Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1456/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika stambene zgrade u [adresa], i to: ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; HORTINA d.o.o. za vanjsku i unutarnju trgovinu, OIB: 28113075187, Kuzminečka 55, Zagreb; VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ČFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; SFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ČFNN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; EFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; VFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Savska cesta 1, Zagreb, OIB: 0374427252, koji je zastupan po OD Hanžeković i partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženika HFN iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika iza pok. IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv- 14/2022 od 26. listopada 2022., ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-14/2022 od 28. studenog 2022., 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-14/2022 od 26. listopada 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-14/2022 od 28. studenog 2022.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, koja je ispravljena rješenjem toga suda od 28. studenog 2022., u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-61415/16, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljima na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve isplati iznos od 2.729,92 kuna / 362,32 eur[1] s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, navedenog u izreci presude, pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima trošak ovršnog postupka u iznosu od 762,50 kuna/101,20 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Točkom 2. izreke naloženo je tužiteljima da naknade tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.912,50 kuna/386,56 eur, u roku od 8 dana.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja ŽFN i AF.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predlažu da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike pričuve u visini od 2.729,92 kuna / 362,32 eur sa zateznim kamatama za poslovni prostor u suvlasništvu prednika tuženika, površine 122,27 m2, koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], za razdoblje koje prema izvatku iz poslovnih knjiga obuhvaća period od lipnja 2012. do prosinca 2012., zatim mjesece siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2013., rujan 2013., zatim period od lipnja 2014. do prosinca 2014., te period od siječnja 2015. do prosinca 2015.

6. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je prednica tuženika, IF, suvlasnica poslovnog prostora u zgradi u [adresa], te da plaća pričuvu za predmetni prostor u iznosu od 188,30 kuna. Utvrđeno je da su suvlasnici predmetne zgrade odredbom članka 10. Međuvlasničkog ugovora od 14. prosinca 1997. ugovorili da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, da se udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi, korigiran korekcijskim koeficijentima iz odredbe članka 14. tog Ugovora, koji za stambene prostore iznosi 1,00, a za poslovne prostore 1,25. Utvrđeno je da je većina suvlasnika predmetne zgrade zaključila Aneks Međuvlasničkog ugovora 14. svibnja 2010., kojim je izmijenjena odredba članka 14. Međuvlasničkog ugovora, te određeno da će se obračun troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi obavljati uz uvećane korekcijske koeficijente, pa je tako za stambene prostore određen koeficijent od 1,00, za poslovne prostore koji se nalaze u prizemlju zgrade prema ulici koeficijent od 1,50, a za poslovne prostore u podrumu zgrade koeficijent od 1,00. Prednica tuženika tijekom postupka nije sporila obvezu plaćanja pričuve za predmetni poslovni prostor, već njezinu visinu, smatrajući da je zaključenjem Aneksa Međuvlasničkog ugovora, kojeg prednica tuženika nije potpisala, došlo do neosnovanog povećanja visine pričuve za njezin poslovni prostor sa prijašnjeg iznosa od 188,30 kuna mjesečno na iznos od 282,44 kune mjesečno, i to uslijed primjene uvećanog korekcijskog koeficijenta koji za njezin poslovni prostor (u prizemlju zgrade) iznosi 1,50. Također, iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno je da se radi o zgradi na kojoj je upisano "etažno vlasništvo s neodređenim omjerima", odnosno da vrijednost posebnih dijelova u zgradi još nije utvrđena.

7. Dalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetna nekretnina kod upisa u zemljišne knjige bila upisana kao vlasništvo fizičke osobe, da je 60-ih godina prošloga stoljeća uknjižena kao društveno vlasništvo temeljem financijskog rješenja Sekretarijata za financije Donji grad Zagreb i pravomoćnog rješenja komisije za nacionalizaciju Donji grad u Zagrebu, a da su iz nacionalizacije izuzeti posebni dijelovi zgrade i to dva četverosobna i dva dvosobna stana koji su ostali upisani na vlasnike fizičke osobe, a da su poslovni prostori pa tako i predmetni poslovni prostor kao posebni dijelovi nekretnine upisani 2002. godine (u postupku povrata) temeljem pravomoćnog djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 17. prosinca 1999.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da u predmetnoj zgradi u kojoj se nalazi poslovni prostor prednice tuženika nije utvrđena vrijednost posebnih dijelova u smislu odredbe članka 66. stavka 1., a u svezi sa člankom 72. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZV), pa se radi o zgradi u kojoj međusobni odnosi suvlasnika još nisu uređeni su skladu s odredbama glave 4. trećeg dijela ZV-a, pa je stoga u konkretnom slučaju mjerodavan pravni režim sadržan u prijelaznim i završnim odredbama ZV-a, odnosno odredbe članka 374. do 387. ZV-a.

9. Primjenom odredbe članka 374. stavka 1. ZV-a, te odredbe članka 381. ZV- a, prvostupanjski sud zaključuje da u situaciji kada se radi o zgradi u kojoj vrijednost posebnih dijelova nekretnine još nije utvrđena nema mjesta utvrđivanju obveze vlasnika poslovnih prostora da plaćaju zajedničku pričuvu uz veći korekcijski faktor u odnosu vlasnike stambenih prostora, jer je to u suprotnosti s odredbom članka 381. ZV-a kojom je propisano da će se u prijelaznom razdoblju dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odrediti na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili druge samostalne prostorije koja je u njegovom vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

10. U tom pogledu prvostupanjski sud nalazi da je odredba Međuvlasničkog ugovora u dijelu u kojem je određena primjena višeg koeficijenta za izračun zajedničke pričuve za poslovne prostore u zgradi ništetna, ali se Međuvlasnički ugovor u smislu odredbe članka 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) primjenjuje u preostalom dijelu, pa se u odnosu na izračun udjela svakog pojedinog suvlasnika u plaćanju zajedničke pričuve primjenjuje odredba članka 10. ugovora u dijelu u kojim je skladno zakonskim odredbama ugovoreno da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje se na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijela u zgradi.

11. Prema tome, utvrđujući da je prednica tuženika u smislu članka 381. ZV-a u utuženom razdoblju bila u obvezi plaćati zajedničku pričuvu za poslovni prostor uz primjenu istog korekcijskog koeficijenta kao i vlasnici stambenih prostora (koeficijent 1,0), prvostupanjski sud utvrđuje da zahtjev tužitelja za isplatu razlike pričuve u iznosu od 2.729,92 kuna / 362,32 eur nije osnovan, već da je prednica tuženika svojim uplatama kroz utuženo razdoblje platila, pa čak i preplatila, sav dug s osnove zajedničke pričuve za njezin poslovni prostor.

12. Također, prema stajalištu prvostupanjskog suda, u situaciji kada su prema sadašnjem zemljišnoknjižnom stanju poslovni prostori i drugi posebni dijelovi upisani kao posebni dijelovi s neodređenim suvlasničkim omjerom, za ovaj spor koji predstavlja spor u svezi neplaćene razlike pričuve irelevantno je da li je vlasništvo posebnih dijelova stečeno na temelju prijašnjih propisa jer i u slučaju da su poslovni prostori bili upisani kao posebni dijelovi za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu dijelovima zgrada ("Narodne novine" broj 52/73.), odnosno da je (etažno) vlasništvo posebnih dijelova stečeno na temelju prijašnjih propisa, to ne utječe na odluku u konkretnom slučaju. Naime, ZV izričito propisuje na koji način se u situaciji kada nisu utvrđene vrijednosti posebnih dijelova, a što je slučaj u predmetnoj pravnoj stvari, utvrđuje udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja, te se vlasnike poslovnih prostora ne može obvezivati na plaćanje zajedničke pričuve uz veći korekcijski koeficijent u odnosu na vlasnike stambenih prostora.

13. Budući da je uvidom u evidenciju MUP-a utvrđeno da je tužiteljica ČFN umrla **.**.2014., a tužitelj AF **.**.2012., dakle prije pokretanja predmetnog postupka, sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 83. stavka 5. ZPP-a u vezi s odredbom članka 82. ZPP-a, u odnosu na navedene tužitelje rješenjem odbacuje tužbu.

14. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa).

15. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

16. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelji ukazuju u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju isprava i stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Dakle, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o zgradi u kojoj vrijednost posebnih dijelova nekretnine još nije utvrđena, proturječan sadržaju zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu.

17. Na utvrđeno činjenično stanje, koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Naime, s obzirom da se u situaciji kada je riječ o zgradi u kojoj vrijednost posebnih dijelova nekretnine još nije utvrđena, međusobni odnosi suvlasnika uređuju prema odredbama glave 3. prijelaznih i završnih odredbi ZV-a, sve dok suvlasnici svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela ZV-a, to je u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini mjerodavan pravni režim sadržan u odredbama članka 374.-387. ZV-a (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U- III/68/2006 od 18. lipnja 2008.).

19. Kako je odredbom članka 381. ZV-a propisano da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koje su u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini, u situaciji u kojoj vrijednost posebnih dijelova još nije utvrđena suvlasnici ne mogu ugovarati različiti koeficijent za stambeni i poslovni prostor, što bi izravno utjecalo na visinu pričuve. Upravo iz tog razloga u konkretnom slučaju odredba Međuvlasničkog ugovora u dijelu u kojem je određena primjena višeg koeficijenta za izračun zajedničke pričuve za poslovne prostore u zgradi ne može biti osnova za obračun visine pričuve za poslovni prostor u vlasništvu prednice tuženika, budući da je ugovaranje takvog korekcijskog koeficijenta za poslovni prostor protivan odredbi članka 381. ZV-a, pa se tuženikova obveza plaćanja pričuve i za poslovni prostor obračunava primjenom koeficijenta 1,00 kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

20. Također, odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke pobijane presude temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 155.

ZPP-a, te relevantnih odredbi Tarife.

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

22. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, slijedom čega je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

23. Prvostupanjsko rješenje kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak