Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-119/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda NHŽ, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja (dalje u tekstu: tužitelj) NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protivnika osiguranja (dalje u tekstu: tuženik) HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja-predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1813/2024-14 od 18. prosinca 2025., dana 6. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovna žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1813/2024-14 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koja glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Prometnik vlakova u [obrt], kolodvor [adresa] ili na drugo odgovarajuće radno mjesto i da ga zadrži na radu do okončanja ovog sudskog spora.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti odluke u ovom postupku ili do drugačije odluke suda.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka za određivanje privremene mjere sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana."

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje te postupak koji je prethodio istom utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP)na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 30. listopada 2024.

6. Obrazlažući razloge za odbijanje prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere prvostupanjski sud utvrđuje da nisu kumulativno ispunjene nužne pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere iz odredbe čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ). Iako je tužitelj učinio vjerojatnom prvu opću pretpostavku za određivanje predložene privremene mjere, tj. iako je učinio vjerojatnom postojanje svoje nenovčane tražbine prema tuženiku a koju opću pretpostavku da je tužitelj učinio vjerojatnom podnošenjem tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika o otkazu tužitelj kao predlagatelj osiguranja da nije učinio vjerojatnim druge opće pretpostavke tj. opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, odnosno nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

7. Ocjena je prvostupanjskog sud da u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da bi bez određivanja mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, niti da bi ista bila nužna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

8. Pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere posljedično čemu je pravilno odbijen prijedlog tužitelja za određivanje iste.

9. Tuženik neosnovano sadržajem žalbe osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o neispunjenju pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere.

10. Odredbom čl. 124. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23,dalje ZR) propisano je da radnik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao.

11. Odredbom čl. 346. st. 1. OZ propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tako da se može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

12. Dakle, prema navedenoj odredbi čl. 346. st.1. OZ, osiguranje privremenom mjerom nenovčane tražbine dopušteno je ispune li se kumulativno naprijed navedene pretpostavke pri čemu je odredbom čl. 347. st 1. OZ propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja a osobito kako je to propisano točkom 10. toga stavka privremeno vraćanje zaposlenika na rad.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanjem privremene mjere jer tužitelj nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Naime, tuužitelj u svom prijedlogu ne navodi u čemu bi se sastojala nenadoknadiva šteta koja prijeti, niti iz prijedloga za određivanje privremene mjere proizlazi da bi tuženik bez određivanja privremene mjere spriječio ili znatno otežao ostvarenje tužiteljeve tražbine. Okolnosti koje tužitelj ističe glede financijskih poteškoća izazvanih odlukom o otkazu su redovita posljedica prestanka radnog odnosa i ne radi se o nasilju, niti o nenadoknadivoj šteti koja prijeti.

14. Na žalbene navode tužitelja da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu članka 150. st. 9. ZR kojom je propisano ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od osam dana od dana dostave obavijesti i dokaza o podnošenju tužbe i zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora, valja odgovoriti da navedena zakonska odredba istovremeno ne znači da su automatski kumulativno ispunjene sve nužne pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere u smislu odredbe čl. 346. i čl. 347. st. 1. toč. 10. OZ.

15. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere u smislu odredbi čl. 346. i 347 st. 1. toč. 10. OZ, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje temeljem članka 380. točka 2. ZPP.

16. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbi budući da s istima nije uspio u smislu odredbe članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Zagrebu, 6. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tihana Marija Miladin