Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-791/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice JN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tužitelja ZN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice IN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Psp-10/2025- 37 od 12. prosinca 2025., dana 6. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Psp-10/2025-37 od 12. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I-tužiteljice JN i II-tužitelja ZN koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužena IN počinila smetanje posjeda tužitelja na način da je ušla i ostavila prikolicu za motokultivator na dijelu puta označenog slovima A-B-C-D-E-A na skici izmjere u vještačenju sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala, broj 4 Su-533/03 od 22.9.2025., koja skica lica mjesta je sastavni dio ovog rješenja, a koji put se nalazi na dijelu č.z.7574/2,7575/2, 7576/1 i 7576/3 k. o. [katastarska općina], te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće kao i ulazak na predmetnu prethodno opisanu nekretninu.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima troškove postupka u roku od 15 dana zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II/ Nalaže se I-tužiteljici JN i II-tužitelju ZN naknaditi tuženici IN trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 € u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženice IN za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 €.“

2. Protiv točaka I. i II. izreke rješenja suda prvoga stupnja žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sud na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu ni međusobno proturječni niti proturječni sadržaju spisa. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), na koju povredu ukazuje tužitelj u žalbi. Također nisu ostvarene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 438. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu dijela nekretnine č.z.7574/2,7575/2, 7576/1 i 7576/3 k. o. [katastarska općina], na skici sudskog vještaka geodeta označenog točkama A-B-C-D-E-A, uz tvrdnju da ih je tuženica smetala u posljednjem i mirnom posjedu navedenog dijela nekretnine na način da je ostavila prikolicu za motokultivator na dijelu puta koji se nalazi na označenom dijelu nekretnine.

6. Polazeći od utvrđenja :

- da tuženica ne spori da je poduzela navedenu radnju i da je parkirala prikolicu na predmetnom putu,

- da su tužitelji predmetni put koristili isključivo za pristup njivi u vlasništvu tužitelja odnosno njihovih prednika,

- da tužitelji nisu predmetni put uređivali ili održavali odnosno na bilo koji način vršili faktičnu vlast na stvari osim što su ga koristili za prolaz do svoje njiveprvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji predmetni put koristili isključivo kao pravo služnosti prolaza do svoje njive, odnosno da nisu bili posjednici spornog dijela nekretnine.

7. Činjenično stanje na kojem je temeljena prvostupanjska odluka u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer je ono temeljeno na valjanoj i pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pa navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o neosnovanosti zahtjeva tužitelja nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

8. Na žalbene navode tužitelja da prvostupanjski sud nije naveo što su iskazivali svjedoci valja odgovoriti da se u smislu odredbe članka 338. st. 4. ZPP iskazi svjedoka u obrazloženju odluke ne trebaju navoditi u cijelosti već je potrebno obrazložiti koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio. Prvostupanjski sud je pravilno u obrazloženju rješenja naveo koje je svjedoke saslušao, te je pravilno ocjenom njihova iskaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio činjenice odlučne za donošenje odluke.

9. Neosnovano žalitelji u žalbi ponavljaju tijekom postupka istaknute navode o vlasništvu spornog puta jer se prema odredbi članka 441. ZPP u parnici za smetanje posjeda raspravljanje ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, kako pravilno u pobijanom rješenju navodi i sud prvog stupnja.

10. Kako je utvrđeno da tužitelji nisu bili posjednici dijela č.z. 7574/2, 7575/2, 7576/1 i 7576/3 k. o. [katastarska općina], na skici sudskog vještaka geodeta označenog točkama A-B-C- D-E-A, koji dio su koristili kao put, nego da su bili u posjedu prava stvarne služnosti puta preko tog dijela nekretnine, a tužbenim zahtjevom nisu tražili zaštitu od smetanja posjeda prava služnosti puta, ocjena je suda prvog stupnja da tužiteljima ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu, te stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Pritom sud prvog stupnja zaključuje da su u konkretnom slučaju tužitelji postavljenim tužbenim zahtjevom, kojim je sud strogo vezan, zatražili posjedovnu zaštitu na dijelu nekretnine u naravi pristupnog puta, odnosno zaštitu od oduzimanja posjeda puta, tj. stvari (članak 10. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP)), premda je petit sukladno tužbenoj osnovi trebao glasiti na zaštitu posjeda prava stvarne služnosti (članak 10. stavak 5. ZVDSP).

12. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna.

13. Odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP propisano je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda i naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, ukoliko dokaže da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz odredbe članka 22. stavak 2. ZVDSP, a to su posljednji mirni posjed i nastalo smetanje.

14. Pravilan je stav suda prvog stupnja da s obzirom da su tužitelji postavili predmetni tužbeni zahtjev radi utvrđenja smetanja posjeda dijela nekretnine oznake č.z. 7574/2, 7575/2, 7576/1 i 7576/3 k. o. [katastarska općina], na skici sudskog vještaka geodeta označenog točkama A-B-C-D-E-A, ali da iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da tužitelji nisu dokazali da bi bili posljednji mirni posjednici predmetnog dijela nekretnine, već da su u posjedu prava stvarne služnosti provoza preko dijela predmetne nekretnine kao poslužne, a u korist nekretnine tužitelja, kao povlasne, u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. ZVDSP.

15. U konkretnom slučaju, iz provedenih dokaza, ponajprije iskaza saslušanih svjedoka i samih stranaka, proizlazi da su tužitelji dugi niz godina koristili predmetni dio nekretnine tj. puta isključivo za prolaz do njive tužitelja, te ih nitko nije u tome ometao ili im zabranjivao prolaz. Slijedom navedenog, tužitelji su bili u mirnom posjedu prava služnosti puta (prolaza) preko dijela nekretnine te nisu na bilo koji drugi način bili u posjedu predmetnog dijela nekretnine niti su u odnosu na njega izvršavali druga posjedovna ovlaštenja.

16. Odredbom članka 21. stavka 1. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. S posjedom prava stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Slijedom navedene odredbe, a u svezi s odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP, zakon predviđa zaštitu ne samo posjeda stvari nego i posjeda prava (stvarnih služnosti), a samim time prava prolaza.

17. Posjed prava stvarne služnosti razlikuje se od posjeda stvari utoliko što posjed prava stvarne služnosti ovlašćuje posjednika tog prava da se na određeni način služi (posjeduje) nekretninom koju ne drži u posjedu. Dakle, on nema faktičnu vlast na samoj stvari (nekretnini), već samo posjed prava da ju na određeni, ograničeni način koristi, odnosno da se njome služi.

18. Slijedom navedenog, kako je u postupku utvrđeno da su tužitelji bili u posjedu prava stvarne služnosti prolaza, imajući u vidu da posjednik prava stvarne služnosti nema faktičnu vlast niti na jednom dijelu poslužne nekretnine, a zaštitu od smetanja posjeda prava služnosti tužitelji ne traže, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 22. ZVDSP odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Stoga, kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

20. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, slijedom čega je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tihana Marija Miladin