Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-576/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 6. ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćnici Dunji Belaić Goleš, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnice obrta ¨[obrt] poslovanje nekretninama, [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-576/2022-153 od 9. travnja 2025., 9. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-576/2022-153 od 9. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-576/2022-153 od 9. travnja 2025. odlučeno je:
¨I.Odbija se prijedlog tuženika da se dopusti povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe protiv Presude ovog suda poslovni broj P-576/2022 od 25. ožujka 2024.
II. Tuženiku se nalaže naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.812,50 eur roku od 15 dana.¨.
2. Tuženica pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati njen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, uz ukidanje odluke o trošku postupka po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.
3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu tuženice.
4. Žalba tuženice je neosnovana.
5. Predmet odlučivanja je prijedlog tuženice za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenja žalbe protiv prvostupanjske presude.
6. Prvostupanjski sud pobijano rješenje temelji na utvrđenjima:
- da je tuženica, zastupana po punomoćniku odvjetniku, podnijela žalbu protiv presude 25. travnja 2024.,
- da je posljednji dan roka za podnošenje žalbe bio 24. travnja 2024.,
- da je tuženica imala rok od 15 dana za podnošenje žalbe i da je o tome poučena u pisanoj uputi o pravnom lijeku,
- da nije dostavila nikakav dokaz o tome da bi njen punomoćnik/odvjetnik imao poteškoća pristupanja sustavu e-komunikacije 24. travnja 2024.,
- da je punomoćnik tuženice olako prihvatio činjenicu da je ¨izbačen¨ iz sustava e-spisa prije primitka potvrde da je njegova žalba zaprimljena,
- da je punomoćnik tuženice, odvjetnik u odvjetničkom uredu u kojem je zaposleno više djelatnika, imao mogućnost kontaktirati informatičku službu Ministarstva pravosuđa i uprave odnosno sustav Certilia Help desk, a da isto nije učinio iako tvrdi da su i on i druge kolege u uredu imale poteškoća u pristupu sustavu e-komunikacije i taj dan i dan ranije,
- da je punomoćnik tuženice pri podnošenju žalbe morao postupati s povećanom pažnjom obzirom na posljedice propuštanja podnošenja žalbe protiv presude u zakonskom roku,
- da su punomoćniku tuženice bili mogući i drugi načini predaje žalbe u smislu predaje iste putem pošte koja u Zagrebu radi do 24 sata,
- da je iskaz punomoćnika tuženice neuvjerljiv i nelogičan, osobito kada se dovede u vezu s činjenicom da isti nije niti naknadno, u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje pa čak ni na kasnije održanom ročištu dostavio dokaze o teškoćama pristupa sustavu e- komunikacije.
7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje tuženica ukazuju u žalbi jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječnosti te je isto moguće ispitati.
8. Nadalje, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja proizlaze iz provedenih i pravilno ocijenjenih dokaza, sukladno čl. 8. ZPP-a, u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a.
9. Sustav e-komunikacije sa sudom predstavlja tehnički sustav čije se održavanje i ispravnost prati od strane Ministarstva pravosuđa i angažiranih suradnika koji pružaju stalnu podršku korisnicima sustava, a uz navedeno i evidentiraju sve poteškoće u radu sustava, što punomoćnik tuženice kao odvjetnik mora znati obzirom kao odvjetnik sustav redovito koristi, a prema priloženoj korespondenciji istog iz 2023. te njegovom iskazu, i zna. Kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da punomoćnik tuženice nije niti tražio izdavanje potvrde o tehničkim poteškoćama pristupa sustavu e- komunikacije niti je, prema vlastitom iskazu, zahtijevao tehničku podršku radi otklanjanja teškoća iako mu je bila na raspolaganju, a niti na okolnost tehničkih poteškoća predložio bilo koji drugi dokaz izuzev svog iskaza, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženica nije dokazala postojanje opravdanog razloga za propuštanje roka za podnošenje žalbe.
10. Naime, osim što ne dokazuje da nije mogla poslati žalbu po punomoćniku odvjetniku putem sustava e-komunikacije, iz iskaza punomoćnika tuženice proizlazi da isti nije postupao s pažnjom kakva se zahtjeva od punomoćnika odvjetnika obzirom je znao da je 24. travnja 2024. zadnji dan roka za podnošenje žalbe i da on nema potvrdu da je žalbu predao taj dan, a uz navedeno nije tražio tehničku podršku radi ishođenja potvrde o predaji žalbe putem sustava e-komunikacije, a niti je žalbu predao na drugi način (izravno u pisarnici suda ili pak poštom), iako je imao i takve mogućnosti.
11. Činjenica da je punomoćnik tuženice evidentno napisao žalbu i istu digitalno potpisao 24. travnja 2024. ne pretpostavlja da je propuštanje podnošenja iste u roku opravdano, dapače, navedeno potvrđuje da je znao za rok za podnošenje žalbe, dok kao profesionalac mora znati da takva isprava ima učinke jedino ako je predana sudu, a što nije bila, pa činjenica da je napisana i potpisana nije od utjecaja na pravovremenost žalbe niti predstavlja dokaz opravdanosti razloga za pravovremenu predaju iste.
12. Pravilno prvostupanjski sud cijeni i iskaz punomoćnika tuženice kao neuvjerljiv u pogledu razloga za propuštanje roka za podnošenje žalbe, a osobito stoga što je životno nelogično i neuvjerljivo da bi punomoćnik koji je odvjetnik i koji tvrdi da ima poteškoća u pristupu sustavu e-komunikacije već drugi dan zaredom, a znajući za krajnji rok za podnošenje žalbe protiv presude i posljedice propuštanja takvog roka, žalbu propustio podnijeti u roku zbog tehničkih poteškoća, a koje k tome ne dokazuje niti jednim dokazom, makar i saslušanjem svojih kolega u uredu za koje tvrdi da su imali iste teškoće, jer je logično da je kod svijesti o posljedicama propuštanja roka za podnošenje žalbe ili tražio tehničku podršku ili žalbu podnio na drugi način, a što nedvojbeno nije niti pokušao učiniti.
13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 117. st. 1. ZPP- a, odbio prijedlog tuženice, a pravilno je i primjenom čl. 156. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, naložio tuženici da tužiteljima nadoknadi troškove koje su tužitelji imali zbog postupanja po prijedlogu tuženice za povrat u prijašnje stanje, te je stoga primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Dubrovnik, 9. ožujka 2026.
Sutkinja
Marija Bušković
