Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1415/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv protustranke GRAD KAŠTELA, Braće Radić 1, Kaštel Sućurac, OIB: 08727843572, zastupan po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, radi uređenja odnosa među suvlasnicima, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-431/2021 od 7. veljače 2025., dana 5. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba protustranke Grad Kaštela te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-431/2021. od 7. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II Odbija se žalba predlagateljice ČB kao neosnovana te se potvrđuje navedeno rješenje u dijelu, u kojem predlagateljici nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka.
III O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja citiranim u izreci odlučeno je:
„Određuje se visina naknade koju je predloženik Grad Kaštela dužan isplatiti predlagateljici ČB za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1117 k. o. [katastarska općina] u površini od 43 m2, u ukupnom iznosu od 60.275,00 Eur-a, uz plaćanja zakonskih zateznih kamata koje na taj iznos teku od 28. rujna 2021. do isplate, sukladno odredbama iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Dužan je predloženik naknaditi predlagateljici trošak postupka u iznosu od 464,53 Eur-a, u roku od 15 dana, dok se za više traženo zahtjev odbija.“
2. Protiv navedenog rješenja predlagateljica je podnijela žalbu, kojom pobija odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem joj troškovi nisu dosuđeni, po sadržaju zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Protustranka Grad Kaštela je podnio žalbu kojom rješenje pobija u cijelosti, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Žalba protustranke je osnovana, dok žalba predlagateljice nije osnovana.
5. Odredbom čl. 119. Zakona o izvanparničnom postupku (NN br 59/2023, dalje: ZIP) propisano je da će se postupci koji su bili pokrenuti, a nisu dovršeni do stupanja na snagu toga Zakona, dovršiti prema propisima i pravnim pravilima koji su bili na snazi odnosno koji su se primjenjivali do stupanja na snagu toga Zakona.
6. Predmetni je postupak pokrenut 12. listopada 2021., dok je ZIP stupio na snagu 2. lipnja 2023., pa se dakle ne primjenjuje u ovom postupku.
7. Zato je kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud pravilno primijenio pravna pravila iz paragrafa 20. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, br. 45/34 i „Narodne novine“, br. 73/91, dalje ZSVP) koja sadrže opća pravila o troškovima postupka, a koja pravila uspostavljaju, kao osnovno načelo u izvanparničnom postupku, načelo da svaki učesnik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, da o njima odlučuje sud na način da iste određuje razmjerno.
8. Kako se u odnosu na sporne troškove ne radi o zajedničkim troškovima, već o troškovima zastupanja predlagateljice, ista bi na teret protustranke mogla ostvariti trošak postupka samo po kriteriju krivnje koju sadrži stavak 4. pravnog pravila iz paragrafa 20. ZSVP-a. Prema tom pravilu, sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući troškove pravnog zastupnika koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.
9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, da takvih, po protustranci skrivljenih troškova nema, te je predlagateljici osnovano dosudio samo troškove vještačenja u iznosu od 464,53 eur koji troškovi predstavljaju opravdan zajednički trošak stranaka.
10. Osnovano predlagatelj međutim prigovara, da je rješenje opterećeno bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., budući da je proturječno i ne može se ispitati.
11. U izreci se naime navodi da se određuje visina nakade koju je protustranka dužna isplatiti predlagateljici za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1117 k. o. [katastarska općina] u površini od 43 m2, dok se u obrazloženju navodi da se radi o dijelu čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nove oznake 101/8, površine 330 m2 (za koju je prijedlogom i zatražena naknada) te dalje iz obrazloženja proizlazi da se predlagateljici oduzima 330 m2 od ukupno 1.600 m2 ukupne površine čestice.
12. Nadalje, osnovano se prigovara da u situaciji, kada je procjena vrijednosti te nekretnine izvršena na temelju nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo od 6. veljače 2024., nema mjesta dosuđivanju zakonskih zateznih kamata na iznos procijenjene vrijednosti od 28. rujna 2021. do isplate.
13. Činjenica, da je protustanka dužna isplatiti naknadu u roku od četiri godine od dana prijenosa zemljišta, a da je isto predano protustranci Izjavom na zapisniku kod Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove 27. rujna 2017., u situaciji kada je tek u predmetnom postupku utvrđena visina te naknade, i to po cijenama u vrijeme provođenja vještačenja, dakle u veljači 2024., ne opravdava dosuđivanje kamate u navedenom roku jer tada nije bila utvrđena visina obveze protustranke pa ista nije mogla niti dospjeti, odnosno protustranka nije mogla biti u zakašnjenju koje opravdava dosuđivanje zatezne kamate.
14. Vrhovni sud RH u odluci posl. br. Rev-1345/2021. od 1. veljače 2024. izrazio je stajalište da obveza plaćanja naknade za zemljište koje je predano u vlasništvo jedinice lokalne samouprave u slučaju kada nije postignut sporazum glede naknade dospijeva donošenjem rješenja izvanparničnog suda kojim je određena visina te naknade jer tek tada obveznik plaćanja ima saznanje o opsegu i visini svoje obveze.
15. Naime, člankom 183. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Stavkom drugim istoga članka je propisano da, ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.
16. U konkretnom slučaju obveza plaćanja naknade je nastala protekom roka od četiri godine od predaje zemljišta protustranci. Međutim, tek je donošenjem rješenja kojim je određena visina naknade protustranka u skladu sa čl. 183. st. 2. ZOO mogla doći u zakašnjenje.
17. U ponovljenom postupku sud će donijeti zakonito rješenje o naknadi, imajući na umu prethodno navedeno, te će o istom dati i pravilne razloge.
18. Na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 5. ožujka 2026.
Sudac:
Gordana Bošković Majerović
