Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1274/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB:57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, protiv ovršenice ĐZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr- 1851/2025-2 od 31. srpnja 2025., dana 6. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice ĐZB kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr-1851/2025-2 od 31. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr-1851/2025-2 od 31. srpnja 2025. pod stavkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenice za proglašenje nedopuštenim i obustavom postupka po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom Financijskoj agenciji **.**.2019. temeljem [broj] od **.**.2004. i Ugovora o cesiji br. ... dana **.**.2014. te ovjerenog po javnoj bilježnici Marini Dabelić iz [adresa] pod brojem OV-3845/2017 i OV-4724/2017 dana **.**.2017. i dana **.**.2017. Stavkom II. izreke ovršenici je naloženo naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,50 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba ovršenice je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima ovršenice, pobijano rješenje može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, a razlozi o svim odlučnim činjenicama jasni su i neproturječni, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi ovršenice koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Iz predmetnog spisa proizlazi da je ovršenica **.**.2019. prvostupanjskom sudu podnijela prijedlog za donošenje rješenja o obustavi ovrhe temeljem čl. 369. OZ-a, navodeći da je **.**.2019. ovrhovoditelj protiv nje podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice OV-8805/2004. Ovršenica je u prijedlogu navela da je iz očevidnika Financijske Agencije (dalje: Agencija) vidljivo da je navedena zadužnica, sa zahtjevom za zapljenu računa temeljem izjave o suglasnosti zapljene, primljena u Agenciju **.**.2011. od strane Splitske banke d.d., a da ovrhovoditelj navodi da su prava iz ovršnih isprava prenesena na njega Ugovorom o cesiji br.S 029/2015 zaključenim dana **.**.2014., ovjerenim od javne bilježnice Marine Dabelić iz Zagreba, pod brojem OV-3845/2017 i OV- 4724/2017 dana **.**.2017. odnosno **.**.2017., koji ugovor ovršenica nikad nije dobila niti vidjela.

7. Nadalje, ovršenica je u predmetnom prijedlogu istaknula da ovrhu nije moguće izvršiti, a što je vidljivo iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje izdane od strane Agencije **.**.2019., pa ukoliko godinu dana nije bilo priljeva novčanih sredstava na račun Agencije, ovrhovoditelj je bio dužan zatražiti promjenu sredstva ovrhe, a što nije učinio, iz kojih razloga bi sud trebao obustaviti ovrhu.

8. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenice kao neosnovan, s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju provodi izravna naplata po posebnom propisu, pa da stoga u konkretnoj situaciji ovrhovoditelj nije dužan po saznanju za nemogućnost provedbe izravne naplate predložiti novi predmet i sredstvo ovrhe, već da isti ima na dispoziciji zadržati osnovu za plaćanje kod Agencije u postupku izravne naplate sve dok Agencija ne postupi po čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18., dalje: ZPONS) i prestane s izvršavanjem osnove za plaćanje po kojoj nije postupljeno u roku od tri godine i po kojoj nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. Prvostupanjski sud smatra da, nakon što Agencija obustavi postupanje po osnovi za plaćanje po čl. 12. st. 1. ZPONS-a, ovrhovoditelj može podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu, pri čemu je pravna posljedica podnošenja novog zahtjeva jedino u tome što ovrhovoditelj mora Agenciji podmiriti novi trošak za provedbu osnove za plaćanje u novom postupku.

9. Suprotno žalbenim navodima ovršenice, odluka prvostupanjskog suda je pravilna.

10. Naime, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj je zakonito postupio kada je Agenciji dana **.**.2019. dostavio zahtjev za „reaktivacijom“ Izjave o suglasnosti zapljene od **.**.2004., s obzirom da se radi o novom postupku izravne naplate, budući da je navedena zadužnica već bila zaprimljena u Agenciji **.**.2011. od strane ranijeg vjerovnika [obrt], no zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a bila je isknjižena iz redoslijeda naplate.

11. Činjenica da ispunjenjem uvjeta iz čl. 12. ZPONS-a dolazi do isknjiženja osnove za plaćanje iz redoslijeda naplate kod Agencije ne onemogućava ovrhovoditelja da ponovno aktivira tu ovršnu ispravu pred Agencijom, što predstavlja njegovo dispozicijsko ovlaštenje sukladno odredbi iz čl. 3. OZ-a.

12. S tim u vezi valja istaknuti i da ovršenica pogrešno zaključuje da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio izvan rokova od saznanja za nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, jer takav rok u slučaju podnošenja novog ovršnog prijedloga ne postoji.

13. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je, nakon što Agencija obustavi postupanje po osnovi za plaćanje sukladno čl. 12. st. 1. ZPONS-a, ovrhovoditelj ovlašten podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu, pa kako je ovrhovoditelj upravo tako i postupio u predmetnom postupku, tako je pobijano rješenje pod stavkom I. izreke zakonito i pravilno doneseno.

14. Žalbeni navodi ovršenice u kojima ona ističe da Ugovor o cesiji ... od **.**.2014. nikad nije dobila niti vidjela irelevantni su i bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, s time da i eventualno neobavješćivanje dužnika o ustupanju ne utječe na valjanost samog ugovora o cesiji.

15. Zaključno valja reći da se odluka o trošku parničnog postupka (stavak II. izreke pobijanog rješenja) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš