Poslovni broj: P-960/2025-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu tog suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ml t. MU, oib: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku MUU, oib: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Jelavić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Dječji vrtić Maslačak, oib:11725503561, iz Zaprešića, Hrvatske mladeži 4, zastupanog po punomoćniku Damiru Bartolić, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Zagreb, Savska cesta 41, radi zaštite od diskriminacije i naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 27. siječnja 2026., zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka i zastupnika umješača ĐU, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da je tuženik Dječji vrtić Maslačak, OIB: 11725503561, jednostranim raskidom Ugovora o ostvarivanju redovitog predškolskog odgoja i obrazovanja djeteta KLASA: 601- 10/23-01/02, URBROJ: 238-33-73-02-23-38, od 4. rujna 2023.g., diskriminirao tužitelja mlt. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na osnovi njegova zdravstvenog stanja i invaliditeta – kao dijete s teškoćama u razvoju, te se navedena odluka tuženika stavlja izvan snage.

Zabranjuje se tuženiku Dječji vrtić Maslačak, OIB: 11725503561, svako daljnje isključivanje ili ograničavanje tužitelja mlt. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u redovitom predškolskom odgoju i obrazovanju djeteta te svako drugo postupanje, koje predstavlja diskriminaciju na osnovi njegova zdravstvenog stanja i invaliditeta – kao dijete s teškoćama u razvoju.

Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Maslačak, OIB: 11725503561, da tužitelju mlt. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], omogući redoviti predškolski odgoj i obrazovanje djeteta u punom obimu i satnici sukladno sklopljenom Ugovoru o ostvarivanju redovitog predškolskog odgoja i obrazovanja djeteta KLASA: 601-10/23- 01/02, URBROJ: 238-33-73-02-23-38, od 4. rujna 2023.g., pozitivnim propisima i obvezi razumne prilagodbe, uz stalnog asistenta.

2.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Maslačak, OIB: 11725503561, da tužitelju mlt. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

3.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj tužbom tvrdi da je maloljetno dijete s teškoćama u razvoju rođeno **.**.2021., te da je od 1. rujna 2023. pohađao kod tuženika redoviti program predškolskog odgoja i obrazovanja temeljem Ugovora o ostvarivanju redovitog programa predškolskog odgoja i obrazovanja kojim se tuženik obvezao da će mu pružati usluge redovitog 10-desetosatnog programa njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi. Tvrdi, dalje, da ga tuženik diskriminira s osnova njegovih poteškoća u razvoja, i to na način da je najprije nastojao smanjiti njegov boravak u vrtiću na 4 sata dnevno, kao i broj dana njegova boravka u vrtiću tjedno, da bi ga 6. listopada 2025. tuženik obavijestio o raskidu potonjeg ugovora i time ga isključio iz redovitoga programa predškolskog odgoja i obrazovanja. Tužitelj smatra da je takvo postupanje tuženika diskriminatorno i da je suprotno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, što argumentira mišljenjem i preporukom Pravobranitelja za osobe s invaliditetom od 10. listopada 2025., pa temeljem odredaba čl. 2., 8., 9., 11., 16., 17. i 18. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08, 112/12) ustaje tužbom i predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, smatrajući tako da u njegovom konkretnom postupanju nema nepravilnosti ni nezakonitosti, niti bilo kakve diskriminacije u odnosu na osobu mlt. tužitelja, tvrdeći da u okviru programskih, organizacijskih i kadrovskih uvjeta nastoji osigurati podršku usklađenu s individualnim potrebama svakog djeteta u skladu s njegovim razvojnim mogućnostima, pa tako i tužitelja. Tvrdi uz to i da unatoč svim svoj im nastojanjima i individualiziranom pristupu i uključivanju stručnog tima vrtića i kontinuiranoj provedbi razumnih prilagodbi i uputa stručnih savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje mlt. tužitelj nazaduje i svojim ponašanjem ugrožava kako vlastitu sigurnost, tako i sigurnost druge djece u vrtiću, pa kako roditelji mlt. tužitelja odbijaju svaku suradnju i konstruktivne prijedloge, a stanje djeteta se pogoršalo, da je bio primoran u interesu razvojnih potreba i sigurnosti mlt. tužitelja kao i sigurnog i nesmetanog odvijanja odgojno obrazovnog programa za drugu djecu, raskinuti Ugovor sklopljen 4. rujna 2023. i otkazati mlt. tužitelju ostvarivanje programa redovnog predškolskog odgoja i obrazovanja. Stoga predlaže da se tužbeni zahtjevi odbiju kao neosnovani u cijelosti.

3.Temeljem odredaba iz čl. 206. i čl. 207. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je dopustio Pravobranitelju za osobe s invaliditetom kao zainteresiranoj osobi miješanje u parnicu na strani tužitelja, koji se pak priklonio svim tužbenim navodima i prijedlozima ističući tako u bitnom da je u konkretnom slučaju u interesu mlt. tužitelja da bude uključen u redovni predškolski program odgoja i obrazovanja.

4.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o ostvarivanju redovitog programa predškolskog odgoja i obrazovanja djeteta od 4. rujna 2023., očitovanje mldb. tužitelja od 29. travnja 2025., elektroničke poruke od 7. listopada 2025., 26. rujna 2025., 26. rujna 2025. i 29. rujna 2025., zapažanja i mišljenje o djetetu HU, medicinsku dokumentaciju za mldb. tužitelja, obavijest o raskidu Ugovora o ostvarivanju redovitog predškolskog odgoja i obrazovanja djeteta od 6. listopada 2025. s prigovorom, mišljenje i preporuke Pravobranitelja za osobe s invaliditetom od 7. svibnja 2025., dopise Pravobranitelja za osobe s invaliditetom od 8. listopada 2025., 10. listopada 2025. i od 16. svibnja 2025., nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti od 6. listopada 2025., elektroničku prepisku JU i GU, isprave povodom individualnog razgovora s roditeljima od 14. kolovoza 2025., obavijest tuženika od 3. listopada 2025., očitovanje tuženika od 6. studenog 2025., 30. listopada 2025., 28. svibnja 2025., 26. svibnja 2025., 13. svibnja 2025., 23. listopada 2025., tuženikovo mišljenje o djetetu, zapisnike razgovora i sastanaka sa MUU i ocem mldb. tužitelja, očitovanje stručnog suradnika edukacijskog rehabilitatora GU o poduzetim stručno-pedagoškim postupcima za dječaka, očitovanje psihologinje ŠU, očitovanje pedagoga DU, Izvješće o provedenoj stručno-savjetodavnoj pomoći od 26. lipnja 2025., zapažanje o incidentu odgojiteljice LU, zapisnike sastanaka stručnog tima od 2. rujna 2025., 30. rujna 2025., 26. rujna 2025., 29. rujna 2025., 11. studenog 2025., 6. listopada 2025., 21. listopada 2025., 1. prosinca 2025., skala procjene pobuda za nepoželjna ponašanja s tablicom, funkcionalne analize ponašanja, zapisnik sastanka od 15. listopada 2025., zapisnik sastanka s gospođom ZU od 3. lipnja 2025. s elektroničkom poštom, zapisnik individualnih sastanaka s roditeljima skupine Bubamara, bilješke sastanka s roditeljima mldb. tužitelja, dopunsko izvješće iz pedagoške dokumentacije, elektronske poruke, prijedlozi aktivnosti Poliklinike Silab, potvrdu Udruge Rubikon Zaprešić od 3. prosinca 2025., Potvrdu tvrtke Miris Prirode j.d.o.o. od 3. prosinca 2025., prijedloge u odgojno- obrazovnom radu s mlt. tužiteljem, radno terapijsko mišljenje TU, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 1. prosinca 2025. i u dopis Grada Zaprešića od 19. prosinca 2025.

5.Druge dokaze sud nije provodio, jer, kraj rezultata provedenog parničnog raspravljanja ostvarenih na temelju provedenih materijalnih dokaza, nisu bili potrebni za donošenje pravilne i zakonite odluke, niti bi oni na bilo koji način utjecali na drukčije zaključivanje i suštinsko odlučivanje suda. Naime, sud nije izvodio dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka, jer su stranke svoju procesnopravno relevantnu volju izrazile disponirajući svojim procesnim ovlaštenjima i podnescima se detaljno iz jasnile o svim pitanjima o kojima ovisi odluka o ovomu sporu, pa po ocjeni ovog suda njihovo saslušanje nije bilo potrebno za utvrđivanje važnih činjenica jer ima drugih, materijalnih dokaza koje su stranke ponudile sudu kao sredstvo i izvor svih relevantnih informacija. Također, sud nije izvodio niti dokaz saslušanjem svjedoka, jer sve činjenice koje bi se utvrđivale njihovim saslušanjem se mogu utvrditi predloženim materijalnim dokazima koji svojim sadržajem pružaju dovoljno obavještenja o činjenicama iz historijata tužbe koji je provocirao vođenje ove parnice i daju sudu dovoljno osnova za zaključivanje o postojanju odlučnih činjenica, jer su svjedoci predloženi radi saslušanja o činjenicama posvjedočenim dostavljenim ispravama koje su same za sebe već posve dovoljne za formiranje izvjesnog uvjerenja suda o predmetu dokazivanja i svojim trajnim tragom sprječavaju stranke i svjedoke da subjektivnim izjavama deformiraju njihov sadržaj. 5a.Sud nije provodio ni dokaz vještačenjem "s ciljem postavljanja dijagnoze djeteta" jer bi ono bilo nepotrebno i posve nevažno za odlučivanje.

6.Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi samo djelomično osnovani.

7.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja postavljen u smislu odredaba iz čl. 17. st. 1. točaka 1.-3. Zakona o suzbijanju diskriminacije za utvrđenje diskriminacije, zabranu daljnje diskriminacije i naknadu neimovinske štete.

8.Uvidom u Ugovor o ostvarivanju redovitog programa predškolskog odgoja i obrazovanja djeteta od 4. rujna 2023., koji je tuženik jednostrano raskinuo Obaviješću od 6. listopada 2025. zbog autoagresivnih i agresivnih ponašanja tužitelja prilikom kojih da dolazi do samoozljeđivanja tužitelja i ozljeđivanja drugih osoba i potrebe da ga se zato uključi u poseban program intenzivnih rehabilitacijskih postupaka koje tuženik ne pruža, utvrđeno je da je čl. 10. ugovoreno pravo tuženika da može otkazati ostvarivanje programa predškolskog odgoja i obrazovanja ako uoči značajne promjene razvojnog ili zdravstvenog stanja djeteta i ako je to u interesu razvojnih potreba i sigurnosti djeteta i sigurnosti i ostvarivanja odgojno obrazovnog programa za drugu djecu.

9.Uvidom u pisani nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti od 6. listopada 2025. utvrđeno je da je tužitelju utvrđen prvi stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti na godinu dana, dok je uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 1. prosinca 2025. utvrđeno da se njegovoj majci ne priznaje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, jer je u ekspertnom postupku utvrđeno da tužitelj nije dijete s težim smetnjama u razvoju koje bi zahtijevale pojačanu skrb roditelja.

9a.Uvidom u potonji nalaz i mišljenje utvrđeno je, također, da je kod tužitelja došlo tek do privremene promjene u zdravstvenom stanju u vidu kašnjenja u usvajanju komunikacijskih vještina i jezično-govornog razvoja, no da kod tužitelja nema osjetilnog niti intelektualnog i mentalnog oštećenja, da nema poremećaja iz autističnoga spektra, da nema potrebe trajne ili privremene pomoći i njege, niti specifične njege uz izvođenje medicinsko tehničkih zahvata zbog kojih bi tužitelj bio onemogućen pri uključivanju u svakodnevne životne aktivnosti izvan kuće, kao i da nije nepokretan i da mu ne trebaju nikakva ortopedska pomagala, što, prema tomu, znači da kod tužitelja nema govora o značajnim promjenama njegovog razvojnog ili zdravstvenog stanja koje bi opravdavale primjenu odredbe iz čl. 10. i otkazivanja ostvarivanje programa odgoja i obrazovanja, jer kod tužitelja nisu utvrđena dugotrajna tjelesna oštećenja, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, kronična i/ili progresivna stanja niti pak neki stabilniji poremećaj.

9b.Iz prethodno već citiranih materijalnih dokaza o terapeutskom postupku koji tužitelj polazi i o redovnoj komunikaciji roditelja tužitelja i terapeuta CU, TU, OU, EU i Udruge Rubikon u [adresa], te iz nalaza Specijalne bolnice Goljak u Zagrebu jasno proizlazi da je tužitelj uključen u logopedske vježbe, terapiju senzorne integracije, radnu, kineziološku i neurofeedback terapiju koje dobro prihvaća i na terapije vrlo dobro reagira, pokazujući stalan i primjetljiv napredak, a u čemu ima svestranu pomoć i punu podršku svojih roditelja koji, suprotno tvrdnjama tuženika, primjereno surađuju s institucijama uključenim u program zdravstvene zaštite i obrazovanja tužitelja.

10.Prema mišljenju ovoga suda, isključivanje tužitelja iz redovnog programa predškolskog odgoja i obrazovanja nije nipošto u interesu razvojnih potreba i sigurnosti tužitelja kao jedne od stipuliranih pretpostavki za otkazivanje ostvarivanja programa predškolskog odgoja i obrazovanja prema odredbi iz čl. 10. citiranoga ugovora na koji tužitelj, bez obzira na teškoće u svomu razvoju, ima pravo prema odredbama iz Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine br. 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22, 101/23), jer izostanak institucionalnog kontakta s drugom djecom može našteti njegovom psihofizičkom razvoju i stvoriti okolnosti rizične za njegov stabilan i dovoljno miran emocionalni razvoj i odrastanje, a što uostalom vrlo jasno proizlazi i iz ekspertnih zapažanja i mišljenja tužiteljevih terapeuta HU, TU i SU, te neuropedijatrice ĐUU iz Specijalne bolnice Goljak u Zagrebu.

11.Takav činjenični kontekst i konkluzija koja iz njega proizlazi nameću se već takvom logičkom nuždom da isključuju svaku mogućnost da bi i neka druga verzija koju implicira tuženik mogla biti odraz objektivne stvarnosti i osnovnih prava i interesa tužitelja čije oštećenje u razvoju ne zahtijeva nikakvu pojačanu skrb, te samo ukazuje na neosjetljivost tuženika na prava i interese djece i ukazuje na njegovu nespremnost da se prilagodi i razumije razvojne potrebe tužitelja, njegove mogućnosti i sposobnosti, te na nedostatno profesionalno angažiranje.

12.Osim toga, po mišljenju ovoga suda, citirana odredba čl. 10. predmetnog ugovora je diskriminatorna, jer a limine stavlja u nepovoljniji položaj onu skupinu djece s razvojnim i/ili zdravstvenim poteškoćama u usporedbi s drugom djecom bez takvih poteškoća, čime se izravno krši Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju koji im na ravnopravnoj osnovi omogućava pravo na predškolski odgoj i obrazovanje i Zakon o suzbijanju diskriminacije (čl. 2., 8. i 9. st. 1.) koji štiti od takvog postupanja osiguravajući da takve osobe ne budu kažnjene i/ili izložene nepovoljnim posljedicama zbog svoga zdravstvenog statusa.

13.Po mišljenju ovoga suda, takva odredba vrijeđa dostojanstvo takve djece onemogućavanjem njihovog boravka u vrtiću i ne pridonosi stvaranju potrebnih uvjeta pravednijeg i inkluzivnijeg socijalnoga okruženja u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja i, ako se efektuira, može ugroziti njihov psihofizički razvoj i odrastanje.

14.U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je predmetni ugovor raskinuo i u interesu sigurnog i nesmetanog odvijanja predškolskog odgojno obrazovnog programa za drugu djecu i zaštite njihovih legitimnih prava i interesa, što argumentira prethodno već citiranim materijalnim dokazima u vidu raznih zapisnika o razgovorima s roditeljima tužitelja, roditeljima druge djece iste vrtićke skupine i svoga stručnog tima, o ponašanju tužitelja i incidentima koje da je provocirao autoagresivnim i agresivnim ponašanjima koje je tuženik još i posebno popisao, te jednostrano viđenom kronologijom događanja i postupaka te usto priželjkuje da se ta argumentacija osnaži i predloženim personalnim dokazima.

14 a.Tuženik tako navodi da tužitelj pokazuje probleme u samoregulaciji, da se ponaša na način da značajno ugrožava vlastitu sigurnost i sigurnost druge djece u skupini kojima zato ne može osigurati ostvarivanje ugovorenog odgojno obrazovnog procesa, te da postoji bojazan od samoozljeđivanja i ozljeđivanja druge djece, pa zato smatra da je u interesu psihofizičkog, socijalnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja tužitelja uključiti ga u primjeren oblik obrazovanja i specijaliziranu ustanovu koja pruža intenzivnu podršku djeci "s težim oblicima teškoća u razvoju" gdje bi dobio primjerenu skrb i stručnu pomoć koju mu on (tuženik) ne može pružiti.

15.Takve tvrdnje tuženika ovomu sudu nisu uvjerljive, niti su mu prihvatljive. Naime, kao što je već bilo rečeno, tužitelj nije osoba s težim smetnjama u razvoju i ne zahtijeva pojačanu skrb, brigu, njegu i pomoć niti u kući, niti izvan kuće, te mu je kao i svakom drugom djetetu omogućeno sudjelovanje u redovnom programu predškolskog odgoja i obrazovanja, što znači da tuženik isključivanjem tužitelja iz toga programa krši pravila iz Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i vrijeđa osnovno pravo tužitelja na odgoj i obrazovanje (čl. 92. st. 1. toč. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) koje mu mora osigurati, pa i primjenom pozitivne diskriminacije druge djece, te da ga upućivanjem u specijaliziranu ustanovu segregira po osnovi njegovog zdravstvenog stanja, a što je zabranjeno u smislu čl. 5. u vezi s čl. 1. st. 1. i čl. 9. st. 1. Zakona o zabrani diskriminacije.

15a.Nadalje, iz priložene komunikacije s terapeutima tužitelja OU, TU i UU jasno proizlazi da kod tužitelja nije izražena agresija, da je zaigran, emotivno topao i susretljiv prema drugoj djeci, a što je ovomu sudu puno uvjerljivije od suprotnih tvrdnji tuženika i upućuje na posve izvjestan zaključak da nema nikakve opasnosti od bilo kakve ugroze kako za samog tužitelja, tako i za drugu djecu s kojima dolazi u svakodnevni kontakt, što uostalom proizlazi i iz mjerodavnih nalaza specijalista liječnika Specijalne bolnice Goljak u Zagrebu i njihove ocjene o nužnosti uključivanja tužitelja u vrtićko okruženje, što pak nije dovedeno u razumnu i opravdanu sumnju niti jednim dokazom koji predlaže tuženik.

15b.Po mišljenju ovoga suda, izraženo glasno negodovanje roditelja druge djece zbog boravka tužitelja u prostorijama vrtića i neprijateljsko okruženje koje je zbog toga nastalo provocirano je propuštanjem poduzimanja odgovarajućih i efikasnih mjera prilagodbe od strane tuženika koje bi tužitelju omogućile ravnopravno sudjelovanje u obrazovnom programu i aktivnostima koje provodi tuženik s drugom djecom, a roditelje tužitelja i druge djece upoznalo s novim izazovima i načinima konstruktivnog rješavanja nedoumica, otklanjanja prepreka i problema i sagledavanja stvari iz druge perspektive u cilju stvaranja tolerantne, pozitivne i inkluzivne sredine za njihovu djecu.

16.Dakle, u konkretnom slučaju tužitelju je raskidom Ugovora o ostvarivanju redovitog programa predškolskog odgoja i obrazovanja od 4. rujna 2023. jednostranim otkazivanjem ostvarivanja takvog programa u ustanovi tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje u smislu čl. 2., 8., 9. st. 1. i 17. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije koje se ne može opravdati nikakvim legitimnim ciljem, zbog čega je ovaj sud prihvatio pravozaštitni zahtjev tužitelja za utvrđenje diskriminacije i zabranu daljnje diskriminacije po osnovi zdravstvenog stanja i invaliditeta mlt. tužitelja i odlučio kao u točki 1. izreke presude.

17.Sukladno odredbi iz čl. 11. Zakona o suzbijanju diskriminacije tužitelj kao žrtva diskriminacije ima pravo na naknadu štete zbog pretrpljene diskriminacije prema propisima obveznoga prava, dakle odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

18.Naime, prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

19.Pri tomu, kod odlučivanja o visini pravične novčane naknade, sud mora , u smislu odredbe iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20.Dakle, sud arbitrarno dosuđuje pravičan novčani iznos jedino onda kada nađe da to opravdavaju težina povrede i okolnosti slučaja, pri čemu je, prema mišljenju ovoga suda, novčanu naknadu zbog povrede prava na jednako postupanje potrebno ograničiti tek na takve iznimno jake napadaje i povrede koje prema svomu intenzitetu, trajanju, te prilikama sredine uzrokuju jasno očitovanu povredu prava osobnosti žrtve diskriminacije iz čl. 19. st. 1 i 2 ZOO-a u vezi s čl. 11 Zakona o suzbijanju diskriminacije.

21.Po stavu ovoga suda, u konkretnom slučaju povreda prava na jednako postupanje, koja je činjenično i pravno već ranije opisana, nikako ne opravdava zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i ne zahtijeva njegovo subjektivno zadovoljenje u novcu jer je trajala relativno kratko vrijeme tijekom kojeg je tužitelj bio na odgovarajući način rehabilitacijski zbrinut i ne upućuje da su se na strani tužitelja pojavile bilokakve ozbiljne zdravstvene smetnje uzrokovane isključenjem iz vrtića ili da je (takva povreda) kod tužitelja izazvala osobito jaku i intenzivnu duševnu bol, odnosno da ga je psihički dekompenzirala i ozbiljno ugrozila i nepovratno poremetila njegov akademski i kulturno socijalni napredak, pa imajući u vidu životnu dob tužitelja, kao i da ne postoje okolnosti predviđene čl. 6. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije , ovaj sud zaključuje da takva povreda nije bila iznimno teška i da se ne radi o znatnom ugrožavanju prava osobnosti tužitelja.

22.Smatrajući zato da zahtjev tužitelja nije nikako spojiv s prirodom novčane satisfakcije i njezinom društvenom svrhom i da predstavlja puku pojavu lukrativnosti i komercijalizacije na području instituta naknade štete i da je provociran tek neriješenim odnosima s tuženikom, jer pravo na zadovoljštinu tužitelj može ostvariti i u smislu čl. 17. st. 1. toč. 4. Zakona o suzbijanju diskriminacije, čime se postiže posve ista svrha, ovaj sud je, zbog neznatne povrede prava osobnosti kada ne postoji pravo oštećen ika na dosudu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, odlučio kao u točki 2. izreke presude.

23.Odluka o troškovima ovoga parničnog postupka koja je sadržana u točki 3. izreke presude temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a.

24.U konkretnom slučaju tužitelj je tako uspio s dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje i zabranu daljnje diskriminacije koji zajedno čine jednu cjelinu, dok je, pak, izgubio ovu parnicu u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete koji

1 U konkretnom slučaju tužiteljev privremeni invaliditet je posljedica njegovoga akutnog zdravstvenog stanja, pa se sporna diskriminacije u suštini svodi na jednu osnovu.

sam za sebe čini drugu cjelinu, što znači da su parnične stranke u ovomu sporu uspjele svaka u omjeru od po 50,00%, a što po ocjeni ovoga suda opravdava odluku da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka imajući usto u vidu da je svaka od njih bila zastupana po kvalificiranom punomoćniku i da su s obzirom na broj i vrstu procesnih radnji poduzetih sve do zaključenja glavne rasprave za njih nastali i podjednaki troškovi zastupanja.

25.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 9. ožujka 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun.,

2. Tuženiku, po pun.

3. Umješaču.