Poslovni broj 27 Gž-2506/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 27 Gž-2506/2023-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja, Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ad. 1. K. R. iz Republike S., Lj., ad. 2. M. R. iz Republike S., D., ad. 3. N. B. V. iz Republike S., Lj., ad. 4. M. V.1 iz Republike S., Lj., ad. 5. I. P. iz Republike S., Lj., ad. 6. A. P. iz Republike S., Lj., i ad. 7. S. d.o.o. U., OIB …, svi zastupani po punomoćniku B. Š., odvjetniku u U., protiv tuženica-protutužiteljica ad. 1. A. Š. iz Republike S., Lj., ad. 2. D. Š. iz Republike S., Lj.,  ad. 3. M. F. Š. iz Republike S., Lj., sve zastupane po punomoćnici M. B., odvjetnici u P., radi utvrđenja prava služnosti (tužba) i zabrane uznemiravanja prava vlasništva te ukidanja prava služnosti (protutužba), odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2/2019-140 od 23. veljače 2023., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2/2019-140 od 23. veljače 2023. u stavku I. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2/2019-140 od 23. veljače 2023. u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženica-protutužiteljica za naknadu parničnog troška i sudi:

 

Nalaže se tužiteljima-protutuženicima naknaditi tuženicama-protutužiteljicama parnični trošak u iznosu od 5.187,99 eura, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima naknaditi tuženicama-protutužiteljicama trošak sastava žalbe u iznosu od 124,38 eura, u roku od 15 dana.

 

              IV. Odbija se zahtjev tuženica-protutužiteljica za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

 

"Utvrđuje se da u korist nekretnina k. č. 1641/14 i k. č. 1641/53, obje k. o. L., te u korist prava građenja upisanog u zk. ul. 2324 k. o. L., nekretnina k. č. 1641/32 i k. č. 1641/7, obje k. o. L., k. č. 1641/34 k. o. L., k. č. 1641/33 k. o. L. kao povlasnog dobra postoji pravo služnosti kolnika na teret k.č. 1644/29 k. o. L., kao poslužnog dobra, pa su tuženici, vlasnici poslužnog dobra dužni svim svagdašnjim vlasnicima povlasnog dobra dozvoliti da se tom služnošću koriste.

 

Tuženice su dužne trpjeti upis prava služnosti iz točke I. i to duž cijele jugoistočne granice k. č. 1644/29 k. o. L. u dužini cca 17 m i u širini od 4 m od međe sa susjednom k. č. 1641/26 k. o. L., odnosno do kapije postavljene na poslužnoj k. č. 1644/29 k. o. L., kako je prikazano na skici lica mjesta sudskog mjerničnog vještaka E. K. od 31. listopada 2022., pod oznakom „šljunčani put“."

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženica-protutužiteljica koji glasi:

 

"Zabranjuje se tužiteljima da uznemiravaju tužene na način da isti više ne prolaze preko k. č. 1644/29 k. o. L.."

 

III. Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženica-protutužiteljica koji glasi:

 

"Ukida se služnost provoza i prolaska po nekretnini k. č. 1644/29 k. o. L., te se tužitelji nemaju više prava koristiti navedenim putem za prilaz do svojih nekretnina."

 

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv presude u stavku I. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelja) za naknadu parničnog troška žale se tužitelji iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe.

 

3. Protiv presude u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženica-protutužiteljica (u daljnjem tekstu: tuženica) za naknadu parničnog troška žale se tuženice iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženice se protive navodima žalbe tužitelja te ju predlažu odbiti. Traže trošak sastava odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

6. Žalba tuženica je osnovana.

                           

7. Predmet spora po tužbenom zahtjevu jest utvrđenje da u korist nekretnina kč. br. 1641/14 i kč. br. 1641/53, obje k.o. L., te u korist prava građenja upisanog u zk. ul. 2324 k.o. L., nekretnina kč. br. 1641/32 i kč. br. 1641/7, obje k.o. L., kč. br. 1641/34 k.o. L., kč. br. 1641/33 k.o. L. kao povlasnog dobra postoji pravo služnosti kolnika na teret kč. br.1644/29 k.o. L., kao poslužnog dobra te posljedično na trpljenje upisa tog prava u zemljišne knjige kako je to prikazano na skici lica mjesta sudskog mjerničnog vještaka E. K. od 31. listopada 2022., pod oznakom „šljunčani put“." (čl. 186. u svezi s čl. 190. i 228. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 /pročišćeni tekst/ - dalje: ZV-a/) s time da tužitelj kao osnovu stjecanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza navode dosjelost (čl. 228. u svezi s čl. 229. ZV-a).

 

8. Tuženice su na ročištu održanom na licu mjesta 14. travnja 2014. postavile protutužbeni zahtjev na zabranu tužiteljima da ih uznemiravaju na način da isti više ne prolaze preko k.č. br. 1644/29 k.o. L., kao i eventualno kumulirani zahtjev na ukidanje služnosti provoza i prolaska po nekretnini kč. br. 1644/29 k.o. L., koji protutužbeni zahtjev je postavljen, kako to navode, radi zaštite njihovog prava vlasništva, odnosno za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtjev.

 

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

10. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, posljedično čemu i protutužbenog, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da je sud, temeljem zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, ovlašten odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

11. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog (protutužbenog) zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

 

-da su prilikom uviđaja na mjestu prijepora 11. listopada 2022. punomoćnica tužitelja te tuženice ad. 2. i 3. pokazale sporni putni pravac koji je identificiran po mjerničnom vještaku E. K. na način da pokazani šljunčani put - pravac služnosti puta počinje sa zapadne strane preko k. č. 1644/4, nastavno prema istoku dijelom preko k. č. 1644/29, te k. č. 1641/26, k. č. 1641/32 i k. č. 1641/19, te dalje prema istoku preko k. č. 1641/39 sve k. o. L.;

-da je vještak nadalje utvrdio da dio tog puta koji prolazi preko dijela kč. br. 1644/29 počinje u pravcu prema jugu ogradnog zida sa zapadne strane kč. br. 1644/29 te da na istoku završava u pravcu prema jugu istočnog ogradnog zida kč. br  1644/29; sa sjeverne strane predmetni šljunčani put ograđen je južnim ogradnim zidom na kč. br. 1644/29, a južni dio šljunčanog puta ograđen je žičanom ogradom koja predstavlja sjevernu ogradu kč. br. 1641/26 i kč. br. 1641/19; dužina šljunčanog puta preko kč. br. 1644/29 je cca. 17 metara, a širina cca 4 metra;

- da se iz iskaza svjedoka (A. V., O. E., V. Z., U. R., A. C. i D. T.) ne mogu utvrditi odlučne činjenice za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, budući da isti nisu iskazivali da bi upravo tužitelji (pogotovo ne poimenično svaki od njih), održavali predmetni put i nesmetano ga koristili više od 20 godina (do 2010. ili 2012. kada su počeli problemi), već su iskazivali na okolnost drugih mogućih pristupnih putova do nekretnina tužitelja te o tome kojim putovima su sami svjedoci i općenito vlasnici susjednih kuća i nekretnina koje imaju u predmetnoj ulici ili u neposrednoj blizini prolazili ili prolaze do svojih nekretnina;

-da su tužitelji ad. 1. i ad. 2. iskazali da su za sada postojeću kuću na nekretnini u njihovom vlasništvu dobili građevinsku dozvolu 2004. i da su prema toj dozvoli imali osiguran pristup putem, kojeg su koristili i prije nego što su sagradili kuću, jer su za to ishodili suglasnost vlasnika zemljišta preko kojeg prolazi taj put (S. Z., Ž. B., M. V.2 i V. V.), ali da od tuženica nisu dobili takvu suglasnost u odnosu na nekretninu kč. br. 1644/29 k.o. L., već da su od strane tuženice ad. 1. imali samo usmenu suglasnost da se u vrijeme gradnje njihove kuće neće protiviti da koriste taj put;

-da iz iskaza tužitelja ad. 1. i. ad. 2. proizlazi da su u tijeku gradnje za prolazak kamiona koristili jedan drugi put od Ulice … preko polja i to po dopuštenju gospodina E. za potrebe gradnje kuće;

-da iz iskaza tužitelja ad. 4. M. V.1 proizlazi da su on i njegova supruga tužiteljica ad. 3. N. B. V. 2004. kupili nekretninu kč. br. 1641/32 k.o. L. te da se tužitelj ad. 3. kod ranijeg vlasnika raspitao da li postoji pristupni put do te nekretnine te mu je on rekao da postoji uređen pristupni put kojim se on uvijek bez problema služio, međutim nakon kupnje nekretnine oni su na istu pristupali nesmetano od 2004. pa do 2009. ili 2010., kada su im tuženice počele braniti;

-da iz suglasnih iskaza tuženica ad. 2. i. 3. proizlazi da su predmetnu parcelu kč. br. 1644/29 k.o. L. njihovi roditelji kupili još 1970. te da su one (sestre) završile gradnju kuće na toj parceli, a na nju su dolazile od malih nogu. Poznato im je da su tužitelji svoje parcele kupili oko 2010. One, na svoju parcelu, od 2010. pa do danas dolaze svaki vikend iz S. te tu provode godišnji odmor ljeti, a na predmetnom dijelu kč. br. 1644/29 postavile su lance koje su uvijek zatvarale kada ih nije bilo, a koji su vidljivi na licu mjesta;

-da nadalje tuženice ad. 1. i. 2. navode da je samo tužitelj M. V.1 od njih tražio dopuštenje da li može prolaziti preko predmetnog dijela njihove parcele, s time da tužitelje nisu nikada vidjele da bi prolazili njihovom parcelom, osim jednom prilikom vlasnika tvrtke S. d.o.o. (VII. tužitelj), kada je parkirao vozilo na njihovom parkiralištu te skinuo lanac i prošao pješke, zbog čega je tuženica ad. II.  pozvala policiju koja mu je naložila da makne automobil;

-da tuženica ad. 2. dodatno iskazuje da je većinu tužitelja do unatrag godine prije davanja iskaza (iskaz od 11. listopada 2022.) viđala da do svojih parcela dolaze preko drugih parcela u vlasništvu Grada U., odnosno preko Ulice …,

radi čega je pravilno zaključio sud prvog stupnja da tužitelji ad. I., II. i IV., koji su dali iskaze u ovom postupku, nisu na pravno relevantan način dokazali da su oni, zajedno sa svojim pravnim prednicima, bili u poštenom posjedu prava služnosti kolnika (prolaza i provoza) i to više od 20 godina, čemu se vlasnici poslužne nekretnine nisu protivili (čl. 229. st. 1. ZV-a), koje vrijeme je bilo potrebno za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću i koje je moralo isteći do 2010., kada su nesporno tuženice stavile lanac na ulazak u svoju nekretninu, na koji zaključak nije od utjecaja okolnost da su navedeni tužitelji možda ponekad i prošli dijelom puta preko nekretnine u vlasništvu tuženica, ali su jednako tako prolazili i drugim pristupnim putovima, a povremeni prolazak preko njihove nekretnine, kojeg tuženice nisu odobravale, ne može biti osnov za stjecanje prava stvarne služnosti, jer takvom posjedovanju nedostaje poštenje.

 

12. Naime, u odnosu na okolnost da su roditelji tužitelja ad. 1. i 2. još od 1970.-tih godina, kada su kupili nekretninu oznake kč. br. 1641/14 k.o. L., nesmetano koristili nekretninu u vlasništvu tuženica, radi prolaska pješke i automobilima te ju i održavali, nije svjedočio niti jedan od predloženih svjedoka, osim majke tužitelja ad. I. i II., koja je osobno zainteresirana za uspjeh tužitelja ad. 1. i 2., kao svoje djece, u sporu, dok su tužitelji ad. 1. i. 2. svjedočili na način da su za gradnju sada postojeće kuće na nekretnini u njihovom vlasništvu dobili građevinsku dozvolu 2004. te da su u tijeku gradnje za prolazak kamiona koristili jedan drugi put od Ulice …a preko polja i to po dopuštenju gospodina E. za potrebe gradnje kuće, a od strane tuženice ad. 1. su imali samo usmenu suglasnost da se u vrijeme gradnje njihove kuće neće protiviti da koriste taj put, međutim da dozvolu za njegovo korištenje ne žele dati na način da ista bude dio građevinske dozvole, koju su isti i bez te suglasnosti tuženica dobili, što dovodi do zaključka da su postojali i postoje i danas alternativni putovi za pristup na nekretninu tužitelja ad 1. i 2., koje isti koriste.

 

13. Također, navodi iz iskaza tužitelja ad. 4. (koji je iskazivao i u odnosu na svoju suprugu tužiteljicu ad. 3.) da se on kod ranijeg vlasnika raspitao da li postoji pristupni put do te nekretnine te mu je raniji vlasnik rekao da postoji uređen pristupni put, kojim se on uvijek bez problema služio, nisu također ničime dokazani, s time da je tužitelj ad. 4. iskazivao da se tim putem koristio od kupnje 2004. do 2009., koje vrijeme je nedostatno za stjecanje prava služnosti dosjelošću.

 

14. Tužitelji ad. III., V., VI. i VII. su odustali od izvođenja dokaza njihovim saslušanjem, tako da isti pogotovo nisu dokazali da su dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti, a o eventualnom stjecanju tog prava se ne može zaključiti iz ostalih provedenih dokaza.

 

15. Na žalbene navode, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, valja navesti da je točno da radi osnovanosti zahtjeva tužitelja nije potrebno utvrđivati da li tužitelji imaju neki drugi način pristupa svojoj nekretnini, ali pri interpretaciji nalaza vještaka žalitelji pogrešno navode da je sporni put jedini pristupni put na javnu prometnicu od Š. S., budući da se u vještačenju navodi da samo taj put ima širinu 4.5 metara, ali da postoje i više drugih pristupnih putova širine od 2.5-3.5 metara, što znači dostatno za prolaz vozilom.  

 

16. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatraju žalitelji i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to oni čine.

 

17. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

18. Međutim, osnovano u žalbi, osporavajući pravilnost odluke o parničnom trošku, tuženice ističu da im je valjalo priznati parnični trošak, to stoga što tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, kojeg su inicirali, a protutužbeni zahtjev je postavljen isključivo kao odgovor, odnosno osiguranje pravne zaštite za slučaj usvajanja tuženog zahtjeva te su se tijekom postupka izvodili dokazi radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, radi čega vezano uz protutužbeni zahtjev posebni troškovi nisu nastali pa je stoga tuženicima pripada pravo na naknadu troškova postupka koji su za njih nastali činjenicom podnošenja tužbe (čl. 154. st. 1. u vezi s tbr. 7/2, 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT) i to sastava odgovora na tužbu, podnesaka od 17. lipnja 2015., 12. listopada 2015., 21. ožujka 2016., 3. travnja 2018. sve po 100 bodova /tbr. 8/1/, zastupanja na ročištu 1. travnja 2014., 14. travnja 2014., 18. lipnja 2015., 18. svibnja 2017., 11. lipnja 2018., 25. rujna 2018., 31. svibnja 2019., 15. siječnja 2020., 11. svibnja 2022., 11. listopada 2022. i 11. siječnja 2023. sve po 100 bodova /tbr. 9/1/, ukupno 1900 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura /tbr. 54./) ili 3.800,00 eura, na koji iznos 25% PDV-a /tbr. 46./ 950,00 eura te trošak vještačenja 437,99 eura, sveukupno 5.187,99 eura.

 

19. Tuženicima je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 124,38 eura (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 10/5, 46. i 54. OT).

 

20. Tuženicama nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

 

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II., čl. 166. st. 2 ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV.).

 

U Zagrebu 9. siječnja 2024.

 

                                                                                                                                   Predsjednica vijeća:

                                                                                      Slavica Garac, v.r.