313,49 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2020. do isplate, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 4.313,49 € kao neosnovan. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju s osnove imovinske štete iznos od 358,35 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, dok je za više zatraženo za iznos od 358,35 € tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. kojim mu nije dosuđen parnični trošak, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. kojim mu nije dosuđen parnični trošak, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova sastava žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu koju je pretrpio dana 23. ožujka 2017. kada je u drvodjeljskoj radioni tuženika pri obavljanju poslova izrade drvenog okvira za sliku na kombiniranom stroju (frezer), zadobio ozljede odnosno naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žalitelji ističu. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

7. Isto tako, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužitelj u vrijeme predmetne ozljede na radu koja se dogodila dana 23.03.2017. u drvodjeljskoj radionici tuženika bio radnik tuženika na radnom mjestu kućni majstor kotlovničar, a ozlijedio se na stroju koji nije u vlasništvu tuženika;

- da je radno mjesto tužitelja koji je radio na radnom mjestu majstora/kotlovničara kod tuženika u opisu radnog mjesta sadržavala i popravke namještaja, međutim prema opisu radnog mjesta on se mogao koristiti samo malim ručnim alatima npr. bušilice i sl., a nikako kombiniranim strojevima za obradu drva jer to nije u opisu njegova radnog mjesta, a niti je bio osposobljen za rad na siguran način na predmetnom stroju nego isključivo za rad na radnom mjestu kotlovničar;

- da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj doživio ozljedu na radu radeći kod tuženika kao poslodavca dana 23.03.2017. i da prema izjavi tužitelja, isti je obrađivao slike na kombiniranom stroju za obradu drva te je u trenutku ozljede koristio dio stroja -list pilu (tzv. frezer) koji mu je zahvatio 4. i 5. prst desne ruke, a koji su mu amputirani. Naime, prilikom izrade dijela daske gurajući dasku u smjeru cirkularne pile pomoću klizeće staze, došlo je do iskakanja (izbijanja) daske zbog čega je desna ruka tužitelja proklizala kroz cirkularnu pilu te su tužitelju nastale navedene ozljede;

- da iz zapisnika Inspektorata rada, Službe za nadzor zaštite na radu od 24. ožujka 2017. proizlazi da je tužitelj dao izjavu da je radio poslove izrade drvenog okvira za slike na kombinirci (frezzeru) i da je drveni okvir malih dimenzija, te da je u jednom trenutku prilikom upilavanja čeone strane daske frezer pila izbila dasku i povukla k sebi, te da mu je tako poletjela ruka na pilu;

- da iz zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Službe za nadzor zaštite na radu, Područnog ureda Split od 24.03.2017. proizlazi da tužitelj ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28.ožujka 1996. za poslove domar/kućni majstor, te je poslodavac za istog priložio uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način od 05.02.2008. iz kojeg proizlazi da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za poslove kućni majstor i kotlovničar, dok iz procjene rizika broj RN 37861/2015 iz svibnja 2015. izrađene od ovlaštenog društva Ingatest d.o.o. proizlazi da poslovi kućnog majstora/kotlovničara spadaju u poslove sa posebnim uvjetima rada u skladu sa člankom 3. točkom 4. Pravilnika o poslovima sa posebnim uvjetima rada, kao i da su pod sredstvima rada kojima rukuje majstor/kotlovničar, a na osnovu čega se procjenjivao rizik; ručni alat, ručni električni alat i toplovodno kotlovsko postrojenje, a da u analizi rizika radnog mjesta kućnog majstora /kotlovničara nije uvršten rad sa navedenim strojem na kojem je tužitelj radio;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da nije imao konkretna ovlaštenja dana od strane poslodavca za rukovanje navedenim strojevima i da je bio upozoravan od poslodavca za rad na siguran način, ali samo za rad na radno mjesto majstora kotlovničara, a ne za rad na navedenim strojevima jer da ga se upozoravalo za rad na siguran način na tim strojevima da bi se tada sigurno postavilo pitanje zašto on za rad na tim strojevima nema položen ispit;

- da iz iskaza zz tuženika proizlazi da radno mjesto tužitelja je majstor kotlovničar te prema opisu radnog mjesta smije koristiti se malim ručnim alatima npr. bušilice i sl., a nikako kombiniranim strojevima za obradu drva jer to nije u opisu njegova radnog mjesta i nije osposobljen za rad na siguran način na tim strojevima nego isključivo za rad na radnom mjestu kotlovničara. Isto tako, proizlazi da kada je dolazila osoba za osposobljavanje za rad na siguran način za mjesto majstora kotlovničara, da je upozoravala tužitelja da nije osposobljen za rad na siguran način na kombiniranim strojevima za obradu drva, a on je rijetko zalazio u radionicu, moguće da je katkad zatekao tužitelja u radionici te ga je sigurno upozoravao da ne smije raditi na navedenim strojevima odnosno tužitelj je bio upozoravan da ne smije koristiti predmetni stroj i prije obavijesti koja je stavljena na stroj;

- da iz iskaza svjedoka ŽF proizlazi da tužitelj koji je radio na predmetnom kombiniranom stroju za obradu drva nije imao liječničko uvjerenje za rad na navedenom stroju budući da rad na tom stroju predstavlja rad pod posebnim uvjetima rada i upravo zbog toga je tužitelj morao biti osposobljen za rad na siguran način;

- da iz iskaza LF tajnice tuženika proizlazi da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način na stroju na kojem je stradao, te da tužitelj nikad nije imao nikakav nalog za rad na navedenom stroju bilo od strane ravnatelja CF bilo od strane ranije ravnateljice preminule ŠF, a navedena prostorija koristila se i tu je bila fluktuacija više osoba i da nitko ne zna koliko je ključeva bilo za tu prostoriju niti ona zna tko je tu sve dolazio i odlazio u tu prostoriju. Isto tako, proizlazi da vezano za činjenicu da je tužitelj bio upozoravan za rad na siguran način, da je bio upozoren na to više puta usmeno, te je u 2009. u trenutku kad je ravnatelj CF postao ravnatelj isti izdao pisano upozorenje tužitelju za rad na siguran način te da se pridržava svih mjera za rad na siguran način i svih zaštitnih mjera;

- da iz nalaza dr. ĆF proizlazi da je prilikom vještačenja izvršio uvid u nalaze i cjelokupnu zdravstvenu dokumentaciju te da u spisu u navedenoj dokumentaciji nije navedeno da bi bilo zabilježeno da je tužitelj imao zaštitne rukavice. Osim toga, vještak je utvrdio da je tužitelj eventualno imao zaštitne rukavice, zasigurno bi navedeni dijelovi rukavica kao strana tijela bila navedena u operacijskom nalazu budući da bi zaštitna rukavica bila rasječena cirkularnom pilom te bi se sigurno zabilježilo postojanje nekih nečistoća ili kompromitiranog materijala, ali o tome vještak u spisu ne nalazi nikakve zabilježbe;

- da iz nalaza i mišljenja dr. ĆF i dr. ZF sa ročišta od dana 2. listopada 2025. suglasno utvrđuju procjenu povrede prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti u izraženom postotku od 14%, kao i da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana, a blagog intenziteta još sedam tjedana, bolovi koji su se javljali u kraćem trajanju, a u koje spadaju fantomski bolovi uklopljeni su u procijenjeni iznos od 14%, zatim po pitanju potrebe za tuđom njegom i pomoći jedinstvena je procjena da je tužitelj trebao nemedicinsku skrb u kući tijekom 45 dana u prosjeku svaki dan tri sata, a potom još jedan mjesec u prosjeku jedan sat dnevno, a što se tiče naruženosti smatraju da je došlo do srednjeg stupnja naruženja koje da je vidljivo drugim osobama kada se zagledaju u desnu šaku tijekom cijele godine dok iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Nikole Silić, proizlazi da je tužitelj zbog navedenih smetnji blage strahove u trajanju od 2 mjeseca.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da je radno mjesto tužitelja koji je radio na radnom mjestu majstora/kotlovničara u opisu radnog mjesta sadržavalo i popravke namještaja, ali da se prema opisu radnog mjesta mogao koristiti samo malim ručnim alatima npr. bušilice i sl., a nikako kombiniranim strojevima za obradu drva jer to nije u opisu njegova radnog mjesta, a niti je bio osposobljen za rad na siguran način na tom stroju nego isključivo za rad na radnom mjestu kotlovničar što je u svom iskazu jasno istakao inspektor rada ŽF. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da iz iskaza zz tuženika VF jasno proizlazi da je isti bio upoznat sa činjenicom da tužitelj koristi zajedničku prostoriju i da ima ključeve od radione u kojoj su bili smješteni kombinirani strojevi za obradu drveta vlasništva Trgovačke škole i tuženika, te je zz tuženika bio svjestan da tužitelj ima neometan pristup navedenim strojevima, a da isti nisu uključeni u procjenu rizika premda je inspektor rada ŽF utvrdio da su navedeni strojevi obzirom na radno mjesto tužitelja trebali biti uključeni u procjenu rizika kao i činjenice da nije tužitelja osposobio za rad na navedenim strojevima, te sukladno navedenom proizlazi da tuženik iz razloga neuvrštavanja navedenih strojeva procjenu rizika nije poduzeo odgovarajuću zaštitu na radu budući zbog neadekvatne procjene rizika nije predvidio vjerojatnost štete koja se tužitelju dogodila. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik djelomično odgovoran tužitelju za nastalu štetu. Nadalje pri ocjeni odgovornosti za nastali štetni događaj prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da je dobio konkretan radni nalog od tuženika za korištenje tog stroja za izradu okvira za sliku kritične prigode i bilo mu je poznato da nije bio osposobljen za rad na siguran način na predmetnom stroju jer je prošao izobrazbu za rad na siguran način za radno mjesto kućni majstor – kotlovničar, pri čemu je i sam naveo u svom iskazu da nije imao konkretna ovlaštenja dana od strane poslodavca za rukovanje navedenim strojevima i da je bio upozoravan od poslodavca za rad na siguran način, a isto tako nije dokazao da je pri upotrebi predmetnog stroja koristio zaštitne rukavice jer iz nalaza dr. ĆF proizlazi da nigdje u spisu u navedenoj dokumentaciji nije navedeno da bi bilo zabilježeno da je tužitelj imao zaštitne rukavice, a da je eventualno imao zaštitne rukavice, zasigurno bi navedeni dijelovi rukavica kao strana tijela bila navedena u operacijskom nalazu budući da bi zaštitna rukavica bila rasječena cirkularnom pilom te bi se sigurno zabilježilo postojanje nekih nečistoća ili kompromitiranog materijala, što upućuje i na zaključak da tužitelj nije ni koristio propisana zaštitna sredstva pa iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije postupao kao prosječno pažljiv radnik u danoj situaciji te je bio nemaran.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao poslodavac znao i tolerirao način rada protivan pravilima o zaštiti na radu, kako je to navedeno te znajući da tužitelj nije osposobljen na rad na predmetnom stroju dopustio mu je da ima ključeve od prostorije gdje se isti nalazi i da povremeno radi na njemu, dok je tužitelj kao radnik bez ovlaštenja i naloga od strane poslodavca kritične prigode rukovao navedenim strojem iako je bio je svjestan da nije osposobljen za rad na siguran način, a nije niti dokazao da je pri upotrebi predmetnog stroja koristio zaštitne rukavice tako da prvostupanjski sud zaključuje da je doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 50%, a sve sukladno čl. 1067 st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te odlučuje kao u izreci presude pod točkom I. i II.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tužitelj i tuženik svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističu žalitelji.

12. Valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), po kojoj odredbi ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava odnosno da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika iz odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO- a/ te odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO. Naime, odredbom čl. 1067.st. 3. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećeni djelomično pridonio nastanku štete.

13. Isto tako, odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/14 i 118/14 - dalje ZZR-a), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Isto tako, odredbom čl. 18. st. 2. ZZR propisano je da je poslodavac obvezan na temelju procjene rizika primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke odnosno metode te poduzimati druge aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenih rizicima kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi sa radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite na radu, dok je st. 4. istog članka propisano da propusti učinjeni u postupku procjene rizika (npr. propust uočiti vjerojatnost nastanka opasnog ili štetnog događaja na radu ili u vezi sa radom, pogrešna procjena štetnosti događaja, odnosno podcjenjivanje njegove štetne posljedice) ne oslobađaju poslodavca obveza i odgovornosti u vezi sa zaštitom na radu.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i s time u svezi primjenu materijalnog prava koja se odnose na postojanje tuženikove odgovornosti za nastanak štete.

15. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik, sukladno čl. 10. ZZR, kao poslodavac bio dužan osigurati uvjete rada na siguran način, a kako bi se izbjegle moguće ozljede na radu. Tuženik to nije učinio, pa je stoga temeljem čl. 25. st. 1. ZZR odgovoran za štetu koju je prouzročio tužitelju. Nisu stoga osnovani niti žalbeni navodi tuženika da procjena rizika kod tuženika nije trebala obuhvaćati strojeve koji nisu tuženikovi jer da je tužitelj kao i svi drugi zaposlenici bio osposobljen za rad na siguran način te da je tužitelj bio upoznat sa sredstvima za rad koje je ovlašten koristiti pa da nije jasno zašto bi tuženik trebao uključiti stroj od druge pravne osobe u svoju procjenu rizika, pogotovo kada se ima na umu da nitko od zaposlenih kod tuženika nije ovlašten taj stroj koristiti. Naime, iako je stroj na kojem je doživio ozljedu na radu u vlasništvu Trgovačke škole i zvao se [obrt], tuženik je imao stroj Mini max 350 k koji su se nalazili jedan pored drugog te iz iskaza tužitelja proizlazi da nije imao konkretna ovlaštenja dana od strane poslodavca za rukovanje navedenim strojevima ali da je radio na tim strojevima i da su nadležne osobe tuženika s tom činjenicom bile upoznate jer su dolazili u radioni i vidjeli ga kako radi te se koristio tim strojevima po potrebi, a isti je bio upozoravan od poslodavca za rad na siguran način, ali samo za rad na radno mjesto majstora kotlovničara, a ne za rad na navedenim strojevima od tuženika, slijedom čega jasno proizlazi da je tuženik tolerirao takav rad tužitelja iako tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način na tim strojevima pa su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani. Stoga je sud pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koja je prouzročena tužitelju jer tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način na navedenim strojevima iako je radio duže vrijeme već je on bio educiran i osposobljen samo za potrebe svog radnog mjesta pa navedeno upućuje ipak na odgovornost tuženika kao poslodavca, jer isti nije postupio sukladno odredbi iz čl. 44. st. 1. i st. 2. ZZR-a jer od predmetnog stroja prijeti povećana opasnost za sigurnost radnika te je prema naprijed navedenim odredbama tuženik kao poslodavac svakako trebao osigurati i dodatna upozorenja da se ne radi na tim strojevima, a ne tolerirati takav rad.

16. S druge strane, nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da nije doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije dobio konkretan radni nalog od tuženika za korištenje tog stroja za izradu okvira za sliku kritične prigode, a bilo mu je poznato da nije bio osposobljen za rad na siguran način na predmetnom stroju jer je prošao izobrazbu za rad na siguran način za radno mjesto kućni majstor – kotlovničar, ali ne za rad na navedenim strojevima te je usprkos tome radio na predmetnom stroju pri čemu je i sam naveo u svom iskazu da nije imao konkretna ovlaštenja dana od strane poslodavca za rukovanje navedenim strojevima, a bio je upozoravan od poslodavca za rad na siguran način, a isto tako nije postupio po pravilima zaštite na radu jer nije koristio zaštitne rukavice pri obavljanju navedenog posla. Naime, i po ocjeni ovog suda tužitelj je mogao i morao znati da ne može raditi i da nije ovlašten raditi na stroju koji nije u vlasništvu njegovog poslodavca i za koji nije osposobljen za rad na siguran način tako da su neosnovani žalbeni navodi da je zbog toga što je stroj tuženika bio pokvaren, koristio drugi raspoloživi stroj jer tuženik uopće nije ni mogao raditi na takvim strojevima jer nije bio osposobljen za rad na siguran način za samostalno obavljanje poslova na kombiniranom stroju za obradu drva kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, slijedom čega je suprotno žalbenim navodima tužitelja, takvim svojim postupanjem tužitelj je pridonio nastanku štetnog događaja.

17. Isto tako, žalbeni navodi da obzirom na poslove i radne zadatke koje je trebao obavljati i to održavanje objekta i opreme škole, popravak školskog namještaja, školskih sjedalica i dijelova namještaja, što je sve bilo u opisu poslova tužitelja, da je u većoj mjeri tužitelj mogao navedene poslove obaviti ručnim alatom, ali da nije isključena i potreba strojne obrade, valja reći da su neosnovani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da obzirom da je radno mjesto tužitelja koji je radio na radnom mjestu majstora/kotlovničara kod tuženika u opisu radnog mjesta sadržavalo i popravke namještaja te se prema opisu radnog mjesta, mogao koristiti samo malim ručnim alatima npr. bušilice i sl., a nikako kombiniranim strojevima za obradu drva jer to nije u opisu njegova radnog mjesta, a niti je bio osposobljen za rad na siguran način na tom stroju nego isključivo za rad na radnom mjestu kotlovničar što je u svom iskazu jasno istakao inspektor rada ŽF. Međutim, kako je već navedeno tuženik je bio upoznat sa činjenicom da tužitelj koristi zajedničku prostoriju i da ima ključeve od radione u kojoj su bili smješteni kombinirani strojevi za obradu drveta vlasništva Trgovačke škole i tuženika, a navedeni strojevi nisu bili uključeni u procjenu rizika slijedom čega je odgovoran tuženik, ali tužitelj nije smio bez naloga i u situaciji kada zna da nema konkretna ovlaštenja od strane poslodavca za rukovanje navedenim strojevima i da je bio upozoravan od poslodavca za rad na siguran način, ipak koristiti se navedenim strojem i to bez zaštitnih rukavica, slijedom čega je doprinio nastanku štetnog događaja.

18. U odnosu na žalbene navode tužitelja da sud nije pravilno cijenio navode vještaka koji je naveo da je li tužitelj kritične prigode imao/koristio zaštitne rukavice, da je to u domeni onog što bi eventualno mogao utvrditi vještak medicine rada, valja reći da iz nalaza dr. ĆF proizlazi da je prilikom vještačenja izvršio uvid u nalaze i cjelokupnu zdravstvenu dokumentaciju te da u spisu u navedenoj dokumentaciji nije navedeno da bi bilo zabilježeno da je tužitelj imao zaštitne rukavice. Osim toga, da je tužitelj eventualno imao zaštitne rukavice, zasigurno bi navedeni dijelovi rukavica kao strana tijela bila navedena u operacijskom nalazu budući da bi zaštitna rukavica bila rasječena cirkularnom pilom te da bi se sigurno zabilježilo postojanje nekih nečistoća ili kompromitiranog materijala, ali o tome vještak u spisu ne nalazi nikakve zabilježbe, slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja u tom smislu neosnovani. Također, niti iz izjave tužitelja neposredno nakon štetnog događaja ne proizlazi da je nosio zaštitne rukavice jer je izričito naveo da je došlo do naglog povlačenja drvene letve koja je povukla njegovu desnu šaku na pilu te je istrčao po pomoć da bi se zatim vratio tražiti odsječene prste (list 15 spisa), a niti iz iskaza svjedokinje GF koja je navela da prilikom nailaska na tužitelja nije imao rukavicu na ozlijeđenoj ruci, čime se nije pridržavao pravila zaštite na radu.

19. Dakle, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koja je prouzročena tužitelju. Također, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i da je i tužitelj doprinio nastanku štete te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 50 %. Naime, obveza tuženika je da osiguran proces rada na siguran način, a tužiteljev doprinos što je svjesno radio na stroju za koji je znao da nije osposobljen za rad na siguran način i bez naloga poslodavca pri tome ne koristeći zaštitne rukavice pa imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ocjena i ovog suda da je tužitelj doprinio nastanku vlastite štete u omjeru od 50 % koliko je to ocijenio prvostupanjski sud tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1092.i čl. 1096. ZOO, slijedom čega su žalbeni navodi stranaka neosnovani.

20. Daljnji žalbeni navodi tužitelja se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje izvedenih dokaza na što nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Nadalje, suprotno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je dosudivši naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti tužitelju u iznosu od 8.626,98 €, što uz doprinos od 50% iznosi 4.313,49 €, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, jer obzirom na sve okolnosti o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti u vidu da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu koja se očitovala u gubitku 4. i 5. prsta desne šake te rane u području od 1-3 prsta desne šake. Osim toga, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj je zbog navedenog imao i operativni zahvat, liječen je antibioticima, analgeticima i antitromboticima, odlazio je na dugotrajnu fizikalnu terapiju i imao neugodnosti zbog navedenog liječenja, te činjenicu da je kod tužitelja nastalo umanjenje životne aktivnosti koje se očituje u trajnom funkcionalnom deficitu za sve radnje kao što su npr. nošenje teških tereta, bavljenje fizičkim poslovima, tipkanje na stroju za pisanje i slično, a smanjena mu je funkcionalnost i kod obavljanja kućnih poslova, te mu je i psihički integritet zbog navedene ozljede umanjen za 14 %, a trpio je fizičke bolove i strah te postoji naruženje srednjeg stupnja.

22. U odnosu na žalbene navode da je tužitelju za fizičke bolove i strah dosuđen prevelik iznos naknade štete, valja reći da prema Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., a koji prihvaća objektivnu koncepciju neimovinske štete, pretrpljeni fizički bolovi i strah, te duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti više nisu vidovi neimovinske štete, već su samo kriteriji i mjerilo težine povrede prava osobnosti, te se uzimaju, pored drugih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade. Slijedom toga, pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđuje u jednom ukupnom iznosu pri čemu su, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO, pretrpljeni strah, te duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti samo mjerila koja sud uzima u obzir prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, a kako je to uzeo u obzir prvostupanjski sud konkretnom slučaju, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

23. Naime, žalbenim navodima tuženik osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da dosuđeni iznosi tužitelju s obzirom na okolnosti slučaja nisu u skladu s orijentacijskim kriterijima. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je pravilno ocijenio da težina povrede prava osobnosti kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade odnosno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu zbog koje je trpio fizičke bolove i strah takvog intenziteta i trajanja kao i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u dosuđenim iznosima, a sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje prije svega, temelji na nalazu i mišljenju medicinskih vještaka koji je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a na kojeg stranke nisu imale daljnjih primjedbi.

24. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. i 4, ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te uspjehu u sporu, slijedom čega je pravilno odlučio da svaka strana snosi svoj parnični trošak primjenom odredbe iz čl. 154. st. 4. ZPP-a.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane te odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

26. Isto tako, strankama nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da sa žalbama nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić