REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-171/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi spora iz ovrhe, dana, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-1035/2021-22 od 28. listopada 2025., na sjednici vijeća 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-1035/2021-22 od 28. listopada 2025. i sudi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Pljenidba i prijenos po zadužnici OV-27883/06 ovjerena od javne bilježnice Gordane Frković-Ljubica Jožinec, Zagreb, dana 5. listopada 2006. proglašavaju se nedopuštenom.“

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 62,50 eura u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 375,49 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.“

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 78,13 eura u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 221,87 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je da se pljenidba i prijenos po zadužnici OV-27883/06 ovjerene od Javne bilježnice Gordana Frković-Ljubica Jožinec, Zagreb, dana 05.10.2006. proglašavaju se nedopuštenom.

2. Pravodobnom žalbom odluku pobija tuženik zbog bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je sud promašeno cijenio raskid, odnosno otkaz ugovora te da time zadužnica i sva sredstva osiguranja gube pravni značaj; da neke povrede ZABE ili SVEA EKONOMI d.o.o. u postupku otkupa ne čine ovrhu nedopuštenom; da je teret dokaza na tužiteljici, da je tuženik predlagao dokaze koji nisu usvojeni. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP).

3.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da je sud pravilno primijenio materijalno pravo, da su stranke dužne dostaviti dokaze i činjenice, da je tužiteljica priložila iste, da u ugovoru o cesiji mora biti navedeno potraživanje koje je cedent imao prije ustupanja prema dužnicima, da temeljem predmetnog ugovora o cesiji tuženik ne može ostvariti potraživanje, da je isticala da Ugovor o kreditu osnovom kojeg je izdana zadužnica sadrži ništetne odredbe o kamati; da je i poslodavac dužan ispitati ispunjenje pretpostavki iz čl. 32. OZ, da predmet ustupa može biti samo tražbina koja je određena ili odrediva. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu odluku.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju zadužnice br. OV-27883/06 ovjerene kod javne bilježnice Gordane Frković – Ljubica Jožinec iz Zagreba dana 5. listopada 2006.

6. U postupku nije sporno:

- da je tužiteljica kao ovršenica zaključkom poslovni broj Ovr-944/21-6 od 22. listopada 2021. Općinskog suda u Novom Zagrebu upućena u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona

- da je Financijska agencija 8. srpnja 2021. primila prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem zadužnice

- da je 9. listopada 2021. zaprimljen ponovno prijedlog za izravnu naplatu temeljem iste zadužnice

- da je tužiteljica sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopila Ugovor o kreditu 2006. godine, broj 7103335170

- da je predmetna zadužnica na provedbu Fini predana od strane Zagrebačke banke d.d. i dana 28. listopada 2011. te je tada bivši vjerovnik Zagrebačka banka d.d. potraživao dugovanje glavnice u iznosu 44.214,16 kn, da je zadnja uplata ovršenice bila 2011. godine

- da je dana 9. listopada 2017. sklopljen Ugovor o ustupu i prijenosu zadužnica između Zagrebačka banke kao ustupitelja, APS Delta s.r.o kao primatelja i ustupitelja i SVEA EKONOMI d.o.o. kao primatelja; da je osnovom istog Zagrebačka banka d.d. ustupila i prenijela zadužnice i prava iz zadužnice na APS Delta s.r.o., a isti na SVEA EKONOMI d.o.o.

7. Sporno je:

- je li nedopuštena pljenidba i prijenos osnovom izdane zadužnice

- ništetnost ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu, odnosno otkaz istog

- valjanost izvršenog ustupa

- je li nastupila zastara tražbine.

8. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud usvojio je zahtjev tužiteljice utvrdivši da je posljednja uplata tužiteljice kao ovršenice bila 2011., da sukladno čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug, a prema stavku 2. istog članka priznanje se može učiniti i na posredan način, kao što je davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja; da plaćanjem dijela duga prekinut je zastarni rok samo u odnosu na plaćeni dio duga, a ne i u odnosu na preostali neplaćeni dio duga; da da bi se radilo o priznanju duga u smislu članka 240. Zakona o obveznim odnosima isto mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine; da tužena navedenom uplatom nije priznala dug u cjelokupnom iznosu neotplaćenog duga već samo u iznosu koji je platila, pa zbog navedenog nije došlo do prekida zastarijevanja; da je prema dopisu Hrvatske narodne banke (HNB), Ured za praćenje zaštite potrošača od 8. studenog 2019. kreditna institucija koja prodaje plasmane dužna o tome obavijestiti dužnika u skladu sa zakonom kojim se uređuju obvezni odnosi te, uz tu obavijest o ustupanju tražbine, dužniku dostaviti i izvještaj o ukupnom stanju duga sa stanjem na dan prijenosa tražbine i strukturu dugovanja prema slijedećim stavkama: glavnica, kamata, naknade i drugi troškovi; da je dužna osigurati i da potrošači, čiji su plasmani predmet ugovora, ne dođu kod stjecatelja ili kod treće osobe na koju je stjecatelj prenio plasmane, u nepovoljniji položaj na osnovi zaštite potrošača u odnosu na položaj koji su kao dužnici imali prema prodavatelju; da tuženik nije dokazao da je postupio na taj način; da nije utvrđeno niti da je Zagrebačka banka d.d. otkazala tj. raskinula Ugovor o kreditu; da ako je prethodni vjerovnik želio učiniti dospjelom cjelokupnu preostalu tražbinu odnosno glavnicu kredita, onda je trebao u skladu s Ugovorom o kreditu otkazati odnosno raskinuti Ugovor, međutim u tom slučaju nema ovršnu ispravu.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, utvrđenje je ovoga suda da se pobijana presuda ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Neovisno o tome odluku je valjalo preinačiti jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza, čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP.

10. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

11. Naime, prvostupanjski sud pogrešno smatra da je uvjet valjanosti ugovora o ustupu obavijest dužnika jer to nije uvjet valjanosti toga ugovora. Nadalje, pogrešno zaključuje i da je nastupila zastara tražbine.

12. Naime nije sporno da je Zagrebačka banka d.d. zadužnicu podnijela na naplatu 28. listopada 2011. Nadalje, iz zahtjeva za izravnu naplatu kojeg 8. srpnja 2021., pa ponovno 9. listopada 2021. Svea ekonomi d.o.o. podnosi Fini slijedi da je osnova sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižena iz redoslijeda naplate. To slijedi i iz navoda ovdje tužiteljice kao ovršenice u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kako se navodi u zaključku Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-944/2021-6 od 22. listopada 2021.

13. Odredbom čl. 12 st. 1. Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/2018; ZPONS/18) propisano je da, st. 1., ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Člankom 10. st. 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 71/18) propisano je da kada Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje sukladno odredbi članka 21. Zakona.

14. Dakle, u konkretnom slučaju postupak naplate tražbine od strane ranijeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d. pokrenut je dakle još 28. listopada 2011., odnosno prije stupanja na snagu ZPONS/18, pa valja primijeniti odredbu čl. 33. st. 1. ZPONS/18 prema kojoj Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona.

15. Kako je taj zakon stupio na snagu 4. kolovoza 2018. to slijedi da je prekid zastare (čl. 241. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; propisano je da zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine) trajao sve do stupanja na snagu toga zakona, odnosno najkasnije protekom toga roka iz čl. 33. st. 1. ZPONS/18 od šest mjeseci, a nakon čega je zastara u trajanju od pet godina (jer se radi o zadužnici izdanoj 2006. na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren) ponovno počela teći prema čl. 245. ZOO, pa do podnošenja novog zahtjeva za izravnu naplatu 8. srpnja 2021., odnosno 9. listopada 2021. zastara nije nastupila, odnosno nije protekao rok od pet godina cijeneći da se, dakle, radi o zadužnici sačinjenoj u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika. Takvo je pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenoga 2018.

16. Glede Ugovora o ustupu i prijenosu zadužnica od 9. listopada 2017. valja navesti da neosnovano tužiteljica ukazuje na nevaljanost istog pozivanjem i na dopis HNB-a. Naime, u konkretnom slučaju iz Ugovora o ustupu i priloga uz isti slijedi da je predmet istog bila i predmetna zadužnica broj OV-27883/06, a iz zadužnice slijedi da je izdavanjem iste ovdje tužiteljica kao dužnica suglasna da se radi naplate vjerovnikove tražbine po Ugovoru o gotovinskom namjenskom kreditu broj 975/06 kojeg su dana 5. listopada 2006. sklopili vjerovnik Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita, a najviše do iznosa od 97.643,81 kn uvećanog za kamate po dospijeću obračunate po Odluci o kamatnim stopama vjerovnika koje teku od dana dospijeća pa do isplate zaplijene svi računi otvoreni na ime dužnika kod svih banaka te da se novčana sredstva izravno uplaćuju vjerovniku na njegov račun ili bilo koji drugi račun koji isti odredi prilikom podnošenja zadužnice na naplatu. Također je u točki IX. zadužnice određeno da je vjerovnik ovlašten prenijeti prava koja mu pripadaju temeljem zadužnice na treće osobe bez odobrenja dužnika te da isprava temelje koje vjerovnik prenese svoja prava na treću osobu sastavni je dio ove zadužnice.

17. Stoga, niti je za ustup prava po zadužnici bio potreban pristanak dužnika, ovdje tužiteljice, što je sukladno i odredbi čl. 82. st. 1. ZOO, niti su osnovani navodi tužiteljice da nije došlo do ustupa i tražbine, odnosno da se radilo o prijenosu zadužnice bez prijenosa tražbine iz osnovnog pravnog posla kada je zadužnica jasno prema navodim u istoj vezana za osnovni pravni posao čiju tražbinu osigurava. Osim toga, Ovršim zakonom („Narodne novine“ br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice bilo je propisano, odredbom čl. 83. st. 4., da vjerovnik može svoja prava iz isprave iz članka 1. ovoga članka (zadužnica na kojoj je javno ovjeren potpis) prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik.

18. U svezi ništetnosti Ugovora o kreditu, a u kojem se dijelu tužiteljica poziva na tzv. kolektivni spor u kojem da je bila tužena i Zagrebačka banka d.d. i u kojem da je utvrđeno da ugovor sadrži ništetne odredbe pogotovo u dijelu glede promjenjive kamatne stope; valja navesti da ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu (tako i VSRH Rev 239/2025-2 od 26. ožujka 2025.), pa time nije niti razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u cijelosti, već bi to eventualno mogao u nekom dijelu u kojem u kojem je tražbina posljedica takve ništetne odredbe. Međutim, tužiteljica na te okolnosti nije predložila dokaze, npr. financijsko vještačenje.

19. Također su neosnovani njezini navodi da je Ugovor o kreditu otkazan, raskinut, pa da nema vjerovnik ovršne isprave, odnosno da ju nije niti imao. Naime, odredbom čl. 13. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu ugovoreno je da kreditor ima pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog ugovora. Kreditor i korisnik suglasni su da cjelokupna tražbina kreditora po ugovoru dospijeva u slučaju otkaza kredita danom kada javni bilježnik po nalogu kreditora pošalje otkaz kredita sukladno zakonskim odredbama o javnom bilježništvu na adresu iz zaglavlja ugovora ili adresu o kojoj je korisnik kredita obavijestio kreditora sukladno čl. 14. ugovora. Otkaz korisniku kredita čini dospjelom cjelokupnu tražbinu kreditora prema sudužniku, zalogodavcu i jamcu.

19.1. Dakle, nije došlo do raskida ugovora o kreditu već do nastupa okolnosti koja čini dosjelom cjelokupnu tražbinu, dakle i onu koja inače u to vrijeme nije još po ugovoru bila dospjela. Naime, iz Ugovora o kreditu slijedi da tražbina dospijeva najkasnije 1. studenog 2011.

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

21. Tuženiku je odmjeren, prema vrijednosti predmeta spora 1.000,00 kn/132,72 eura (primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 euro = 7,53450 kuna; pritom isti neosnovano prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora jer ista ne mora biti jednaka tražbini radi koje se provodi postupak naplate, odnosno ovrha) trošak za sastav odgovora na tužbu 25 bodova plus PDV, dakle 62,50 eura primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023, 107/2025), Tbr. 8/1 u svezi s Tbr. 7/1 i čl. 154. st. 1. ZPP. Preostali trošak mu nije dosuđen jer nema dokaza da su pristojbe plaćene, a na ročišta tuženik nije pristupio.

22. Kako je sa žalbom tuženik uspio, odmjeren mu je i trošak za sastav žalbe Tbr. 10/1 Tarife u iznosu 31,25 bodova uz PDV, ukupno 78,13 eura, a u preostalom je dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan. Trošak pristojbe na žalbu nije dosuđen jer nema dokaza da je pristojba plaćena. Odluka se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola 6. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško