Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-351/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, u pravnoj stvari tužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Petroviću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženice MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja da nije postojala izvanbračne zajednice, nakon održane glavne rasprave, zaključene 26. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ I. Utvrđuje se kako nikada nije postojala izvanbračna zajednica između tužene MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nikada i ostavitelja DF, rođenog **.**.1945. u [adresa], umrlog dana **.**.2016., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi troškove postupka tuženici MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 4.062,50 EUR (slovima: četiritisućešezdesetdva eura i pedeset centi), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja da nije postojala izvanbračna zajednica nje i sada pok. DF.

1.1. Tužitelj navodi da je temeljem Rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj O-152/2023, upućen u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti istog da pokrene parnicu radi utvrđenja da nije postojala izvanbračna zajednica između nasljednice MF i ostavitelja DF, rođenog **.**.1945. u [adresa], umrlog **.**.2016., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

1.2. Tužitelj ističe da je ovaj sud pod posl.br. R1 Ob-737/17 dana 14. studenog 2017. donio Rješenje u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice između MF iz [adresa], rođene **.**.1953., OIB: [osobni identifikacijski broj], u [adresa], BIH i sada pokojnog DF, rođenog **.**.1945. u [adresa], umrlog **.**.2016., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u smislu odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Navedeno Rješenje tužitelj smatra da je paušalnim i neutemeljenim.

1.3. Naime, dana 27. siječnja 2022. Županijski sud u Rijeci pod brojem Gž -1168- 2020-8 je donio Rješenje u kojem se prihvaća Žalba zakonskog nasljednika, ovdje tužitelja te se navedeno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini pod poslovnim brojem O-6851/2019-17 ukida i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak. Nadalje, u Rješenju Županijskog suda u Rijeci pod brojem Gž-1168-2020-8 u točki 8. se navodi kako su ovdje tužiteljevi navodi osnovani, a sve povodom ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja MF u kojem postupku ovdje tužitelj kao zakonski nasljednik ostavitelja nije sudjelovao. Dakle, unutar ostavinskog postupka iza pokojnog DF, rođenog **.**.1945. u [adresa], umrlog dana **.**.2016., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelj nije sudjelovao.

1.4. Tužitelj ističe kako nikada nije postojala bračna zajednica između tuženice i pokojnog DF. Tuženica je besplatno stanovala sa DF u njegovoj kući, a za uzvrat mu je ponekad kuhala, čistila i prala. U više navrata radi njenog ponašanja DF ju je tjerao iz kuće, a obzirom da nije imala gdje stanovat vraćala se i moli da ju primi nazad. Također nikada nisu konzumirali brak, nego je tuženica spavala u drugom kraju kuće, odnosno u različitoj sobi. Objedovala je zasebno od pokojnog DF, dakle, nisu koristili zajedničku kuhinju. Također nikada nije pridonosila kućanstvu u bilo kojem smislu ( niti novčano nit da bi kupovala potrebne stvari). Također se nije brinula o domaćim životinjama koja su se držala po štalama. Pokojni DF je bio zaposlen u susjedstvu u mesnici Dropučić, pri vlasniku EF. U prilog navedenom ide i činjenica kako nisu imali zajedničke djece Tužitelj ističe kako je uvelike konzumirala alkoholna pića, a što je kod pokojnog izazivalo srdžbu i bijes.

1.5. Nadalje, prilikom bolesti pokojnoga DF tužen ica ga nikada nije posjećivala, nego je to činio njegov brat, ovdje tužitelj. Unutar evidencije bolnice u kojoj se liječio uvijek se kao rodbina navodio tužitelj, a nikada tužen ica. Prilikom bolničkog liječenja DF, njega je odvozio i dovozio ovdje tužitelj, a nikada tuženica, štoviše, tuženica nikada nije brinula kada bi pokojni DF bio bolestan. To je uvijek činio njegov brat tužitelj. Prema važećoj sudskoj praksi, osim potrebnog trajanja od najmanje tri godine, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno je da među njima postoji trajnija zajednica i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti te ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri zaključenja braka. Vrhovni sud je mišljenja da za postojanje takve trajnije zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značaja činjenica da žive na istoj adresi - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 1121/2007-2 22. Studenoga 2007 . Dakle, ista nije bila niti u emocionalnoj niti ekonomskoj zajednici sa pok DF niti je čak živjela dovoljno dugo u njegovoj kući kako bi se njihov prijateljski odnos mogao okarakterizirati kao izvanbračna zajednica. Tuženica nije novčano sudjelovala bilo kakvim kućanskim izdacima, sve navedene nekretnine su u vlasništvu pokojnog DF, a u prilog svojih tvrdnji tužitelj dostavlja vlasnički list iz kojeg se vidi da je vlasnik kuće do danas pok. DF. Tužitelj je podmirio apsolutno sve troškove sprovoda povodom smrti DF, rođenog **.**.1945. u [adresa], umrlog dana **.**.2016., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

1.6. Iz svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže da se donese presuda kojom će se utvrditi kako nije postojala izvanbračna zajednica između nasljednice tuženice nikada i ostavitelja DF, rođenog **.**.1945. u [adresa], umrlog dana **.**.2016., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i da se naloži tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima.

2.1. Tuženica navodi da je Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-737/17 od 14. studenog 2017., a kojim je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice između tuženice i pokojnog DF, pravomoćno te da u tom postupku nije sudjelovao tužitelj kao brat pokojnog DF, međutim isti postupak je proveden te je rješenje doneseno sukladno odnosnim zakonskim odredbama, a temeljem pravilno i nesporno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.2. Tuženica ističe da iako je točno da tuženica i pokojni DF nisu sklopili brak, isti su i to od 1992. živjeli u izvanbračnoj zajednici, a koja je sukladno odnosnim zakonskim odredbama izjednačena s bračnom zajednicom. Konkretno, tuženica se preselila u kuću pokojnog DF dana 10. prosinca 1992. na adresi [adresa] od kada je i prijavljena na navedenoj adresi, a upoznali su se nekoliko godina ranije. Tuženica i pokojni DF su na navedenoj adresi zajedno i neprekidno stanovali od tada pa sve do smrti istog 28. kolovoza 2016. Da su tuženica i pokojni DF od 1992. godine pa sve do njegove smrti 28. kolovoza 2016. živjeli u izvanbračnoj zajednici jasno i nedvojbeno proizlazi i iz izjave pok. DF, broj OV-6688/2012 od dana 20. studenog 2012. koju je dao pod punom moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću, a na kojoj je potpis istog ovjerila javna bilježnica Branka Rački iz [adresa].

2.3. Ne samo da je pokojni DF pisanom izjavom potvrdio postojanje izvanbračne zajednice između njega i tuženice, nego je ista u svim pogledima konzumirana. Tuženica i pokojni DF spavali su zajedno u istom krevetu, a ponekad su čak s njima spavali i unuci tuženice koji su bili u prisnom emocionalnom odnosu s pokojnim DF, a koji je također bio smatran članom obitelji tuženice. Prema tome, u potpunosti su neistiniti i netočni navodi tužitelja da brak (odnosno izvanbračna zajednica) nikada nije konzumiran. Nadalje, neistiniti su navodi tužitelja kako tuženica nije pridonosila kućanstvu niti novčano niti da bi kupovala potrebne stvari. Naime, tuženica je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice bila u radnom odnosu te su ona i pokojni DF zajedno raspoređivali novac i istim raspolagali te tako uspostavili i ekonomsku zajednicu. Živjeli su u skladnim odnosima te su tako, osim zajedničkog stanovanja dugi niz godina, bili i emocionalno povezani te međusobno pomagali i brinuli jedno o drugom. Jednako tako, tuženica se brinula i o zajedničkom kućanstvu u svim pogledima prema dogovoru sa svojim izvanbračnim suprugom. Tuženica pritom ističe kako je u svakom slučaju brinula u svim pogledima o pokojnom DF, a posebno kada se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo te ga je, suprotno navodima tužitelja, za vrijeme njegovog boravka u bolnici posjećivala te brinula o njegovoj odjeći, hrani i drugim potrebama. Nije sporno da je pokojni DF teško bolovao te zbog posljedica bolesti, karcinoma, i preminuo, međutim, tuženica s gnušanjem odbija navode tužitelja kako ne bi brinula o pokojniku. Upravo suprotno - ista ga je često posjećivala u bolnici i išla s njim na pretrage te štoviše, nakon što je otpušten na kućnu njegu, upravo kao njegova izvanbračna supruga i brinula o njemu. Naime, nakon što je iskoristila svoj godišnji odmor također je zatražila i ishodila liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u svrhu “njege supružnika”, sada pokojnog DF. Sve navedeno je tužitelj jako dobro znao, međutim uslijed njegove neopisive želje za stjecanjem nepripadne koristi isto sada prešućuje, odnosno pokušava osporavati tako što izvrće činjenice. Štoviše, nakon smrti pokojnog DF upravo je tužitelj dao izraditi osmrtnicu, a na kojoj je navedeno da su ožalošćeni supruga MF (ovdje tuženica), brat LF (ovdje tužitelj) sa suprugom L te ostala tugujuća rodbina i prijatelji, a iz čega proizlazi da je i sam tužitelj svjestan da je između tuženice i pokojnog DF postojala dugogodišnja i čvrsta izvanbračna zajednica.

2.4. Slijedom navedenoga, tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz dosudu parničnog troška tuženici, a na teret tužitelja.

3. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaz uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), Rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1168/2020-8 od 27. siječnja 2022. (list 6-8 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagreb, Stalna služba u sv. Ivanu Zelini posl.br. O-6851/2016-17 od 16. kolovoza 2018. (list 10-12 spisa), Rješenje ovoga suda posl.br. R1 Ob-737/2017-9 od 14. studenog 2017. (list 13-16 spisa), Rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini posl.br. O-152/2023-3 od 20. veljače 2023. (list 17-19 spisa), uvjerenje o prebivalištu za tuženicu izdanog od Policijske postaje Sv. Ivan Zelina od 18. siječnja 2023. (list 27 spisa), izjavu pok. DF od 20. studenog 2012. (list 28 -29 spisa), medicinsku dokumentaciju za DF (list 30-36 spisa), osmrtnicu za pok. DF (list 37 spisa), izvršen je uvid u spis ovoga suda R1 Ob-737/2017 i Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini posl.br. O - 152/2023-3, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

3.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 13. rujna 2024. izveden je dokaz saslušanja stranaka (list 58-61 spisa).

3.2. Na ročištu održanim kod ovoga suda 30. siječnja 2025. (list 71-74 spisa) izveden je dokaz saslušanja svjedoka PF, DF, SF i JF, a na ročištu održanim 9. listopada 2025. (list 93 -98 spisa) svjedoka ČF, TF te ročištu održanim 26. siječnja 2026. (list 104-109 spisa) svjedoka ŽF i GF.

3.5. Sud nije izveo dokaz grafološkog vještačenja potpisa na listu 28 ovoga spisa, imajući u vidu da je isti potpis ovjeren od strane javnoga bilježnika, a nitko t ijekom postupka nije istaknuo da je navedena isprava krivotvorenima ili da postoji sumnja u ovjeru potpisa, te s tim u vezi da se pribave podaci od javnoga bilježnika.

3.6. S obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, na ročištu za glavnu raspravu održanim 9. listopada 2025. (list 93-99 spisa), uz prethodnu suglasnost punomoćnika stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, stranke zastupane po punomoćnicima su predložile zaključenje glavne rasprave navodeći pritom da nije potrebno provođenje daljnjih dokaza. Pri čemu se ističe da sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje se utvrde u postupku u skladu s čl. 7. Zakona o parničnom postupku te da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

5. Provedeni dokazi ocjenjeni su svaki zasebno i svi zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženica živjela na istoj adresi sa sada pok. DF.

6.1. Među strankama je sporno, imajući u vidu sve prethodno navedeno, je li tuženica sa sada pok . DF živjela u izvanbračnoj zajednici te je li postojala zajednica koja po svim elementima nalikuje bračnoj zajednici i ispunjava zakonske pretpostavke.

7. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagreb, Stalna služba u sv. Ivanu Zelini posl.br. O-6851/2016 utvrđeno je da je doneseno rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-6851/2016-17 od 16. kolovoza 2018. (list 10-12 spisa), kojim je proglašena kao nasljednica pok. DF ovdje tuženica kao njegova izvanbračna supruga. Protiv navedenog rješenja je izjavljena žalba i nije postalo pravomoćno.

7.1. Nadalje, povodom izjavljene žalbe protiv rješenja opisanog u točki 7. ovog obrazloženja presude, doneseno je Rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž- 1168/2020-8 od 27. siječnja 2022. (list 6-8 spisa), a kojim se ukida doneseno rješenje o nasljeđivanju imajući u vidu da se u ostavinskom postupku nije utvrđivalo je li tuženica izvanbračna supruga pok. DF već se pozvalo na rješenje ovoga suda posl.br. R1 Ob-737/2017-9 od 14. studenog 2017. donesenog radi ostvarivanja prava tuženice na mirovinu pok. DF. S tim u vezi se ističe da je bilo potrebno u ostavinskom postupku donijeti rješenje o prekidu i uputiti tuženicu u parnicu radi utvrđenja je li ona izvanbračna supruga ostavitelja.

7.2. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini posl.br. O-152/2023-3 od 20. veljače 2023. (list 17-19 spisa), određen je prekid postupka te je tuženik upućen u parnicu protiv tuženice radi utvrđenja da nije postojala izvanbračna zajednica između nje i sada pok. DF kao ostavitelja.

Protiv navedenog rješenja nije izjavljena žalba.

8. Rješenjem ovoga suda posl.br. R1 Ob-737/2017-9 od 14. studenog 2017. (list 13-16 spisa), utvrđeno je postojanje izvanbračne zajednice između MF iz [adresa], rođene **.**.1953. u [adresa], BIH, od oca BF i majke UF (rođ. ŽF), i sada pokojnog DF, rođenog **.**.1945. u [adresa], od oca CF i majke AF (rođ. M), a umrlog **.**.2016., u smislu odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16).

8.1. Iz obrazloženja rješenja opisanog u točki 8. ovog obrazloženja presude proizlazi da iz iskaza svjedoka, kao i same predlagateljice, proizlazi da se radilo o skladnom odnosu te je predlagateljica u cijelosti vodila brigu i njegovala DF u njegovoj bolesti sve do njegove smrti te je zbog njege pokojnog DF odlazila i na bolovanja, a što je vidljivo iz dokumentacije koja prileži spisu. Iz dokaznog postupka jasno proizlazi da se radilo o zajednici koja je po svim svojim elementima nalikovala na bračnu zajednicu te su pokojni DF i predlagateljica imali ekonomsku zajednicu, emotivnu zajednicu, intimnu vezu muškarca i žene, i to u kontinuitetu dugi niz godina, sve do smrti pokojnog DF pa su stoga ispunjene pretpostavke kako to propisuje Zakon o mirovinskom osiguranju da se pod članom obitelji smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine živio u zajedničkom kućanstvu do njegove smrti, najmanje tri godine. Iz izvoda iz matice rođenih za predlagateljicu i pokojnog DF proizlazi da isti nisu bili u bračnoj zajednici s nekim drugim osobama za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice.

8.2. U navedenom postupku su saslušani svjedoci HF (zet tuženice), ŠF (kćerka tuženice), RF (prijatelj tuženice), ĐF (susjed tuženice i pok. DF).

9. Iz izjave pok. DF od 20. studenog 2012. (list 28 -29 spisa), proizlazi da je sam pok. DF izjavio pod moralnom, kaznenom i materijalnom odgovornošću da tuženica živi s njim u izvanbračnoj zajednici od 1992., a čiji potpis je ovjeren po javnom bilježniku Branki Rački pod posl.br. OV -6688/2012 od 20. studenog 2012.

10. Iz iskaza PF, proizlazi da je prijatelj tužitelju i da je poznavao pok. DF kod kojeg je kroz 10-tak godina bio 10-15 puta kada mu je pomagao oko traktora. Ističe da je svega jednom do dva puta vidio tuženicu za koju je pok. DF naveo da stanuje kod njega. Sam zaključuje da tuženica nije plaćala za stanovanje, ali da je znala počistiti i pospremiti.

10.1. Nije mu poznat odnos pok. DF i tuženice i ističe da je primijetio da mu nije poznato da je netko brinuo o pok. DF.

10.2. Iskaz navedenog svjedoka sud nije uzeo u obzir s obzirom na to da je sam iskazivao da nije često dolazio kod pok. DF, te nije znao ništa iskazivati o odnosu tuženice i pok. DF osim što je navodio svoje zaključke koji su opet proturječni jer ističe da je tuženica trebala pospremati i čistiti, ali da nije primijetio da je čisto niti da netko brine o pok. DF te je isto također u protivnosti sa iskazom tužitelja koji mu je prijatelj i koji je navodio da je on brinuo o pok. DF.

11. Iz iskaza svjedoka DF proizlazi da je poznavao pok. DF i tuženicu te da je njihov odnos bio narušen i da nisu mogli biti u vezi niti da je ona mogla prijaviti kod njega prebivalište. Nije mu poznato da je ona živjela kao podstanar kod pok. DF. Kad je dolazio u posjetu nije sretao tuženicu tamo niti je primjećivao da je brinula o pok. DF.

12. Iz iskaza svjedoka SF, unuka tuženice, proizlazi je posjećivao tuženicu kada je stanovala s pok. DF, tamo je dolazio s majkom i sestrom vikendom i tamo prespavati i vidio je da su živjeli zajedno i spavali u istoj sobi. Ističe da je pok. DF kasnije uredio sobu za njega i sestru gdje mogu prenoćiti kad bi dolazili i on je dolazio češće nego sestra i to jednom do dva puta mjesečno.

12.1. Opisuje da nije vidio tužitelja, te da je on osobno sa sestrom dolazio na rođendane tuženici i pok. DF te da se tuženica brinula o pok. DF i o njegovoj sestri koja je živjela u istoj kući u prizemlju i koja je bolovala od epilepsije.

12.2. Dodaje i da je tuženica bila zaposlena i to vrijeme nije bila u kući, ali zna da je ona kupovala hranu i da su ona i pok. DF imali zajedničko kućanstvo.

13. Iz iskaza svjedoka JF proizlazi da je poznavao pok. DF i da je njegova kuća preko puta. Zna da je tuženica stanovala kod pok. DF i da su njoj dolazili unuci u posjetu. Nije mu poznato jesu li tuženica i pok. DF bili u vezi, a ističe da je u posjetu dolazio i tužitelj. Ističe da je tuženica radila i dolazila u posjetu s pok. DF.

Posjećivali su se nekoliko puta mjesečno.

14. Iz iskaza svjedoka DF i JF proizlazi da su bili prijatelji pok. DF te da su se međusobno posjećivali, ali nisu znali opisati njegov odnos s tuženicom osim JF koji je iskazivao da je i ona tamo živjela i da je radila.

14.1. Prema iskazu SF, unuka tuženice proizlazi da su tuženica i pok. DF bili u emocionalnoj vezi i sve zajedno dijelili.

15. Iz iskaza TF, unuka tužitelja, proizlazi da tuženica nije stanovala s pok. DF već je povremeno dolazila tamo i čistila i pospremala i da ima saznanja da ju je on za to plaćao. Nije mu poznato da je ona tamo živjela. Sahranu je organizirao tužitelj i poznato mu je da je tuženica navedena u osmrtnici, ali ne želi o tome iskazivati.

15.1. Navodi da je vodio tužitelja u bolnicu u posjetu bratu, te da je posjećivao pok. DF jednom do dva puta mjesečno. Nije mu poznato koliko puta je pokojni DF bio u bolnici niti koliko dugo, od svećenika koji je kuću blagoslivljao ima saznanje da tuženica tamo nije stanovala niti bila u vezi s pok. DF. Ističe da se o svemu tome raspitivao jer ga je zasmetalo da tuženica skuplja svjedoke po cesti.

15.2. Iskaz navedenog svjedoka sud nije uzeo u obzir s obzirom na to da je sam iskazivao da nije upoznat s načinom života pok. DF te da ima saznanja od drugih, niti je znao iskazivati koliko često je vozio tužitelja u bolnicu u posjetu niti koliko je pok. DF bio u bolnici.

16. Prema iskazu svjedokinje ČF proizlazi da je prijateljica tuženici i da je preko nje upoznala i pok. DF. Navodi da su joj njih dvoje djelovali kao muž i žena jer su svugdje išli zajedno, posjećivali su nju i kod nje pekli roštilj, a dolazili su u posjetu kod nje u Zagreb i u Bosni i Hercegovini kod tuženičinih roditelja i sestre te je mislila da su vjenčani.

16.1. Nadalje, ističe da je posjećivala tuženicu i pok. DF dva do tri puta, a oni nju više. Prema kazivanju tuženice, njih dvoje su dijelili novce, a tuženica je bila zaposlena i radila je. Posjećivala ga je u bolnici i nosila mu stvari što je trebao.

17. Iz iskaza svjedoka ŽF proizlazi da je sestrična tuženice koja poznaje tužitelja i pok. DF. Navodi da su tuženica i pok. DF dugo bili zajedno, te da je upoznala ga 1995 u prosincu na njegov rođendan i dolazila je kod njih u kuću i vikendicu kada su imali radove te su znali i zajedno peći roštilj.

17.1. Navodi da je tuženica s njim živjela cijelo vrijeme zajedno, oni su posjećivali svu obitelj tuženice i poznavala je i sestru pok. DF dok za tužitelja isto misli da živi nevjenčano.

17.2. Nakon što je pok. DF obolio od raka, umro je nakon godine dana, a u bolnici je bio dva puta i tuženica je predkraj uzela bolovanje da skrbi o njemu. Sprovod je organizirala tuženica, njezina kćer i tužitelj, a na osmrtnici su navedene obje stranke.

17.3. Za tuženicu i pok. DF navodi da su svugdje išli zajedno, zajedničke financije su imali, tuženica je imala plaću, a on mirovinu, te su odlazili u Bosnu i Hercegovinu svake godine, djelovali su kao muž i žena. Tužitelj je dolazio u posjetu njima kad i ona, a oni su zajedno i njega posjećivali. Nadalje, odlazili su na rođendane, berbe grožđa. Jednom je nazočila kada je tuženica rekla da si uzme njihove novce i uzme sok kad je bila kod njih, a tuženica je brinula o pok. DF te je ona uzimala i u njeno ime vitamine za njega. Osporava navode da je tuženica pila alkohol, već ističe da je ona održavala njihovo kućanstvo i kupala i brinula o pok. DF.

18. Svjedokinja GF, unuka tuženice je navela da poznaje pok. DF od rođenja. On i tuženica su živjeli u [adresa] gdje tuženica i sada živi. Odlazili su u vikendicu, posjećivali su ih svaki vikend, a kad su se preselili ona s bratom i obitelji dolazila jednom mjesečno.

18.1. Navodi da je njezina majka živjela s tuženicom i pok. DF do svoje udaje i može potvrditi da su oni živjeli kao muž i žena, imali su vikendicu u mjestu Vrtače, a svake godine su odlazili s autobusom u Bosnu i Hercegovinu kod tuženičine obitelji, a znali su dolaziti i kod njih.

18.2. Navodi da je tuženica brinula o pok. DF kad se razbolio, svuda su skupa odlazili, voljeli su se i sve dijelili skupa, a pok. DF je za nju i brata napravio sobu kako bi oni mogli prespavati kod njih kad bi došli. Imali su životinje, pse, svinje i krave. Nije sretala tužitelja, a tuženica se brinu la i o sestri pok. DF.

19. Iskazi ČF, ŽF i GF su u bitnome suglasni te iz istih proizlazi da je tuženica živjela s pok. DF u trajnoj zajednici, imali su zajednički društveni život, zajedničke financije, zajedno su vodili kućanstvo, hranili životinje, posjećivali obitelji i tuženica je brinula o pok. DF do njegove smrti. Upoznati su s načinom života tuženice i pok. DF te su opisivali kako su dijelili financije, društveni život i da su djelovali kao muž i žena.

19.1. Sud je prihvatio iskaz svjedokinja jer smatra da su kazivale istinito, uvjerljivo, životno i logično, posebice jer se iskazi u bitnome se podudaraju sa iskazom tuženice, ali i iskazom svjedoka SF, dok je svjedok JF iskazivao da je tuženica živjela s pok. DF pa i da je ona s njim dolazila njemu u posjetu.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on uz pok. DF imao i sestru koja je umrla 2010.

20.1. Za tuženicu ističe da ga je pok. DF tražio da ju doveze da stanuje kod njega i pomaže mu oko kuće, te navodi da ih je on posjećivao svaki tjedan i tamo je viđao tuženicu.

20.2. Navodi da mu se brat žalio na tuženicu da pije i da je stalno pijana i neće ništa raditi, te da ju nije udaljio iz kuće jer je s njom tamo živjela i njezina kćer. Tuženica je dolazila kući oko 18 sati nakon posla.

20.3. Kad je brat obolio, dolazio mu je u posjetu u bolnicu, a da je u trenutku smrti tuženica bila s njim i da ju je naznačio u osmrtnici jer je ona tako tražila jer je njezina obitelj mislila da su u braku.

21. Iz iskaza tuženice proizlazi da se upoznala s pok. DF na bazenu u sv. Ivanu Zelini gdje je ona radila kao spremačica, a on u kuhinji. Ističe da su jedno vrijeme živjeli kod nje, a nakon smrti njegove majke preselila se kod njega i tako su živjeli kao muž i žena.

21.1. Nisu se vjenčali, a pok. DF je dao izjavu kod bilježnika da su živjeli u izvanbračnoj zajednici te su kao par odlazili u posjetu njezinoj obitelji i oni su dolazili kod njih. S njima je živjela i njezina kćer koja se školovala, a imali su zajedničke financije. Ona je brinula o sestri pok. DF te su ju skupa i vodili na kontrole.

21.2. Osporava da je konzumirala alkohol ili da je bila pijana, niti da bi joj pok. DF branio da ga ne posjećuje u bolnici. Ona je bila uz pok. DF kad je umro i vodila je brigu o njemu.

21.3. Navodi da je tužitelj sa svojom suprugom dolazio u posjetu kada je ona radila, te ga nije sretala, a ona je posjećivala pok. DF u bolnici i nosila mu potrebne stvari.

22. Sud je prihvatio iskaze stranaka u dijelu u kojem su opisivali da su tuženica i pok. DF živjeli zajedno. Međutim, iskazi stranaka su proturječni u dijelu u kojem se navodi da nisu bili u vezi već da je tuženica tamo bila samo radi pospremanja i kuhanja za što joj je plaćao pok. DF imajući u vidu da među strankama nije sporno da je s njom živjela i njezina kćer do udaje, te da je tuženica bila zaposlena i da je dolazila iza 18,00 sati s posla.

22.1. U skladu s navedenim sud je prihvatio iskaz tuženice da je živjela u emotivnoj zajednici s pok. DF imajući u vidu da su i svjedoci ČF, ŽF i GF te SF navodili da ga je posjećivala i u bolnici, a sam tužitelj je iskazivao da je ona bila uz pok. DF kada je umro te je bila naznačena u osmrtnici kao izvanbračna supruga posebice jer je njezina obitelj mislila da je u braku s pok. DF, a sami svjedoci su iskazivali da je ona s pok. DF posjećivala svoju obitelj. Tome u prilog pokazuje i izjava pok. DF opisana u točki 9. obrazloženja presude koja je dana i radi reguliranja prava brata tuženice.

23. Naime, iz priložene dokumentacije te iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je tuženica s pok. DF živjela dugi niz godina zajedno počevši od 1992., te da je tuženica radi brige o pok. DF ishodila bolovanje što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, ali i iskaza svjedoka ČF, ŽF, GF i SF kao i tužitelja koji je sam naveo da je tuženica odlazila u bolnicu i bila u trenutku smrti s pok. DF.

24. U vrijeme započinjanja veze, a to je bilo 1990-tih na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78,…162/98 –dalje: ZOBPO) te je bio na snazi do 30. lipnja 1999., a koji je u čl. 7. samo propisivao da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim tim zakonom. Prema čl. 271. tog zakona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, dok po čl. 272. st. 1., imovina koju je jedan bračni drug imao u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, dok po čl. 281. st. 1. kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok po st. 2., u slučaju spora, sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, ako i svakom drugom obliku rada, suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

24.1. Nakon toga, stupio je na snagu Obiteljski zakon (Narodne novine broj 162/98 – dalje: OBZ) koji je odredbom čl. 3. propisao da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, dok po čl. 262., izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinske učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

25. Nadalje, prema čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

26. S obzirom na to da se utvrđenje nepostojanja izvanbračne zajednice traži radi utvrđenja da tuženica nije nasljednica pok. DF kao izvanbračni drug, a obzirom da je pok. DF preminuo **.**.2016. ističe se da je već čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015) bilo propisano da ostavitelja nasljeđuje njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, a izvanbračnom zajednicom se smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Pritom se ukazuje i na pravno stajalište izraženo u presudi VSRH Rev-783/10 iz kojeg proizlazi da u smislu odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom koja je trajala dulje vrijeme smatra se ona koja je trajala najmanje tri godine.

27. Nadalje, na temelju odredbe čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) propisano je da se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, dok je na temelju odredbe stavka 2. istoga članka propisano da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

27.1. Odredbom čl. 3. stavka 1. Obiteljskog zakona određeno je što se smatra izvanbračnom zajednicom i gdje je za status izvanbračne zajednice predviđeno trajanje od minimum tri godine ili kraće ako je u toj zajednici rođeno zajedničko dijete.

27.2. Odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015,) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

27.3. Člankom 9. Zakona o nasljeđivanju propisano je da ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug.

28. Definicija izvanbračne zajednice iz Obiteljskog zakona preciznija je zakonska odredba i definicija u odnosu na definiciju iz Zakona o nasljeđivanju, pa prema načelu lex posterior derogat legi priopri, ta je definicija općeprihvaćena u praksi kod određivanja smatra li se neka zajednica izvanbračnom. U svakom slučaju da bi neka izvanbračna zajednica imala potrebnu kvalitetu u smislu Zakona o nasljeđivanju u smislu odredbi čl. 8. i 9. Zakona o nasljeđivanju, mora se raditi o određenom trajanju (tri godine ili pod određenim uvjetom i kraće), ali svakako o zajednici u smislu emotivne i ekonomske zajednice. Tek se napominje, da sama činjenice da drugovi izvanbračne zajednice (i) žive odvojeno (ne na zajedničkoj adresi) nije od odlučnog značenja, kao što je i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci br. Rev-1121/07 od 22. studenoga 2007.

28.1. Naime, izvanbračna zajednica koju je moguće izjednačiti i pravno tretirati kao bračnu zajednicu podrazumijeva osim postojanja emocionalne veze, međusobne ljubavi, podrške, ekonomske i intimne povezanosti, treba sadržavati i volju da se takva zajednica prema svima (posebice najbližoj rodbini) prezentira kao takva. Odnosno izvanbračna zajednica, kao i bračna pretpostavlja prvenstveno obiteljsku povezanost.

28.2. U odluci broj Rev-1881/12-2 od 25. rujna 2012. Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je pravno shvaćanje da je za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno da se ostvare slijedeće pretpostavke: da niti jedan od partnera u razdoblju trajanja te zajednice nije bio u braku, da je među njima postojala trajnija zajednica života – i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja (s ozbiljnom odlukom da zajedno žive), već i u uspostavljanju emocionalne odnosno egzistencijalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe (psihičke, emocionalne, seksualne…..) te međusobno pomažu i brinu jedno o drugome čak neovisno o eventualnoj namjeri da zaključe brak.

28.3. Nadalje, u odluci broj Rev-365/09-2 od 17. studenoga 2005. Vrhovnog suda Republike Hrvatske revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje da održavanje ljubavne veze i povremeno nalaženje, pri čemu svaka od stranaka raspolaže svojim prihodima, ne stvara međusobne imovinsko-pravne učinke izvanbračne zajednice.

29. Iz iskaza stranaka i svjedoka, proizlazi da je tužiteljica od 1992. stanovala s pok. DF, a s njima i njezina kćer do udaje te su potom njih dvoje nastavili živjeti zajedno i posjećivala ih je obitelj tuženice i oni njezinu obitelj, ali i tužitelj sa suprugom i svjedoci ČF, ŽF, GF, SF i JF te je tuženica brinula o pok. DF i u trenutku smrti bila s njim. Sam pok. DF je dao javnobilježnički ovjerenu izjavu da je u izvanbračnoj zajednici s tuženicom, a tužitelj je u osmrtnicu naveo tuženicu kao izvanbračnu suprugu.

30. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je pok. DF umro **.**.2016., te u trenutku smrti nije bio u braku,

- da je tuženica bila u trenutku smrti pok. DF s njim,

- da su tuženica i pok. DF imali prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] i to tuženica čak i od 1992.,

- da tuženica u trenutku zajedničkog života s pok. DF nije bila u braku, a da je njezin prvi brak prethodno razveden te da se poslije nije udavala ponovo,

- da je za vrijeme zajedničkog života tuženica s pok. DF živjela u emotivnoj zajednici, imali su zajednički društveni život te su živjeli kao muž i žena do njegove smrti,

- da je između tuženice i pok. DF postojala ekonomska zajednica te da su postojale i druge okolnosti koje označavaju odnose u braku što se ogleda u zajedničkom održavanju kućanstva, odlascima na zajedničke izlete i posjetu obitelji tuženice i pok. DF, zatim hranjenju životinja i to psa, krava, svibnja, te da su uredili za unuke tuženice prostor u kojem su kod posjete njima boravili.

30.1. Prema važećim zakonskim odredbama oblik neformalnosti jedno od osnovnih obilježja izvanbračne zajednice, te je dužnost suda, kada odlučuje o postojanju određene izvanbračne zajednice, u obrazloženju odluke navesti jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i to ne samo o tome kada je izvanbračna zajednica počela već i o svim drugim kvalitativnim svojstvima, odnosno sadržaju životnih odnosa neudane žene i neoženjenog muškarca koji tu zajednicu čine izvanbračnom zajednicom u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi i kao takvu razlikuju od drugih vrsta veza i odnosa između neudate žene i neoženjenog muškaraca. Stoga, da bi se vezi neudate žene i neoženjenog muškarca priznalo svojstvo životne zajednice i pravni učinci izvanbračne zajednice, potrebno je osim duljine trajanja propisane odredbama članka 8. Zakona o nasljeđivanju te članka 11. stavak 1. Obiteljskog zakona, voditi računa o neformalnom karakteru izvanbračne zajednice, dok tužitelj nije dokazao da tuženica i pok. DF nisu bili vjerni jedno drugome, da si nisu uzajamno pomagali i uzdržavali, da se nisu međusobno poštivali i održavali skladne bračne i obiteljske odnose.

30.2. Navodi tužitelja kojima u bitnome osporava postojanje izvanbračne zajednice njegova pokojnog brata i tuženice, tvrdeći da se radilo samo o zajednici zasnovanoj radi financijske koristi tuženice, nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz provedenih dokaza. Naime, sud je u postupku utvrdio da je između njih, zasnovana trajna zajednica života koja je trajala do smrti ostavitelja (više od 20 godina godina), da su zajedno živjeli, imali zajedničku intimnu, emotivnu i ekonomsku zajednicu, zajedno vodili domaćinstvo, putovali, upoznali rodbinu drugoga, te da je tužiteljica brinula o ostavitelju za vrijeme njegove bolesti i zajedno ga s tuž iteljem sahranila. Takva zajednica, i prema ocjeni ovoga suda imala je, sukladno odredbama čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju i čl. 11. Obiteljskog zakona sva zakonom propisana obilježja izvanbračne zajednice, a time i pravne učinaka takve zajednice.

30.3. Pri tome nije neuobičajeno da u takom dugom periodu zajedničkog života tuženica i pok. DF nisu sklopili bračnu zajednicu, jer za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značenja činjenica što nisu sklopili brak kojim bi formalizirali svoj odnos ( iako je pok. DF dao izjavu kod javnog bilježnika kojom priznaje postojanje izvanbračne zajednice s tuženicom), već je odlučno jesu li ispunjenje zakonom propisanih pretpostavih iz čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, u vezi čl. 11. Obiteljskog zakona, a one su u konkretnom slučaju ispunjene.

30.4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da između tuženice i sada pok. DF postojala izvanbračna zajednica, koja je bila trajna.

31. Imajući u vidu značenje izvanbračne zajednice kao zajednice dvoje ljudi, muškarca i žene koja je po svojim obilježjima istovjetna bračnoj zajednici, a u kojoj nema formalnog sklapanja braka, te da ju obilježuje trajnost, proizlazi da je tijekom postupka tuženica dokazala da je njezina zajednica s pok. DF obilježena ekonomskom, emocionalnom i svakom povezanošću te zajedničkim životom, uz svijest i volju žene i muškarca da žive u takvoj zajednici, dok tužitelj nije dokazao suprotno.

31.1. Pri tome se ističe da nije od značaja eventualno sudjelovanje u troškovima pogreba jer se time ne dokazuje da nije postojala izvanbračna zajednica niti na pravilnost odluke utječe činjenica da tuženica nije bila u kući kad su došli svjedoci PF i DF jer je sam tužitelj iskazivao da je tuženica radila i dolazila kući nakon 18,00 sati pa je time i njegova izjava nelogična i neživotna i to da je pok. DF istu plaćao za pospremanje nelogična posebice jer ističe da je tuženica živjela besplatno s kćerkom tamo i koristila njegova pića i hranu , iako navodi da je ona bila zaposlena. (O tome i u odluci Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž Ob 18/2024-2 od 21. ožujka 2024.).

32. Primjenom čl. 7 . st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl.8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužitelj je trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu temelji svoj tužbeni zahtjev.

32.1. Pri tome se napominje da je od predloženih dokaza sud ocijenio izvedene dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka pri čemu se osobna procjena stranaka ne može smatrati dokazom.

33. U konkretnom, slučaju tužitelj nije dokazao da se zajednica tuženice i pok. DF prekidala niti da nije postojala između njih imovinska povezanost ( ekonomska zajednica), niti da oni nisu zajednički putovali, zajednički odlazili na određene rodbinske proslave, voljeli se i zajednički živjeli.

34. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke iz čl. 8.st. 2. u vezi s čl. 9. Zakona o nasljeđivanju odnosno da je postojala izvanbračna zajednica između tuženice kao neudane žene i pok. DF kao neoženjenog muškarca, a koja je trajala dulje vrijeme i prestala je smrću pok. DF i pritom su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka prema odredbama Obiteljskog zakona (čl. 3.).

35. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

36. Odluka o parničnim troškovima donesena je u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

37. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj tuženici temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dužan u cijelosti nadoknaditi opravdane parnične troškove imajući u vidu da nije uspio u cijelosti sa svojim zahtjevima.

38. Slijedom navedenoga, sud je odmjerio trošak tuženice prema dostavljenom troškovniku od 26. siječnja 2026. (list 109 spisa) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa) i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a prema vrijednosti predmeta spora iz tužbenog zahtjeva, sve u granicama postavljenog zahtjeva.

39. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku, i to: trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu održanim 15. travnja 2024. u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), zastupanje na ročištima održanima 16. svibnja 2024., 13. rujna 2024., 30. siječnja 2025., 9. listopada 2025. i 26. siječnja 2025., svaki 250 bodova, što ukupno iznosi 1.250 bodova. Ukupan zbroj bodova iznosi 1.625 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema važećoj Tarifi (Tbr. 54. Tarife), te uvećano za 25% (Tbr. 46 Tarife) po osnovi PDV iznosi 4.062,50 EUR (slovima: četiritisućešezdesetdva eura i pedeset centi).

40. Sud nije priznao tuženici sastave podnesaka od 3. srpnja 2023., 18. listopada 2023., 26. siječnja 2024., 23. kolovoza 2024., 20. rujna 2024., 28. veljače 2025. i 17. listopada 2025.. jer isti nisu bili od utjecaja na vođenje postupka i navedeno se moglo istaknuti na održanim ročištima, a neki od navoda su već istaknuti i u odgovoru na tužbu za što je priznat trošak.

41. Na dosuđeni trošak, tuženica nije zatražila i pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tužitelj obvezan iznos iz točke 39. ovog obrazloženja isplatiti tuženici bez zatezne kamate (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate) imajući u vidu odredbu čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 5. ožujka 2026.

Sudac

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka.

Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku

3. Spis