Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-34/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici u Zaprešiću, Josipa Jelačića 13, II. tužitelja mljt. OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskoj zastupnici TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćniku Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici u Zaprešiću, Josipa Jelačića 13 i po posebnom skrbniku ĆE, dipl. iur. u [obrt] i III. tužitelja mljt. KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnom skrbniku ĆE, dipl. iur. u [obrt], protiv tuženika RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Milinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Kačićeva 16, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi II. i III. tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P Ob-292/2025-20 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P Ob-292/2025-20 od 16. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom 2. i 3. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev I. tužiteljice za izmjenom presude Općinskog suda u Samoboru posl. broj: P2-722/2012 od 19. prosinca 2013. u točki IV. izreke na način da se naloži ocu RE da za uzdržavanje mljt. OE umjesto ranijeg iznosa od 1.000,00 kuna / 132,72 eura mjesečno plaća iznos od 350,00 eura, te da za uzdržavanje mljt. ŽE umjesto ranijeg iznosa od 1.000,00 kuna / 132,72 eura mjesečno plaća iznos od 300,00 eura mjesečno počevši od dana utuženja pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka 1. izreke).

Također, izmijenjen je iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj: P2-722/2012 od 19. prosinca 2013. na način da je tuženik RE za uzdržavanje mljt. OE umjesto ranijeg iznosa od 132,72 eura / 1.000,00 kuna mjesečno dužan plaćati iznos od 350,00 eura mjesečno, i to počevši od 1. siječnja 2024. do 28. listopada 2024., s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a za uzdržavanje mljt. ŽE umjesto ranijeg iznosa od 132,72 eura / 1.000,00 kuna mjesečno dužan plaćati iznos od 300,00 eura mjesečno, i to počevši od 1. siječnja 2024. do 28. listopada 2024., sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka 2. izreke).

Tužbeni zahtjev II. i III. tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju povišenje iznosa uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj: P2- 722/2012 od 19. prosinca 2013. za razdoblje od 24. svibnja 2019. do 31. prosinca 2023. na način da je tuženik umjesto iznosa od 132,72 eura / 1.000,00 kuna dužan za uzdržavanje mljt. OE plaćati iznos od 350,00 eura mjesečno, a za uzdržavanje mljt. ŽE iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna plaćati iznos od 300,00 eura mjesečno do svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama odbijen je kao neosnovan (točka 3. izreke).

Na kraju, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka 4. izreke).

2. Protiv točke 3. izreke presude žalbu su podnijeli II. i III. tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ), te predlažu presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

3. Žalbu protiv točke 2. izreke podnio je i tuženik također iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i postupak obustavi ili vrati na ponovni postupak, odnosno podredno, da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je zahtjev II. i III. tužitelja za povećanjem uzdržavanja s iznosa od 132,72 eura (ranije 1.000,00 kuna) za svakog od tužitelja na iznos od 350,00 eura za II. tužitelja i iznos od 300,00 eura za III. tužitelja u razdoblju od 24. svibnja 2019. do 28. listopada 2024.

6. Sud prvog stupnja pobijanom presudom prihvatio je tužbeni zahtjev II. i III. tužitelja u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2024. do 28. listopada 2024. Iz obrazloženja pobijane presude (točka 15a obrazloženja) proizlazi da je za to razdoblje sud prihvatio tužbeni zahtjev iz razloga što su se I. tužiteljica i tuženik u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod posl. brojem P Ob-138/2020 usuglasili da mjesečne potrebe II. i III. tužitelja iznose 350,00 eura za II. tužitelja i 300,00 eura za III. tužitelja.

7. U odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 24. svibnja 2019. do 31. prosinca 2023. iz obrazloženja pobijane presude (točka 16. obrazloženja) proizlazi da je sud prvog stupnja taj dio tužbenog zahtjeva II. i III. tužitelja odbio jer isti nisu ničime dokazali da su tom dijelu utuženog razdoblja njihove materijalne potrebe povećale u mjeri zbog koje bi u tom razdoblju trebalo povećati iznos uzdržavanja.

8. Odredbom čl. 285. ObZ propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

9. Dakle, sukladno odredbi čl. 285. ObZ, sud prvog stupnja bio je u postupku dužan utvrditi da li su se u odnosu na vrijeme donošenje prijašnje ovršne isprave kojom je određeno uzdržavanje promijenile okolnosti za određivanje iznosa uzdržavanja za II. i III. tužitelja.

10. Tužitelji u podnesku podnijetom 20. svibnja 2019. (list 237-239 spisa) kojim zahtijevaju povišenje uzdržavanja, između ostalog, navode da su se u odnosu na dan donošenja presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-722/2012 od 19. prosinca 2013. kojom je određeno plaćanje uzdržavanja znatno primijenile okolnosti i to na način da su troškovi života znatnije porasli, da II. tužitelj više nije vrtićke dobi već da pohađa četvrti razred osnovne škole, dok III. tužitelj pohađa dječji vrtić te na jesen 2019. treba krenuti u prvi razred osnovne škole. Također, u predmetnom podnesku tužitelji navode da su se u odnosu na II. tužitelja povećali troškovi potrebni za školovanje, da isti trenira stolni tenis i da mu se pogoršalo zdravstveno stanje, te da su se u odnosu na oba maloljetna tužitelja povećali iznosi potrebni za prehranu, odjeću, obuću i higijenu.

11. Sud prvog stupnja niti jednu od činjenica na kojima II. i III. tužitelj temelje zahtjev za povišenjem uzdržavanja nije utvrdio. Prije svega sud prvog stupnja uopće nije utvrdio u kojim okolnostima je donijeta prijašnja ovršna isprava kojom je određeno uzdržavanje kako bi nakon toga uopće mogao ocijeniti postoje li promijenjene okolnosti iz čl. 285. ObZ. Sud prvog stupnja tako nije utvrdio koliko su mljt tužitelji bili stari u vrijeme donošenja prijašnje ovršne isprave, koliko su bili stari na početku 2019.) odnosno na kraju (2024) utuženog razdoblja, te da li i na koji način okolnost da su tužitelj stariji utječe na njihove materijalne potrebe i predstavlja li ta okolnost uopće promijenjenu okolnost iz čl. 285. ObZ zbog koje je tuženik trebao plaćati uzdržavanje u iznosu većem od ranije dosuđenih 132,72 eura. Također, sud prvog stupnja uopće ne utvrđuje i ne cijeni činjenične tvrdnje tužitelja da pohađaju osnovnu, a II. tužitelj kasnije ovaj sud pretpostavlja i srednju školu, te da su njihove potrebe koje se odnose na troškove prehrane, odijevanja, higijene odgoja i obrazovanja povećane ne samo zbog toga što su stariji, već i zbog povećanih troškova života u odnosu na 2013. kada je donijeta prijašnja ovršna isprava.

12. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (točka 14. i 15. obrazloženja) navodi i da je I. tužiteljica dio zdravstvenih troškova za mljt tužitelja mogla svakako ostvariti na teret obveznog zdravstvenog osiguranja, te da je I. tužiteljica izvanškolske aktivnosti i pružanje privatne zdravstvene skrbi organizirala bez prethodnog dogovora s tuženikom. Međutim, suda prvog stupnja gubi iz vida da čak i da je takvo zaključivanje točno, za što sud prvog stupnja ne navodi jasne razumljive i dostatne razloge, da se u konkretnom slučaju radi o tražbinama djeteta prema roditelju, a ne tražbini roditelja prema roditelju ili verzijskom zahtjevu roditelja. II. i III. tužitelji u odnosu na određivanje uzdržavanja ne mogu i ne smiju trpjeti bilo kakve štetne posljedice eventualnog nezakonitog postupanja roditelja, odnosno u ovom konkretnom slučaju I. tužiteljice, pa stoga za zdravstvene troškove i izvanškolske aktivnosti sud prvog stupnja primarno bio dužan utvrditi da li su isti bili u interesu na dobrobit djeteta, a ne utvrđivati pravilnost postupanja I. tužiteljice i nakon toga posredno, kroz utvrđivanje da u utuženom razdoblju potrebe II. i III. tužitelja nisu bile povećane, to stavljati na teret II. i III. tužitelju.

13. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točka 17. obrazloženja) navodi i da je imao u vidu povećanje općih troškova života i da su tužitelji starije kronološke dobi, ali da su iznosi uzdržavanja određeni ranijom odlukom bili veći od iznosa propisanih Odlukom o Minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", br. 38/13). Iz takvog utvrđenja suda prvog stupnja moglo bi se zaključiti da sud prvog stupnja smatra da su iznosi uzdržavanja određeni prijašnjom ovršnom ispravom bili veći od minimalnih, pa kako su isti bili veći od minimalnih, opravdano je da tuženik kroz razdoblje od 10 godina (2013. – 2023.) plaća isti iznos uzdržavanja. Međutim, potpuno nejasno zašto bi određivanje uzdržavanja u iznosu koji je veći od minimalnog imalo bilo kakav utjecaj na ovaj postupak. Određivanje iznosa uzdržavanja u minimalnim iznosima je izuzetak, a ne pravilo, pa određivanje uzdržavanja u iznosu koji je veći od minimalnog nikako ne može imati utjecaj kakav sud prvog stupnja smatra da ima. To pogotovo kada sud prvog stupnja tijekom postupka uopće nije izvršio uvid u presudu posl. broj P2- 722/2012 od 19. prosinca 2013. niti je izvršio uvid u spis u kojem je ista donijeta, pa je uopće nejasno u kojim je točno okolnostima ta odluka o uzdržavanju donijeta, te posljedično tome koje su se okolnosti u odnosu na trenutka donošenja odluke, osim onih notornih (dob tužitelja, povećani troškovi života), promijenile.

14. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi (točka 16. obrazloženja) navodi i da tužitelji nisu ničim dokazali da su se njihove materijalne potrebe povećale u mjeri da bi zbog toga tuženiku trebalo povećati iznos uzdržavanja. Međutim, I. i II. tužitelj su u odnosu na vrijeme donošenja ovršne isprave stariji 6 godina, u odnosu na početak utuženog razdoblja, odnosno, 11 godina u odnosu na kraj utuženog razdoblja. Također, u odnosu na 2013. godinu mljt. tužitelji su počeli pohađati najprije vrtić, pa osnovnu i srednju školu, pa kada se ima u vidu općepoznata činjenicu povećanja troškova života od 2013. godine, doista je neživotan, nelogičan i nerazumljiv zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju u utuženom razdoblju od 24. svibnja 2019. do 28. listopada 2024. dakle, u razdoblju koje se proteže 6 do 11 godina nakon donošenja ovršne isprave, nisu promijenile okolnosti zbog kojih bi tuženik trebao plaćati uzdržavanje u iznosu većem od iznosa od 132,72 eura koje mu je određeno prijašnjom ovršnom ispravom donijetom 2013. godine.

15. U svezi primjene tereta dokazivanja zbog kojih je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev II. i III. tužitelja sudu prvog stupnja se ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu radi uzdržavanju u kojem se sud prije svega mora rukovoditi načelom najboljeg interesa djeteta (čl. 5. ObZ), u kojem se primjenjuje istražno načelo (čl. 350. ObZ) i u kojem sud nije vezan zahtjevima stranaka (čl. 426. ObZ). Stoga okolnost što I. tužiteljica u svojem iskazu nije mogla navesti novčane iznose koji su bili potrebni za uzdržavanje II. i II. tužitelja u utuženom razdoblju koji iskaz je davala 6 godina nakon što je proteklo utuženo razdoblje nikako ne može biti razlog zbog kojeg bi tužbeni zahtjev II. i III. tužitelja trebalo odbiti. U konkretnom slučaju, tužitelji su vrlo jasno naveli zbog kojih okolnosti smatraju da bi tuženik trebao plaćati uzdržavanje u iznosu većem od iznosa dosuđenog ovršnom ispravom donijetom 6 godine prije utuženog razdoblja, koje sud prvog stupnja u većem dijelu uopće nije cijenio ili ih je pogrešno cijenio (veća dob II. i III. tužitelja i posljedično tome veće potrebe, veći troškovi života, pohađanje vrtića i škole), pa se sud prvog stupnja, rukovodeći se prvenstveno najboljim interesom djeteta, bio dužan utvrditi, izvodeći dokaze i po službenoj dužnosti, ukupne materijalne potrebe djeteta (čl. 311. ObZ) kao i ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja (čl. 313. ObZ).

16. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na dio presude kojim je tužbeni zahtjev II. i III. tužitelja prihvaćen za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 28. listopada 2024. Naime, doista je nejasno na temelju čega je sud prvog stupnja zaključio i utvrdio da su se u siječnju 2024. odjednom pojavile promijenjene okolnosti uslijed kojih je tuženik dužan plaćati iznose uzdržavanja koji su 163 % i 126 % veći od iznosa koje je tuženik bio u obvezi, barem prema sudu prvog stupnja, plaćati u prosincu 2023. Okolnost što se tuženik i I. tužiteljica u postupku koji se vodio pod posl. brojem P Ob-138/2020 suglasili da uzdržavanje iznosi 350,00 eura i 300,00 eura ne znači i da sud prvog stupnja i za sporni dio 2024. godine nije bio dužan utvrditi postoje li i u tom dijelu utuženog razdoblja promijenjene okolnosti, te ako postoje, o kojim se okolnostima radi i utječu li i na koji način iste na visinu tuženikove obveze uzdržavanja.

17. Tuženik u žalbi ističe da je tijekom utuženog razdoblja uredno ispunjavao obveze uzdržavanja sukladno važećoj i pravomoćnoj sudskoj odluci, te da ga se retroaktivnim povećanjem uzdržavanja koji je uzrokovan procesnim odlukama suda i trajanjem postupka stavlja u nerazmjeran i nepredvidiv financijski položaj. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelji su zahtjev za povišenjem uzdržavanja stavili još 24. svibnja 2019., šest godina nakon što je donijeta ranija odluka o uzdržavanju, pa je tuženik trebao imati u vidu da postoji mogućnost da se takav zahtjev tužitelja prihvati. Stoga se ne radi o bilo kakvom retroaktivnom povećanju uzdržavanja kako to pogrešno smatra tuženik. Pritom tuženik i nije izjavljivao žalbu protiv rješenja suda prvog stupnja posl. broj P Ob-65/2020 od 3. ožujka 2020. kojim je određen prekid postupka, pa se stoga ne postoji bilo kakva osnova na temelju koje bi se trajanje postupka trebalo vrednovati na način kako to smatra tuženik.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na zastupanje mljt. III. tužitelj u odnosu na kojeg je presudom suda prvog stupnja posl. broj P Ob-138/2020 od 28. listopada 2024 određeno da će stanovati sa tuženikom, iako treba napomenuti i da postupanje suda prvog stupnja i u odnosu na zastupanje maloljetnih II. i III. tužitelja nije u potpunosti bilo pravilno. Naime, u sporu radi uzdržavanja, sukladno čl. 424. st. 2. ObZ, dijete u načelu zastupa roditelj s kojim dijete stanuje s time da dijete, ako roditelj s kojim dijete stanuje na to pristane, može zastupati Hrvatski zavod za socijalni rad. U konkretnom slučaju, tijekom cijelog utuženog razdoblja i razdoblja u kojem se vodio postupak II. tužitelj stanuje s majkom, pa je doista nejasno iz kojih razloga je II. tužitelju sud prvog stupnja neobrazloženim rješenjem od 28. listopada 2025. imenovao posebnog skrbnika. U odnosu na III. tužitelja ranije navedenom presudom posl. broj P Ob-138/2020 od 28. listopada 2024. djelomično je izmijenjena odluka o roditeljskoj skrbi, te je istom određeno da će III. tužitelj stanovati sa tuženikom. Zahtjev za povišenjem uzdržavanja, kao zakonska zastupnica III. tužitelja i kao roditelj s kojim je III. tužitelj u tom trenutku stanovao, podnijela je I. tužiteljica, pa je stoga nakon donošenja izmijenjene odluke o roditeljskoj skrbi postojala osnova da se III. tužitelju imenuje poseban skrbnik koji će ga, i to isključivo, zastupati u postupku. Naime, nakon nastavka prekinutog postupka i izmjene odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na III. tužitelja nije više postojala osnova da III. tužitelja zastupa njegova majka I. tužiteljica jer III. tužitelj više ne stanuje s njom. Međutim, ne postoji osnova niti da III. tužitelja u postupku zastupa tuženik kao roditelj s kojim III. tužitelj sada stanuje jer između III. tužitelja kao stranke koja zahtijeva povećanje uzdržavanje i tuženika kao stranke koja je obveznik plaćanja uzdržavanja u utuženom razdoblju postoji očiti sukob interesa. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je III. tužitelju imenovao posebnog skrbnika. To iz razloga što tuženik ne može, s jedne strane, u postupku sudjelovati kao zakonski zastupnik III. tužitelja, te, s druge strane, biti tuženik. Stoga sud prvog stupnja pogrešno smatra, i u uvodu pobijane presude pogrešno navodi, da III. tužitelja zastupaju i tuženik (kao otac i roditelj s kojim dijete stanuje) i posebni skrbnik (kojeg je imenovao sud), te se u pobijanoj presudi pogrešno poziva na odredbu čl. 424. st. 2. ObZ. Naime odredba čl. 424. st. 2. ObZ regulira situaciju kada dijete zastupa, uz roditelja, Hrvatski zavod za socijalni rad (a ne posebni skrbnik) te se u tom slučaju primjenjuje odredba 424. st. 3. ObZ koja regulira situaciju kada su radnje Hrvatskog zavoda za socijalni rad i roditelja koji zastupa dijete u suprotnosti. U situaciji kada je djetetu zbog sukoba interesa sa roditeljem imenuje posebni kolizijski skrbnik temeljem odredbe čl. 240. ObZ dijete ne može zastupati roditelj s kojim je dijete u sukobu interesa već jedino i isključivo poseban skrbnik jer roditelj ne može istodobno biti zakonski zastupnik tužitelja i tuženik. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije dao pristanak da mljt. III. tužitelja u postupku zastupa Hrvatski zavod za socijalni rad jer Hrvatski zavod za socijalni rad III. tužitelja uostalom u postupku niti ne zastupa. III. tužitelja u postupku jedino i isključivo zastupa i može zastupati posebni skrbnik koji je u ovom slučaju imenovan od strane suda i on jedini u njegovo ime može poduzimati radnje u postupku, što sud prvog stupnja u nastavku postupku mora imati u vidu. Stoga neosnovano tuženik u žalbi ukazuje i da je III. tužitelj povukao tužbu jer tuženik u ime i kao zakonski zastupnik III. tužitelja u postupku i nije mogao poduzimati bilo kakve parnične radnje pa tako niti povlačiti tužbu koju je u ovom konkretnom slučaju pokušao povući faktično protiv samog sebe.

19. Dakle, u konkretnom slučaju pobijana presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su u istoj navedeni su nedostatni, nelogični i proturječni. Uslijed navedenog, pobijana presuda se ne može ispitati tako da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom 2. i 3. izreke, te u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će ponovno utvrditi da li su u utuženom razdoblju 24. svibnja 2019. do 28. listopada 2024. postojale promijenjene okolnosti iz čl. 285. ObZ kako to tvrde II. i III. tužitelj u postupku, te će, izvodeći dokaze ako je to potrebno i po službenoj dužnosti, utvrditi sve odlučne činjenice potrebne za zakonitu i pravilnu primjenu odredbe čl. 285. ObZ. Sud prvog stupnja će tako utvrditi u kojim okolnostima je donijeta ranija ovršna isprava, te će, imajući posebice u vidu okolnosti koje tužitelji ističu u podnesku od 24. svibnja 2019. kao i kasnije tijekom postupka, ponovno ocijeniti i utvrditi da li iste predstavljaju promijenjene okolnosti zbog kojih je tuženik u utuženom razdoblju u obvezi platiti uzdržavanje u iznosu koji je veći od iznosa koji je određen prijašnjom ovršnom ispravom.

23. Sudu prvog stupnja se ukazuje i da je II. tužitelj rođen **.**.2008., te da će uskoro postati punoljetan, čime će, sukladno odredbi 79. st. 1. ZPP steći potpunu parničnu sposobnost za samostalno poduzimanje radnji u postupku, što sud prvog stupnja u nastavku postupka treba imati u vidu.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj