Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1236/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bišćanu odvjetniku iz Zagrebu, protiv tuženika JH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ružici Grbavac odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1038/2023 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika JH, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P 1038/2023 od 12. lipnja 2025.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, utvrđeno je da je Predugovor od 31. kolovoza 2023. raskinut, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 36.000,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.270,80 eur sa pripadajućim zateznim kamatam.

Rješenjem istog suda točkom I. izreke utvrđeno je da je povučena tužba tužitelja u dijelu u kojem je isti tražio da se naloži tuženiku da zaključi s tužiteljem glavni ugovor o kupoprodaji stana za nekretninu-stan koji se nalazi u stambenom objektu sagrađenom na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-ABC, zk. ul. br. [broj ZK uloška] i koji je stan u zemljišnoknjižnom izvatku označen i upisan kao suvlasnički dio 291/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), upisan kao vlasništvo tuženika, sve kako je utvrđeno predugovorom od 31. kolovoza 2023., u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, te da mu naknadi parnični trošak.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.1.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se nije mogla ispitati.

5.2.Također nije u pravu tuženik kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a.

No, protivno ocjeni tuženika, analizirajući sadržaj obrazloženja pobijane presude, prema uvjerenju ovog suda, nameće se zaključak da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju, pravilno ocijenio sve provedene dokaze, kako svaki zasebno, tako i sve zajedno u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a.

5.3.Isto tako, neutemeljeno ukazuje tuženik na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 299. st.2. ZPP-a, jer da je sud pogrešno primijenio navedenu odredbu, budući da prije saslušanja svjedoka RH (ročište od 29. travnja 20205.) nije mogao znati da će isti neistinito iskazivati o okolnostima prodaje predmetne nekretnine, zbog čega da prije tog ročišta nije mogao predložiti saslušanje svjedokinje ŽH.

Naime, suprotno stavu tuženika, pravilno je u konkretnom slučaju postupio prvostupanjski sud jer se ovdje nije radilo o situaciji koja bi se mogla podvesti pod čl. 299. st.2. ZPP-a, budući da iskaz kojeg tuženik smatra neistinitim, se ni po prosudbi ovog suda ne može smatrati opravdanim razlogom zbog kojeg bi se nakon zaključenja prethodnog postupka, moglo predlagati nove činjenice ili nove dokaze.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u točkama I. i II. izreke.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da su parnične stranke 31. kolovoza 2023. sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-..., pobliže opisane u uvodnom dijelu ove presude,

-da se čl.1. t.2. Predugovora, ovdje tuženik kao prodavatelj obvezao prodati, a ovdje tužitelj kao kupac kupiti odgovarajući suvlasnički dio predmetne nekretnine; da su ugovorne strane čl. 2. t.1. ugovorile da će sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnine u roku od najkasnije 7 dana po provedbi elaborata o etažiranju u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Samoboru, da je čl.2. t.2. ugovoreno da ako kupac ne pristupi sklapanju Ugovora o kupoprodaji po pisanom pozivu i obavijesti prodavatelja, a niti izvjesti prodavatelja o opravdanim razlozima izostanka i nepotpisivanju Ugovora, da prodavatelj ima pravo jednostrano raskinuti ovaj Predugovor bez ostavljanja kupcu dodatnog roka za sklapanje Ugovora; da je čl.3. t.1. Predugovora utvrđena kupoprodajna cijena u iznosu od 170.000,00 eur,

-da je tuženik 31. kolovoza 2023. na ime kapare primio od tužitelja iznos od 18.000,00 eur,

-da je 19. listopada 2023. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine između prodavatelja TH i ĆH, te kupca IH, iz kojeg je pored ostalog vidljivo da je ugovorena ukupna kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 eur,

-da iz iskaza svjedoka VH u bitnome proizlazi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kupoprodaji iste nekretnine 15. studenog 2023. za iznos od 210.000,00 eur, da je prvi puta kontaktirao agenciju negdje 13. rujna 2023., da mu se zaposlenica iste javila povratno 17. rujna 2023. i ponudila prijepornu nekretninu, da se 20. rujna 2023. našao s investitorom (ovdje tuženikom), da su pregovori o kupnji ove nekretnine trajali negdje do 5. listopada 2023., da svjedok nije imao saznanja prije sklapanja Ugovora s tuženikom, da je za istu nekretninu već bio sklopljen Predugovor, te da je za to doznao negdje u prosincu 2023., kada se u zemljišnoj knjizi upisao kao vlasnik te nekretnine,

-da je iz iskaza svjedoka TH vidljivo da je njegov otac s tuženikom sklopio Predugovor, da mu je tuženik 23. listopada 2023. na njegov e-mail poslao izjavu o jednostranom raskidu Predugovora, da je prema Predugovoru tuženik trebao obavjestiti njegova oca o provedbi elaborata o etažiranju što da nikada nije učinio, da je u tom razdoblju od sklapanja Predugovora do slanja Izjave o raskidu, on 4 puta kontaktirao tuženika vezano za razgled stana, da su u stanu bili 4 puta, te da je njegov otac imao spreman novac za isplatu ostatka dogovorene kupoprodajne cijene,

-da je tužitelj od ŠH i sina NH, posudio sveukupno 170.000,00 eur, za slučaj da do realizacije ovog posla doše prije nego proda nekretninu u ..., iz čega je imao namjeru namiriti kupoprodajnu cijenu za kupnju predmetne nekretnine, da je tuženik obavijestio tužitelja 22. listopada 2023. da ima drugog kupca za prijepornu nekretninu koji nudi dodatnih 40.000,00 eur,

-da iz iskaza tužitelja proizlazi i to da je s tuženikom započeo pregovore o kupnji predmetne nekretnine u travnju ili svibnju 2023., da je Predugovorom pored ostalog ugovoreno da će se ostatak kupoprodajne cijene isplatiti po provedenom etažiranju o čemu da će ga tuženik pismeno obavijestiti, no da do raskida Predugovora, isti ga ni usmeno ni pismeno o tome nije obavijestio, te da je imao osiguran novac za isplatu ostatka kupoprodajne cijene,

-da iz iskaza tuženika proizlazi da je etažni elaborat bio proveden 3. listopada 2023., a par dana nakon toga da je samo usmenim putem obavijestio sina tužitelja o tome, budući da nisu imali nikakvu pismenu komunikaciju, da je ovaj međutim tada rekao da još nisu uspjeli skupiti novac za isplatu kupoprodajne cijene i da ih se još malo pričeka, da ih je čekao do 22. listopada 2023., do kojeg datuma da mu se nisu javili ni tužitelj ni njegov sin niti javili da imaju spreman novac.

8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik bio obvezan pisanim putem obavijestiti tužitelja o provedbi elaborata o etažiranju u zemljišnim knjigama, te ga pozvati na sklapanje glavnog ugovora, također pismenim putem, a da spisu ne prileži dokaz o navedenom.

U odnosu na navode tuženika a glavni ugovor nije sklopljen jer da tužitelj nije imao novčanih sredstava, sud prvog stupnja te tvrdnje nije prihvatio obzirom na iskaz tužitelja, te po njemu predloženih svjedoka, čijim je iskazima sud poklonio vjeru. Nadalje, vodeći računa o čl. 360. do 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), koje reguliraju pitanje raskida ugovora zbog neispunjenja, kao i činjenici da je tuženik bio taj koji je jednostrano raskinuo Predugovor, a nekretninu prodao trećoj osobi, sud prvog stupnja je stava da tuženik ne bi ispunio svoju obvezu ni u naknadnom roku, te da je predmetni Predugovor raskinut po samom Zakonu (čl. 362. i 363. u svezi s čl. 361. st.1. ZOO-a).

8.2.Shodno tome, smatra tužbeni zahtjev tužitelja u deklaratornom dijelu, ujedno držeći da je cijeli tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, budući da je prema ocjenu prvostupanjskog suda tuženik taj koji je odustao od sklapanja glavnog ugovora, ne obavijestivši tužitelja da je etažni elaborat proveden u zemljišnim knjigama i ne pozvavši ga na sklapanje glavnog ugovora, pa shodno tome, pozivom na čl 307. st.2. ZOO-a, smatra da tužitelj ima pravo na povrat dvostruke kapare, slijedom čega odlučuje kao u točkama I. i II. izreke presude, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.U kontekstu prethodno izloženog, nisu ovome sudu prihvatljive žalbene tvrdnje tuženika, vezano za stav suda prvog stupnja u dijelu u kojem isti zaključuje da je tužitelj imao osigurana novčana sredstva za isplatu kupoprodajne cijene, upirući na Ugovor od 19. listopada 2023., te da sud nije obrazložio na čemu temelji taj zaključak. Iako iz ranije spomenutog Ugovora od 19. listopada 2023. proizlazi da bi u konačnici tužitelj po istome dobio samo 15.000,00 eur, dok je kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu iznosila 170.000,00 eur, dakle višestruko manje, pravilno je i prema uvjerenju ovog suda, a u kontekstu iskaza svjedoka ŠH i NH, čiju vjerodostojnost tuženik ni na koji način nije doveo u dvojbu, utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj imao osigurana sredstva za isplatu kupoprodajnu cijene za slučaj da se u konačnici sklopio glavni ugovor.

10.Nadalje, pogrešnim drži ovaj sud tumačenje tuženika, a vezano za svoju obvezu sadržanu u čl. 2.t.2. Predugovora, o načinu obavještavanja tužitelja da je proveden etažni elaborat, odnosno stavu suda da je to trebalo biti u pismenoj formi. Naime, stav je i ovog suda da iz spomenute odredbe Predugovora, doista proizlazi da je tuženik bio u obvezi, da nakon što u zemljišnim knjigama bude proveden predmetni elaborat, da pismenim pute pozove tužitelja na sklapanje glavnog ugovora i da ga pismenim putem obavijesti o provedbi tog elaborata.

U situaciji kada nedvojbeno tuženik tužitelja ni usmenim ni pismenim putem nije pozvao na sklapanje glavnog ugovora, a istog pismenim putem nije obavijestio da je elaborat proveden, tada i ovaj sud drži da je u konkretnim okolnostima, tuženik bio taj koji nije postupio po obvezi koju je preuzeo čl.2. t.2. Predugovora.

11.1.U odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 361. ZOO-a, valja reći da isti nisu osnovani. Ovdje prvenstveno valja istaknuti da iz dijela obrazloženja pobijane presude u t. 21., proizlazi pored ostalog da je prvostupanjski sud uz analizu mjerodavnih odredaba ZOO-a, zaključio da dio čl. 2. Predugovora u dijelu u kojem su ugovorile da će zaključenju glavnog ugovora pristupiti po provedbi etažnog elaborata, ne predstavlja bitan sastojak Predugovora.

Nastavno tome, prema uvjerenju ovog suda, sud nije ulazio u analizu, niti je utvrdio da dio čl. 2.t.1. Predugovora je ugovorena obveza ugovornih stranaka da sklope glavni ugovor u roku od najkasnije 7 dana od dana provedbe elaborata o etažiranju u zemljišnim knjigama, ne bi predstavljao bitan sastojak ovog Predugovora, uz napomenu da je prema ocjeni ovog suda taj dio spomenute odredbe doista bitan sastojak tog Predugovora.

11.2.Slijedom toga, ispravno je postupio sud prvog stupnja kad se pozvao na čl. 362. i 363. ZOO-a, budući da rezultati cjelokupnog dokaznog postupka, u konačnici ipak neupitno upućuju na zaključak da je u konkretnom slučaju tuženik taj koji nije ispunio svoju obvezu koju je preuzeo predmetnim Predugovorom – pismeno pozivanje na sklapanje glavnog ugovora i pismeno obavještavanje i provedbi etažnog elaborata u zemljišnim knjigama, te sukladno zaključivši da je predmetni Predugovor raskinut po samom zakonu.

11.3.Rukovodeći se prethodno iznesenim razlozima, pravno irelevantnim smatra ovaj sud navode tuženika o tome da tužitelj 11. listopada 2023. nije imao osigurana novčana sredstva za isplatu kupoprodajne cijene predviđene Predugovorom, budući da isti ni nije došao u fazu realizacije, niti je uopće tužitelj bio pozvan da u određenom roku dostavi dokaz o uplati preostalog dijela dogovorene kupoprodajne cijene, posljedično čemu su ti navodi tuženika ostali u sferi špekulacije i nagađanja.

Obzirom na prednje rečeno, nije u pravu tuženik kada smatra da je on taj koji je u konkretnim okolnostima sukladno čl. 363. ZOO-a, bio ovlašten jednostrano raskinuti Predugovor bez da tužitelju ostavlja bilo kakav naknadi rok za ispunjenje, budući da ga do trenutka svoje Izjave o jednostranom raskidu niti jednom ni nije pozvao na ispunjenje njegove obveze.

12.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tuženik iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

13.Slijedom dosadašnjih utvrđenja, pravilnom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke.

14.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, kao i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

15.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 9. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković