Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-951/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1906/2022-16 od 14. studenog 2025., dana 9. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1906/2022-16 od 14. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1906/2022-16 od 14. studenog 2025. utvrđeno je da je povučena tužba u predmetnom parničnom postupku.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik, pritom ne navodeći zakonske žalbene razloge. Tuženik ističe kako nisu ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o povlačenju tužbe. Naime, tuženik ističe da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, a ne da je povukao tužbu. Dakle, u predmetnom postupku je trebala biti donesena presuda na temelju odricanja, a ne rješenje o povlačenju tužbe.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a.
5. Prvostupanjski sud temelji svoje rješenje na zajedničkom podnesku parničnih stranaka od 5. studenog 2025. godine (list 355 spisa), a u tom je podnesku navedeno sljedeće:
„U predmetu koji se vodi pod gore navedenim brojem obavještava se naslov da su parnične stranke sklopile nagodbu, a po kojoj nagodbi je riješena ova pravna stvar. Slijedom navedenog, tužiteljica povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari i odriče se tužbenog zahtjeva, a tuženik se obvezuje da ne potražuje troškove ovog postupka. “
5.1. Predmetni podnesak su potpisali punomoćnici parničnih stranaka, tj. punomoćnik tužiteljice i punomoćnica tuženika.
6. Prije svega, valja istaknuti kako su povlačenje tužbe i odricanje od tužbenog zahtjeva dvije različite procesne radnje s različitim pravnim posljedicama. Naime, povlačenjem tužbe postupak se završava bez donošenja meritorne odluke (presude), a odricanje od tužbenog zahtjeva dovodi do donošenja presude na temelju odricanja. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nije moguće istovremeno povući tužbu i odreći se od tužbenog zahtjeva.
7. U takvim okolnostima, potrebno je utvrditi koji je smisao zajedničkog podneska od 5. studenog 2025. godine, uzevši u obzir cjelokupni sadržaj toga podneska.
8. Naime, odricanje od tužbenog zahtjeva je isključivo jednostrana dispozicija tužitelja, a za koju nije potreban pristanak tuženika, sukladno čl. 331.a st. 2. ZPP-a. S druge strane, za povlačenje tužbe je potreban pristanak tuženika, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a.
9. Uzevši u obzir da je podnesak od 5. studenog 2025. godine zajednički podnesak parničnih stranaka, a u kojem je tuženik izričito istaknuo da ne potražuje trošak parničnog postupka, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je donio rješenje o povlačenju tužbe. Naime, da su parnične stranke htjele presudu na temelju odricanja, ne bi bilo potrebe za podnošenjem zajedničkog podneska. Nadalje, isticanje da tuženik ne potražuje trošak predstavlja način reguliranja troškova koji je tipičan za povlačenje tužbe.
10. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je intencija parničnih stranaka bila da prvostupanjski sud donese rješenje o povlačenju tužbe.
11. Međutim, tuženik u žalbi ističe kako ne pristaje na povlačenje tužbe i da je prvostupanjski sud trebao donijeti presudu na temelju odricanja. Takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani, budući da je punomoćnik tuženika potpisao zajednički podnesak u kojem je navedeno da tužiteljica povlači tužbu. Dakle, tuženik je potpisao zajednički podnesak i time pristao na povlačenje tužbe, a takav pristanak se ne može naknadno opozvati. Dakle, naknadno protivljenje tuženika povlačenju tužbe, za koje povlačenje je prethodno dao pristanak, ne može dovesti do toga da se tužba više ne smatra povučenom.
12. Zbog svega navedenoga, žalba tuženika se ne može prihvatiti.
13. Dakle, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci drugostupanjskog rješenja, tj. odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 9. ožujka 2026.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević
