REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1505/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Iliji Jurčeviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LJ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (NN broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-879/2024 od 4. lipnja 2023., na javnoj raspravi održanoj u prisutnosti zastupnika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu NJ, okrivljenika osobno te branitelja Davora Marića, 5. ožujka 2026. objavio je, a 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o

I. Okrivljeni LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i N, rođene Z, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom visokom stručnom spremom, zaposlen, diplomirani pravnik, razveden, bez djece, vojsku služio 1989. - 1990. u Knjaževcu, Republika Srbija, bez vojnog čina i odlikovanja, neosuđivan,

k r i v  j e

što je :

dana 3. veljače 2024., oko 17,33 sati, u [adresa], u cilju da ustraši ZJ, imenovanom više puta rekao: "Imam pištolj u autu i upucat ću te", zbog čega je ZJ pobjegao u kuću, a on za njim, gdje mu se povišenim tonom ponovno zagrozio riječima: "Gdje si, gdje si, ubit ću te", nakon čega je u tri navrata svojom desnom rukom posezao iza leđa kao da ima pištolj, rekavši mu pritom: "Ubit ću te, nije mene strah završiti u zatvoru, ja nemam što za izgubiti", te "Ako ikad više takvo što spomeneš, vratit ću se i ubit ću te", a koje riječi i ponašanje su kod ZJ izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona

II. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11, okrivljeni LJ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci

Na temelju članka 56 KZ/11, okrivljeniku se izriče uvjetna osuda te se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 68. stavka 1. KZ/11, okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08), okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura, dok je oslobođen dužnosti naknade troškova psihijatrijskog vještačenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom okrivljeni LJ optužen je za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljenik je naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret citiranom optužnicom.

3.1. U obrani okrivljenik je naveo kako ostaje kod obrane koju je isticao u prethodnom postupku. Smatra da je za ovaj predmet bitno da ga je ZJ nakon smrti sina pet do šest puta kontaktirao da li mu može dati laptop i mobitel svog pokojnog sina. On je o tome razgovarao sa svojom bivšom suprugom te mu na kraju nije to dostavio. Pretpostavlja da je to ZJ napravio jer ga je htio povrijediti. Kada je bio ispraćaj njegova sina, ZJ je bio odmah pored njega te su skupa žalovali. Nije mu jasno njegovo kontradiktorno ponašanje, kako je mogao istovremeno govoriti protiv njegova sina i pritom navoditi da mu je bio najbolji prijatelj. Na Marinovu adresu došao je u dobroj vjeri radi preuzimanja fotografija. Tamo mu je ZJ ničim izazvan pet do šest puta rekao da je njegov sin bio egoističan i sebičan. Nevjerojatno mu je da ZJ i njegova majka kad su bili na raspravi nisu htjeli reći točne riječi koje mu je ZJ rekao, nego je to oštećenik nazvao određenom stvari, a njegova majka je to nazvala ružnim i nespretnim riječima pri čemu mu se čak i ispričavala u sudu. To je bilo razdoblje kada je bio usred liječenja u Jankomiru te tada nije niti bio zaliječen. Zna da su te riječi ružne, međutim doista se nije snašao, ne zna kako bi drugi reagirali, jednostavno su ga preplavile negativne emocije. Nije nasilna osoba te nije imao namjeru napasti oštećenika. Reagirao je spontano te branio čast i ugled svog pokojnog sina. Smatra da je namjera ZJ u tom trenutku bila da ga emotivno povrijedi. On je njemu prvi puta rekao "molim te prestani", ali je on govorio u smislu "morate znati, sad je vrijeme", iako je tada bio u velikoj boli, a i sada mu je teško zbog svega što se dogodilo, iako se zbog liječenja lakše nosi sa svojim emocijama.

3.2. Na posebno pitanje branitelja, odgovorio je da se ne sjeća je li drmao gelenderom, a što je izjavila majka oštećenika. Svoje ponašanje je opisao kao ponašanje osobe koja je izvan pameti, s ove distance može reći da to nije bio on, tada se i derao te je iz njega izlazila bujica riječi. Vrata od kuće oštećenika su bila otvorena, nije nasilno ušao u kuću, ne sjeća se svih detalja nakon što je unutra ušao, jednostavno je tada bio u afektu.

3.3. Na posebno pitanje ZOKDO, odgovorio je kako zna da je ZJ bio prijatelj njegova sina iz srednje škole. Nije živio sa svojim sinom te su mu poznati samo njegovi prijatelji iz osnovne škole, a ZJ je prvi put vidio na ispraćaju. Oštećenik ga nije fizički napao, jedino ga je povrijedio svojim riječima. Kada su bili vani ispred Marinove kuće, sjeća se da ga je u jednom trenutku odgurnuo u cilju da prestane govoriti te ružne riječi o sinu, a nakon toga je i ZJ njega odgurnuo, ne sjeća se je li bilo još naguravanja. Nakon ovoga ZJ je počeo trčati u kuću, a on je trčao prema njemu. Ne sjeća se je li tom prilikom spominjao i pištolj, sjeća se da je govorio u smislu "ubit ću te ako još jednom kažeš nešto protiv mog sina". Ispričao se Marinovoj majci te se ona ispričala njemu, s time da nema ništa protiv njegove mame niti je ona njemu išta ružno rekla. Voljan je ispričati se i ZJ ako bi se on njemu ispričao zbog svojih riječi.

4. Tijekom dokaznog postupka, ispitan je oštećeni ZJ i svjedokinja PJ. Uz suglasnost stranaka pročitana je materijalna dokumentacija iz spisa predmeta i to službena zabilješka o dojavi Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, bez izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju od 3. veljače 2024., zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, od 6. veljače 2024., zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, od 6. veljače 2024. , zapisnik o ispitivanju oštećenika ZJ od 20. veljače 2024. i 8. travnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka PJ od 21. veljače 2024. i 13. svibnja 2025 te nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije.

5.1. Oštećeni ZJ naveo je da se 3. veljače 2024. dogovorio s bivšom suprugom okrivljenika da se čuje s okrivljenikom vezano za fotografije njegova sina. Njegov pokojni sin mu je bio dobar prijatelj. Okrivljeniku je na telefonu rekao zbog čega je P išao psihijatru te mu je rekao i određenu stvar o njegovom sinu. Okrivljenik je u razgovoru planuo, rekao je i da će ga napasti, a s druge strane i da je prestar te je imao dojam da se smirio. Porukama su se dogovorili te je okrivljenik došao na njegovu adresu u 17:30 minuta. Tamo je bio i njegov prijatelj RJ koji mu je pomagao nositi slike. Nakon toga, došao je okrivljenik time da nije imao namjeru ništa loše reći o pokojnom prijatelju koji je okrivljenikov sin. On je nasrnuo na njega te ga je oštećenik odgurnuo kako bi se izmakao. Ispred kuće mu je ujedno rekao da ima pištolj te da će ga upucati. Dalje je okrivljenik krenuo prema autu te je nešto uzeo, misli da bi se moglo raditi o oružju. Prijatelj RJ je trčao u svoju kuću, a on je trčao u svoju kuću. Penjao se prema gore, a okrivljenik je išao za njim u kuću te vikao "ubit ću te." U jednom trenutku na gornjem katu, mama je izašla vani u pidžami. Okrivljenik je bio na dnu stepenica, nešto je posezao iza svojih leđa više puta. Naime, više puta je posezao unazad te vraćao ruku. Mama je smirivala okrivljenika te se on nekako i smirio. Okrivljenik mu je rekao ako ikada spomene to što je rekao za njegova sina da će se vratiti i ubiti ga kao i ubit ću vas. Rekao je da nema što izgubiti. Iako je govorio i u množini, misli da nije mislio i na njegovu majku. Nakon toga, izašao je iz kuće te je brat od prijatelja RJ pozvao policiju. Okrivljenik je govorio da se ne boji policije te da će ga naći ako je to potrebno. Cijelo vrijeme okrivljenik je bio napet, a izraz ito kada je bio u kući. Ovo posezanje okrivljenika je shvatio kao da ima neki predmet iza sebe, kao da se radi o nekakvom oružju za kojim poseže. Njega je tada bilo strah jer se bojao za sebe i svoju majku. Poslije okrivljenika nije viđao osim jednom sluča jno.

5.2. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je su on i P bili dobri prijatelji te su se učestalo družili i igrali nogomet. Fotografije koje je trebao predati okrivljeniku bile su fotografije koje je sačinio P, a koje su bile na njegovoj izložbi nakon što je preminuo. Koliko se sjeća, P je preminuo **.**.2023. U odnosu na navod da je rekao određenu stvar okrivljeniku, pojasnio je da je okrivljeniku rekao da mu je sin bio sebičan i anksiozan te da ga je nagovorio da ide psihijatru. Kada je okrivljenik bio u kući, on se derao, bio je napet te je oštećenik imao dojam da ne bi stao da je nasrnuo na njega. Također se tom prilikom tresao. Njegova mama ga je na kraju smirila te mu je govorila da su P i on bili dobri te da nije imao nikakve zle namjere. Spomenula mu je i moju nesanicu koja se pojavila nakon što je P preminuo i da je njemu zbog svega toga teško. Prijatelj RJ čuo je dio događaja koji se dogodio ispred kuće, a nakon što je ušao u kuću, mogao je samo čuti viku. Dio fotografija nalazio se već u autu okrivljenika, a dio je bio pored auta. Te fotografije nosili su on i prijatelj RJ.

5.3. Na posebno pitanje ZOKDO Zagreb odgovorio je da se i događaj ispred kuće kao i u kući dogodio na adresi [adresa]. Kada mu je okrivljenik ispred kuće prijetio pištoljem rekao mu je da se pištolj nalazi u autu okrivljenika.

Njegova namjera nije bila isprovocirati okrivljenika.

5.4. Na posebno pitanje suca odgovorio je da se i dalje osjeća u strahu te misli da je okrivljenik osoba koja se može lako isprovocirati, odnosno može se isprovocirati na ovakve riječi koje je oštećenik rekao.

6. Prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka okrivljenik je doživio tešku obiteljsku tragediju 2023., smrt sina, te je u inkriminiranom razdoblju došlo do promjena na afektivnom i emocionalnom platnu, što je dovelo do izbijanja potisnutog anksioznog naboja i oslobađanja impulzivnih reakcija prema okolini i što je rezultiralo njegovim neadekvatnim ponašanjem i incidentnim događajem. Mogućnost shvaćanja značenja svojeg postupanja, kao i vladanja svojom voljom bila je smanjena i to bitno. Preporučeno je izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

7. Ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, a dovodeći ih u vezu s obranom okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio djelo iz činjeničnog opisa ove izreke.

8. Među strankama nije sporno da je okrivljeniku 2023. godine preminuo sin, da je oštećenik iznio negativne tvrdnje o pokojnom sinu okrivljenika te da je 3. veljače 2024. između okrivljenika i oštećenika došlo do verbalnog i fizičkog sukoba ispred kuće oštećenika, nakon čega je okrivljenik ušao za oštećenikom u njegovu kuću. Također nije sporno da je okrivljenik oštećeniku tijekom događaja upućivao riječi kojima je spominjao njegovo usmrćenje. Međutim, sporno je predstavljaju li izrečene riječi i cjelokupno ponašanje okrivljenika ozbiljnu prijetnju usmrćenjem te je li okrivljenik postupao s potrebnim oblikom krivnje za ostvarenje obilježja toga kaznenog djela.

9. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče počinjenje kaznenog djela prijetnje. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio u fazi intenzivnog žalovanja zbog smrti sina te da je njegova sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja i upravljanja svojom voljom bila bitno smanjena, ali ne i isključena. Stoga navedeni nalaz ne dovodi u pitanje njegovu kaznenu odgovornost, već predstavlja okolnost od značaja za ocjenu stupnja krivnje i odluku o kaznenopravnoj sankciji.

10. Oštećenik je tijekom postupka dosljedno opisivao tijek događaja, a njegov iskaz u bitnim je dijelovima potvrđen ne samo iskazom svjedokinje PJ, koja je njegova majka, nego i obranom okrivljenika. Naime, okrivljenik nije osporavao da je, nakon telefonskog razgovora s oštećenikom tijekom kojeg je oštećenik izjavio da je pokojni sin okrivljenika bio sebičan, došao na adresu oštećenika, da je između njih došlo do verbalnog sukoba, međusobnog naguravanja te da je potom krenuo za oštećenikom u njegovu kuću, pri čemu je i sam naveo da se nalazio u afektu te da je govorio u smislu: „Ubit ću te ako još jednom kažeš nešto protiv mog sina.“ Takvi navodi u bitnim dijelovima potvrđuju iskaz oštećenika u pogledu tijeka događaja.

11. Sud prihvaća iskaz oštećenika i u dijelu u kojem je naveo da mu je okrivljenik ispred kuće rekao kako u automobilu ima pištolj i da će ga upucati te da je nakon ulaska u kuću više puta posezao rukom iza leđa, ostavljajući dojam da poseže za vatrenim oružjem. Iako tijekom postupka nije utvrđeno da je okrivljenik doista posjedovao pištolj, za postojanje kaznenog djela prijetnje odlučno je kako je njegovo ponašanje objektivno moglo biti shvaćeno. Prosječna osoba, kojoj netko kaže da ima pištolj i pritom gestama pokazuje kao da ga izvlači ili poseže za njim, može razumno zaključiti da postoji neposredna opasnost da će prijetnja biti ostvarena. U konkretnim okolnostima, ozbiljnost prijetnje dodatno proizlazi iz činjenice da je okrivljenik, nakon što je oštećenik pokušao izbjeći sukob bijegom u vlastitu kuću, krenuo za njim te mu i unutar njegova doma nastavio upućivati prijetnje usmrćenjem. Takvo ponašanje, promatrano kao cjelina, potvrđuje ozbiljnost upućenih prijetnji te opravdava zaključak da je oštećenik imao objektivno utemeljen razlog osjećati strah i uznemirenost za vlastiti život i sigurnost.

12. Time su utvrđeni svi objektivni elementi kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje jer je okrivljenik drugoj osobi ozbiljno prijetio da će je usmrtiti. Naime, riječi imam pištolj u autu i upucat ću te, nakon čega je okrivljenik ušao u kuću oštećenika te ponavljao prijeteće riječi, pri čemu je rukom posezao kao da ima pištolj, predstavljaju ponašanje kojim se upućuje ozbiljna prijetnja usmrćenjem. Činjenica da je oštećenik prijetnju koja mu je upućena shvatio ozbiljno proizlazi iz iskaza oštećenika, koji je naveo da se bojao za sebe i svoju majku. Navedeno prijeteće ponašanje je takvo da bi objektivno izazvalo strah za život osobe kojoj je upućeno, pa je tako i u konkretnom slučaju oštećeniku izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost.

13. Sud zaključuje da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje. Činjenica da je okrivljenik više puta ponavljao prijetnje usmrćenjem, slijedio oštećenika nakon što je ovaj pokušao izbjeći sukob te nastavio s prijetećim ponašanjem i unutar njegova doma upućuje na zaključak da se nije radilo o jednokratnoj i nepromišljenoj izjavi, već o svjesnom i voljnom upućivanju ozbiljnih prijetnji.

14. Riječi koje je oštećenik uputio okrivljeniku o njegovu sinu, za koje je okrivljenik naveo da im je cilj da ga emotivno povrijede, sud je uzeo u obzir kao relevantne samo u odnosu na odluku o sankciji. Iako sud prihvaća da su riječi oštećenika bile izrazito grube i emocionalno pogodile okrivljenika, takve okolnosti mogu biti cijenjene samo kao olakotna okolnost pri odmjeravanju kazne, ali ne isključuju protupravnost niti ozbiljnost upućenih prijetnji.

15. Kao olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir što je okrivljenik nekoliko mjeseci prije počinjenja djela doživio tešku obiteljsku tragediju, smrt sina, da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, kao i da je kazneno i prekršajno neosuđivan. U obzir je uzeto i da je okrivljenik na ovakav način reagirao jer su ga pogodile neprimjerene riječi oštećenika koje se odnose na preminulog sina okrivljenika, što ukazuje na manji intenzitet krivnje.

16. Otegotne okolnosti nisu utvrđene.

17. Prema stavu suda, kazna zatvora u trajanju šest mjeseci primjerena je težini djela i osobi okrivljenika. Uzimajući u obzir navedene olakotne okolnosti ocjena je suda da za postizanje svrhe kažnjavanja nije potrebno i izvršenje izrečene kazne zatvora, već je okrivljeniku opravdano izreći uvjetnu osudu i odrediti rok provjeravanja u kojem se kazna zatvora neće izvršiti ako ne počini novo kazneno djelo i tako dokaže da je shvatio nedopustivost svog ponašanja i uskladio ga sa zakonom. Osim toga, okrivljeniku je potrebno odrediti liječenje i na taj način preventivno djelovati . Rok provjeravanja u trajanju jedne godine je dostatan osobito imajući na umu stanje u kojem je okrivljenik bio u vrijeme počinjenja djela, a koje je u međuvremenu kompenzirano, kao i da nije ni prekršajno osuđivan.

18. Okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja na temelju članka 68. KZ/11. Naime, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka okrivljenik je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv te je preporučeno izricanje ove mjere, koju je moguće provesti i u ambulantnim uvjetima . Na taj bi se način osiguralo provođenje postupka liječenja, a samim time bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički bi se otklonila opasnost za okolinu. Ukoliko ne bi bio uključen u predloženi terapijski postupak postoji značajna opasnost od ponavljanja kaznenog djela pa i težeg stupnja.

19. U ovom slučaju riječ je o incidentu u životu okrivljenika, koji je suočen s gubitkom sina i riječima koje je doživio kao omalovažavanje njegova pokojnog djeteta, reagirao pod snažnim emocionalnim opterećenjem u fazi žalovanja. Ipak, navedene okolnosti ne mogu dovesti do zaključka da je prijeteće ponašanje bilo opravdano.

20. Sud smatra da će se upravo u kombinaciji uvjetne osude te navedene sigurnosne mjere postići svrha kaznenopravne sankcije, tako što će s jedne strane iskazati osuda zbog počinjenog djela, dok će se s druge strane okrivljeniku kroz izvršavanje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja pružiti potrebna pomoć.

21. Okrivljenik je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, s obzirom na složenost i trajanje, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, koje će po ocjeni suda moći podmiriti bez opasnosti za uzdržavanje. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troškova psihijatrijskog vještačenja, koji su znatno viši.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

SUDAC:

Ilija Jurčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. OKDO Zagreb na KO-DO-879/2024

2. Okrivljeni LJ

3. Branitelj Davor Marić

4. Oštećeni ZJ – po pravomoćnosti