iz raznih
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-35/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, protiv tuženika Šole d.o.o., Požega, Kneza Mislava 20, OIB: 88598693303, zastupan po punomoćniku Željku Damjancu, odvjetniku iz Požege, radi ponavljanja postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl.br. Pr-1001/2021-28 od 24. listopada 2025., 9. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl.br. Pr-1001/2021-28 od 24. listopada 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga iz odredbe čl. 353.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP.).
3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe,
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja je neosnovana.
6. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da ne postoje razlozi za ponavljanje pravomoćno završenog postupka presudom prvostupanjskog suda posl.br. Pr-1001/2021-17 od 5. siječnja 2022. kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 21. travnja 2021. zbog krivljenog ponašanja tužitelja kao radnika, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž R 93/2022.2 od 7. ožujka 2022. propisani odredbom čl. 421.st.1.t.5.,9. i 10. ZPP-a na kojim tužitelj temelji svoj prijedlog pa kao neosnovan odbija prijedlog tužitelja za ponavljanje pravomoćno završenog postupka te odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
7. Obrazlaže prvostupanjski sud da činjenica da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici posl. broj K-18/2023 od 22. veljače 2024., oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom iz čl. 233. st. 1. KZ/11, nije nova činjenica u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP -a na temelju koje bi za tužitelja mogla biti donesena povoljnija odluka da je navedena presuda upotrijebljena u prijašnjem postupku. Ovo iz razloga jer da Odluka o otkazu ugovora o radu od 21. travnja 2021. tužitelju nije dan zbog počinjenja navedenog kaznenog djela već zbog teške povrede radne obveze, odnosno skrivljenog ponašanja radnika u smislu odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o radu. Stoga činjenica što u radnjama tužitelja nisu ostvarena i obilježja kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ /1 1 nije od relevantnog značaja. Sve da je navedena presuda Općinskog suda u Virovitici, posl. broj K-18/2023 od 22. veljače 2024., kojom je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ / 11, upotrijebljena u prijašnjem postupku, za tužitelja da ne bi bila donesena povoljnija odluka jer da građanskopravna odgovornost u pravilu šira o kaznenopravne odgovornosti, te postoji i kada nema kaznene odgovornosti nema budući da je u ranijem postupku odgovornost tužitelja kao radnika za radnje zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu utvrđena na temelju dokaza provedenih u postupku.
8. Nadalje zaključuje prvostupanjski sud da nije ostvaren ni razlog za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 431.st.1. t.9. ZPP-a jer da u pravomoćno završenom postupku Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-18/2023 u kojem je tužitelj oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog dijela pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11 nije riješeno prethodno pitanje iz ranijeg postupka niti je činjenica počinjenja kaznenog dijela predstavljala prethodno pitanje u prijašnjem postupku. Obrazlaže prvostupanjski sud da se o tome jeli ili ne tužitelj počinio navedeno kazneno djelo u prijašnjem postupku uopće nije raspravljalo niti se je to pitanje pojavilo kao prethodno pitanje pa kako odluka suda donesena u prijašnjem postupku nije ovisila o tome da li je tužitelj počinio navedeno kazneno djelo utvrđuje da u konkretnom slučaju nije ostvarena ni zakonska pretpostavlja za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 9. ZPP-a.
9. Isto tako utvrđuje prvostupanjski sud da sama činjenica da je da je vještak Boris Beljunjak u vještačkom nalazu u predmetu Općinskog suda u Virovitici posl.broj K-18/2023 ukazao na nelogičnost Zapisnika tuženika iz travnja 2020. o izvanrednom popisu robe te izrazio sumnju da je inventura robe stvarno provedena, ne predstavlja razlog za ponavljanje postupka u smislu odredbi čl. 421. st. 1. toč. 5. i 9. ZPP -a. Ovo iz razloga jer da se prema odredbi ččl. 421. st. 1. toč. 5. ZPP -a propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, a da je isprava na kojoj se temelji odluka suda krivotvorena, ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj da je moguće dokazati samo u sudskom postupku u kojem bi ta činjenica pravomoćnom sudskom odlukom bila na pa s obzirom da tužitelj nije priložio pravomoćnu sudsku odluku kojom bi bilo utvrđeno da je navedeni Zapisnik tuženika iz travnja 2020. o izvanrednom popisu robe krivotvoren, ili da je u Zapisniku ovjeren neistinit sadržaj zaključuje da u konkretnom slučaju nije ostvarena ni zakonska pretpostavlja za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 5. ZPP-a.
10. U postupku donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).
11. U pobijanoj rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti ne proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza pa rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj.
12. Protivno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud nije dopustio ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan, za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne ovaj sud.
13. Predlagatelj- tužitelj svoj prijedlog za ponavljanje postupka temelji na činjenici da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici posl.broj K- 18/2023 oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog dijela pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11 te na okolnostima iz tog protiv njega vođenog kaznenog postupka..
14. Prema odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a parnični sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu u kaznenom predmetu dok u preostalom dijelu ne postoji vezanost istom. Naime, građanskopravna odgovornost kako to pravilno zaključuje prvostupanjskai sud je šira od kaznene odgovornosti.
15. Stoga, u procesnoj situaciji kad se pravomoćna presuda donesena u ranijem postupku temelji prije svega na iskazima tužitelja te saslušanih svjedoka, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud to sama činjenica da je tužitelj kaznenom presudom oslobođen odgovornosti za počinjenje kaznenog djela pronevjere iz čl. 233.st.1. KZ/11, u situaciji kao što je konkretna kada se u prijašnjem postupku nije niti utvrđivalo niti raspravljalo o tome je li radnje tužitelja zbog kojih mu je dan otkaz ugovor ugovora o radu uopće imaju obilježja tog kaznenog dijela ili ne pravilno je prvostupanjski sud utvrdio te zaključio da sama činjenica donošenja navedene kaznene odluke ne predstavlja razlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka iz odredbe čl. 421.st.1. t. 9. i 10. ZPP-a pa je pravilno utvrdio da činjenica donošenja oslobađajuće kaznene presude spram tužitelja u okolnostima konkretnog slučaja nije od značaja.
16. Nepostojanje kaznene odgovornosti ne isključuje postojanje građanskopravne odgovornosti pri čemu žalbene navode tužitelja kojima elaborira o sadržaju iskaza IR danom u kaznenom postupku te vjerodostojnosti dokumentacije vezano uz izvršeni popis robe kod tuženika od 15. travnja 2020. te inventuru od 24. travnja 2020. a sve s obzirom na sadržaj nalaza vještaka izrađeno u kaznenom postupku posl.br. K-18/23, kao i o sadržaju sastavljenih otpremnica, ne predstavljaju okolnosti kojima se dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nepostojanju razloga za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, uključujući i razlog propisan odredbom čl. 421. st.t.5. ZPP -a u situaciji kao što je konkretna kada izostaje postojanje pravomoćne odluke kojom bi bila dokazano da su naprijed navedene isprave krivotvorene ili da je u njima ovjeren neistinit sadržaj.
17. Kako je tužitelj sve okolnosti zbog kojih je smatrao da su po tuženiku kao poslodavcu poduzete radnje pa tako i provedene inventure kao i sastavljene isprave eventualno nepravilne imao mogućnosti isticati i u ranije provedenom postupku to u situaciji kao što je konkretna kada se donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje neopuštenosti Odluke tuženika o otkazivanju mu ugovora o radu temelji na ocjeni dokaza provedenih u postupku u kojem je pored niza svjedoka saslušan i IR te je dana ocjena isprava na kojima su se temeljili razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, to pravilno utvrđuje te zaključuje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka iz odredbe čl. 421.st.1.t.5., 9. i 10 ZPP-a.
18. Slijedom iznijetog kako je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno utvrdio da ne postoje razlozi za ponavljanje pravomoćno završenog postupka žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo je odbiti i pobijano rješenje kao pravilno i zakonito potvrditi temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci, 9. ožujka 2026.
Sutkinja
Kristina Vukelić Aničić
