Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1058/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana- Marija Kajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić u Zagrebu, protiv tuženika FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukasović, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja suposjeda, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-71/2023-26 od 25. studenog 2024., dana 9. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-71/2023-26 od 25. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke je utvrđeno da je tuženik smetao tužiteljicu u suposjedu stana, pobliže opisanog u toj točki izreke, na način da je u vremenu od 15. svibnja 2023. do 13. lipnja 2023. promijenio bravu na ulaznim vratima stana te je naložena uspostava prijašnjeg stanja na način da tuženik tužiteljici preda ključeve nove brave ulaznih vrata te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje.

Pod točkom II. je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da se vrati prijašnja brava na ulazna vrata stana i u dijelu u kojem se traži da se naloži tuženiku da prestane priječiti tužiteljici pristup u stan.

Pod točkom III. izreke je dosuđen parnični trošak tužiteljici.

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja, sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti, a njoj nadoknaditi troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP a u svezi odredbe čl. 381. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je nadalje, ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je, suprotno žalbenim navodima, pravilnom ocjenom dokaza i to svih po strankama predloženim, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu.

7. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite na stanu za koji tužiteljica tvrdi da je u suposjedu stranaka.

8. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je tužiteljica sa kćeri u tijeku brakorazvodne parnice zbog poremećenosti bračnih odnosa odselila iz stana u suvlasništvu stranaka u studenom 2022., da su u stanu ostale neke njezine stvari kao i stvari njezine kćeri koja je sa njom odselila, da je nakon toga u narednim mjesecima nastavila dolaziti u stan i otvarala ulazna vrata ključevima ranije brave kada bi dolazila po neke svoje stvari ili stvari svoje kćeri , da je u stanu ostao živjeti tuženik sa sinom i da promijenio bravu u lipnju 2023. , a da tužiteljica nema ključ nove brave.

9. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tuženik promjenom brave tužiteljicu u cijelosti isključilo iz suposjeda stana, odnosno da su se ostvarile sve zakonske pretpostavke iz članka 21. stavaka 1. i 3. te članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) da se tužiteljici pruži zatražena suposjedovna zaštita. Također je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je neosnovan tuženikov prigovor prava na dom i pravo na dopuštenu samopomoć iz odredbe čl. 27 ZV.

10. Odredbom čl. 24. st. 1. ZV je propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih susposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

11. Odredbom čl. 22. st. 2. ZVDSP je propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelje posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Cilj posjedovne zaštite koja se pruža prema odredbi čl. 22. ZV jest u držanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kakvo je bilo prije pružanja posjedovne zaštite.

12. Iz navedene odredbe slijedi da u parnicama po tužbama zbog smetanja posjeda nema mjesta raspravljanju o , među ostalim, pravu na posjed niti pravnom temelju posjeda. Kako prigovor prava na dom, kojeg je tuženik istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka braneći svoju pravnu poziciju, upravo predstavlja prigovor koji posljedično dovodi do raspravljanja o pravu na posjed i pravnom temelju posjeda, to proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o neosnovanosti prigovora prava na dom.

13. Pored navedenog treba reći da kada se raspravlja o pravu na dom prvo pitanje na koje treba odgovoriti jeste radi li se o domu u konvencijskom smislu (kao autonomnom pojmu) odnosno postoji li neodvojiva povezanost (dovoljno jaka, stvarna i trajna te kontinuirana povezanost) između stranke i stana u smislu da bi istog stranka objektivno i subjektivno uopće i mogla smatrati svojim domom te imati legitimna očekivanja da će taj stan postati njen dom. Nakon toga provodi se test razmjernosti radi zaštite jednog od dva konvencijska i ustavna prava, u smislu ocjene argumentacije za i protiv zaštite bilo prava tužitelja bilo prava tuženika; dakle, raspravlja se o pravu (na posjed).

14. Kada se ima u vidu da je postupak po tužbama zbog smetanja posjeda hitan (čl. 440. ZPP), da se i bez saslušanja protivne strane po službenoj dužnosti može odrediti i privremena mjera (čl. 442. ZPP), da su rokovi za podnošenje tužbe prekluzivni (čl. 21. st. 3. ZVDSP), te i shvaćanja iznesena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB-3391/2018 od 9 studenoga 2018. u kojoj se navodi da se u postupku zbog smetanja posjeda ne može raspravljati o pravu (vlasništva, pa da se stoga o tome ne može raspravljati ni u ovršnom postupku koji je proizašao iz tog parničnog postupka) i da bi se radilo o povredi ustavnog prava (na nepovredivost doma): „… samo kad bi radnja ili odluka suda očigledno dokinula samu srž nekog podnositeljičinog ustavnog prava, potpuno onemogućila njezino naknadno preispitivanje od strane nadležnog tijela ili Ustavnog suda ili "potkopala autoritet" državne vlasti koju donositelj odluke ili poduzimatelj sporne radnje obnaša.“; to proizlazi da u parničnim postupcima po tužbi zbog smetanja posjeda nema mjesta raspravljanju o pravu na posjed pa tako ni o „pravu na dom“.

15. Stoga u parničnom postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije imajući u vidu da je odredbom čl. 441. ZPP u vezi s odredbom čl. 22. ZVDSP isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj Rev 3611/2019-2 od 29. studenog 2022.).

16. Kako je u prvostupanjskom postupku nesporno utvrđeno da su stranke postupku razvoda braka, da je tužiteljica zbog poremećenih bračnih odnosa odselila iz stana sa kćeri, a u stanu ostao živjeti tuženik sa sinom, da je tužiteljica zadržala ključeve od ulaznih vrata stana, da u stanu i dalje drži neke svoje osobne stvari i stvari kćeri koja je sa njom odselila, da je u stan nesmetano ulazila i nakon što je odselila, a da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima stana, to je promjenom brave tuženik izvršio čin smetanja suposjeda slijedom čega je valjalo tužiteljici pružiti posjedovnu zaštitu koju je zatražila pravovremeno podnesenom tužbom.

17. Suprotno žalbenim navodima predmet spora nije trebalo riješiti primjenom odredbe čl. 27. ZV kojim je propisana dopuštena samopomoć za koju tuženik tvrdi da se poslužio kada je promijenio bravu, a kako bi se zaštitio od ulazaka tužiteljice u stan. Naime, tužiteljica tuženiku ulascima u stan nije oduzela suposjed niti ga bitno ograničila u dosadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na stvari (čl. 24. st. 1. ZV), da bi tuženik imao pravo na dopuštenu samopomoć promjenom brave kako bi vratio svoj suposjed (čl. 27. st. 1 ZV). Tuženik je promjenom brave i nedavanjem ključa tužiteljici ušao u isključivi posjed nekretnine i na taj način smetao tužiteljicu u suposjedovanju, a pri tome nije dokazao da je tužiteljica trajno i dobrovoljno napustila suposjed stana već je tijekom postupka utvrđeno da je iz stana iselila zbog poremećenosti bračnih odnosa zbog čega se i vodi brakorazvodna parnica.

18. Prvostupanjski je sud isto tako pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 5. ZPP kada je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, prijedlogu radi određivanja privremene mjere, koji je prijedlog sud prvog stupnja odbio kao neosnovan i zbog kojeg prijedloga nisu nastali posebni troškovi, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud. Također je neosnovan i navod tuženika da mu je trebalo dosuditi trošak odgovora na prijedlog za privremenu mjeru koja je odbijena. Naime, odgovor na prijedlog za privremenu mjeru je tuženik dao u odgovoru na tužbu zbog čega se ne radi o posebnim troškovima koje bi tužiteljica trebala nadoknaditi tuženiku.

19. Slijedom navedenog i temeljem odredbe čl. 380 st. 2. ZPP valjalo je potvrditi prvostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske odluke.

20. O troškovima odgovora na žalbu, pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke, odlučeno je temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.

U Zagrebu 9. ožujka 2026.

Sutkinja:

Gabriela Topić Kordej