Poslovni broj 33 Gž-2605/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-2605/2023-2

 

 

                                         

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. b. d.d., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. Ž. iz Odvjetničkog društva Ž. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1035/2019-31 od 16. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1035/2019-31 od 16. ožujka 2023. u pobijanoj točki I. i II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku O. b. d.d., S., OIB: … platiti tužitelju B. G. iz Z., OIB: … iznos 8.862,801 eur / 66.776,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% do 31. srpnja 2008., od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od:

- 0,081 eur / 0,61 kn od dana 1. kolovoza 2005. do isplate

- 10,131 eur / 76,33 kn od dana 1. rujna 2005. do isplate

- 10,101 eur / 76,07 kn od dana 1. listopada 2005. do isplate

- 9,201 eur / 69,28 kn od dana 1. studenoga 2005. do isplate

- 9,331 eur / 70,26 kn od dana 1. prosinca 2005. do isplate

- 6,681 eur / 50,30 kn od dana 1. siječnja 2006. do isplate

- 5,481 eur / 41,29 kn od dana 1. veljače 2006. do isplate

- 0,441 eur / 3,33 kn od dana 1. ožujka 2006. do isplate

- 19,891 eur / 149,85 kn od dana 1. studenoga 2008. do isplate

- 22,761 eur / 171,51 kn od dana 1. siječnja 2009. do isplate

- 26,691 eur / 201,13 kn od dana 1. veljače 2009. do isplate

- 28,681 eur / 216,06 kn od dana 1. ožujka 2009. do isplate

- 23,971 eur / 180,61 kn od dana 1. travnja 2009. do isplate

- 23,291 eur / 175,47 kn od dana 1. svibnja 2009. do isplate

- 15,911 eur / 119,88 kn od dana 1. lipnja 2009. do isplate

- 9,611 eur / 72,44 kn od dana 1. srpnja 2009. do isplate

- 11,951 eur / 90,07 kn od dana 1. kolovoza 2009. do isplate

- 16,881 eur / 127,19 kn od dana 1. rujna 2009. do isplate

- 14,071 eur / 106,02 kn od dana 1. listopada 2009. do isplate

- 11,341 eur / 85,41 kn od dana 1. studenoga 2009. do isplate

- 17,621 eur / 132,75 kn od dana 1. prosinca 2009. do isplate

- 23,571 eur / 177,59 kn od dana 1. siječnja 2010. do isplate

- 29,841 eur / 224,80 kn od dana 1. veljače 2010. do isplate

- 28,191 eur / 212,41 kn od dana 1. ožujka 2010. do isplate

- 38,741 eur / 291,90 kn od dana 1. travnja 2010. do isplate

- 36,021 eur / 271,42 kn od dana 1. svibnja 2010. do isplate

- 41,331 eur / 311,40 kn od dana 1. lipnja 2010. do isplate

- 71,211 eur / 536,52 kn od dana 1. srpnja 2010. do isplate

- 64,411 eur / 485,29 kn od dana 1. kolovoza 2010. do isplate

- 89,921 eur / 677,50 kn od dana 1. rujna 2010. do isplate

- 76,461 eur / 576,11 kn od dana 1. listopada 2010. do isplate

- 66,341 eur / 499,86 kn od dana 1. studenoga 2010. do isplate

- 97,121 eur / 731,76 kn od dana 1. prosinca 2010. do isplate

- 116,151 eur / 875,12 kn od dana 1. siječnja 2011. do isplate

- 101,821 eur / 767,16 kn od dana 1. veljače 2011. do isplate

- 102,741 eur / 774,10 kn od dana 1. ožujka 2011. do isplate

- 92,961 eur / 700,41 kn od dana 1. travnja 2011. do isplate

- 95,971 eur / 723,10 kn od dana 1. svibnja 2011. do isplate

- 129,121 eur / 972,88 kn od dana 1. lipnja 2011. do isplate

- 133,781 eur / 1.007,98 kn od dana 1. srpnja 2011. do isplate

- 170,481 eur / 1.284,45 kn od dana 1. kolovoza 2011. do isplate

- 157,151 eur / 1.184,08 kn od dana 1. rujna 2011. do isplate

- 136,401 eur / 1.027,70 kn od dana 1. listopada 2011. do isplate

- 135,861 eur / 1.023,62 kn od dana 1. studenoga 2011. do isplate

- 133,591 eur / 1.006,52 kn od dana 1. prosinca 2011. do isplate

- 141,121 eur / 1.063,30 kn od dana 1. siječnja 2012. do isplate

- 149,421 eur / 1.125,81 kn od dana 1. veljače 2012. do isplate

- 149,671 eur / 1.127,69 kn od dana 1. ožujka 2012. do isplate

- 144,451 eur / 1.088,39 kn od dana 1. travnja 2012. do isplate

- 146,571 eur / 1.104,35 kn od dana 1. svibnja 2012. do isplate

- 149,681 eur / 1.127,79 kn od dana 1. lipnja 2012. do isplate

- 146,331 eur / 1.102,52 kn od dana 1. srpnja 2012. do isplate

- 146,621 eur / 1.104,69 kn od dana 1. kolovoza 2012. do isplate

- 143,521 eur / 1.081,38 kn od dana 1. rujna 2012. do isplate

- 137,801 eur / 1.038,25 kn od dana 1. listopada 2012. do isplate

- 144,781 eur / 1.090,83 kn od dana 1. studenoga 2012. do isplate

- 147,311 eur / 1.109,93 kn od dana 1. prosinca 2012. do isplate

- 146,301 eur / 1.102,30 kn od dana 1. siječnja 2013. do isplate

- 136,111 eur / 1.025,52 kn od dana 1. veljače 2013. do isplate

- 143,171 eur / 1.078,74 kn od dana 1. ožujka 2013. do isplate

- 144,791 eur / 1.090,92 kn od dana 1. travnja 2013. do isplate

- 141,621 eur / 1.067,01 kn od dana 1. svibnja 2013. do isplate

- 132,221 eur / 996,24 kn od dana 1. lipnja 2013. do isplate

- 126,391 eur / 952,28 kn od dana 1. srpnja 2013. do isplate

- 131,561 eur / 991,24 kn od dana 1. kolovoza 2013. do isplate

- 135,121 eur / 1.018,08 kn od dana 1. rujna 2013. do isplate

- 144,221 eur / 1.086,61 kn od dana 1. listopada 2013. do isplate

- 139,211 eur / 1.048,88 kn od dana 1. studenoga 2013. do isplate

- 141,451 eur / 1.065,76 kn od dana 1. prosinca 2013. do isplate

- 143,281 eur / 1.079,58 kn od dana 1. siječnja 2014. do isplate

- 143,201 eur / 1.078,97 kn od dana 1. veljače 2014. do isplate

- 146,781 eur / 1.105,91 kn od dana 1. ožujka 2014. do isplate

- 144,941 eur / 1.092,08 kn od dana 1. travnja 2014. do isplate

- 141,381 eur / 1.065,19 kn od dana 1. svibnja 2014. do isplate

- 139,761 eur / 1.053,04 kn od dana 1. lipnja 2014. do isplate

- 140,471 eur / 1.058,37 kn od dana 1. srpnja 2014. do isplate

- 144,961 eur / 1.092,22 kn od dana 1. kolovoza 2014. do isplate

- 149,551 eur / 1.126,79 kn od dana 1. rujna 2014. do isplate

- 149,141 eur / 1.123,72 kn od dana 1. listopada 2014. do isplate

- 151,451 eur / 1.141,08 kn od dana 1. studenoga 2014. do isplate

- 154,761 eur / 1.166,03 kn od dana 1. prosinca 2014. do isplate

- 153,411 eur / 1.155,87 kn od dana 1. siječnja 2015. do isplate

- 155,281 eur / 1.169,99 kn od dana 2. veljače 2015. do isplate

- 155,281 eur / 1.169,99 kn od dana 1. ožujka 2015. do isplate

- 155,281 eur / 1.169,99 kn od dana 1. travnja 2015. do isplate

- 155,281 eur / 1.169,99 kn od dana 1. svibnja 2015. do isplate

- 155,281 eur / 1.169,99 kn od dana 1. lipnja 2015. do isplate

- 155,281 eur / 1.169,99 kn od dana 1. srpnja 2015. do isplate

- 155,281 eur / 1.169,94 kn od dana 1. kolovoza 2015. do isplate,

a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku O. b. d.d., S., OIB: … naknaditi tužitelju B. G. iz Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 2.350,511 eur / 17.709,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 942,681 eur / 7.102,60 kn kao neosnovan.“

 

2. Protiv točke I i II. navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se uzmu u obzir negativne razlike, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.

 

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se tuženik poziva. Presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.

 

6. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.

 

7. Između stranaka nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 12. srpnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj …, a na temelju kojeg ugovora mu je tuženik isplatio iznos od 62.500,00 CHF s time da je ugovorena valutna klauzula u CHF.

 

8. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika kao jednog od tuženika, a po tužbi Potrošača – udruga, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

 

9. U presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije svih tuženika, pa između ostalih i ovdje tuženika, kao neosnovane, te presudi istog suda posl. br. Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019. zauzeto je stajalište o ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u slučajevima kao što je konkretni.

 

Zato je pravilan zaključak, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništave u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).

 

10. Pri tom je utvrđeno, da u kontekstu spornog ugovora tužitelj ima status potrošača te predmetni ugovor ima status potrošačkog ugovora, što se žalbom ne osporava. U odnosu na učinak odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je pravilno zaključio da odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje: ZZP), odnosno odredbe čl. 126. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22) i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a (odredba čl. 130. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača).

 

11. U pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

 

12. U konkretnom slučaju se radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača.

Tuženik nije dokazao, da bi u konkretnom slučaju, eventualno na valjan način tužitelju kao potrošaču pri sklapanju ugovora ponudio valjano objašnjenje posljedica i dosega ugovornih odredbi po njega kao potrošača kao i da bi se o takvoj ugovornoj odredbi pojedinačnog pregovaralo. Naime, sasvim suprotno proizlazi iz tužiteljevog iskaza (list 121.), koji sud u cijelosti prihvaća, a kojega tuženik ničim nije doveo pitanje niti je predložio kakve druge dokaze na navedenu okolnost.

 

Budući da je odredbom iz čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe čl. 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetnog dijela odredbi.

 

13. U pogledu temelja za obračun tražbine, prvostupanjski sud je prihvatio pravni stav tužitelja da je potrebno uzeti u obzir prilikom obračuna visine tražbine tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, budući da je smisao obračuna  da se utvrdi je li došlo do preplate sukladno istaknutim parametrima, pa je stoga sud uzeo u obzir obračun iz nalaza i mišljenja vještaka koji je kao temelj za izračun upravo uzeo u obzir preplaćene iznose kad je tečaj rastao, a ne i kad je tečaj padao. Naime, sud obrazlaže da, ako tuženik smatra da ima po toj osnovi (za razdoblje kada je tečaj padao ispod one razine koja je važila u vrijeme ugovaranja kredita) pravo na isplatu od strane tužitelja, onda je istome na raspolaganju podnošenje tužbe (ili protutužbe u ovoj pravnoj svari) za isplatu, isticanjem procesnopravnog prigovora radi prebijanja te bi se u tom slučaju međusobne tražbine eventualno i susrele i tek bi tada to bilo od utjecaja na tražbinu tužitelja. Pri tome tuženik niti ne ističe da je tražbina ili dio tražbine prestao prijebojem u tom smislu (materijalnopravni prigovor u smislu odredbe članka 195. ZOO-a).

 

14. Sukladno navedenom, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po trgovačkom društvu E. d.o.o. te je iz tog dokaza utvrđeno da po navedenoj osnovi razlika obveza u spornom razdoblju (od početka plaćanja do konačne otplate kredita), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenu kod otplate i tečaju za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 8.862,80 eur/66.776,78 kn.

 

15. Tuženik u žalbi, iako istu podnosi protiv točke I. i II. u cijelosti, ne osporava ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u cijelosti, već ističe da je tužitelju trebalo dosuditi iznos preplate umanjena za utvrđene negativne razlike, nastale uslijed pada tečaja CHF tijekom otplate kredita ispod početnih parametara koji su primijenjeni na dan isplate kredita. Pri tom ističe da je prema nalazu i mišljenju vještaka s ispravnim izračunom, tj. imajući na umu i negativne razlike, tužitelj preplatio iznos od 8.461,78 eur/63.755,31 kn, a ne dosuđenih 8.862,80 eur/66.776,78 kn.

 

16. Tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjenjive kamatne stope te promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu, na temelju provedenog financijskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga nalazom i mišljenjem stručne i objektivne osobe izrađenog po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužitelj bio u obvezi platiti bez ništetnih odredbi. Pri tome valja reći, a s obzirom da tuženik na zadatak koji je sud dao vještaku nije prigovorio a da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa danim zadatkom te s obzirom na činjenicu da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta, prigovori tuženika kojim osporava odluku u dijelu, u kojem sud nije odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je utvrđeno postojanje negativne razlike, nije osnovan.

 

17. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. Kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. – 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće (pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja), to prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva osnovano nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.

 

18. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

 

19. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelj je, suprotno navodima žalbe, u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom pa mu je sud osnovano dosudio troškove u cijelosti, pri čemu je obrazložio koje je troškove smatrao potrebnim radi vođenja parnice, a u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbio kao neosnovan.

 

20. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

             

U Zagrebu, 9. siječnja 2024.

                                                                                                 

                                                                                                 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Milena Frankić, v.r.