Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 174 K-33/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Petri Kaštropil, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ane Vidaković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RD, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-29/2024 od 16. siječnja 2024., nakon javne rasprave održane 20. studenog 2025., 13. siječnja 2025. i zaključene 2. ožujka 2026., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice RDĆ, optuženog ID i branitelja Tomislava Gambiraže, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i I, rođene E, rođen **.**.1982. u [adresa] ([adresa]), s prebivalištem u [adresa], sa završenom SSS, prometni tehničar, zaposlen u firmi Cestogradnja, s primanjima oko 800,00-1.000,00 eura, bez nekretnina, vlasnik vozila marke Škoda Felicia, lošeg imovnog stanja, razveden, otac jednog djeteta, kazneno neosuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 20./21. kolovoza 2023., oko 00,00 sati u Islamu Grčkom, u blizini kbr. 129, ispred trgovine Studenac, u cilju da se domogne mobitela, iskoristio pažnju oštećenog ED, dok su zajedno pili, te istom uzeo i za sebe zadržao mobitel marke Samsung tip A 13, vrijednosti 150,00 eura

dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovne – krađu – opisanu i kažnjivu po članku 228. stavak 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. st. 1. ZKP/08 i 2. od točke 1. do 7. ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, 17. listopada 2024., podnijelo je optužnicu broj KO-DO-29/2024 protiv optuženog ID, zbog kaznenog djela krađe, opisanog i kažnjivog po članku 228. stavak 1. KZ/11.

2. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe optuženi ČD je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, te je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ID s DVD snimkom (l.s. 3-6) i zapisnik o ispitivanju svjedoka- oštečenog ED (l.s. 19-20), pregledane su fotografije oštećenikovog mobitela (l.s. 9-10) te je ispitan svjedok–oštećeni ED. Prije završetka dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika te je ispitan optuženi ČD.

4. U svojoj obrani, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, optuženi ID je naveo da je bila nedjelja kada je bio u Islamu. Zvao ga je ED da dođe platiti turu pića. Ispred dućana Studenac sjedili su ED, Č i djevojka S. On da je platio turu pića. Tamo su pili dok se dućan nije zatvorio. Na boćalištu su bili jedan do jedan i pol sata, te su tamo popili par pića. Njegovo vozilo je bilo parkirano blizu stolova gdje su sjedili te su u njegov auto ulazili ED i S kako bi palili muz iku. Tamo su bili do 22 sata. Tada je on rekao da mora ići jer mora sutra raditi. Otišao je u [adresa] u [adresa]. Nakon nekog vremena netko mu je lupao na vrata. To je bio ED koji je galamio da mu je ukrao mobitel. Ušao je u stan, sve su pregledali, ali nije pronašao mobitel. Nakon dan do dva, ujutro je išao na posao i između sjedala i ručne kočnice vidio je mobitel. Nazvao je Šiminog kuma i rekao mu da je našao mobitel. Stavio ga je na prozor i otišao raditi.

4.1. Na upit branitelja optuženik je odgovorio da je, osim ED, D i H, bilo ispred dućana još ljudi, možda njih sedam do osam, ali nisu mu bili poznati. Kada su se odvezli do boćališta odvezli su se njegovim autom, ED, S i on. On je vozio, ED je bio na suvozačevom mjestu te je nosio piva, a S se vozila iza. Nakon što se market zatvorio, na boćalište su došli i ti nepoznati ljudi. Kad je došao u Benkovac parkirao je točno ispred svoje zgrade. U to vrijeme bio je zaposlen s primanjima od 7.000 - 8.000 kuna. On je u utorak ujutro prvi dan ušao u auto, te je mobitel vidio u utoru između suvozačevog sjedala i ručne kočnice. ED se ispričao jer mu je bilo neugodno što se mobitel našao u njegovom autu. Mobitel nije ukrao, nikad u životu nije ništa ukrao, došao je tu raditi.

5.Svjedok ED je u svom iskazu pred sudom naveo da se sjeća da ih je te prigode kada mu je nestao mobitel bilo 5-6 u Kašiću, sjedili su i pili su pivo. Bilo je 5-6 mobitela na stolu i nije siguran kada je primijetio da njegovog mobitela nema, možda oko ponoći. Pitao je RD i ostale gdje mu je mobitel, ali nitko nije znao, te su rekli: "što će nama tvoj mobitel". Odmah sutradan prijavio je nestanak mobitela policiji. Nakon dva dana uspio je locirati svoj mobitel preko e-maila jer mu je krim. inspektor postavio pitanje je li mu lokacija na mobitelu uključena, na što je odgovorio da je. Vidio je da se njegov mobitel nalazi kod RD na adresi na kojoj je bio podstanar. Zvao ga je i on mu je na prozoru ostavio mobitel. Bilo mu je krivo. On nije znao odakle njemu taj mobitel, popili su i bilo je kasno. Možda je ID slučajno uzeo njegov mobitel. Na stolu je bilo 5-6 mobitela koji svi jednako izgledaju. Svi su pili.

5.1. Na upit branitelj optuženika, svjedok je odgovorio da je u to vrijeme poznavao RD, godinu ili pola godine prije radili su zajedno. Nije mu poznato je li on tada imao svoj mobitel. Imao je njegov broj mobitela i čuli su se. Te večeri ID je došao svojim autom tamo, ali on se nije tada vozio s njim. Poznata mu je osoba imena Đ. Ona je te prigode bila s njima za stolom. Nije vidio je li ona tada ulazila u Samirov auto. Na upit kakav je ID čovjek, odgovorio je da mu je nakon ovoga pao u očima. Misli da mu nije to namjerno učinio, već slučajno. U niti jednom trenutku nije vidio da je ID uzeo njegov mobitel niti je itko drugi to vidio, a pitao ih je. Možda je netko uzeo njegov mobitel sa stola i ostavio ga kod RD u autu. Na upit li ID kontaktirao njegovu majku prije ovog poziva kojeg je on uputio njemu, odgovorio je da nije. Kada mu je ID ostavio mobitel na prozoru, mobitel je bio uključen. Imao je šifru i nije se moglo u njega ući, imao je njegovu šifru koja je inače na tom mobitelu.

5.2. Na upit zastupnice optužbe svjedok je odgovorio da je te večeri s njima, osim RD i V, bio njegov prijatelj Č. Krim inspektor ga je uputio na to da može locirati svoj mobitel putem e-maila ako je lokacija uključena.

5.3. Na upit suda, svjedok je odgovorio da nije išao u Benkovac tražiti RD, već ga je nazvao i on mu je ostavio mobitel na prozoru. Ne sjeća se što mu je ID točno rekao jer je od ovog događaja prošlo dvije godine, ali sjeća se da mu se ispričao. On bi se također ispričao da je slučajno uzeo tuđi mobitel. Možda je RD bilo neugodno i vratiti njemu mobitel.

5.4. Na upit branitelja svjedok je dogovorio da ID po ničemu nije mogao znati da je to njegov mobitel. On je 15 puta zvao broj svoga mobitela, uvijek je zvonilo, ali se nitko nije javljao.

6. Iz fotografije lokacije oštrećenikovog mobitela slijedi da je se mobitel dana 20. kolovoza 2024. nalazio na adresi [adresa].

7. Iz kaznene evidencije za optuženika slijedi da isti nije kazneno osuđivan.

8. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrdio da nije dokazano da je optuženi ID počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno su se optuženi ID i oštećeni ED kritične večeri nalazili zajedno ispred trgovine i potom na boćalištu, u društvu više osoba, te su konzumirali alkohol, a tijekom kojeg druženja je oštećeniku nestao mobitel marke Honor. Također nije sporno da je navedeni mobitel dva dana kasnije lociran u [adresa], u [adresa], gdje optuženik prebiva te da se mobitel nalazio u posjedu optuženika kao i da je otuženik vratio mobitel oštećeniku i da mu se ispričao. Međutim, sporno je bilo je li optuženik uzeo oštećenikov mobitel te je li to učinio s ciljem protupravnog prisvajanja.

10. U odnosu na sporne činjenice, sud je iste cijenio kroz analizu obrane optuženog SD, iskaza oštećenog ED te svih okolnosti konkretnog događaja.

11.Optuženik u svojoj obrani dosljedno negira počinjenje kaznenog djela, pa tako i u obrani danoj u Policijskoj postaji Benkovac- Obrovac i u obrani pred sudom navodi da je mobitel pronašao u svom vozilu, dok oštećenik u svom iskazu ne tereti izravno optuženika za čin oduzimanja, već zaključak o tome izvodi posredno, na temelju činjenice da je mobitel lociran na adresi gdje optuženik prebiva. Navedena okolnost nesumnjivo upućuje na to da je mobitel u određenom trenutku bio u posjedu optuženika, što predstavlja važnu indiciju u smislu njegove povezanosti s predmetnom stvari. Međutim, sud ocjenjuje da sama činjenica pronalaska mobitela na lokaciji povezanoj s optuženikom, bez drugih neposrednih ili posrednih dokaza o načinu na koji je isti dospio u njegov posjed, ne predstavlja dostatan temelj za zaključak da ga je upravo optuženik oduzeo oštećeniku s ciljem protupravnog prisvajanja. Niti oštećenik niti bilo koji drugi svjedok nisu vidjeli sam čin oduzimanja mobitela, što znači da ne postoji izravan dokaz da je upravo optuženik uzeo predmetni mobitel. Oštećenik je u svom iskazu pred sudom dodatno naveo kako postoji mogućnost da je mobitel slučajno uzet, imajući u vidu da se na stolu nalazilo više sličnih uređaja te da su svi prisutni konzumirali alkohol, a što je moglo utjecati na percepciju i ponašanje sudionika događaja. Iskaz oštećenika sadrži element nesigurnosti i mogućnosti pogreške, posebno u dijelu identifikacije optuženika kao počinitelja. Nadalje, okolnosti konzumacije alkohola i prisutnost više sličnih uređaja na mjestu smanjuju pouzdanost iskaza u pogledu utvrđivanja protupravne namjere.

12.Nadalje, sporne su i okolnosti pod kojima je mobitel dospio u posjed optuženika. Dok oštećenik tvrdi da se nije vozio s optuženikom, optuženik navodi suprotno, odnosno da su zajedno koristili njegovo vozilo, pri čemu su u vozilo ulazile i druge osobe. Time se otvara mogućnost da je mobitel u vozilo dospio bez znanja optuženika, bilo slučajno, bilo radnjom treće osobe, što dodatno dovodi u pitanje tvrdnju optužbe o svjesnom oduzimanju stvari.

13.Sud je također cijenio okolnost da je optuženik vratio oštećeniku predmetni mobitel. Iako takva okolnost također može upućivati na povezanost optuženika s predmetnim mobitelom, ona sama po sebi ne dokazuje postojanje namjere protupravnog prisvajanja u trenutku nestanka mobitela, osobito imajući u vidu da je mobitel bio uključen te zaštićen zaporkom koju je postavio oštećenik, a koja nije bila poznata optuženiku. Navedena činjenica ima značajnu dokaznu vrijednost jer upućuje na zaključak da optuženik nije koristio predmetni mobitel niti je poduzimao radnje usmjerene na njegovo stavljanje u funkciju za vlastite potrebe. Naime, da je optuženik imao namjeru protupravnog prisvajanja, bilo bi za očekivati da će pokušati otključati uređaj, koristiti ga ili na drugi način iskoristiti njegovu vrijednost. Suprotno tome, iz utvrđenih okolnosti proizlazi da je mobitel ostao u istom stanju u kakvom je bio i u trenutku nestanka.

14.Dodatno, činjenicu da se optuženik nije javljao na dolazne pozive, iako je uređaj bio uključen, sud je doveo u vezu s optuženikovom obranom. Naime, optuženik tvrdi da nije znao da se mobitel nalazi u njegovom vozilu sve do trenutka kada ga je, nakon proteka od dva dana, pronašao između sjedala. Takva obrana nalazi određeno uporište upravo u činjenici da se na dolazne pozive nitko nije javljao. Da je optuženik bio svjestan da se mobitel nalazi kod njega i da ga je namjeravao zadržati, životno bi bilo očekivano da će barem provjeriti uređaj, pokušati ga koristiti ili reagirati na učestale dolazne pozive. Suprotno tome, iz utvrđenih okolnosti proizlazi da mobitel n ije bio korišten, da je ostao zaključan te da nije bilo nikakve interakcije s njim, što je u skladu s mogućnošću da optuženik nije bio svjestan njegove prisutnosti u vozilu. Stoga sud ocjenjuje da navedena činjenica nije inkriminirajuća za optuženika, već je, naprotiv, u suglasnosti s njegovom obranom da je mobitel pronašao naknadno, bez prethodnog saznanja da se nalazi u njegovom posjedu.

15.Konačno, sud je posebno imao u vidu da se optuženik ispričao oštećeniku, što se može tumačiti i kao izraz nelagode zbog nastale situacije, a ne nužno kao priznanje počinjenja kaznenog djela. U tom smislu, takvo ponašanje nije dostatno za nedvojben zaključak o postojanju kaznenopravno relevantne namjere.

16. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da u odnosu na sporne činjenice nije s potrebnim stupnjem izvjesnosti dokazano da je optuženik oduzeo mobitel s ciljem njegova protupravnog prisvajanja, niti da je postupao s izravnom ili neizravnom namjerom, već su ostale prisutne razumne sumnje koje idu u korist optuženika.

17. Za postojanje kaznenog djela krađe nužno je utvrditi da je počinitelj tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s namjerom da je protupravno prisvoji. U konkretnom slučaju sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je optuženik uzeo mobitel oštećenika niti da je imao namjeru zadržati ga za sebe. Sama činjenica da je mobitel naknadno pronađen u njegovom vozilu, uz okolnost da su u vozilu u kritičnom razdoblju boravile i druge osobe, te da nitko od prisutnih nije vidio čin oduzimanja, ne predstavlja dovoljno siguran dokaz o počinjenju kaznenog djela. Dodatno, činjenice da je mobitel bio uključen, zaključan zaporkom koju optuženik nije poznavao, te da se nije javljao na dolazne pozive, idu u prilog obrani da mobitel nije bio u njegovom posjedu s ciljem prisvajanja, već da je do njega došao naknadno, najvjerojatnije nenamjerno ili bez njegove svjesne radnje.

18. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud zaključuje da u ovom predmetu postoje razumne sumnje u pogledu ključnog elementa kaznenog djela – namjere protupravnog prisvajanja, zbog čega optuženik ne može biti proglašen krivim. U skladu s navedenim, sud je optuženog ID oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 jer tijekom dokaznog postupka nije dokazano da je on počinio kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

19. Budući da je optuženik oslobođen optužbe, to je na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku valjalo odlučiti da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zadru 5. ožujka 2026.

Sutkinja

Petra Kaštropil

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo Zadar na broj KO-DO-29/2024

2. Optuženik: ČD

3. Branitelj optuženika: Tomislav Gambiraža, odvjetnik u Zadru

4. Oštećenik: ED