Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-96/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BL, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2229/2020 od 30. siječnja 2026., podnijela oštećena VL kao tužiteljica, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba oštećene VL kao tužiteljice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP) u vezi s člankom 452. točkom 6. ZKP obustavljen je kazneni postupak protiv optuženog BL zbog kaznenog djela protiv krivotvorenja - krivotvorenje isprave - iz članka 278. stavka 1. KZ/11 pod točkom 1. optužnice oštećene VL kao tužiteljice od 26. veljače 2021.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nužni izdaci optuženika u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno žalbu je podnijela oštećena VL kao tužiteljica po opunomoćeniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, bez navođenja žalbenih razloga, međutim, s obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je nastupila zastara kaznenog progona optuženika očito je da se žali zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. ZKP i predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine.

3. Žalba oštećene VL kao tužiteljice nije osnovana.

4. Oštećenica kao tužiteljica u žalbi, u bitnome, navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je, u odnosu na točku 1. optužnice, zastara kaznenog progona počela teći 3. studenog 2014. jer je optuženik inkriminirano kazneno djelo krivotvorenja isprave počinio 2018. godine zaključenjem drugog darovnog ugovora, a ne 2014. godine zaključenjem prvog darovnog ugovora. Ističe da je navedeno kazneno djelo dovršeno tek provedbom takvog ugovora u zemljišnim knjigama, a što je bilo 2018. godine kada je zastara kaznenog progona i počela teći, pa slijedom svega navedenog smatra da zastara kaznenog progona optuženika nije nastupila i predlaže pobijano rješenje ukinuti.

4.1. Nije u pravu oštećenica kao tužiteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je nastupila zastara kaznenog progona optuženika za kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. KZ/11 opisano pod točkom 1. optužnice oštećenice kao tužiteljice. Naime, prije svega oštećenica kao tužiteljica treba imati na umu da je sud za odluku o razmatranju, u konkretnom slučaju pitanja nastupanja zastare kaznenog progona optuženika, vezan isključivo činjeničnim opisom kaznenog djela za koje se optuženik tereti, a ne utvrđenjima kako neki događaj vidi ili o njemu zaključuje stranka u postupku. Iz navedenog činjeničnog opisa (točka 1.) proizlazi da je optuženik poduzeo dvije radnje i to 3. studenog 2014. kada je kao darovatelj sa svojim sinom SL zaključio inkriminirani darovni ugovor te potom radnju koja se odnosila na ovjeru njegovog (optuženikovog) potpisa od strane javnog bilježnika, koja je poduzeta 5. siječnja 2015. Iz navedenog proizlazi da je oštećenica kao tužiteljica dijelom u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je zastara kaznenog progona optuženika počela teći 3. studenog 2014. jer iz činjeničnog opisa proizlazi da je optuženik krivotvoreni darovni ugovor predočio javnom bilježniku koji je 5. siječnja 2015. ovjerio njegov potpis, pa je zastara kaznenog postupka počela teći toga dana jer je tada uporabio krivotvorenu ispravu, međutim, navedeno nije od odlučujućeg značaja jer je zastara kaznenog progona nastupila računajući i od tog datuma, obzirom je proteklo deset godina koliko je potrebno za nastupanje zastare kaznenog progona (članak 81. stavak 1. alineja 5. KZ/11). Što se tiče dijela činjeničnog opisa za koji nije navedeno kada se dogodio, a odnosi se na provedbu navedenog darovnog ugovora treba istaknuti da iz činjeničnog opisa proizlazi da je na temelju inkriminiranog darovnog ugovora sud donio rješenje 21. listopada 2015. (i u tom slučaju je nastupila zastara kaznenog progona optuženika) i da je potom, neutvrđenog dana na temelju navedenog rješenja suda, izvršena provedba darovnog ugovora, dakle radilo se o radnji suda kojom je proveo svoje prethodno donijeto rješenje, a ne uporabi krivotvorene isprave.

5. Iz izloženih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud povodom žalbe, na temelju članka 494. stavak 4. ZKP, ispituje po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP, valjalo je žalbu oštećenice kao tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak