Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4149/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici AĆ, dipl. iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i dr., Pisarnica Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-85/2021-20 od 4. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-85/2021-20 od 4. srpnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:
„I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.061,51 euro/23.066,96 kn ( fiksni tečaj konverzije 1 euro= 7,53450 kn )sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08.03.2021.g.kao dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena i nadoknadi mu troškove parničnog postupka sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.395,00 eura sa zakonskim kamatama koje teku od 04. srpnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijeila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tužitelj te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.061,51 euro/23.066,96 kn koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku RĆ zbog djelomične nesposobnosti za rad uslijed ozljede uzrokovane u prometnoj nezgodi od 13. veljače 2010. za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a radi se o isplatama u razdoblju od 1. veljače 2019. do 28. veljače 2021.
7. Među strankama je u ovoj fazi postupka sporno ima li tužitelj pravo na isplatu punog iznosa invalidske mirovine u omjeru tuženikove odgovornosti, koju je isplatio svom osiguraniku za utuženo razdoblje zbog ozljede izvan rada (prometne nesreće od 13. veljače 2010.), pa s tim u vezi je sporno pravno pitanje primjenjuju li se konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).
8. Polazeći od činjeničnog utvrđenja koje se ne osporava konkretnim žalbenim razlozima, iako žalitelj u žalbi navodi kako žalbu izjavljuje iz svih žalbenih razloga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOOP, a ne ZOMO, slijedom čega je pravilno i zakonito tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
9. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda koje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
10. Prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
11. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku je trebalo donijeti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.
Sadržaj odredbe čl. 27. ZOOP glasi:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
14. Kako iz dokumentacije priložene spisu, posebno nalaza i mišljenja vještaka Ivana Marenčića proizlazi da prema isplaćivanim iznosima invalidske mirovine temeljene na povredi van rada i pretpostavljene invalidske mirovine za slučaj povrede na radu, mjesečna razlika je iskazana u nalazu u kolonama 5 i 6 po mjesecima (list 142 spisa), a sveukupna razlika na kraju zadanog razdoblja iznosi 1.269,71 eura/9.566,62 kn, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nema štete za tužitelja jer je tužitelj isplatio manji iznos s osnova invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada nego što bi bio obvezan isplatiti invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu koju bi pretpostavljeno ostvario osiguranik tužitelja RĆ u utuženom razdoblju.
15. Stoga suprotni žalbeni navodi tužitelja o primjeni ZOMO, a ne ZOOP nisu osnovani.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita, donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koju tužitelj niti ne pobija određenim žalbenim razlozima.
17. Slijedom svega navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
