REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-116/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐĆ zbog kaznenih djela iz čl. 179.a. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja Krešimira Arambašića, odvjetnika u Osijeku, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-774/2025 od 8. prosinca 2025., temeljem čl. 475. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ĐĆ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 8. prosinca 2025., Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim okrivljenika ĐĆ, zbog počinjenja pod točkom 1. dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje KZ/11.), te pod točkom 2. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano po čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 179.a KZ/11 okrivljenom ĐĆ je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. počinjenog na štetu majke NĆ ĐĆ utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

1.2. Na temelju čl. 179.a KZ/11 okrivljenom ĐĆ je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11. počinjenog na štetu oca UĆ utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.3. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11. okrivljenom ĐĆ je za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

1.4. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljeni ĐĆ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest mjeseci).

1.5. Na temelju čl. 54. KZ/11. okrivljenom ĐĆ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja od 28. do 30. srpnja 2025., te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. kolovoza 2025. do 8. prosinca 2025. u vezi s kaznenim djelima za koje je osuđen.

1.6. Na temelju čl. 69. st. 1. i 3. KZ/11. okrivljenom ĐĆ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.7. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. okrivljeni ĐĆ u cijelosti se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Krešimira Arambašića, odvjetnika u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja prihvati žalbu pobijanu presudu preinači u osuđujućem dijelu te donese odluku da okrivljenika oslobodi optužbe, a podredno da, ukoliko žalbu u osuđujućem dijelu odbije, da tada presudu preinači u odluci o kazni, sve nadalje podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije dostavljen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u prisutnosti zastupnice optužbe ĐĆČ za ŽDO Zadar i branitelja okrivljenika Krešimira Arambašića, odvjetnika u Osijeku, a u odsutnosti okrivljenika ĐĆ, koji je uredno pozvan.

5.1. Zastupnica optužbe ĐĆČ, ŽDO u Zadru navela je da predlaže odbiti žalbu branitelja u cijelosti kao neosnovanu.

5.2. Branitelj okrivljenika Krešimir Arambašić, odvjetnik u Osijeku naveo je da ostaje kod žalbe i navoda iz žalbe te predlaže kao u žalbi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim citiranja zakonskog teksta navedene odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

7.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, žalitelj navodi da prvostupanjska presuda nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi, odnosno da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela za koje je proglašen krivim pa da bi činjeničnom stanje za sada bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8.1. Međutim, suprotno navodima u žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenika - roditelja okrivljenika UĆ i NĆ, čije iskaze prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao istinite, vjerodostojne, životne i logične, a osim toga njihovi iskazi u dijelu kada suglasno svjedoče o ovisnosti okrivljenika o alkoholu, potvrđen je i provedenim psihijatrijskim vještačenjem po vještaku prim. dr. sc. Ivana Požgaina, čiji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojan jer je dan jasno, na temelju pravila struke, znanosti i iskustva vještaka, te na navedeni nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi.

8.2. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je analizom svih provedenih dokaza, odnosno cijeneći iskaz saslušanih oštećenika UĆ i NĆ, dovodeći iste u vezu sa provedenim materijalnim dokazima, pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, čime je ostvario sva obilježja dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 na štetu svojih roditelja UĆ i NĆ, te obilježje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, i to na način kako je opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

8.3. Također, nasuprot navodima u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika držao kao neosnovanu i usmjerenu u pravcu izbjegavanja kaznene odgovornosti u ovom postupku, pri čemu se ističe da njegova obrana nije potkrijepljena drugim dokazima u postupku, a pogotovo nije potkrijepljena iskazima oštećenika - njegovih roditelja.

8.4. Tijekom postupka, a kako proizlazi iz prevedenog psihijatrijskog vještačenja, proizlazi da je okrivljenik bio bitno smanjeno ubrojiv i to upravo zbog činjenice da je bio pod odlučujućim utjecajem alkohola i alkoholne ovisnosti, slijedom čega nisu osnovani navodi žalbe da tijekom postupka nije utvrđena krivnja okrivljenika, s obzirom da je isti bio ubrojiv, ali bitno smanjeno, te je nedvojbeno utvrđeno da je postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje.

8.5. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašena krivom.

9. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni, međutim žalba nije osnovana.

9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da su okrivljeniku pravilno utvrđenje pojedinačne kazne zatvora za sva kaznena djela za koja je proglašen krivim, na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, te mu je primjereno izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci uz izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika pri čemu je u pravu žalitelj da je kao olakotnu okolnost okrivljeniku trebalo cijeniti i činjenicu da je u vrijeme počinjenja predmetnih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, uslijed već razvijene duševne bolesti alkoholizma, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je do bitno smanjene ubrojivosti došlo samoskrivljeno. Međutim, navedena činjenica, kada se dovede u vezu sa ostalim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, a posebno uzimajući u obzir upornost okrivljenika u činjenju kaznenog djela nasilja u obitelji na štetu roditelja koje je trajalo čak pet godina, te nekritičnosti prema takvom ponašanju, nije takvog značaja da bi dovela do blažeg kažnjavanja okrivljenika.

9.2. Slijedom toga pravilan je zaključak suda da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na stranici 8 i 9 pobijane prvostupanjske presude, pa je žalba okrivljenika u tom pravcu neosnovana.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 9. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Grancarić