Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-310/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3482/2023 od 29. studenog 2024., 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3482/2023 od 29. studenog 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora, poslovni broj Ovrv-1629/2018 od 12. travnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 1,20 eur / 9,04 kuna[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem je navedeni platni nalog održan na snazi za iznos od 208,89 eur / 1.573,88 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2017. do isplate, te u točki III. izreke, i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora, poslovni broj Ovrv-1629/2018 od 12. travnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 208,89 eur / 1.573,88 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2017. do isplate, u roku od 15 dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 281,25 eur.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu ovaj zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora, poslovni broj Ovrv-1629/2018 od 12. travnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 210,09 eur / 1.582,89 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

1.1. Točkom II. izreke citirane presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora, poslovni broj Ovrv-1629/2018 od 12. travnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 233,70 eur / 1.760,80 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2017. do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 119,32 eur / 899,00 kuna i predvidive troškova ovršnog postupka u iznosu od 100,13 eur / 754,45 kn kao i zahtjev za zatezne kamate na te troškove, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

1.2. Točkom III. izreke citirane presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv točaka I. i III. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se ukine platni nalog i u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a da se tuženiku dosudi parnični trošak u cijelosti, kao i trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 443,78 eur / 3.343,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime pruženih telekomunikacijskih usluga, naknade za prijevremeni raskid ugovora i naknade za opremu, odnosno na ime korištenja usluga H1 Telekoma d.d., koje društvo se pripojilo OT-Optima Telekom d.d., a ovo društvo je kao cedent na tužitelja prenijelo svoju tražbinu prema tuženiku, pri čemu je u ovoj fazi postupka sporno je li osnovano potraživanje tužitelja s osnova nepodmirenog računa za siječanj 2017. u iznosu od 210,09 eur / 1.582,89 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

1. ožujka 2017. do isplate.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je tuženik 7. lipnja 2016. zasnovao pretplatnički odnos s H1 Telekom d.d. na neodređeno vrijeme s obveznim trajanjem 24 mjeseca, da je 1. kolovoza 2017. društvo H1 Telekom d.d. pripojeno društvu OT-Optima Telekom d.d., te da je to društvo raskinulo pretplatnički odnos s tuženikom radi nepodmirenja dospjelih računa za izvršenu pretplatničku uslugu,

- da je 27. travnja 2016. sklopljen Ugovor o prodaji i ustupu potraživanja između OT-Optima Telekom d.d. u svojstvu cedenta s jedne strane te tužitelja u svojstvu cesionara s druge strane kojim je reguliran ustup i otkup otvorenih nenaplaćenih potraživanja sa cedenta na cesionara koja cedent ima prema svojim dužnicima, a među kojima je i potraživanje prema ovdje tuženiku (računi za siječanj i veljaču 2017.),

- da je tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka obavijestio tuženika o navedenom prijenosu potraživanja i o činjenici da je on novi vjerovnik predmetne tražbine,

- da račun za siječanj 2017. iznosi 1.582,89 kuna s dospijećem 28. veljače 2017. i odnosi se na mjesečnu naknadu za TV+NET 4 PLUS (6,41 kuna), te ostale naknade - Promocija SportKlub 24 (0,80 kuna) i naknadu za prijevremeni raskid ugovora (1.259,10 kuna), što uvećano za 25% PDV-a iznosi ukupno 210,09 eur / 1.582,89 kuna,

- da račun za veljaču 2017. iznosi 1.760,80 kuna s dospijećem 15. ožujka 2017. i odnosi se na naknadu za opremu - TV komplet (896,34 kuna) i ADSL modem (512,30 kuna) što uvećano za 25% PDV-a iznosi ukupno 233,70 eur / 1.760,80 kuna,

- da je tuženik u ranijem ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovrv-503/17 podmirio nepodmirene račune prema H1 Telekom d.d., ali iz provedenih naloga za plaćanje ne proizlazi da su pljenidbom podmireni i sporni računi izdani tuženiku za siječanj i veljaču 2017.,

- da tuženik nije dokazao da je podmirio dugovanje u zatraženom iznosu glavnice prema priloženim računima.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da iz sadržaja Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 7. lipnja 2016. proizlazi da je tuženik pretplatnički odnos s H1 Telekom d.d. zasnovao na neodređeno vrijeme s obveznim trajanjem 24 mjeseca, da je ugovor sklopljen na daljinu, da je prije sklapanja ugovora tuženik obaviješten o njegovim općim odredbama te da je zajedno s tim Zahtjevom primio predugovornu obavijest koja sadrži i obavijest o jednostranom raskidu pretplatničkog ugovora, a da su trajanje i prestanak pretplatničkog ugovora regulirani odredbom članka 17. Općih uvjeta poslovanja H1 Telekom d.d. (dalje: Opći uvjeti), koje se tuženik kao korisnik pretplatničkim ugovorom obvezao pročitati i preuzeti s internetskih stranica davatelja usluge.

8. Stoga, zaključivši da je u konkretnom slučaju tuženik sklapanjem pretplatničkog ugovora bio obaviješten o obvezama iz odredbe članka 17. Općih uvjeta, utvrđuje da tužitelj osnovano zahtijeva plaćanje tuženikove obveze iz računa za siječanj 2017. u iznosu od 210,09 eur / 1.582,89 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2017. do isplate, te primjenom odredbi članka 17.4. Općih uvjeta prema kojoj, ako prije isteka razdoblja obveznog trajanja dođe do raskida pretplatničkog ugovora krivnjom korisnika, korisnik je dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu koja podrazumijeva zbroj svih ostvarenih popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, u vezi s odredbama članka 219. i 221.a ZPP-a, prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u tom dijelu održava na snazi platni nalog.

9. U preostalom dijelu koji se odnosi na za plaćanje tuženikove obveze iz računa za veljaču 2017. u iznosu od 233,70 eur / 1.760,80 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2017. do isplate, kao i u dijelu troškova ovrhe, na temelju odredbi članka 4.4.8. i 4.4.9. Općih uvjeta u vezi s odredbama članka 219., 221.a i 451. stavka 3. ZPP-a, prvostupanjski sud ukida platni nalog i u tom dijelu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a.

11. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13. Dalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na tražbinu tužitelja na ime pruženih telekomunikacijskih usluga (mjesečna naknada za TV+NET 4 PLUS u iznosu od 6,41 kuna i naknada - promocija SportKlub 24 u iznosu od 0,80 kuna), što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1,20 eur, budući da tuženik ničime nije dokazao da je predmetno dugovanje podmirio niti da mu usluga nije pružena, međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na tražbinu tužitelja s osnova naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora.

14. Naime, u konkretnom slučaju, nije sporno da je između stranaka, i to između tužitelja teleoperatera kao trgovca i tuženika pretplatnika kao fizičke osobe – potrošača, zasnovan pretplatnički odnos.

15. Odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014. i 110/2015.; dalje: ZZP), važećim u vrijeme sklapanja pretplatničkog ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a s obzirom da je odredba članka 17.4. Općih uvjeta, koji čine sastavni dio pretplatničkog ugovora, o naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru. Ovo iz razloga jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora isplatiti tužitelju mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu koja podrazumijeva zbroj svih ostvarenih popusta na proizvode i usluge koje je ostvario. Stoga se citirana odredba ne može primijeniti, te u smislu odredbe članka 49. ZZP-a, predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. ZZP- a, smatra ništetnom, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Također, prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016., broj Su-IV-409/16, u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. ZZP-a.

18. Valja istaknuti da je u slučaju raskida ugovora za prosuđivanje posljedica raskida mjerodavna odredba članka 368. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje - ZOO) prema kojoj su stranke oslobođene svojih obveza osim obveze naknade štete, koju tužitelj u ovoj parnici ne potražuje, već traži ispunjenje ugovorne obveze u vidu naknade za prijevremeni raskid ugovora.

19. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da je neosnovano potraživanje tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 208,89 eur / 1.573,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2017. do isplate na ime naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora, valjalo je u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu i ukinuti platni nalog.

20. Kako osnovanost tužiteljevog zahtjeva u preostalom dijelu proizlazi iz potpisanog ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, a visina iz vjerodostojne isprave odnosno iz priloženog računa, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan, sve u smislu odredbe članka 9. ZOO-a kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, uz daljnju primjenu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a.

21. S obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te imajući u vidu da je tužitelj izgubio u sporu, osim u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Daljnjom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa) tuženiku pripada trošak za sastav žalbe od 3. ožujka 2021. u iznosu od 125,00 eur prema Tbr. 10. točka 1. Tarife te za pristup ročištu 5. studenog 2024. u iznosu od 100,00 eur prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, što uvećano za 25% PDV-a prema Tbr. 46. Tarife, iznosi 281,25 eur.

23. Slijedom navedenoga, pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članaka 373. točke 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

24. Kako je tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom, osim u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a pripada mu trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eur prema odredbi Tbr. 10. točki 1. Tarife u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife i odredbama Tbr. 46. i 54. Tarife. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eur, dok je u preostalom dijelu za iznos sudskih pristojbi od 53,08 eur zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan budući da iz spisa predmeta ne proizlazi da je tuženik istu platio, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

25. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak