REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2890/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud u Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja ENTRADA d.o.o., OIB 54104564605, Šušnjevica, Letaj 2, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Štalekar Pap, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika STIO d.o.o., OIB 15363604813, Zagreb, Čučerska cesta 117/B, kojeg zastupa punomoćnik Josip Stanić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-225/2024-10 od 17. svibnja 2024., 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-225/2024-10 od 17. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-225/2024-10 od 17. svibnja 2024. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-225/2024-10 od 17. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.900,00 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose, a sve kako je to pobliže opisano u izreci (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.536,38 EUR (točka II. izreke). Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u cijelosti tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I. i II. izreke; a u odnosu na točku III. izreke je nedopuštena.

5. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu imajući u vidu citiranu odredbu članka 358. stavka 3. ZPP-a valja zaključiti da tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je u točki III. izreke tuženik odbijen s viškom zahtjeva, tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na taj dio zahtjeva, pa je u smislu članka 358. stavka 3. ZPP-a, tužiteljevu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom. Zbog toga je na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u točkama I. i II. izreke u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP -a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u točkama I. i II. izreke pravilna i na zakonu osnovana.

7. Uvodno se ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona.

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, budući je izreka presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o primjeni materijalnog prava.

9. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu – je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u utuženoj visini, te je u obrazloženju presude dao valjane razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenog dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda jasni i uvjerljivi te je zaključak drugostupanjskog suda da je sud u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.900,00 EUR, 3.500,00 EUR na ime namještaja i 400,00 EUR na ime troška prijevoza.

11. Nije sporno da je tužitelj od društva GOA Reklam iz Turske naručio namještaj u iznosu od 3.500,00 EUR, te da je taj iznos podmiren, da je tužitelj naručio uslugu prijevoza putem društva Evolog iz Turske za koju je podmirio iznos od 400,00 EUR te je prvotuženik obavio prijevoz namještaja od Zagreba do konačnog odredišta odnosno sjedišta tužitelja, te da je došlo do oštećenja na namještaju koji je isporučen tužitelju 1. listopada 2020., te da je tužitelj sastavio prijavu štete 2. listopada 2020.

12. Uvidom u CMR list broj 2003544 (list 11. spisa) proizlazi da je pošiljatelj Cargo partner d.o.o. Zagreb za GOA Reklam, Turska, da je prijevoznik Stio d.o.o. Zagreb te da je primatelj Entrada d.o.o., te da je mjesto i datum preuzimanja pošiljke na prijevoz Cargo partner d.o.o. Zagreb 1. listopada 2020. Iz ostalih rubrika CMR proizlazi da se radi o uredskom namještaju, te u ostale rubrike nisu upisane nikakve primjedbe. Iz teretnog lista broj C 003933 (list 12. spisa) proizlazi da je prijevoznik Stio d.o.o. Zagreb, da je pošiljatelj (utovar) Cargo partner d.o.o., a primatelj (istovar) Entrada d.o.o.

13. Predmetno se primjenjuju odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR (Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori broj 11. i 58. dalje: Konvencija) koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj sukladno točki III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/91) i odredbi članka 29. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj 28/96). U tom smislu ukazuje se da se odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) primjenjuju kod međunarodnog prijevoza robe samo supsidijarno, ako Konvencijom nije drukčije određeno.

14. Naime, Konvencija se primjenjuje na svaki ugovor za prijevoz robe uz naknadu cestom, na vozilima, kada se mjesto utovara i mjesto odredišta, kako je to određeno ugovorom, nalaze u dvjema različitim državama, od kojih je bar jedna zemlja ugovornica, bez obzira na mjesto, sjedišta i nacionalnost stranaka (članak 1. stavak 1. Konvencije).

15. CMR tovarni list je prima faciae dokaz o sadržaju ugovora, te je odredbom članka 6. Konvencije propisan sadržaj tovarnog lista, a člankom 7. stavkom 1. Konvencije propisana je odgovornost pošiljatelja za troškove, gubitak i štetu podnijetu od strane prijevoznika uslijed netočnih i neodgovarajućih podataka o bruto težini robe.

16. Prema odredbi članka 17. stavka 1. Konvencije, kojom odredbom je regulirana odgovornost prijevoznika, prijevoznik odgovara za potpuni ili djelomičan gubitak robe, ili za oštećenje koje nastupi od časa preuzimanja robe do časa predaje, kao i za zakašnjenje u isporuci.

17. Prema odredbi članka 34. Konvencije, ako je prijevoz po jedinstvenom govoru izvršen po uzastopnim cestovnim prijevoznicima, svaki od njih odgovara za izvršenje cjelokupnog prijevoza, drugi po redu prijevoznik i svaki slijedeći postaje stranka ugovora u vezi prijevoza pod uvjetima navedenim u tovarnom listu, samim preuzimanjem robe i tovarnog lista.

18. Pravilno je sud zaključio da između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju predao robu 1. listopada 2020., pa je tužitelj, morao obavijestiti tuženika o uočenim oštećenjima na namještaju najkasnije do 30. listopada 2020., a sve u smislu članka 30. stavka 1. CMR-a.

19. Budući u spisu ne postoji niti jedan dokaz da je tužitelj upravo ovdje tuženiku uputio bilo kakvu pisanu obavijest o uočenim oštećenjima u roku određenom u smislu članka 30. stavka 1. CMR-a Konvencije, valja zaključiti da je tužitelj primio robu bez oštećenja; zbog čega je pravilan zaključak suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku kako po osnovi u smislu članka 154. ZPP-a, tako i u odnosu na visinu dosuđenih i odmjerenih troškova u smislu članka 155. ZPP-a; a sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25). Stoga je odluka o parničnom trošku ispitana kako kvalitativno, tako i kvantitativno te je utvrđeno da je pravilna i zakonita. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne obrazlaže razloge osporavanja odluke o parničnom trošku.

21. Slijedom naprijed iznesenoga, valja zaključiti da tužitelj navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude u točkama I. i II. izreke budući je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio relevantne odredbe materijalnog prava.

22. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi presudu u točkama I. i II. izreke budući je utvrđeno da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović