REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-288/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Šljiviću, odvjetniku iz Rovinja, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, odvjetnicima iz Rijeke i Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-756/2021-79 od 3. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-756/2021-79 od 3. prosinca 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke navedene presude.
II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-756/2021-79 od 3. prosinca 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke na način da ista u tom dijelu, sada preinačena, glasi:
„II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženice i s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne valutne klauzule isplati ukupan iznos od 6.881,49 eura (šesttisućaosamstoosamdesetjedan euro i četrdesetdevet centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to: A) s osnove razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženice iznos od 613,98 eura (šestotrinaest eura i devedesetosam centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:
- 12,81 € od 31.5.2008. do isplate;
- 12,97 € od 30.6.2008. do isplate;
- 12,74 € od 31.7.2008. do isplate;
- 12,75 € od 31.8.2008. do isplate;
- 12,89 € od 30.9.2008. do isplate;
- 13,93 € od 31.10.2008. do isplate;
- 13,23 € od 30.11.2008. do isplate;
- 14,12 € od 31.12.2008. do isplate;
- 14,26 € od 31.1.2009. do isplate;
- 14,32 € od 28.2.2009. do isplate;
- 14,15 € od 31.3.2009. do isplate;
- 14,19 € od 30.4.2009. do isplate;
- 13,92 € od 31.5.2009. do isplate;
- 13,73 € od 30.6.2009. do isplate;
- 13,78 € od 31.7.2009. do isplate;
- 13,88 € od 31.8.2009. do isplate;
- 13,88 € od 30.9.2009. do isplate;
- 13,77 € od 31.10.2009. do isplate;
- 13,97 € od 30.11.2009. do isplate;
- 14,12 € od 31.12.2009. do isplate;
- 14,34 € od 31.1.2010. do isplate;
- 14,29 € od 28.2.2010. do isplate;
- 14,59 € od 31.3.2010. do isplate;
- 14,53 € od 30.4.2010. do isplate;
- 14,64 € od 31.5.2010. do isplate;
- 15,59 € od 30.6.2010. do isplate;
- 15,40 € od 31.7.2010. do isplate;
- 0,55 € od 30.6.2013. do isplate;
- 232,94 € od 31.7.2013. do isplate;
- 0,12 € od 31.1.2014. do isplate;
- 0,14 € od 28.2.2014. do isplate;
- 0,14 € od 31.3.2014. do isplate;
- 0,10 € od 30.4.2014. do isplate;
- 0,14 € od 31.5.2014. do isplate;
- 0,09 € od 30.6.2014. do isplate;
- 0,14 € od 31.7.2014. do isplate;
- 2,27 € od 31.8.2014. do isplate;
- 0,10 € od 30.9.2014. do isplate;
- 0,15 € od 31.10.2014. do isplate;
- 0,20 € od 30.11.2014. do isplate;
- 0,10 € od 31.12.2014. do isplate;
i to do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., u nastavku: ZOO/23) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
B) s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne valutne klauzule iznos od 6.267,51 eura (šesttisućadvjestošezdesetsedam eura i pedesetjedan cent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:
- 2,45 € od 29.2.2008. do isplate;
- 6,65 € od 31.3.2008. do isplate;
- 6,65 € od 30.4.2008. do isplate;
- 0,92 € od 30.6.2008. do isplate;
- 19,55 € od 31.10.2008. do isplate;
- 5,99 € od 30.11.2008. do isplate;
- 23,23 € od 31.12.2008. do isplate;
- 25,88 € od 31.1.2009. do isplate;
- 27,08 € od 28.2.2009. do isplate;
- 23,78 € od 31.3.2009. do isplate;
- 24,41 € od 30.4.2009. do isplate;
- 19,36 € od 31.5.2009. do isplate;
- 15,65 € od 30.6.2009. do isplate;
- 16,64 € od 31.7.2009. do isplate;
- 18,59 € od 31.8.2009. do isplate;
- 18,42 € od 30.9.2009. do isplate;
- 16,44 € od 31.10.2009. do isplate;
- 20,16 € od 30.11.2009. do isplate;
- 23,14 € od 31.12.2009. do isplate;
- 27,38 € od 31.1.2010. do isplate;
- 26,41 € od 28.2.2010. do isplate;
- 32,16 € od 31.3.2010. do isplate;
- 31,07 € od 30.4.2010. do isplate;
- 33,19 € od 31.5.2010. do isplate;
- 51,61 € od 30.6.2010. do isplate;
- 47,82 € od 31.7.2010. do isplate;
- 59,40 € od 31.8.2010. do isplate;
- 55,39 € od 30.9.2010. do isplate;
- 48,96 € od 31.10.2010. do isplate;
- 62,54 € od 30.11.2010. do isplate;
- 79,81 € od 31.12.2010. do isplate;
- 67,58 € od 31.1.2011. do isplate;
- 71,87 € od 28.2.2011. do isplate;
- 66,41 € od 31.3.2011. do isplate;
- 67,39 € od 30.4.2011. do isplate;
- 90,55 € od 31.5.2011. do isplate;
- 92,80 € od 30.6.2011. do isplate;
- 112,15 € od 31.7.2011. do isplate;
- 102,21 € od 31.8.2011. do isplate;
- 91,33 € od 30.9.2011. do isplate;
- 90,17 € od 31.10.2011. do isplate;
- 89,33 € od 30.11.2011. do isplate;
- 94,52 € od 31.12.2011. do isplate;
- 99,04 € od 31.1.2012. do isplate;
- 99,65 € od 29.2.2012. do isplate;
- 96,52 € od 31.3.2012. do isplate;
- 98,63 € od 30.4.2012. do isplate;
- 100,07 € od 31.5.2012. do isplate;
- 97,64 € od 30.6.2012. do isplate;
- 98,28 € od 31.7.2012. do isplate;
- 96,46 € od 31.8.2012. do isplate;
- 92,52 € od 30.9.2012. do isplate;
- 96,72 € od 31.10.2012. do isplate;
- 98,74 € od 30.11.2012. do isplate;
- 97,32 € od 31.12.2012. do isplate;
- 89,40 € od 31.1.2013. do isplate;
- 96,13 € od 28.2.2013. do isplate;
- 96,72 € od 31.3.2013. do isplate;
- 94,08 € od 30.4.2013. do isplate;
- 85,87 € od 31.5.2013. do isplate;
- 85,67 € od 30.6.2013. do isplate;
- 87,68 € od 31.7.2013. do isplate;
- 90,91 € od 31.8.2013. do isplate;
- 95,39 € od 30.9.2013. do isplate;
- 93,08 € od 31.10.2013. do isplate;
- 94,71 € od 30.11.2013. do isplate;
- 96,57 € od 31.12.2013. do isplate;
- 79,77 € od 31.1.2014. do isplate;
- 81,76 € od 28.2.2014. do isplate;
- 81,11 € od 31.3.2014. do isplate;
- 78,91 € od 30.4.2014. do isplate;
- 78,20 € od 31.5.2014. do isplate;
- 78,52 € od 30.6.2014. do isplate;
- 81,02 € od 31.7.2014. do isplate;
- 81,02 € od 31.8.2014. do isplate;
- 82,69 € od 30.9.2014. do isplate;
- 84,51 € od 31.10.2014. do isplate;
- 85,74 € od 30.11.2014. do isplate;
- 85,01 € od 31.12.2014. do isplate;
- 129,81 € od 31.1.2015. do isplate;
- 123,11 € od 28.2.2015. do isplate;
- 127,64 € od 31.3.2015. do isplate;
- 124,15 € od 30.4.2015. do isplate;
- 128,90 € od 31.5.2015. do isplate;
- 127,08 € od 30.6.2015. do isplate;
- 119,48 € od 31.7.2015. do isplate;
- 111,49 € od 31.8.2015. do isplate;
- 112,78 € od 30.9.2015. do isplate;
i to do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23 uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. C. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena aneksom osnovnog ugovora isplati iznos od 2.670,41 eura (dvijetisućešestosedamdeset eura i četrdesetjedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23 uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana isplati iznos od 5.230,88 eura (slovima: pet tisuća dvije stotine trideset eura osamdeset osam centi) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.listopada 2015. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se, kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-756/2021-79 od 3. prosinca 2025. u odbijajućem dijelu pod točkom IV. izreke navedenog rješenja.
II. Prihvaća se, kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-756/2021-79 od 3. prosinca 2025. u dijelu pod točkom II. izreke navedenog rješenja na način da isto u tom dijelu, sada preinačeno, glasi:
„ II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.717,99 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„ I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj: 114- 50-4657596 od 22.1.2008. koji je solemniziran od javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, sklopljen između tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog dužnika, i to:
- dio odredbe toč. 7. navedenog Ugovora u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženice za CHF važećem na dan dospijeća;
- dio odredbe toč. 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama ili drugog akta tuženice.
II. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženice, s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne valutne klauzule te s osnove razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu utvrđenu aneksom osnovnog Ugovora, isplati ukupan iznos od 9.551,90 eura (devettisućapetstopedesetjedan euro i devedeset centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to:
A) s osnove razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženice iznos od 613,98 eura (šestotrinaest eura i devedesetosam centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:
- 12,81 € od 31.5.2008. do isplate;
- 12,97 € od 30.6.2008. do isplate;
- 12,74 € od 31.7.2008. do isplate;
- 12,75 € od 31.8.2008. do isplate;
- 12,89 € od 30.9.2008. do isplate;
- 13,93 € od 31.10.2008. do isplate;
- 13,23 € od 30.11.2008. do isplate;
- 14,12 € od 31.12.2008. do isplate;
- 14,26 € od 31.1.2009. do isplate;
- 14,32 € od 28.2.2009. do isplate;
- 14,15 € od 31.3.2009. do isplate;
- 14,19 € od 30.4.2009. do isplate;
- 13,92 € od 31.5.2009. do isplate;
- 13,73 € od 30.6.2009. do isplate;
- 13,78 € od 31.7.2009. do isplate;
- 13,88 € od 31.8.2009. do isplate;
- 13,88 € od 30.9.2009. do isplate;
- 13,77 € od 31.10.2009. do isplate;
- 13,97 € od 30.11.2009. do isplate;
- 14,12 € od 31.12.2009. do isplate;
- 14,34 € od 31.1.2010. do isplate;
- 14,29 € od 28.2.2010. do isplate;
- 14,59 € od 31.3.2010. do isplate;
- 14,53 € od 30.4.2010. do isplate;
- 14,64 € od 31.5.2010. do isplate;
- 15,59 € od 30.6.2010. do isplate;
- 15,40 € od 31.7.2010. do isplate;
- 0,55 € od 30.6.2013. do isplate;
- 232,94 € od 31.7.2013. do isplate;
- 0,12 € od 31.1.2014. do isplate;
- 0,14 € od 28.2.2014. do isplate;
- 0,14 € od 31.3.2014. do isplate;
- 0,10 € od 30.4.2014. do isplate;
- 0,14 € od 31.5.2014. do isplate;
- 0,09 € od 30.6.2014. do isplate;
- 0,14 € od 31.7.2014. do isplate;
- 2,27 € od 31.8.2014. do isplate;
- 0,10 € od 30.9.2014. do isplate;
- 0,15 € od 31.10.2014. do isplate;
- 0,20 € od 30.11.2014. do isplate;
- 0,10 € od 31.12.2014. do isplate;
i to do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., u nastavku: ZOO/23) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
B) s osnove razlike između ugovorenih i plaćenih anuiteta zbog ugovorene ništetne valutne klauzule iznos od 6.267,51 eura (šesttisućadvjestošezdesetsedam eura i pedesetjedan cent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:
- 2,45 € od 29.2.2008. do isplate;
- 6,65 € od 31.3.2008. do isplate;
- 6,65 € od 30.4.2008. do isplate;
- 0,92 € od 30.6.2008. do isplate;
- 19,55 € od 31.10.2008. do isplate;
- 5,99 € od 30.11.2008. do isplate;
- 23,23 € od 31.12.2008. do isplate;
- 25,88 € od 31.1.2009. do isplate;
- 27,08 € od 28.2.2009. do isplate;
- 23,78 € od 31.3.2009. do isplate;
- 24,41 € od 30.4.2009. do isplate;
- 19,36 € od 31.5.2009. do isplate;
- 15,65 € od 30.6.2009. do isplate;
- 16,64 € od 31.7.2009. do isplate;
- 18,59 € od 31.8.2009. do isplate;
- 18,42 € od 30.9.2009. do isplate;
- 16,44 € od 31.10.2009. do isplate;
- 20,16 € od 30.11.2009. do isplate;
- 23,14 € od 31.12.2009. do isplate;
- 27,38 € od 31.1.2010. do isplate;
- 26,41 € od 28.2.2010. do isplate;
- 32,16 € od 31.3.2010. do isplate;
- 31,07 € od 30.4.2010. do isplate;
- 33,19 € od 31.5.2010. do isplate;
- 51,61 € od 30.6.2010. do isplate;
- 47,82 € od 31.7.2010. do isplate;
- 59,40 € od 31.8.2010. do isplate;
- 55,39 € od 30.9.2010. do isplate;
- 48,96 € od 31.10.2010. do isplate;
- 62,54 € od 30.11.2010. do isplate;
- 79,81 € od 31.12.2010. do isplate;
- 67,58 € od 31.1.2011. do isplate;
- 71,87 € od 28.2.2011. do isplate;
- 66,41 € od 31.3.2011. do isplate;
- 67,39 € od 30.4.2011. do isplate;
- 90,55 € od 31.5.2011. do isplate;
- 92,80 € od 30.6.2011. do isplate;
- 112,15 € od 31.7.2011. do isplate;
- 102,21 € od 31.8.2011. do isplate;
- 91,33 € od 30.9.2011. do isplate;
- 90,17 € od 31.10.2011. do isplate;
- 89,33 € od 30.11.2011. do isplate;
- 94,52 € od 31.12.2011. do isplate;
- 99,04 € od 31.1.2012. do isplate;
- 99,65 € od 29.2.2012. do isplate;
- 96,52 € od 31.3.2012. do isplate;
- 98,63 € od 30.4.2012. do isplate;
- 100,07 € od 31.5.2012. do isplate;
- 97,64 € od 30.6.2012. do isplate;
- 98,28 € od 31.7.2012. do isplate;
- 96,46 € od 31.8.2012. do isplate;
- 92,52 € od 30.9.2012. do isplate;
- 96,72 € od 31.10.2012. do isplate;
- 98,74 € od 30.11.2012. do isplate;
- 97,32 € od 31.12.2012. do isplate;
- 89,40 € od 31.1.2013. do isplate;
- 96,13 € od 28.2.2013. do isplate;
- 96,72 € od 31.3.2013. do isplate;
- 94,08 € od 30.4.2013. do isplate;
- 85,87 € od 31.5.2013. do isplate;
- 85,67 € od 30.6.2013. do isplate;
- 87,68 € od 31.7.2013. do isplate;
- 90,91 € od 31.8.2013. do isplate;
- 95,39 € od 30.9.2013. do isplate;
- 93,08 € od 31.10.2013. do isplate;
- 94,71 € od 30.11.2013. do isplate;
- 96,57 € od 31.12.2013. do isplate;
- 79,77 € od 31.1.2014. do isplate;
- 81,76 € od 28.2.2014. do isplate;
- 81,11 € od 31.3.2014. do isplate;
- 78,91 € od 30.4.2014. do isplate;
- 78,20 € od 31.5.2014. do isplate;
- 78,52 € od 30.6.2014. do isplate;
- 81,02 € od 31.7.2014. do isplate;
- 81,02 € od 31.8.2014. do isplate;
- 82,69 € od 30.9.2014. do isplate;
- 84,51 € od 31.10.2014. do isplate;
- 85,74 € od 30.11.2014. do isplate;
- 85,01 € od 31.12.2014. do isplate;
- 129,81 € od 31.1.2015. do isplate;
- 123,11 € od 28.2.2015. do isplate;
- 127,64 € od 31.3.2015. do isplate;
- 124,15 € od 30.4.2015. do isplate;
- 128,90 € od 31.5.2015. do isplate;
- 127,08 € od 30.6.2015. do isplate;
- 119,48 € od 31.7.2015. do isplate;
- 111,49 € od 31.8.2015. do isplate;
- 112,78 € od 30.9.2015. do isplate;
i to do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23 uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
C) s osnove razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena aneksom osnovnog ugovora iznos od 2.670,41 eura (dvijetisućešestosedamdeset eura i četrdesetjedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23 uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.“
2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja suda riješeno je:
„ I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu razlike glavnice i to za iznos od 587,38 eura (petstoosamdesetsedam eura i tridesetosam centi) sa zateznim kamatama od 30. rujna 2025. do isplate.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 3.292,99 eura (tritisućedvjestodevedesetdva eura i devedesetdevet centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 3. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.“
3. Protiv navedene presude i dijela navedenog rješenja u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točke II. i IV. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5. Na žalbu nije odgovoreno.
6. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna i to samo u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 114-50- 4657596, solemniziranog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, sklopljenog 22.1.2008 između tuženika, kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, te TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog dužnika, ništetne i u dijelu u kojem je posljedično tome tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od ukupno 6.881,49 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ( točke I., i II. A. i B. izreke), dok u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 2.670,41 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena Dodatkom osnovnog ugovora po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka II. C. izreke) ona, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nije zakonita i pravilna.
7.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa su žalbe žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovane.
8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.
9. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je odlučeno o ništetnosti ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 114-50-4657596, solemniziranog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, sklopljenog 22.1.2008. između tuženika, kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, te TD, kao založnog dužnika i u dijelu u kojem je posljedično tome tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od ukupno 6.881,49 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ( točke I., i II. A. i B. izreke), ali je ono pogrešno primijenjeno u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 2.670,41 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena Dodatkom osnovnog ugovora po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka II. C. izreke).
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj i o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 114-50-4657596, solemniziranog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, sklopljenim 22.1.2008. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita te TD kao založnog dužnika te posljedično tome njegov zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 6.881,49 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačno dospjeli iznos počev od dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže označeno u izreke pobijane presude i sve po pravilima o stjecanju bez osnova budući je tuženik u utuženom razdoblju ove novčane iznose od tužitelja naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. ( točka I. i II. A. i B. izreke).
10.1. Osim toga, predmet ovog spora je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.670,41 eura s osnove razlike između početne glavnice po početnom otplatnom planu u odnosu na glavnicu koja je utvrđena Dodatkom osnovnog ugovora po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka II. C izreke).
11. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku 22.1.2008. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 114-50-4657596, solemniziran kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, temeljem kojeg je tuženik, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita iznos od 70.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan plaćanja i da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 5,45 % godišnje te valutna klauzula i da je 8. veljače 2016., na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), između njih sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj Konv-01/2016., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.
12. Sporno je, jesu li navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, ima li tužitelj u ovom postupku osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega više naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 - dalje: ZOO) obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu broj Konv-01/2016., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro te osnovanost tuženikova prigovora zastare. Osim toga, sporna je i tražbina tužitelja koja se odnosi na isplatu razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF u iznosu od 2.670,41 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
13. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja sud je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. te poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. jer je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a što je propisano i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14).
13.1. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove razlike koju je tuženiku isplato na temelju takvih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.
13.2. Osim toga, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje i da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između tuženika i tužitelja 8. veljače 2016. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj Konv-01/2016., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, tužitelj ima pravo na zahtijevanu isplatu jer izvršena konverzija koja je provedena u skladu sa ZID ZPK/15 nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da preplata koja je utvrđena u konverziji nije i ne može biti obeštećenje tužitelju zbog primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se tiču kamate stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke i zbog primjene valutne klauzule u CHF. Preplata utvrđena u konverziji predstavlja samo razliku koja je nastala zatvaranjem svih anuiteta po simuliranom EUR kreditu i onih anuiteta koje je do dana konverzije tužitelj platio, a to su anuiteti koji su obračunati primjenom ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa posljedično tome nema govora da su u dodatku ugovora o kreditu tužitelju priznate preplate zbog primjene ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF koja u trenutku sklapanja dodatka ugovora još nije niti bila pravomoćno utvrđena ništetnom. Pri tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom, a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da navedenih ništetnih ugovornih odredbi nije bilo.
13.3. Sud prvog stupnja, nadalje zaključuje i da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 2.670,41 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka II. C. izreke).
14. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP), a koja se odnose na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i posljedično tome zahtijevanoj isplati (točka I., II. A. i B. izreke) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, a sve pri tome cijeneći činjenicu da je za taj dio zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge.
14.1. Naime, u odnosu na žalbene razloge tuženika, u kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu broj114-50-4657596 od 22.1.2008., solemniziranog kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita, utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora ( ništetnosti navedenih odredbi) ocijenio osnovanim i presudio kao u točki I. izreke pobijane presude.
15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega više naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. ZOO) unatoč tome što je između njega, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita 8. veljače 2016. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj: Konv--01/2016., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro i da mu u, konkretnom slučaju, na pojedinačno dospjele iznose pripada pravo na zahtijevanu zateznu kamatu počev od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO) budući je tuženik i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda nepošten stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada.
15.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku ( kakav je i ovaj aktualan) i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ), sklopljenog između tužitelja, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.
15.2. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile ankes ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj, kao korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.
15.3. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
15.4. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma ( Dodatka) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, obzirom na sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. točke 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke treba voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.
15.5. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.
15.6. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koje u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome, odredbom čl. 41. ZZP propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje žalitelj. Istina, nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopraovnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.
15.6. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak ), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženo u presudi poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021., pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žalitelja na pravna shvaćanja ovog suda drugog stupnja izražena u presudama poslovni broj: Gž-925/2017-2 od 20. ožujka 2020. i Gž- 1241/2018 od 14. svibnja 2020.
15.7. Osim toga, ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz pravog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. prema kojem „Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.“
15. Istina, žalitelj osnovano ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-925/2023-2 od 08. travnja 2025. izrazio pravno shvaćanje koje je suprotno ovom, ali obzirom na neujednačenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom pravnom pitanju, navedeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije obvezujuće za ovaj drugostupanjski sud.
16. Posljedično navedenom, a cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja utemeljeno na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića, koje ni svojom žalbom ne dovodi u dvojbu tuženik, kao žalitelj, da sklapanjem navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu broj: Konv--01/2016., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro nije za posljedicu imalo stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita obzirom da prilikom izvršene konverzije nisu uzeti u obzir svi oni iznosi više plaćeni s osnove ovih ništetnih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli upravo u ukupno presuđenom iznosu od 6.881,49 eura i da posljedično tome sklapanjem navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu broj:
Konv-01/2016. nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
16.1. Posebno, u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje valja istaknuti da ovakvo pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Varaždinu (izraženom npr. u presudama poslovni broj: Gž-115/2021-7 od 12. rujna 2023. i Gž-1145/2020-3 od 23.08.2023.) u kojima je, kao i u konkretnom slučaju, izraženo pravno shvaćanje da potrošačima koji su sa bankama sklopili sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak) ne pripada ovo pravo, budući je takvo pravno shvaćanje izraženo uz nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja – u bitnome, da su potrošačima prilikom sklapanja navedenog sporazuma sve pretplate koji su oni prema bankama učinili temeljem navedenih nepoštenih ugovornih odredbi, vraćene u njihovu imovinu na način da su iskorištene za njihov račun, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.
16.2. Osim toga, u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje ovog suda drugog stupnja valja ukazati i na recentnu odluku Europskog suda u predmetu broj C-19/2020 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žalitelja na u žalbi navedene odluke Suda EU.
17. Dakle, obzirom na prethodno navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, sklopljenim između stranaka u postupku, tuženik od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti i da sklapanjem navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu broj: Konv-01/2016. nije za posljedicu imalo stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita te da prilikom njegova sklapanja nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu obzirom da izvršenom konverzijom nije uzet u obzir ovaj preplaćeni iznos i da je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do konačne isplate dužan platiti tužitelju, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.
18. U odnosu pak na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare valja istaknuti da je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a o valutnoj klauzuli pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2019., to sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok od pet godina ( čl. 225. ZOO) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.
19. Međutim, u dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu iznosa od 2.670,41 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka II. C. izreke), unatoč tome što je između tužitelja i tuženika 8. veljače 2016. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj: Konv-01/2016, utemeljen na odredbama ZID ZPK/15, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro valja istaknuti, a kako je to i prethodno navedeno ( točka 9. obrazloženja), da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.
19.1. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, tužitelj je sklapanjem navedenog Dodatka Ugovora o kreditu prihvatio visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Dodatka nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu, već mu pripada pravo samo na isplatu onih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to samo u visini one razlike koja nije uzeta u obzir prilikom sklapanja navedenog Dodatka, a sve na način kako je to u prethodno obrazloženo. Pri tome valja istaknuti da je ovakvo pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023. ( tako i u drugim odlukama ovog suda kao npr. Gž-29/2022-2 od 5. veljače 2024., Gž-888/2022- 2 od 16. veljače 2023. i dr.).
20. Posljedično tome je u ovom dijelu ( točka II. C. izreke), kao djelomično osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i zahtjev tužitelja, u ovom dijelu, odbiti kao neosnovan.
21. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točke 3. ZPP valjalo je presuditi kao u ove presude.
22. Budući je pobijana presuda, sada, djelomično preinačena na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka.
22.1. Dakle, posljedično navedenom, o troškovima postupka valjalo je odlučiti uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 9.551,90 eura, kao što je to učinio i sud prvog stupnja, pa je sada obzirom na to da je tužitelj sada djelomično uspio u ovom sporu, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i Odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa) valjalo odlučiti i o troškovima postupka te tuženika obvezati da je tužitelju dužan naknaditi troškove postupka u omjeru od 44%. Naime, uspjeh tužitelja u ovom postupku je sada 72 %, a uspjeh tuženika 28 %, pa kada se od postotka tužitelja, kao one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tuženika, kao one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, dolazi se do omjera u kojem je tuženik u konkretnoj pravnoj stvari dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u omjeru od 44, %) i to samo onih koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, pri čemu valja istaknuti da je sada i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva stranaka u postupku podjednak, pa je tuženika u ovom postupku valjalo obvezati da je tužitelju dužan naknaditi troškove postupka koji se odnose na troškove njegova zastupanja u iznosu od 1.237,50 eura, uvećane u cijelosti za troškove financijskog vještačenja provedenog u ovom postupku u iznosu od 427,40 eura te troškova plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupno mu je trebalo priznati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.717,99 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova postupka valjalo, kao neosnovan odbiti.
22.2. Posljedično navedenom na temelju odredbe čl. 380. točke 2. i 3. ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci pod točkom I. i II. ovog rješenja.
23. Obzirom da je uspjeh tuženika u ovom postupku i nakon što je pobijana presuda djelomično preinačena manji od uspjeha tužitelja, sve kako je to i prethodno navedeno ( točka 22.1. obrazloženja), a na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP propisano je da će sud kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit o troškovima cijelog postupka jednom odlukom, to je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na ovaj žalbeni postupak valjalo, kao neosnovan odbiti i riješiti kao u izreci pod točkom III. ovog rješenja.
Pula - Pola, 9. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
