Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-611/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetar, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rešetar & Partneri iz Osijeka, protiv tuženika ORTEO d.o.o. iz Osijeka, Jablanova 15, OIB: 07267105283, zastupanog po punomoćniku Željku Zrni, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d. iz Osijeka, radi poništenja odluke o otkazu, vraćanja na rad i priznanja prava, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-239/2024-7 od 19. studenog 2025., dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-239/2024-7 od 19. studenog 2025. u dijelu pod točkom I, III, IV izreke kao i u dijelu pod točkom II izreke u kojem se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove vozača teretnog vozila (preko 7,5 tona) radi kojih poslova je zasnovao radni odnos.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 239/2024-7 od 19. studenog 2025.u dijelu pod točkom II izreke u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju prizna kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu do vraćanja na rad te sudi

Odbija se u tom dijelu tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku ORTEO d.o.o., OIB: 07267105283 iz Osijeka, Jablanova 15, da tužitelju ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] prizna kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu do vraćanja na rad.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I/ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu sadržan o Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da radni odnos tužitelja ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kod tuženika ORTEO d.o.o., OIB: 07267105283 iz Osijeka, Jablanova 15 nije niti prestao.

II/ Nalaže se tuženiku ORTEO d.o.o., OIB: 07267105283 iz Osijeka, Jablanova 15, da tužitelja ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vrati na rad na poslove vozača teretnog vozila (preko 7,5 tona) radi kojih poslova je zasnovao radni odnos kod tuženika i prizna mu kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu do vraćanja na rad, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ORTEO d.o.o., OIB: 07267105283, iz Osijeka, Jablanova 15 da tužitelju ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi 2 Poslovni broj: Pr-239/2024-7 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.303,03 EUR-a (tisućutristotrieura-tricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 19. studenog 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županjski sud ukine pobijanu presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ,podredno istu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla na pravilan način ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenim otkaz ugovora o radu, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove koje je radio prije otkaza ugovora o radu i prizna mu kontinuitet svih prava.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozača teretnog vozila te da je primio upozorenje i nije sporno da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom.

8. Međutim među parničnim strankama je sporno je li tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje tužbe, te jesu li tuženikovi razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu dopušteni i opravdani.

9. Nije sporno da tužitelj nije dolazio na posao od 11. kolovoza 2022., već je sporno je li tužitelj na sastanku održanom sa ovdje tuženikom a koji je održan 10. kolovoza 2022. upućen na korištenje godišnjeg odmora.

10. Prema odredbi čl. 135. st. 1. i 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR) propisano je da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je poslodavac ugovor o radu otkazao, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

11. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

-da iz Ugovora o radu sklopljenog dana 15. lipnja 2022. proizlazi da je ovdje tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozač teretnog vozila,

-da u dopisu tuženika upućenog tužitelju od 16. rujna 2022. proizlazi da tužitelju sukladno Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu u privitku dopisa šalju potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa, odjava eM-2P, te da je sačinjena u [adresa] 16. rujna 2022.,

-da iz potvrde koja prileži navedenom dopisu proizlazi da je tužitelj od 19. siječnja 2022. do 18. lipnja 2022. bio zaposlen na određeno vrijeme, te od 19. lipnja 2022. do 29. kolovoza 2022. na neodređeno vrijeme, te je obavljao poslove vozača teretnog vozila (preko 7,5 tona), da iz obrasca eM-2P proizlazi da je tužitelj tuženika odjavio sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

-da iz Zahtjeva radi zaštite prava radnika od 5. listopada 2022. zajedno s povratnicom proizlazi da je tužitelj podnio navedeni zahtjev jer je Dopisom tuženika kojeg je primio 20. rujna 2022. vidio da je tužitelj donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koju odluku nikad nije primio, te da nije upoznat s razlozima radi kojega mu se otkazao ugovor o radu, da iz potvrde o primitku proizlazi da je tuženik navedeni Zahtjev za zaštitu prava primio 7. listopada 2022.,

-da iz Upozorenja koje je tuženik uputio tužitelju od 12. kolovoza 2022. i Zahtjeva radi zaštite prava radnika od 29. kolovoza 2022. s povratnicom proizlazi da je tužitelju dano upozorenje jer od 11. kolovoza 2022. neopravdano izostaje s posla, a svoj izostanak nije opravdao, te ga upozoravaju da je dužan u roku od 24 sata obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu za rad i njezinom očekivanom trajanju a za slučaj da ne opravda svoj izostanak smatrat će se da opetovano odbija izvršavanje poslova i radnih zadataka te postoji mogućnost otkaza Ugovora o radu bez prava na otkazni rok,

-da je tužitelj podnio i Zahtjev za zaštitu prava protiv Upozorenja od 12. kolovoza 2022., kojeg je tužitelj primio 16. kolovoza 2022. dok je tuženik navedeni Zahtjev za zaštitu prava protiv Upozorenja primio 31. kolovoza 2022.,

-da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 5. listopada 2022. a da je tuženik taj zahtjev zaprimio 7. listopada 2022. na kojeg tuženik nije odgovorio a tužba tužitelja je podnesena 7. studenog 2022.,

-da iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2022. uz obavijest HP-a o praćenju pošiljke i preslik koverte (list spisa 25-29) proizlazi da je 17. kolovoza 2022. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što tužitelj od 11. kolovoza 2022. neopravdano izostaje s posla, te je Upozorenjem upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i na obvezu opravdanja izostanka a da unatoč tome, ovdje tužitelj svoj izostanak nije opravdao, niti je stupio u kontakt s poslodavcem, te je na opisani način radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te uz uvažavanje svih okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć,

-da je Odluka o izvanrednom otkazu stavljena na oglasnu ploču 31. kolovoza 2022. a iz obavijesti HP o praćenju pošiljke proizlazi da je tuženik kao pošiljatelj poslao pošiljku tužitelju 17. kolovoza 2022., a koja se vratila tuženiku kao neuručena (pošiljka nije uručena tužitelju),

-da iz poziva na obranu upućenog tužitelju od 11. kolovoza 2022. (list spisa 57-60) proizlazi da 13. srpnja 2022. i 14. srpnja 2022. kršio obveze iz radnog odnosa, da se 31. srpnja 2022. i 10. kolovoza 2022. nije pojavio u dogovoreno vrijeme na svom radnom mjestu, kao i da nije obavio pretovar robe, pa je na navedene načine grubo kršio obveze iz radnog odnosa, pa je stoga pozvan da iznese obranu, koju može dostaviti i u pisanom obliku u roku od dva dana od dostave poziva na obranu,

-da iz potvrde o primitku proizlazi da je tužitelj primio pismeno 16. kolovoza 2022.,

-da iz platne liste za tužitelja za razdoblje kolovoz i rujan 2022. proizlazi da je tužitelju isplaćena plaća za 56 radnih sati i 8 sati za državni blagdan, a da je u kolovozu 2022. imao 120 neopravdanih sati,

-da iz planova godišnjeg odmora za kolovoz i rujan 2022. proizlazi da za tužitelja nije bilo u planu korištenje godišnjeg odmora za kolovoz i rujan,

-da je 10. kolovoza 2022. održan sastanak sa tužiteljem, a na kojem sastanku je bio zakonski zastupnik tuženika, MŠ, CŠ, a da je VŠ (Ž) u jednom trenutku bila na sastanku i to kada ju je zakonski zastupnik tuženika nazvao da donese sporazum o prestanku ugovora o radu,

-da je na tom sastanku tužitelj obaviješten o povredama obveza iz radnog odnosa, te mu je bilo ponuđeno da radni odnos prestane sporazumom o prestanku ugovora o radu, da je sastanak završio tako što je zakonski zastupnik tuženika prvi izašao, a tužitelj je ostao da čeka papire koje treba donijeti VŠ te je donijela napisani sporazumni raskid koji je tužitelj odbio potpisati,

-da tužitelj u svom iskazu navodi da je zvao zakonskog zastupnika tuženika nakon sastanka, koji mu se nije javio na telefon, ali da je odlučio otići na godišnji odmor jer mu je direktor rekao da mu on daje otkaz i da ima pravo koristiti godišnji odmor do 27. kolovoza u trajanju od dva tjedna, pa je smatrao da mu je dao otkaz i da ima pravo koristiti godišnji odmor, a da je direktor izračunao iz svoje glave koliko ima godišnjeg odmora, te nije nikoga zvao u vezi njegovog godišnjeg odmora,

-da iz iskaza svjedoka CŠ, zakonskog zastupnika tuženika DŠ i AŠ u bitnome proizlazi da je održan sastanak 10. kolovoza 2022. na koji je pozvan tužitelj radi primjedbi na njegovo ponašanje i neispunjavanje radnih obveza, te da se na tom sastanku spominjao otkaz ugovor o radu i to sporazumni otkaz te se svjedok CŠ ne sjeća je li se tužitelj očitovao na sporazumni otkaz, tužitelj je sa tog sastanka otišao i više se nije pojavljivao, ne sjeća se je li se spominjao godišnji odmor te je li direktor provjeravao koliko tužitelj ima dana godišnjeg odmora, a svjedok AŠ navodi da mu je bio ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu na što je tužitelj ružno reagirao, te se spominjalo korištenje godišnjeg odmora te je tužitelj trebao koristiti godišnji odmor pa protekom zadnjeg dana godišnjeg odmora potpisati sporazumni raskid a na što tužitelj nije pristao niti na korištenje godišnjeg odmora niti na sporazumni raskid, već je izašao iz prostorije, koliko zna tužitelj nije više dolazio na posao, nema saznanja je li se spominjalo na sastanku koliko dana godišnjeg odmora ima tužitelj, ne sjeća se je li tužitelj izlazeći iz prostorije rekao da ide na godišnji odmor, a direktor tuženika EŠ navodi da mu je ponuđen sporazumni raskid s uračunatim danima godišnjeg odmora koje je izračunala VŠ a koji je tužitelj odbio potpisati i nakon toga nije bio definiran odnos tužitelja pa je očekivao da će se tužitelj vratiti raditi, da mu nitko nije odobrio korištenje godišnjeg odmora, a da se o korištenju godišnjeg odmora ne donosi odluka ali se o tome vodi evidencija a u njihovoj evidenciji nemaju podatak da je tužitelj bio na godišnjem odmoru, ne sjeća se tko je predložio korištenje godišnjeg odmora,

-da VŠ u svom iskazu u bitnome navodi da je kod tuženika zaposlena kao računovodstvena referentica te je nakon što je odvjetnik sastavio otkaz ugovora o radu za tužitelja isti isprintala i dostavila poslodavcu na potpis a isto tako je dostavila poslodavcu upozorenja za tužitelja, da je Odluku o otkazu poslala tužitelju poštom a nakon toga je po naredbi direktora stavila Odluku o otkazu na oglasnu ploču, da zna da tužitelj nije dolazio na posao a niti je uzeo godišnji odmor a inače kada se koristi godišnji odmor ne radi se za to posebno rješenje te prije otkazivanja ugovora o radu za tužitelja nije evidentirala korištenje godišnjeg odmora, ne sjeća se što se dogodilo sa pošiljkom Odluke o otkazu koja je upućena tužitelju, ali misli da se vratila kao neuručena te nema saznanja je li vršena ponovno dostava pošiljke tužitelju, da na sastanku održanom 10. kolovoza 2022. nije bila prisutna, ali ju je u toku sastanaka pozvao EŠ da vidi s njom koliko tužitelj ima još dana godišnjeg odmora a pretpostavlja da je to bilo u vezi sporazumnog raskida ugovora o radu kojim je htio otkazati ugovor o radu tužitelju,

-da u svom iskazu svjedok ĆŠ u bitnome navodi da se sjeća da je tužitelj dobio otkaz jer se nije pojavljivao na poslu, da zna da je upućen na korištenje godišnjeg odmora i da zbog toga nije dolazio na posao i to mu je poznato jer mu je tužitelj pokazao snimku razgovora kada je bio sastanak, ne sjeća se ostalih detalja snimke osim toga da je direktor spominjao godišnji odmor te da je nakon godišnjeg odmora tužitelj trebao doći po papire, ali ne zna je li to trebao biti sporazumni otkaz ili otkaz a kada mu je tužitelj pokazivao snimku izgledao je normalno i rekao je da će ih tužiti,

-da iz snimke koja se nalazi na USB-u i koja je učitana u eSpis (kao prilog zapisniku od 14. listopada 2025.), te koju je sud preslušao na ročištu održanom 14. listopada 2025., proizlazi da je zakonski zastupnik tuženika pozvao tužitelja te da mu je rekao da se nisu našli na istoj valnoj duljini, kao i da on, zakonski zastupnik tuženika, odlučuje u firmi, te da tužitelj traži posao dalje, da se u miru raziđu, da tužitelj ima godišnjeg odmora 13 ili 14 dana, da ih sve iskoristi i onda će :"ruka ruci" da je zakonski zastupnik tuženika pozvao zaposlenicu M da pripremi papire s datumom koji dolazi nakon 13-14 dana, odnosno nakon godišnjeg, da je tužitelj upitao zakonskog zastupnika tuženika za razloge za otkaz, a koji je pozvao CŠ da tužitelju kaže razloge za otkaz, a potom je opet zakonski zastupnik pozvao zaposlenicu M da pripremi papire za "sporazumni" s datumom nakon godišnjeg, da je tužitelj rekao da će otići jer vidi da smeta, kao i da će dokazati da to tako ne može, te pita: "godišnji?", nakon čega zakonski zastupnik tuženika kaže tužitelju da pričeka i da sjedne dok se izračuna koliko, i potom zakonski zastupnik tuženika kaže tužitelju: "14 dana.", da je tužitelj nakon toga napustio sastanak, i to prije zakonskog zastupnika tuženika, a na snimci se čuje još jedan glas, kojeg nazivaju CŠ.

12. Prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da je u ovom konkretnom slučaju u smislu odredbe 133. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje: ZR) tužitelj pravovremeno podnio tužbu odnosno da nije prekludiran u pravu na podnošenje tužbe jer je tužitelj o Odluci o izvanrednom otkazu saznao kada je 20. rujna 2022. primio dopis tuženika od 16. rujna 2022., a Zahtjev za zaštitu prava je podnio 5. listopada 2022. dakle u roku od 15 dana od dana saznanja za Odluku o izvanrednom otkazu, te budući da je tuženik Zahtjev za zaštitu prava primio 7. listopada 2022. te na isti nije odgovorio tužitelj je nakon proteka roka od 15 dana iz čl. 133. st. 2. ZR-a podnio tužbu u zakonskom roku stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

13. Pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da nije bilo mjesta primjeni čl. 93 Pravilnika o radu jer u konkretnom slučaju tužitelj nije odbio primitak pošiljke, niti mu je nepoznata adresa, već se pošiljka na poznatoj adresi tužitelja vratila s naznakom "obaviješten nije podigao pošiljku" stoga je bilo potrebno ponoviti dostavu tužitelju na predmetnoj adresi, a ne istu staviti na oglasnu ploču stoga je pravilno sud utvrdio da je tužitelj saznao za Odluku o otkazu kada je zaprimio dopis tuženika od 16. rujna 2022. pa stoga od tada počinje teći rok od 15 dana u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a.

14. Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZR-a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, st. 2. istog članka je propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne analize provedenog dokaznog postupka, a polazeći od utvrđenja da je razlog otkazivanja ugovora o radu izvanrednim otkazom to što je tužitelj od 11. kolovoza 2022. neopravdano izostao s posla, te s obzirom da je sud utvrdio da je na sastanku koji je održan 10. kolovoza 2022. tužitelju od strane zakonskog zastupnika rečeno da se nisu našli na istoj valnoj dužini, da je najbolje da traži novi posao i da tužitelj ima godišnji odmor te mu je zz. tuženika predložio da mu zadnji dan radnog odnosa bude zadnji dan godišnje odmora na koji ima pravo te da je sastanak završio tako da je ovdje tužitelj pitao direktora za godišnji na što mu je on rekao da sjedne i pričeka i tada mu je odgovorio da ima 14 dana, pravilno zaključio da je u ovom konkretnom slučaju a što je razvidno iz dinamike razgovora tužitelja sa direktorom a što potvrđuje snimka razgovora koja je preslušana na ročištu od 14. listopada 2025. da je tužitelj opravdano zaključio da može koristiti godišnji odmor jer mu je po završetku razgovora potvrđeno da ima 14 dana godišnjeg odmora a prethodno mu je rečeno da isti iskoristi prije prestanka radnog odnosa, pa se stoga ovdje ne radi o neopravdanom izostanku s posla a koji je razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

16. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud temeljio svoj odluku na nedopuštenom dokazu i to snimci razgovora od 10. kolovoza 2022. a koju je snimio tužitelj bez suglasnosti i znanja zakonskog zastupnika a što predstavlja kazneno djelo iz čl. 143. Kaznenog zakona.

17. Naime ovdje valja reći da u smislu odredbe čl. 220 a ZPP-a je propisano da se i takav nedopušteni dokaz može provesti ako je važan za utvrđivanje odlučne činjenice a prvostupanjski sud je u ovom konkretnom slučaju pravilno cijenio da je izvođenje takvog dokaza od odlučnog značenja za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja a posebno kada se radi o radnom sporu u kojem je trebalo utvrditi je li postoji opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu a koji se temelji na neopravdanom izostanku s posla.

18. Ovdje valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radilo o poslovnom sastanku na kojem se odlučivalo o radnom odnosu između poslodavca i tužitelja kao radnika pa preslušavanjem snimke ne bi bila povrijeđena privatnost naspram interesa da se u ovom postupku kada se odlučuje o radnopravnom statusu radnika pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

19. Također pravilno je sud utvrdio da se u smislu odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a ukoliko se utvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena da radni odnos nije prestao te je poslodavac dužan vratiti radnika na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu.

20. Međutim, žalbeni navodi tuženika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu se prizna kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu su osnovani.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se nakon prestanka radnog odnosa zaposlio kod drugog poslodavca pa stoga tako postavljen tužbeni zahtjev osim što nije jasan i određen isti je i protivan propisima radnog prava jer se kontinuitet radnog odnosa može priznati samo za vremensko razdoblje u kojem radnik nije bio zaposlen stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Međutim, kako je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu u kojem je utvrđeno da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da je ovdje tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto ovaj sud smatra da je u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka valjalo istu potvrditi na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u pogledu kojeg je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu.

23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1 i čl. 370. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević