Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-54/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Šegoti, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika MONT – GRADNJA d.o.o. Kastav, Kajetana Dabovića 3a, OIB: 23580133283, zastupanog po punomoćniku Mateju Miletiću, odvjetniku iz Rijeke (preuzimatelju ureda Saše Žarkovca odvjetnika iz Rijeke), radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-445/2019-28 od 10. listopada 2022., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-445/19-39 od 10. listopada 2022., ispravljeno rješenjem poslovni broj Pr-445/19-39 od 15. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-445/2019-28 od 10. listopada 2022. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-445/19-39 od 15. siječnja 2026., potvrđuje.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 47.000,00 kuna / 6.239,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 1.800,00 kn/238.90 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2022. do isplate, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku na ime parničnih troškova isplatiti tužitelju iznos od 13.000,00 kn/1.725,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da se tužba smatra povučenom za iznos od 9.700,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima i prijedlogu, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanosti žalbenih navoda ističući da je sud prvog stupnja pravilno cijenio rezultate dokaznog postupka te na iste pravilno primijenio materijalno pravo pa predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 3. lipnja 2017. kada je tužitelj pri obavljanju poslova i radnih zadataka kod tuženika zadobio teške tjelesne ozljede.

6. I u fazi žalbenog postupka prijeporna je suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja i u svezi s tim visina pripadajućeg iznosa jer tuženik ustraje kod tvrdnji da je tužitelj svojim postupanjem pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

7. Sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu utvrđuje da je tužitelj radio kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu građevinskog bravara te da je prilikom istovara panela na gradilištu Plodina d.d. na Rabu pao sa kamiona na tlo i zadobio prijelom desne petne kosti. Naime, iz iskaza tužitelja te svjedoka UČ, OČ i ĐČ te sadržaja priložene dokumentacije utvrđuje da je tužitelj prije štetnog događaja radio nekoliko dana kod tuženika. Navedenog dana bio je na kamionu sa kojeg se vršio iskrcaj panela i to na način da se taj teret ručno zakači na dizalicu koja isti podigne i stavlja na krov objekta. U trenutku nezgode da je tužitelj bio na kamionu i kačio teret na dizalicu, uzmaknuo prema nazad kako ga teret nebi zahvatio i u tom trenutku pao sa kamiona na makadam te ozlijedio desnu nogu.

8. Iz suglasnih iskaza navedenih svjedoka utvrđuje kako se navedenog dana moralo raditi brzo jer je na istom gradilištu radilo desetak firmi tako da je bila gužva, pa je posao trebalo završiti u što kraćem roku kako bi drugi mogli odraditi svoj dio posla, s time da neposredni rukovoditelj nije bio prisutan u vrijeme obavljanja tih poslova. U odnosu na način njihova obavljanja svjedoci su iskazivali da se u konkretnom slučaju radilo o panelima širokim oko 1 m tako da na platformu stanu dva reda panela, pa je platforma široka oko 2 m i teret posložen po različitoj visini. Teret se prethodno veže, odnosno osigura, nakon čega se treba maknuti kako bi dizalica mogla podignuti teret, s time da se radnici miču na način da siđu sa kamiona uz pomoć skala ili sjednu, odnosno spuste se i doskoče. Nekada se teret zakači i siđe sa platforme, a nekada ne, ovisno koliko ima mjesta na kamionu kao i teretu.

9. Cijeneći iskaze tužitelja i svjedoka te utvrđenja da je tuženik u Prijavi o ozljedi na radu kao uzrok štetnog događaja naveo oznaku „833“, što po Pravilniku o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine" broj: 52/84) predstavlja poremećaje u tehnološkom procesu rada, zaključuje da tužitelj za nastanak štetnog događaja ne može snositi odgovornost jer mu mjesto rada nije bilo osigurano na način da bude sigurno za izvođenje datih radnih zadataka.

10. Stoga pozivom na odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZR) kao i odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje ZZR) utvrđuje kako poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti i te se odgovornosti može osloboditi ukoliko dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Iz opisanih utvrđenja zaključuje da tužitelj nije ni na koji način doprinio nastanku štetnog događaja, pa otklanja istaknuti prigovor tuženika kao neosnovan.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Nade Bukva, dr.med. te priložene medicinske dokumentacije utvrđuje da je tužitelj u tom štetnom događaju zadobio prijelom desne petne kosti te da je odmah zatražio liječničku pomoć, a po smirivanju edema stopala 27. lipnja 2017. pristupilo se operativnom zahvatu. Usljed zadobivenih ozljeda da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta još 45 dana, zatim primarni strah koji je trajao kratko za vrijeme samog incidenta nekoliko minuta, nakon čega je nastupio sekundarni strah u vidu brige za ozdravljenjem, pa je tako jačeg intenziteta trajao 2 dana, srednjeg intenziteta oko 35 dana, a slabijeg intenziteta 20 dana. Ozljede koje je tužitelj zadobio da su ostavile trajne posljedice u vidu smanjenja opće radne i životne sposobnosti zbog kontrakture desnog skočnog zgloba lakšeg i donjeg skočnog zgloba srednjeg stupnja i to u visini od 12 %. Ožiljak na peti da predstavlja naruženje lakog stupnja – kozmetički defekt. Za vrijeme liječenja da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u obavljanju poslova u kući gdje je potrebno okretanje te prilikom obavljanja osobne higijene dok je imao štake i to 15 dana po dva sata dnevno, te slijedećih mjesec dana po jedan sat dnevno s time da je liječenje tužitelja završeno 23. listopada 2017.

12. Cijeneći izneseno, a uz primjenu odredbe čl. 19. te čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) na ime povrede prava osobnosti uz ocjenu svih naprijed navedenih kriterija, dosuđuje tužitelju po toj osnovi ukupan iznos od 47.000,00 kn / 6.237,97 eur. Daljnjom primjenom odredbe čl. 1093. st. 2. citiranog Zakona na ime imovinske štete i to tuđe njege i pomoći dosuđuje mu daljnji iznos od 1.800,00 kn / 238,90 eur, uz zakonsku zateznu kamatu na iznose neimovinske štete od podnošenja tužbe, a na ime imovinske štete od presuđenja do isplate.

13. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje Tarifa).

14. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno tvrdnjama tuženika nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio jasne razloge, pa je presudu moguće u svemu ispitati. Time što je u dijelu obrazloženja naveo ime svjedoka koji nije bio saslušan, nije počinjena opisana bitna povreda, jer je daljnjim sadržajem obrazloženja analizirao iskaze svjedoka saslušanih tijekom postupka, a konačno ta pogreška u pisanju presude ispravljena je rješenjem od 15. siječnja 2026.

15. I u fazi žalbenog postupka prijeporna je suodgovornost tužitelja, odnosno njegov doprinos nastanku štetnog događaja, pa time i visina pripadajućeg iznosa.

16. Žalbeni navodi tuženika u bitnom se svode na analizu iskaza tužitelja i svjedoka o načinu ozljeđivanja tužitelja uz tvrdnje da su pojedini navodi iz njihovih iskaza međusobno kontradiktorni, pa da ih je sud prvog stupnja pogrešno smatrao vjerodostojnim. Međutim, prema mišljenju ovoga suda, protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, sud prvog stupnja je pravilno analizirao iskaze svjedoka prilikom utvrđenja načina nastanka štetnog događaja i postupanja tužitelja, radi ocjene osnovanosti tvrdnji tuženika da je isti doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, svjedoci su potvrdili kako nisu neposredno vidjeli pad tužitelja sa kamiona, odnosno OČ je bio na krovu i vidio da se tužitelj radeći na kamionu okrenuo i pao, ali su iskazivali o uobičajenom načinu postupanja u obavljanju posla koji je tužitelj navedenog dana vršio, čime nisu dovedeni u pitanje zaključci suda prvog stupnja o načinu nastanka štetnog događaja. Iz takvih utvrđenja proizlazi da je tužitelj radio kod tuženika tek nekoliko dana prije štetnog događaja, da izvođenju poslova nije bio prisutan rukovoditelj niti druga osoba koja bi vršila nadzor, ne proizlazi da bi tužitelj prije početka obavljanja poslova dobio posebne upute o načinu postupanja, iako se radilo o zahtjevnom poslu kačenja panela na kamionu koji su na platformi širine 2 m, dužine 4 do 6 m i pripremu kako bi nakon toga sa dizalicom bili preneseni na krov, s time da je na gradilištu bilo prisutno više izvođača i više radnika koji su obavljali različite poslove što je zahtijevalo postupanje u što kraćem roku.

17. Tuženik kao poslodavac sukladno odredbi članka 25. ZZR-a odgovara za štetu koju je tužitelj kao radnik pretrpio na radu po načelu objektivne odgovornosti, pa je na njemu bio teret dokaza da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći i otkloniti. Na navedene okolnosti tuženik nije predložio provođenje dokaza, već tvrdio da je tužitelj svojim postupanjem pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50% kod kojih navoda ustraje i u žalbi. Međutim, s obzirom na naprijed opisana utvrđenja suda prvog stupnja te rezultate cjelokupnog dokaznog postupka i ovaj sud prihvaća pravilnim zaključke suda prvog stupnja kako ne proizlazi da bi tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno da bi postupao mimo uobičajenog načina u obavljanju navedenih poslova ili da bi postupao mimo uputa, pa su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani.

18. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja je cijeneći rezultate provedenog medicinskog vještačenja o trajanju fizičkih bolova, straha i trajnog umanjenja životne aktivnosti te naruženja, tužitelju zbog povrede prava osobnosti, a vodeći pri tome računa i o cilju kojem ta naknada služi, odnosno da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojene s njezinom naravi i društvenom svrhom, primjenom odredbe članka 19. stavak 1. i čl. 1100. ZOO-a na ime neimovinske štete po svim navedenim kriterijima istom odmjerio iznos od 47.000,00 kn / 6.237,97 eur. Daljnjom primjenom odredbe članka 1093. stavak 2. citiranog Zakona pravilno je odmjerena i visina naknade imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći, a cijeneći potrebu trajanja takve pomoći te prosječne cijene sata za istu.

19. Nadalje, primjenom odredbe članka 29. stavak 1. i 2. te članka 1103. ZOO- a sukladno zahtjevu tužitelja, pravilno je tuženik obavezan i na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Tarife s obzirom na ovakav ishod postupka.

21. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

22. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani jer tuženik nije uspio sa žalbom, dok se kod troškova sastava odgovora na žalbu ne radi o potrebnim troškovima jer u istom tužitelj iznosi, odnosno ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka (čl. 166 stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a).

23. Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 6. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak