Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-967/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, suca izvjestitelja i članice vijeća, te Ane Gradišek članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama VA, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Željka Krajtner, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-48/2026-9 od 19. veljače 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe VA kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-48/2026-9 od 19. veljače 2026. godine.

II. Određuje se punomoćnici po službenoj dužnosti Željki Krajtner trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura.

III. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da navedeni iznos troška po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda na žiro račun punomoćnici po službenoj dužnosti Željki Krajtner.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja određuje se prisilni smještaj VA u Klinici za psihijatriju Vrapče, Zagreb, u trajanju do 30 dana, počevši od 13. veljače 2026. godine.

2. Protiv tog rješenja žali se prisilno smještena osoba iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14 – dalje: ZZODS), te predlaže da se pobijano rješenje ukine, a punomoćnica prisilno smještene osobe traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja, provodeći postupak u smislu odredbe čl. 35. i 36. ZZODS, pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu VA, na temelju čl. 27. ZZODS, jer je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisano u navedenom zakonskom članku, zbog čega joj je prijeko potreban smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.

5. To prvenstveno proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka psihijatra u kojem je navedeno da se bolesnica već niz godine kontinuirano liječi pod dijagnozom paranoidne sfizofrenije (F 20.0), a radi se o kroničnoj, teškoj duševnoj bolesti s višegodišnjim tijekom uz ranije hospitalizacije i potrebe za dugotrajnim psihofarmakološkim liječenjem. Kod pacijentice se radi o akutnom pogoršanju osnovne bolesti, odnosno psihotičnoj dekompenzaciji, te je kliničkom obradom utvrđeno postojanje izraženih psihotičnih simptoma uz razvoj značajnih kongnitivnih smetnji. Pacijentica je nesuradljiva, hostilnog stava, psihomotorno uznemirena, disforičnog raspoloženja, a kod nje je prisutna izražena paranoidnost u vidu sumanutih ideja persekucije i odnosa te obmana osjetila i mišljenje je povremeno dezorganizirano. U potpunosti je bez uvida u kritičnost spram vlastite bolesti i potrebe liječenja, odbija psihijatrijsku terapiju uz stav da joj lijekovi nisu potrebni kako za psihičko stanje, tako ni za kronične somatske bolesti, a u više navrata je odbijala dodatnu dijagnostičku obradu. S obzirom na aktualnu emocionalnu destabilizaciju, izraženu paranoidnost uz osjećaj ugroženosti, negiranja bolesti i odbijanja liječenja pacijentica svojim ponašanjem izravno i neposredno ugrožava vlastito zdravlje i sigurnost, a potencijalno i sigurnost drugih te joj je potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 30 dana.

6. Na ročištu održanom 19. veljače 2026. godine predstavnica klinike za psihijatriju Vrapče dr. sc. Adela Klemenčić ostala je kod prijedloga klinike od 13. veljače 2026. godine i navoda danih na zapisnik o saslušanju od 16. veljače 2026. godine.

7. Obrazlažući svoj nalaz liječnik vještak je ostao u cijelosti kod datog nalaza i mišljenja navodeći da se pacijentica već niz godina kontinuirano liječi pod dijagnozom paranoidne shizofrenije (F 20.0), te da kod nje postoje teške duševne smetnje, a s obzirom na aktualnu emocionalnu destabilizaciju, izraženu paranoidnost uz osjećaj ugroženosti, negiranja bolesti i odbijanja liječenja, pacijentica svojim ponašanjem izravno i neposredno ugrožava vlastito zdravlje i sigurnost, a potencijalno i sigurnost drugih ljudi zbog čega joj je potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 30 dana. Pri tome kod pacijentice nema uvjeta za ambulantno liječenje, budući da odbija terapiju i ne surađuje u liječenju, te jasno negira postojanje psihičke bolesti, a zbog pogoršanja psihoze u vidu dezorganiziranog ponašanja mala je vjerojatnost da bi uzimala lijekove izvan bolničkih uvjeta.

8. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopuni tog nalaza, kao i navode predstavnice klinike za psihijatriju i ovaj sud smatra da je za prisilno smještenu osobu nužno potrebno odrediti prisilni smještaj, budući da boluje od teže duševne smetnje, paranoidne shizofrenije (F 20.0), nekritična je prema bolesti i potrebi liječenja, te odbija uzimanje lijekova, te time izravno ugrožava osobnu sigurnost, zdravlje i život kao i sigurnost i zdravlje drugih osoba, što sve upućuje na potrebu hospitalnog liječenja.

9. Sukladno tome žalbeni navodi da prisilno smještena osoba ne ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost i da ne postoji razlog za njezinu prisilnu hospitalizaciju nisu osnovani, jer su u suprotnosti s dokazima u spisu i izričitim navodima vještaka psihijatra o ozbiljnosti psihičkog stanja prisilno smještene osobe i potrebi njezinog liječenja u bolničkim uvjetima.

10. Stoga je slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno, na temelju odredbe čl. 29. st. 3. ZZODS odredio prisilni smještaj u trajanju do 30 dana, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS odbiti žalbu prisilno smještene osobe kao neosnovanu.

11. Prema odredbi čl. 15. i 35. ZZODS u sudskim postupcima propisanim tim zakonom osoba s duševnom smetnjama mora imati odvjetnika, a ako ga ona sama ne izabere sud će po službenoj dužnosti postaviti odvjetnika ako ga ta osoba, osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik nije već ranije izabrao.

12. Sukladno odredbi 5. ZZODS sredstva za troškove prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi neubrojive osobe osiguravaju se u državnom proračunu, pa kako je sud prvog stupnja postavio prisilno smještenoj osobi punomoćnika po službenoj dužnosti, to punomoćnik ima pravo na naknadu troškova za poduzete radnje koji se osiguravaju u državnom proračunu.

13. Prema Tbr. 16. toč. 1. alineja 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa), u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova, a prema Tbr. 18. toč. 1. Tarife za sastavljanje redovnih pravnih lijekova odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 16. uvećana za 25%.

14. U skladu s navedenim valjalo je primjenom Tbr. 46., Tbr. 52. toč. 3. i Tbr 54. Tarife punomoćnici po službenoj dužnosti dosuditi trošak sastava žalbe, a taj trošak će se pravomoćnošću rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda odvjetnici Željki Krajtner.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb