Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-903/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženice EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Povrv-25/2025-13 od 27. siječnja 2026. godine, dana 6. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Povrv-25/2025-13 od 27. siječnja 2026. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno je rješenje o sudskoj pristojbi.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine prvostupanjsko rješenje od dana 27. siječnja 2026. godine te da oslobodi tužitelja od plaćanja pristojbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješenjem Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Povrv-25/2025-10 od 9. siječnja 2026. (stranica 59-61 spisa) naloženo je tužitelju plaćanje sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura.

5. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio prigovor (stranica 64-65 spisa), ističući da je oslobođen obveze plaćanja sudske pristojbe na temelju čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018 i 51/2023 - dalje: ZSP), jer obavlja javne ovlasti, a predmetni postupak proizlazi iz obavljanja tih ovlasti.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prigovor kao neosnovan, uz obrazloženje da naplata mjesečne RTV pristojbe ne predstavlja obavljanje javnih ovlasti. Sud je naveo da su javne usluge tužitelja taksativno određene čl. 3. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23., 18/24. - dalje: Zakon o HRT), pri čemu naplata pristojbe nije propisana kao javna usluga. Nadalje, istaknuto je da tužitelj ima status javne ustanove, odnosno pravne osobe koja obavlja javnu službu, ali ne i pravne osobe s javnim ovlastima u smislu čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP.

7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora jest naplata mjesečne pristojbe koju tuženik nije dobrovoljno podmirio tužitelju.

9. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o HRT propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba sa statusom javne ustanove, čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom.

10. Javne usluge koje obavlja Hrvatska radiotelevizija taksativno su propisane čl. 3. st. 1. Zakona o HRT-u i obuhvaćaju proizvodnju radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbenu proizvodnju, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Slijedom navedenog, tužitelj nije osoba koja obavlja javne ovlasti, već osoba koja obavlja javne usluge.

11. No sukladno citiranim zakonskim odredbama, naplata mjesečne pristojbe nije normirana ni kao javna usluga već predstavlja zakonom propisani model financiranja tih usluga.

12. Odredbom čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP propisano je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti, ali isključivo u postupcima koji proizlaze iz izvršavanja tih ovlasti.

13. Budući da, kako je prethodno obrazloženo, postupak radi naplate mjesečne pristojbe ne proizlazi iz izvršavanja javne ovlasti, već predstavlja ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u svrhu financiranja djelatnosti tužitelja, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi.

14. Nadalje, neosnovan je i navod tužitelja da se ne radi o odnosu obveznopravne naravi, budući da korisnik usluge samom činjenicom posjedovanja prijamnika, na koji se veže zakonska obveza plaćanja pristojbe, stupa u pravni odnos s tužiteljem. Time se između stranaka uspostavlja obveznopravni odnos u kojem tužitelj nastupa kao vjerovnik novčane tražbine, a obveznik pristojbe kao dužnik, neovisno o tome što je temelj tog odnosa propisan zakonom, a ne sklapanjem ugovora.

15. Prema tome, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prigovor tužitelja te je slijedom navedenog, sukladno čl. 380. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović