Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-109/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Škari, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nenad Škare - Silvije Petrović u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Potočnjak & Šušnjar u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 480/2024-42 od 8. prosinca 2025., u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-480/2024-42 od 8. prosinca 2025. u pobijanim točkama I. i II. izreke do iznosa od 2.880,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u točki III. izreke.

II. Preinačava se ista presuda u točki II. preko iznosa od 2.880,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.520,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. nalaže se tuženiku, nadoknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 16.910,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama. U točki II. nalaže se tuženiku nadoknaditi imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege, u iznosu od 5.400,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama dok se u točki III. odbija preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 40,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 5.400,00 eura za period od dana podnošenja tužbe, tj. od 15. veljače 2024. do 8. prosinca 2025. U točki IV. nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.350,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik u točkama I., II. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Neosnovani su žalbeni navodi kako je u donošenju pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da je po ocjeni ovog suda izreka presude jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Nadalje u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom štete radi povrede prava osobnosti uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik Zagrebačkog Holdinga - podružnica Čistoća pretrpio obavljajući poslove čistača ulice kada je 9. svibnja 2022. pao sa službenog bicikla - trokolice te pritom zadobio luksaciju lijevog lakta i prijelom gornjeg dijela lijeve palčane kosti.

7. Iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku proveo po strankama predložen dokazi na temelju istih pravilnom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja odnosno da je do istog došlo za vrijeme dok je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta čistača ulice, za vrijeme redovnog rada, gurajući trokolicu te je, pokušavajući mimoići se sa biciklistom, koji mu je dolazio iz suprotnog smjera, te pokušavajući istoga izbjeći, pao na pločnik, a istovremeno je na njega pala trokolica i pri tome je tužitelj zadobio ozljedu lijeve ruke.

8. Tuženik u žalbi prvenstveno osporava zaključak prvostupanjskog suda o svojoj odgovornosti smatrajući kako iz izvedenih dokaza proizlazi da je za štetni događaj isključivo kriv vozač bicikla za kojeg je sud utvrdio da je tužitelju dolazio iz suprotnog pravca velikom brzinom i kojeg je tužitelj izbjegavao prilikom pada, odnosno da je za štetni događaj isključivo kriv sam tužitelj.

9. Po ocjeni ovog žalbenog suda takvi žalbeni navodi nisu osnovani.

10. Naime tuženik kao poslodavac za kojeg je tužitelj neosporno u vrijeme štetnog događaja obavljao poslove čišćenja ulice, odgovara za nastalu štetu budući daje ista nastala u vrijeme obavljanja uobičajenih poslova, dakle u procesu rada (tužitelj je u vrijeme štetnog događaja gurao tricikl sa kantom za smeće).

11. I po ocjeni ovog žalbenog suda tuženik kao poslodavac, na kom je teret dokaza nije dokazao da bi šteta nastala isključivom krivnjom bicikliste ili samog tužitelja, budući da kako to proizlazi iz svih provedenih dokaza se tužitelj se kretao na način da je gurao tricikl sa kantom za smeće kada mu je u susret naišao biciklista te je uslijed toga tužitelj pokušavajući izbjeći kontakt pao pri čemu je zadobio tjelesne povrede.

12. Takvo utvrđenje i po ocjeni ovog žalbenog suda ne ukazuje na to da je tuženik u postupku dokazao sve okolnosti i činjenice koje bi upućivale na isključivu krivnju treće osobe ili samog tužitelja kako to u žalbi opetovano tvrdi tuženik.

13. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je odredbom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/18., 98/19. - dalje: ZR) pa je tako st. 1. citiranog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava

14. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18. - dalje: ZZR), da je načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano u Direktivi 89/391/EEZ koja je implementirana u ZR, propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Prema čl. 3. st. 1. toč. 13. ZZR-a ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad, pa bi iz ranije navedenog nedvojbeno bilo zaključiti kako se potražuje naknada štete kao posljedice ozljede na radu za koju se smatra da potječe od rada i za koju bi postojala objektivna odgovornost poslodavca, time što je ostala spornom osnovanost prigovora oslobođenja od odgovornosti poslodavca iz čl. 25. st. 2. ZZR-a, a koji prigovor je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim.

16. Budući se odgovornost poslodavca presumira, poslodavac se, može osloboditi od odgovornosti ako dokaže kako je u konkretnom slučaju šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR je na poslodavcu, kako je valjano zaključio i prvostupanjski sud.

17. ZZR u odredbi čl. 3. st. 1. toč. 3. definira "drugu osobu" a to je osoba koja se po bilo kojoj osnovi rada nalazi na mjestu rada (poslovni suradnik, davatelj usluga i dr.). Nasuprot tome treće osobe bile bi one osobe koje nisu ni u kakvoj vezi s obavljanjem samog procesa rada. Prema tome, ako poslodavac u postupku dokaže bilo koju od navedenih pretpostavki, njegova odgovornost za štetu može se umanjiti ili može biti u cijelosti oslobođen od odgovornosti.

18. Kako je već navedeno, nije sporno utvrđenje da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede prilikom obavljanja radnih zadataka za svog poslodavca i u skladu s njegovim nalogom u okviru svog redovnog radnog vremena čišćenja gradske ulice, a u postupku nije utvrđeno da bi upravo zadobivene ozljede bile u uzročno posljedičnoj vezi sa kretanjem bicikliste kao niti da bi takvo kretanje bicikliste bilo protupravno (postoji samo utvrđenje da je tužitelj izbjegavao biciklistu koji mu je nailazio iz suprotnog smjera i da ga je tužitelj pokušao izbjeći) pa se i po ocjeni ovog suda radilo o ozljedi na radu za koju odgovara poslodavac po načelu objektivne odgovornosti, a također iz provedenog postupka ne proizlazi da bi za štetu bio isključivo kriv tužitelj.

19. Naime i ovaj sud smatra da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju jer tužitelj pri obavljanju redovnih i uobičajenih radnih zadataka kao što je čišćenje gradskih ulica dolazi u doticaj s drugim nepoznatim ljudima, kako prolaznicima ulicom tako i pa tako i biciklistima tako da je pri obavljanju posla nužno izložen riziku uzrokovanja i nanošenja štete koja se u predmetnom slučaju i ostvarila.

20. Stoga po ocjeni ovog suda susret tužitelja sa trećom osobom pa i biciklistom, uslijed mimoilaženja is kojim je tužitelj pao i zadobio tjelesne, na ulici na kojoj je tužitelj u radnom vremenu obavljao svoj uobičajeni redovni posao čišćenja ulice, nema karakter protupravnog djelovanja treće osobe kao pretpostavke za oslobađanje od objektivne odgovornosti kakva je propisana odredbom iz čl. 25. st. 2. ZZR-a jer je tužitelj obavljao povjereni posao na svom mjestu rada na kojemu je došao u doticaj s drugim prolaznicima pa tako i biciklistom koji mu je dolazio u susret, što u okolnostima konkretnog slučaja s obzirom na prirodu njegova posla i mjesta rada koje uključuje kontakt s trećim osobama ne ukazuje da se radilo o vanjskom događaju nastalom zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti niti više sile, na koje tuženik kao poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

21. Naprotiv, proizlazi kako se radilo o događaju koji s obzirom na navedeno ulazi u sferu događanja kao sastavnog dijela odvijanja tužiteljevog redovnog procesa rada. Stoga ta mogućnost uzrokovanja štete predstavlja profesionalni rizik ove vrste zanimanja, ali koji ne snosi radnik nego poslodavac za koga se posao obavlja.

22. Tuženi dakle odgovara na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena na radu, a koja činjenica među strankama nije sporna. Da bi se oslobodio svoje odgovornosti tuženik, na kojem je teret dokaza, morao je u ovom postupku dokazati da je šteta prouzročena krivnjom samog tužitelja, treće osobe ili višom silom odnosno zbog izvanrednih nepredvidljivih okolnosti, što nije uspio dokazati, odnosno što je u ovom slučaju izostalo.

23. Stoga se žalbeni navodi tuženika kojima se želi ukazati na protivno u potpunosti pogrešni i proizlaze iz pogrešnog tumačenja pravnih propisa relevantnih u ovom predmetu.

24. Glede visine neimovinske štete, istu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju izvedenih dokaz i to provedenim vještačenjem:

- da je tužitelj zadobio ozljedu lijevog lakta,

- da navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 30%,

- da je liječenje tužitelja završeno je s pregledom fizijatra 1. rujna 2023.,

- da je u štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno (ozljeda i tri operativna zahvata), srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana ukupno.

- da je tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 10 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 120 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja,

- da mu je tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju bila je potrebna u slijedećim periodima: od 20. svibnja do 20. kolovoza 2022., od 27. kolovoza do 7. rujna 2022. te od 16. do 26. rujna 2022. u opsegu od 3 sata dnevno; od 14. listopada 2202. pa do kraja života u opsegu od 2x3 sata tjedno,

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje u srednjem stupnju.

25. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u visini od 16.900,00 eura.

26. Budući da je dakle pri tom prvostupanjski sud vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 38 godine, dakle dok je još radno aktivan, da je bio na bolovanju gotovo dvije godine, da je tužitelj u tri navrata podvrgnut operativnom zahvatu, da je koristio lijekove za bolove, da je bio podvrgnut MR, RTG i UZV snimanju u više navrata, da je provodio dugotrajne fizikalne terapije te da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelju ostale trajne posljedice u vidu anklioze lakta u fiziološko nepovoljnom položaju i u umanjenju grube mišićne snage lijeve šake zbog čega će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u opsegu od 30%, neosnovani se ukazuju žalbeni navodi tuženika kako pravična novčana naknada dosuđena u prevelikom iznosu protivno postojećim Orjentacijskim kriterijima radi čega je pobijana presuda potvrđena temeljem čl. 368 st. 1. ZPP-a.

27. Međutim osnovano tuženik u žalbi upire na to da je naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege dosuđena u previsokom iznosu.

28. Navedenu naknadu prvostupanjski sud dosudio je prema cijeni sata tuđe pomoći i njega za ukupno 720 sati a koju su mu pružali ukućani.

29. Prvostupanjski sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu i utvrdio da ista iznosi od 7,50 eura po satu, smatrajući da je iznos od 7,50 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5.400,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid materijalne štete u iznosu od 40,00 eura odbio kao neosnovan.

30. Po ocjeni ovog žalbenog suda cijena tuđe pomoći i njege u razdoblju u kom je pružana tužitelju od strane ukućana iznosi 4,00 eura o satu kako to u žalbi opravdano navodi tuženik i koju cijenu ovaj žalbeni sud smatra primjerenom.

31. Radi navedenog pobijana presuda je preinačena u točki II izreke za iznos od 2.880,00 eura dok je u preostalom dijelu ista preinačena temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP-a kao u izreci, dok je u preostalom dijelu potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP- a koja i pobijanu odluku o troškovima postupka koju tuženik pobija samo posljedično pobijajući odluku o glavnoj stvari.

32. Budući da je tuženik nije uspio sa žabom u pogledu utvrđene osnove i visine pretežnog dijela tužbenog zahtjeva to se može smatrati da je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu te mu ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević