Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1056/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina-Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KJG (ranije: KJ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], **.**.2001., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković iz Buzeta, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-2110/2019-50 od 7. srpnja 2023. te rješenja sadržanog u citiranoj presudi, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-2110/2019-50 od 7. srpnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

II. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P- 2110/2019-50 od 7. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom usvojen je tužbeni zahtjev te je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti 9.137,36 eur i 14.755,47 eur, kao i naknaditi joj trošak postupka od 4.567,05 eur, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi dopuštena je preinaka tužbe.

3. Žalbu protiv prvostupanjske presude i rješenja podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijane odluke, odnosno podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

4. Žalba je osnovana u odnosu na prvostupanjsku presudu, a nije osnovana u odnosu na rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi.

5. Predmet spora zahtjev je za isplatu iznosa preplaćenih temeljem ništetnih odredbi ugovora o namjenskom kreditu broj 3206311550 od 10. ožujka 2006., a koja se ništetnost odnosi na dio ugovora u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF i u dio u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

6. Nije sporno da su stranke sklopile predmetni ugovor u valuti švicarskog franka, a radilo se o kreditu s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,50% godišnje, koja kamatna stopa je tijekom trajanja Ugovora mijenjana u više navrata, a o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužiteljicu. Tužiteljici je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit radi kupnje stana, u kunskoj protuvrijednosti od 113.000,00 CHF, a korisnik kredita se obvezao otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da su odredbe Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, a zaključak o njihovoj ništetnosti je zasnovao na utvrđenjima iz odluka sudova koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredaba ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, između kojih je i tuženik, sklapale s potrošačima u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Radi se o odlukama trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike broj Pž-7129/2013 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev t-249/2014 i Rev-2221/2018.

8. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni Ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanje Ugovora.

9. Tužiteljičino pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi sa stajališta prvostupanjskog suda proizlazi iz odredbe članka 502. c. ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, prvostupanjski sud pravo tužitelja da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, što je u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci Rev-3142/18 i odluku Ustavnog suda broj U-III-2233/19 u kojima je zauzet stav da je kolektivna presuda direktno primjenjiva u pojedinačnom privatnom sudskom postupku i da se u tom postupku ne moraju izvoditi dokazi već je potrebno jedino vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.

10. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio koliko je tužiteljica više platila tuženiku s osnove kamate u odnosu na prvotno ugovorenu, te koliko je više platila s obzirom na promjenu, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan isplate kredita, pa je obvezao tuženika platiti tužiteljici navedene razlike sa zateznim kamatama, uz ocjenu da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove.

11. Prvostupanjski je sud pravilno otklonio i prigovor zastare.

12. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 te da je zastara po individualnom restitucijskom zahtjevu počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/2012.

13. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a drugostupanjska presuda kojom je odlučeno u dijelu ništetnosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke donesena je 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćna 13.06.2014.), dok je drugostupanjska presuda u dijelu kojom je odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima donesena 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćna 14.06.2018.).

14. Budući da je tužiteljica tužbu podnijela preporučenom pošiljkom 12. lipnja 2019., dakle unutar petogodišnjeg roka, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

15. Pravilno je ocijenio neosnovanim i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva navodeći da preinakom tužbe sukladno nalazu vještaka nije istaknut novi odnosno drugi tužbeni zahtjev u odnosu na prvobitno postavljen tužbeni zahtjev, slijedom čega da je izvršena preinaka po pitanju zastare obuhvaćena danom podnošenja same tužbe, a ne danom preinake tužbe.

16. Međutim osnovano tuženik u žalbi ukazuje na okolnost da je tijek početka zatezne kamate na dosuđene iznose, za svaki pojedinačni iznos, počinje teći od drugog dana u mjesecu. Suprotno tome iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tijek zatezne kamate vezan za vrijeme plaćanja svakog pojedinog anuiteta, a što bi po stavu ovog suda bilo ispravno.

17. Također valja istaknuti da iz spisu priležeće dokumentacije (specifikacije uplata) proizlazi da plaćanja anuiteta nisu bila na dan - za svaki anuitet - prvog dana u mjesecu. U tom segmentu se ističe da iz nalaza vještaka nije moguće iščitati činjenicu je li vještak kao polaznu točku izračuna preplata uzeo dospijeće svakog anuiteta 1. dana u mjesecu ili je za svaki anuitet preplatu po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obračunao vezano uz dan plaćanja anuiteta, a što bi bilo ispravno obzirom na gotovo svakodnevne fluktuacije pogotovo valute CHF.

18. Budući da ove okolnosti utječu i na visinu tražbine pobijanu presudu nije moguće ispitati pa je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

19. Budući da je ukinuta presuda valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. ZPP-a).

20. U odnosu na pobijano rješenje valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano dopustio preinaku tužbe, do koje je došlo uslijed provedenog vještačenja, pri čemu tužiteljica nije tražila isplatu povišenog iznosa po nekoj drugoj osnovi, osim one koja je navedena u tužbi.

21. Pri tome prvostupanjski se sud pravilno pozvao i na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV – 162/2021, od 26. studenog 2021. godine koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem''.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

23. U nastavku postupka prvostupanjski će sud, a sukladno navodima iznesenim u ovom rješenju te dokaznim prijedlozima stranaka utvrditi tijek zatezne kamate te okolnost je li dan plaćanja anuiteta bio i dan izračuna preplate po svakom anuitetu te će potom donijeti novu odluku i odlučiti o troškovima cijelog postupka, uključujući i troškove ovog žalbenog postupka.

24. Odluka iz točke II. ovog rješenja temelji se na čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 9. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec