REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
10360 Sesvete - Industrijska cesta 15
Poslovni broj: Ovr-229/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Josip Planincu kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Šimi Saviću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 191c, protiv ovršenika CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, bez održavanja ročišta, 6. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčane tražbine u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju isprave – presude Općinskog suda u Sesvetama od 7. lipnja 2024., posl. broj P-14/2021-67, kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog ovršenika od 30. lipnja 2025. za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama od 7. lipnja 2024., posl. broj P-14/2021- 67, naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju podmiri novčanu tražbinu.
2. Ovrhovoditelj je radi namirenja svoje tražbine sukladno čl. 209. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu.
3. Ovršenik je 30. lipnja 2025. podnio prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim te da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.
4. Ovršenik u bitnome navodi da je ovrha provedena gotovo u cijelosti na njegovim novčanim sredstvima, iako se obveza dijeli na petero dužnika.
5. Ovršenik radi toga predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom proglasiti nedopuštenim.
6. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na odgovor. Podneskom od 4. ožujka 2026. ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika.
7. Prema čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskog agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
8. Stavkom 2. iste odredbe dalje je propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
9. Postupanjem po čl. 53. OZ-a (žalba nakon proteka roka) podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. -11. OZ-a, a rješenje o žalbi ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice.
10. U konkretnom slučaju ovršenik je žalbu podnio iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a
- ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije trebao cijelu tražbinu ovršiti od njega), no odluka o žalbi ne ovisi o spornim činjenicama.
11. Ovršenik smatra da se naplata tražbine trebala podijeliti na svih pet dužnika, no pregledom isprave na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu (pravomoćna i ovršna presuda ovog suda od 7. lipnja 2024., posl. broj P-14/2021-67) sud je utvrdio da se njome u točki V. izreke nalaže 1. – 5. tuženima da tužitelju solidarno nadoknade parnične troškove u iznosu od 1.064,14 eura.
12. Odredbom čl. 43. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Prema čl. 52. st. 1. ZOO-a, dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.
13. Isto znači da svaki od dužnika odgovora vjerovniku za cijeli dug, no dužnik koji ispuni obvezu ima pravo zahtijevati od preostalih sudužnika da mu naknade dio podmirenog duga koji bi se razmjerno odnosio na njih.
14. U pogledu duga koji je predmet ovog postupa ovršenik je stoga ovlašten da od ostalih solidarnih sudužnika potražuje naknadu ispunjenog u dijelu koji prelazi njegov razmjerni dio duga (tj. da mu sudužnici naknade plaćeni iznos u dijelu u kojem isti prelazi 1/5 ukupnog duga).
15. Ovršenikov žalbeni razlog stoga je u cijelosti neosnovan - ovrhovoditelj je ovlašten da cijeli dug namiri od bilo kojeg od solidarnih dužnika.
16. Sud uz to nije utvrdio niti postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. t. 5. OZ–a.
17. S obzirom da ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije iznio niti jedan osnovan razlog iz čl. 50. st. 1. OZ–a, sud je na temelju čl. 210. st. 2. OZ–a odbio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
18. Ovršenik je uz to podnio i prijedlog sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.
19. Prema čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskog agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
20. Stavkom 2. iste odredbe dalje je propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.
21. Prijedlog ovršenika je neosnovan.
22. Prema odredbi čl. 65. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu samo ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz kumulativno ispunjenje jednog od uvjeta iz stavka 1. istog članka.
23. Članak 65. st. 1. t. 5. OZ-a kao jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu ovrhe navodi i činjenicu da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek.
24. Članak 70. st. 1. OZ-a propisuje da ako je ovrha odgođena zato što su ovršenik ili treća osoba izjavili pravni lijek, odnosno izvanredno pravno sredstvo, odgoda traje do završetka postupka po tom lijeku, odnosno sredstvu.
25. U konkretnom postupku ovršenik je podnio prijedlog da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
26. Time je ispunjen jedan kumulativni uvjet za odgodu ovrhe, naveden u čl. 65. st. 1. OZ-a. Međutim, za određivanje odgode ovrhe potrebno je i da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
27. Pregledom spisa sud je utvrdio da ovršenik u prijedlogu za odgodu nije niti učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik u odnosu na navedeno ističe samo da mu je mirova 514,10 eura, čime bi se provedbom ovrhe ovršile dvije njegove mirovine.
28. Stajalište ovog suda je da kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Iako je nesporna činjenica da ovršenicima provedbom ovrhe po prirodi stvari uobičajeno nastaje određena šteta, najčešće u vidu umanjenja imovine, istu štetu samu po sebi nije moguće promatrati kao nenadoknadivu ili teško naknadivu štetu u smislu čl. 61. OZ-a. Usvajanjem takvog stajališta povrijedilo bi se pravo ovrhovoditelja da na zakonit i brz način ostvari svoje pravo koje je već prethodno utvrđeno ovršnom ispravom donesenom u zakonom propisanom postupku, odnosno na zakonom propisan način.
29. Iz toga razloga, stav je suda da nesporne tegobe koje će ovršeniku nastati uslijed provedbe ovrhe ne mogu pogađati ovrhovoditelja u ostvarenju prava u ovršnom postupku te iste mogu predstavljati nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 61. st. 1. OZ-a isključivo ako bi ovršenik u prijedlogu za odgodu učinio vjerojatnim da nakon provedbe ovrhe ne bi u postupku protuovrhe mogao namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja.
30. Ovršenik u prijedlogu za odgodu nije naveo okolnosti iz kojih proizlazi da ovršenik protiv ovrhovoditelja ne bi mogao ostvari pravo na povrat ukoliko bi bila usvojena žalba ovršenika ili bi u posebnom postupku bilo utvrđeno da je predmetna ovrha nedopuštena, a isto nije vidljivo niti iz preostalih podataka u spisu.
31. Kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi loše financijsko stanje ovrhovoditelja ili drugi osnovani razlozi onemogućili provedbu protuovrhe, sud nalazi da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kao ni da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
32. Kako stoga nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu propisanih čl. 65. OZ-a, sud je odlučio kao u točki II. izreke i odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.
U Sesvetama 6. ožujka 2026.
Sudac:
Josip Planinac
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditelju po pun.
2. Ovršeniku
3. Spis
