- 1 -              Rev 1120/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1120/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica-protutuženica S. M., OIB: ..., i V. M., OIB: ..., obje iz N., i obje zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku u K., protiv tuženika-protutužitelja H. a. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. G., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-269/2020-3 od 11. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-23/19-20 od 17. siječnja 2020., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-269/2020-3 od 11. veljače 2021. u toč. II. i III. izreke kojima je uvažena žalba tužiteljica-protutuženica i preinačena presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-23/19-20 od 17. siječnja 2020. u dijelu st. III. koji se odnosi na tijek zatezne kamate na iznos protutužbenog zahtjeva kojim je odbijen zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.896.970,40 kn za razdoblje od 30. listopada 2007. do 16. siječnja 2021. te se sudi na način da se u tom dijelu odbija žalba tužiteljica-protutuženica i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženiku) platiti tužiteljicama-protutuženicama (dalje: tuženicama) iznos od 5.227.379,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2020. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno u I. stavku prvostupanjske presude, a ujedno je naloženo tuženiku platiti tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 732.267,90 kn.

 

1.1. U st. II. prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica kojim su tražile isplatu iznosa od 20.000,00 kn mjesečno počev od 1. kolovoza 1977. pa do isplate po presudi broj P-357/85 od 8. listopada 2001. i u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.227.379,06 kn za razdoblje od 3. srpnja 1984. do 16. siječnja 2020.

 

1.2. U st. III. prvostupanjske presude naloženo je tužiteljicama platiti tuženiku iznos od 2.896.970,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2007. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno u st. III. prvostupanjske presude, a ujedno je naloženo tužiteljicama platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 17.735,00 kn.

 

1.3. U st. IV. prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.896.970,40 kn za razdoblje od 7. srpnja 2004. do 29. listopada 2007., a prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je odbijena žalba tužiteljica kao i žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u st. I. izreke, dijelu st. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu mjesečnog iznosa od 20.000,00 kn počev od 1. kolovoza 1977. pa do isplate po presudi poslovni broj P-357/85 od 8. listopada 2001. i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za  isplatu zatezne kamate na iznos od 5.227.379,06 kn za razdoblje od 3. srpnja 1984. do 16. siječnja 2020. U toč. I. izreke drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda i u dijelu st. III. izreke kojim je naloženo tužiteljicama platiti tuženiku iznos od 2.896.970,40 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2020. pa do isplate, te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka tuženika kao i u st. IV. izreke prvostupanjske presude.

 

2.1. U toč. II. izreke drugostupanjske presude djelomično je uvažena žalba tužiteljica te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu st. III. izreke koji se odnosi na tijek zatezne kamate na iznos protutužbenog zahtjeva te je u toč. III. drugostupanjske presude suđeno na način da se odbija zahtjev tuženika za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.896.970,40 kn za razdoblje od 30. listopada 2007. do 16. siječnja 2021.

 

2.2. Drugostupanjskim rješenjem u toč. IV. izreke ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu st. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu mjesečnog iznosa od 20.000,00 kn počev od 1. kolovoza 1997. pa do isplate po presudi broj P-357/85 od 8. listopada 2001., a u toč. V. odbijena je žalba tuženika i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva te je u toč. VI. izreke drugostupanjskog rješenja odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1883/2021-2 od 17. svibnja 2023. dopustio tuženiku podnošenje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Je li osnovan zahtjev vjerovnika iz obveznopravnog odnosa stečenog bez osnove za isplatom zateznih kamata na iznos glavnice plaćene na temelju osnove (sudske presude) koja je kasnije otpala ukidnom odlukom revizijskog suda po izvanrednom pravnom lijeku, u okolnostima u kojima dužnik iz odnosa stečenog bez osnove ponovno pravomoćno uspije u sporu?"

 

4. Protiv dijela drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu i u pobijanom dijelu potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

5. Tužiteljice su dostavile odgovor na reviziju u kojem predlažu da se revizija odbije kao neosnovana.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U postupku je utvrđeno, a što između stranaka nije niti sporno:

 

- da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Novskoj od 9. listopada 2001. broj P-357/85 dana 8. srpnja 2004. tuženik na ime naknade štete tužiteljicama isplatio iznos od 2.896.970,40 kn,

 

- da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku od 13. studenoga 2003. broj Gž-418/02,

 

- da je rješenjem ovoga suda od 1. ožujka 2005. broj Rev-51/05-2 navedeni predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

9. Na temelju navedenog činjeničnog stanja, a koje niti sporno među strankama, prvostupanjski sud prihvatio je protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu 2.896.970,40 kn s time da je prihvatio i zahtjev za isplatu zateznih kamata od 30. listopada 2007. kao dana podnošenja protutužbenog zahtjeva pa do isplate.

 

10. Drugostupanjski sud je u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu od strane tuženika na protutužbeni zahtjev zaključio da tuženiku ne pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva za povrat stečenog bez osnove na temelju odredbe čl. 210. st. 1. u vezi čl. 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) nego zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari jer da tužiteljice ponovnim vraćanjem istog osnova za naplatu više nisu stjecateljice bez osnove i nisu u obvezi tuženiku platiti zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja zahtjeva za isplatu nego tek od dana donošenja presude u ovom postupku.

 

11. Tuženik je u reviziji naveo da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pogrešno i u suprotnosti s pravnim shvaćanjima koje je ovaj sud zauzeo u identičnim predmetima te da su tužiteljice postale nesavjesne u onom trenutku kad su primile ukidnu odluku ovoga suda kojim je otpala osnova za prijelaz novčanih sredstava iz imovine tužiteljice u imovinu tuženika te da u svakom slučaju tuženiku pripada zatezna kamata na stečeno bez osnove obzirom na ukidnu odluku revizijskog suda od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate.

 

12. Među strankama nije niti sporno u revizijskoj fazi da su tužiteljice u obvezi vratiti iznos od 2.896.970,40 kn koji iznos je tuženik isplatio tužiteljicama na temelju pravomoćne presude od 13. studenoga 2003., a koja je kasnije ukinuta od strane ovoga suda rješenjem od 1. ožujka 2005. broj Rev-51/05-2. Međutim, između stranaka je sporno da li tuženiku pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva za povrat stečenog bez osnove ili od dana donošenja prvostupanjske presude gdje je ponovno naloženo tuženiku platiti navedeni iznos tužiteljicama.

 

13. Pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda obzirom na odredbu čl. 214. ZOO koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari jer je do stjecanja bez osnove došlo 2005. godine. Naime, ovaj sud je u više svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da od trenutka primitka ukidne odluke revizijskog suda tuženik postaje nepošten i tužitelj ima pravo na zatezne kamate od trenutka kada je tuženik primio ukidnu odluku ovoga suda kojom je otpala osnova za prijelaz novčanih sredstava iz imovine tužitelja u imovinu tuženika. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odlukama ovoga suda broj Rev 111/2016-2 od 25. kolovoza 2020. i broj Rev 2635/2015-2 od 4. ožujka 2020.

 

14. Potrebno je napomenuti da od nikakvog značaja nije što je u ovoj pravnoj stvari tužiteljicama ponovno dosuđen predmetni iznos, jer to ne utječe na obvezu tužiteljica za vraćanje iznosa koje je ranije isplatio tuženik i u odnosu na koji je otpala osnova zajedno sa zateznom kamatom i to od dana kada su tužiteljice zaprimile odluku ovoga suda pa do isplate. Međutim, obzirom da tuženik potražuje zateznu kamatu od dana podnošenja protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je istu pravilno dosudio od tog datuma pa do isplate.

 

15. Stoga odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

 

"Osnovan je zahtjev vjerovnika iz obveznopravnog odnosa stečenog bez osnove za isplatom zateznih kamata na iznos glavnice plaćene na temelju osnove (sudske presude) koja je kasnije otpala ukidnom odlukom revizijskog suda po izvanrednom pravnom lijeku u okolnostima u kojima dužnik iz odnosa stečenog bez osnove ponovno pravomoćno uspije u sporu.".

 

16. Obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

 

17. Ovaj sud nije odlučivao o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZPP kao niti o troškovima revizijskog postupka u smislu čl. 166. st. 2. ZPP iz razloga što zbog prihvaćanja revizije tuženika nije došlo do drugačije odluke o troškovima cijelog postupka, a tuženik nije niti zatražio troškove revizijskog postupka.

 

Zagreb, 9. siječnja 2024.