Poslovni broj: 4K-54/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EU po optužnici ODO u Dubrovniku broj: K-DO-318/17 od 30. siječnja 2018. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljem tekstu KZ/11) nakon održanog ročišta rasprave 26. siječnja 2026. i 9. ožujka 2026. koja je istog dana zaključena i objavljena na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08),

p r e s u d i o  j e

Optuženi: EU OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UU i RU, rođene E, rođen **.**.1958. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, kemijski tehničar, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 200,00 eura, vlasnik oko 1.000 kvadrata šume u Pokupskom Gladovecu, sa završenom SSS, rastavljen, otac dvoje djece, sada se nalazi na slobodi,

k r i v  j e

što je u vremenu od 7. do 23. lipnja 2017. u Zagrebu, uslijed teško narušenih obiteljskih odnosa i neriješenih imovinskih pitanja s bivšom suprugom AU, u cilju da je ustraši, zajedničkoj djeci LU i UU putem mobilnog telefona govorio da će ubiti AU, da će biti krvi, da će ju sačekati jer zna gdje živi, i zaletjeti se u nju autom sa 150 kilometara na sat, da će je politi kiselinom, i da će hodat u invalidskim kolicima, te u istom razdoblju, putem društvene mreže Facebook, slao poruke UU prijetećeg sadržaja smrću u odnosu na AU, koje su riječi LU i BU prenijeli svojoj majci AU, a koje su kod iste izazvale osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. u svezi sa st.4. Kaznenog zakona.

Pa se optuženi EU za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. u svezi sa st. 4. Kaznenog zakona osuđuje na

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te se potom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona istom izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se obvezuje na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-5418 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.54/18). Zaključno, optuženi se obvezuje u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 30. siječnja 2018. optužnicu poslovnog broja K-DO-318/17 protiv EU zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. KZ/11.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi EU se očitovao da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela za koje ga se tereti navedenom optužnicom.

3. Optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani u bitnome naveo da on kritične prigode nije imao namjeru prijetiti. Da se on tada vrlo loše psihički osjećao radi jednog lošeg postupka bivše supruge prema njemu i da se on obratio svojoj djeci koji su oboje psiholozi za njihovu stručnu pomoć jer se ni je osjećao dobro, ali da su oni to očito pogrešno shvatili i da je tako došlo do ovog kaznenog postupka iako da je on zapravo samo tražio pomoć stručnjaka, a koji su slučajno bili njegova djeca.

Potom je pregledan i pročitan:

- Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika EU od 1. srpnja 2017., sa audio-video snimkom ispitivanja (list spisa 36-39a),

4. U daljnjem tijeku dokaznog postupka pregledani su i pročitani:

- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 30. lipnja 2017. (list spisa 3-6),

- e-mail korespondencija i facebook korespodencija između BU i

EU (list spisa 14-27),

- zapisnik o iskazu svjedoka LU od 3. siječnja 2018. (list spisa 55), i zapisnik od 10. studenog 2021. (list spisa 123-125)

- zapisnik o iskazu svjedoka BU od 3. siječnja 2018. (list spisa 55),

- izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa za EU od

16. siječnja 2018., (list spisa 62),

- ovjerene izjave LU i BU da isti u ovom predmetu neće iskazivati na štetu svoga oca te da će koristit blagodat.

5. Oštećena AU ispitana 28. studenog 2017. u bitnome je navela da se od bivšeg supruga EU razvela tijekom 2014., a da zbog teško narušenih odnosa ne žive zajedno još od 2001. kada se ona iz zajedničke kuće u [adresa] preselila u Zagreb. Da imaju dvoje zajedničke djece UU i LU zbog kojih da je s bivšim suprugom imala povremene kontakte i nakon prekida zajedničkog života. Da ju je EU tijekom zajedničkog života znao tući, udarati po glavi i gušiti te da joj je prijetio smrću, a da to nije prijavljivala policiji sve do 2003. godine kada ga je prijavila i kada je prekršajno osuđen zbog obiteljskog nasilja . U travnju 2017. godine da je pokrenula postupak parcelizacije nekretnine u Močićima koju je naslijedila iz braka s EU, a koju nekretninu i zemljište da je on koristio cijelo vrijeme nakon rastave te ju i sada koristi za svoje potrebe. Da ju je 7. lipnja 2017. godine nazvala LU ispričala joj da ju je zvao otac i rekao da se nalazi u Močićima te da je saznao da je ona radila parcelizaciju i da je radi toga LU rekao: „ bit će krvi, ubit ću je, zaletit ću se u nju autom sa 150 kilometara na sat, sačekat ću je, znam gdje živi“, a što ju je jako ustrašilo i uznemirilo te je idućega dana podnijela prijavu policiji. Nakon 3 dana da su je ponovno zvali kćer i sin i pritom da su joj prenijeli da ih je EU ponovno zvao i izražavao prijetnje smrću prema njoj riječima: “polit ću je kiselinom, hodat će u invalidskim kolicima“. Nakon toga da su je djeca nazivala i u narednim danima i prepričavala joj da ih EU i dalje naziva i ponavlja prijetnje smrću.

Da je bila u velikom strahu i da se bojala da on nešto ne učini . Da joj je posebno na prijetnje ukazivao sin BU koji živi i radi u Irskoj te se u to vrijeme bio preko facebooka dopisivao s EU, a koji mu je u tim dopisivanjima izražavao razne prijetnje smrću prema njoj. Da smatra da je glavni povod prijetnjama bilo upravo njeno pokretanje parcelizacije nekretnine u Močićima koju on koristi, a koju je ona dobila u nasljedstvo. Da se EU očito pobojao da to ne bi izgubio pa da joj je zato počeo prijetiti preko djece s tim da joj osobno nikad nije prijetio. Da je od njegovih prijetnji bila u strahu za život, da ih je smatrala ozbiljnima i ostvarivima, da joj je posebno bilo teško što su djeca uvučena u to sve, te što su i oni bili jako prestrašeni da joj EU nešto ne učini, a zbog čega su je stalno obavještavali o njegovim prijetnjama. Da je u tom periodu bila izložena velikom strahu i da je bila pod velikim stresom zbog čega da je imala i zdravstvene tegobe u vidu aritmije i opće slabosti. Od prijave policiji to jest od Josipovog uhićenja da nije bilo nikakvih problema, da ju EU nije kontaktirao niti joj je preko djece više prijetio ali da i dalje osjeća dozu straha od svih tih raznih događaja. Da je sigurna da kada ona pokrene prodaju nekretnine u Močićima, a što ima u planu, da će on ponovno početi sa svojim prijetnjama, da ju je toga jako strah i obzirom na sva događanja da se boji njegove reakcije u tom slučaju. Zaključno je navela da ustraje u kaznenom progonu protiv EU jer smatra da mora biti kažnjen za izrečene prijetnje i stanje straha i uznemirenosti u koje ju je tim svojim prijetnjama doveo i to ne samo nju nego i njihovu zajedničku djecu, da se smatra oštećenom ali da ne može za sada postaviti imovinskopravni zahtjev, da se boji bilo kakvog kontakta s EU te da radi toga i ne dolazi ni u Močiće ni u [adresa] gdje je također vlasnica pola kuće.

6. U ovom predmetu nije bilo sporno da su međuljudski odnosi između optuženog i njegove bivše supruge AU bili trajno i teško poremećeni, međutim ukazalo se spornim je li optuženi kritičnih prigoda njihovoj zajedničkoj djeci izrekao optužene prijeteće riječi koje se odnose na AU i koje su joj oni prenijeli.

7. Sud je tijekom ovog kaznenog postupka pregledao i pročitao iskaz LU, kojega je ona dala pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici 10. studenog 2021. dok je u svim drugim pojavljivanjima pred sudom u ovom predmetu koristila blagodat i nije iskazivala budući da joj je optuženi otac. Tada je navedena svjedokinja upitana u bitnome navela da su se u kritičnom razdoblju njeni roditelji sporili oko imovine nakon brakorazvodne parnice i da je imovinska razdioba bila jako teška jer da njen otac nije želio surađivati. Da je u jednom trenutku njen otac mislio da će majka prodati vikend kuću za koju je on smatrao da ju on treba dobiti i koja da je bila nužna za njegovu egzistenciju. Da ju je onda otac nazvao na telefon i preko nje prijetio da će oduzeti život njenoj majci. Da joj je rekao da on smatra da ako mama dobije vikend kuću da on može „prošvingati“ i da ne odgovara za vlastito ponašanje i da ne zna što može napraviti. Da joj je rekao da će mami baciti kiselinu u lice i da će se u nju zabiti kombijem. Da se ona uplašila za majčin život i da ju je o tim prijetnjama izvijestila. Da su ona i majka otišle to prijaviti policiji. I nakon što su ove prijetnje prijavili policiji da ju je otac više puta nazivao i da joj je svaki put rekao da ukoliko majka dobije vikend kuću da će on „prošvingati“ te da ne može odgovarati za vlastito ponašanje i da ne zna što može napraviti. Kada bi ga ona upozorila da na taj način prijeti, da bi on rekao da ne prijeti nego da iznosi svoje emotivno stanje, a kako je ona psihologica da to mora razumjeti.

Da ona zna da je njen otac prijetnje majci iznosio i preko brata BU. Da je te prijetnje majci preko brata uputio putem telefona i preko messengera. Da je njoj brat rekao da je njihov otac izgovorio identične prijetnje koje je rekao i njoj, da može „prošvingati“ i da ne odgovara za vlastito ponašanje i da ne zna što može napraviti, a da je prijetio i da će majci baciti kiselinu na lice i u nju se zaletjeti autom. Da ona nije čula bratov razgovor s ocem niti je vidjela poruke koje je on slao, ali da joj je to brat prepričao.

Kada je majci prenijela te prijetnje da se majka jako uplašila, a da zna da je i brat rekao majci o navedenim prijetnjama. Da se ona bojala da je njen otac u stanju ostvariti te prijetnje.

Da je ona prije, kada je ispitivana na ove okolnosti, koristila blagodat i da nije iskazivala jer da je imala dogovor s ocem da će ga na taj način zaštititi, a da on više neće prijetiti majci, ali oko 3 mjeseca nakon što nije svjedočila da je druga supruga njenog oca išla na tešku operaciju i da joj je on tada rekao da neka se njena majka moli da njegova žena preživi operaciju jer ako ju ne preživi, da to neće biti dobro za nju. Da je ona shvaćala da je njen otac u teškom psihičkom stanju i da je u strahu, ali da je ona imala i osjećaj straha za majku. Osim toga da je on u nekoliko navrata ponavljao da može „prošvingati“ i da tada neće odgovarati za vlastito ponašanje i da je sve to govorio nakon što je dala iskaz u kojem je koristila blagodat i da je radi toga ipak dala iskaz pred sudom i otklonila blagodat.

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra dokazanim da je optuženi svojim postupanjem optuženih prigoda ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. KZ/11 na štetu svoje bivše supruge AU koja mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano te kako je to navedeno u izreci ove presude.

9. Ovakav zaključak suda proizlazi iz suglasnog iskaza oštećene i njene kćeri LU ali i iz korespondencije između BU i optuženika koja također potvrđuje sve navode oštećene i svjedokinje LU. Osim toga, navedena korespondencija pobija i obranu optuženog da je on sve što je izrekao svojoj djeci zapravo govorio stručnim osobama – psiholozima, što oni uistinu jesu, jer se nije osjećao dobro i tražio stručnu pomoć od njih. Međutim, iz predmetne korespondencije se više nego jasno vidi da tome nije tako, da optuženi pokušava izboriti da njegova djeca sugeriraju majci da mu prepusti spornu kuću i da navodi da ako to ne uspije da će ju ubiti, ozlijediti, baciti kiselinu u lice, udariti je vozilom i slično, a što zasigurno nebi tražio od nekog psihologa kod kojega ide radi životnih problema koje prolazi.

10. Slijedom svega navedenog sud je optuženikovu obranu cijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti od njega samog dok je iskaze oštećene i LU cijenio logičnima, međusobno usklađenima, dosljednima i time vjerodostojnima.

11. Zaključno, a što se tiče ispunjavanja zakonskih obilježja samog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. KZ/11, navedeno kazneno djelo čini onaj tko drugome i to baš bliskoj osobi, a što oštećena AU svakako jeste optuženiku budući da mu je bivša supruga, zaprijeti da će ju ubiti ili teško tjelesno ozlijediti, odnosno u konkretnom slučaju da zna gdje živi i da će ju sačekati i zaletjeti se u nju autom sa 150 kilometara na sat i da će ju politi kiselinom.

12. Dakle, u konkretnom slučaju gore navedene riječi koje su pri tom još i upućene bivšoj supruzi, dakle bliskoj osobi, svakako su objektivno podobne za izazivanje straha kod te osobe i time adekvatne za počinjenje kaznenog djela prijetnje za koje se optuženika tereti, a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza oštećene AU i iskaza svjedokinje LU koje ovaj sud, kako je uvodno analizirano, smatra vjerodostojnima jednako kao i izlist poruka između BU i optuženika koji je pregledan i pročitan tijekom dokaznog postupka i koji potvrđuje sve gore navedeno, pa sud smatra da je time optuženi ispunio sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. KZ/11.

13. Analizirajući dakle svaki izvedeni dokaz zasebno i sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženog ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. KZ/11 za koje ga se tereti predmetnom optužnicom.

14. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu za koje ga se tereti može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog postupao s izravnom namjerom u odnosu na zabranjene posljedice navedenog kaznenog djela jer je poduzimao radnje upravo u cilju i s namjerom postizanja zabranjenih posljedica predmetnog kaznenog djela prijetnje, dakle izazivanja straha ili uznemirenosti kod oštećene, budući da su riječi koje je kritične prigode uputio svojoj djeci vezano za nju, a koje riječi su oni njoj prenijeli, objektivno podobne za izazivanje straha ili uznemirenosti, a radi se o riječima upućenim bliskoj osobi kako je to uvodno obrazloženo.

15. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 4. KZ/11, te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je Sud oglasio krivim.

16. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

17. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv jer tijekom dokaznog postupka nisu izvedeni nikakvi dokazi koji bi upućivali na drugačiji zaključak.

18. Sud je kao olakotnu okolnost na strani optuženog cijenio činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti kao i činjenicu proteka vremena od optuženog događaja dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije pronašao.

19. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, Sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, kao i da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im ipak pritom ponovno uključivanje u društvo.

20. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optuženika na kaznu zatvora te potom izricanjem uvjetne osude istome. Naime sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora u odnosu na optuženika polučiti specijalnom prevencijom i odvratiti ga od činjenja novih kaznenih djela, a sve imajući u vidu prije svega njegovu dosadašnju neosuđivanost.

21. Slijedom svega navedenog Sud je optuženog na temelju odredbe čl. 139. stavak 2. u svezi sa st. 4. KZ/11 za predmetno kazneno djelo prijetnje osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te je potom istome na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

22. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08 padaju na teret optuženika. Tako ga je sud obvezao snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura s tim da je optuženi dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa] (poziv na broj odobrenja 6084-3847-5418 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.54/18) te ga je sud još obvezao da u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

U Dubrovniku, 9. ožujka 2026.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj K-DO-318/17,

- Optuženiku EU,

- Branitelju optuženika Branimiru Roziću, odvjetniku u Dubrovniku,

- Oštećenoj AU.