Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-193/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, protiv ovršenice ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd-15020/2006-30 od 26. rujna 2025., dana 6. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice ZĐ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd-15020/2006-30 od 26. rujna 2025. u dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je dovršena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvd-15020/2006 od 28. veljače 2006. (točka I. izreke), naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka od 126,22 eura (točka II. izreke) te odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka u preostalom iznosu od 30,58 eura (točka III. izreke).

2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja žali se ovršenica, ne navodeći žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) u svezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05; dalje: OZ), predlažući pobijano rješenje preinačiti na način da se ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova u cijelosti odbije.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ-a.

5. Ovršenica u žalbi u bitnom navodi da je podmirila ovrhovoditeljevu tražbinu prije zaprimanja rješenja o ovrsi, odnosno da je „osnovni dug“ plaćen prije donošenja rješenja o ovrsi, pa da podnesci ovrhovoditelja koji su na ime troška ovršnog postupka dosuđeni ovrhovoditelju predstavljaju nepoštenu praksu punomoćnika ovrhovoditelja. Navodi da se ne može naplatiti ono što je nastalo u pokušaju naplate nepostojećeg duga, a da glavno potraživanje i postoji, ono bi bilo zastarjelo, kao i troškovi postupka. Osporava visinu obračunatih zakonskih zateznih kamata.

6. Postupak u ovom predmetu pokrenut je **.**.2006. ovrhovoditeljevim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, i to izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja, radi namirenja novčane tražbine od 455,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, iznosa od 40,16 kn na ime kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog računa do donošenja rješenja o ovrsi te troškova ovršnog postupka. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrvd-15020/2006 od **.**.2006. određena je predložena ovrha na pokretninama i plaći-mirovini ovršenice radi namirenja navedene tražbine ovrhovoditelja, zajedno s troškovima koji su odmjereni u iznosu od 120,00 kn. Predmetno rješenje o ovrsi ovršenica je zaprimila 28. prosinca 2006. te je isto postalo pravomoćno 6. siječnja 2007.

7. Iz izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od **.**.2019. (list 25 spisa) slijedi da je ovršenica djelomično podmirila predmetno dugovanje na način da je 22. veljače 2006., nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, izvršila uplatu 346,30 kn te **.**.2006. 108,84 kn, što ukupno iznosi 455,14 kn. Međutim, ovrhovoditeljeva tražbina na dan izvršenja predmetnih uplata nije iznosila ukupno 455,14 kn kako to pogrešno smatra ovršenica, pa je tako promašen navod iste da je predmetni dug „nepostojeći“.

8. Naime, budući da ovršenica nesporno nije podmirila svoju novčanu obvezu do dana dospijeća, ista kao dužnik koji je zakasnio s ispunjenjem novčane tražbine u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , broj 35/05; dalje: ZOO) ovrhovoditelju duguje i zatezne kamate. Navod ovršenice da je iznos obračunatih kamata iz rješenja o ovrsi „upitan“ nije od utjecaja jer je predmetno rješenje o ovrsi pravomoćno od 6. siječnja 2007. te se prigovori visini tražbine ovrhovoditelja ne mogu s uspjehom isticati protiv rješenja o troškovima ovršnog postupka.

9. Dakle, ovršenica, suprotno žalbenim navodima, tijekom 2006. godine nije podmirila ukupno potraživanje ovrhovoditelja koje se sastojalo od glavnice, zateznih kamata i troškova postupka određenih rješenjem o ovrsi, pa je ovrhovoditelj bio ovlašten voditi predmetni ovršni postupak sve do naplate svojeg potraživanja u cijelosti, pri čemu mu je nastao trošak koji je sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a dužna naknaditi ovršenica. Ovršenica je **.**.2024. izvršila uplatu 25,00 eura čime je konačno podmirena glavnica, zatezne kamate i trošak rješenja o ovrsi, ali nije podmiren trošak sudskog ovršitelja i trošak sastava podnesaka ovrhovoditelja s obračunom dugovanja u ukupnom iznosu 126,22 eura, koji je trošak dosuđen ovrhovoditelju pobijanim rješenjem i čiju visinu ovršenica žalbom određeno ne osporava.

10. Prigovor zastare u cijelosti je neosnovan jer je pobijanim rješenjem ovrhovoditelju dosuđen trošak koji mu je nastao tijekom predmetnog ovršnog postupka, povodom pravodobnog zahtjeva ovrhovoditelja sukladno odredbi čl. 14. st. 1., 4. i 6. OZ-a postupka, stoga zastara predmetne tražbine u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a nije ni počela teći.

11. Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je na temelju čl. 14. st. 4. OZ-a odlučio kao pod točkom II. izreke pobijanog rješenja.

12. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević