Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Kzd-72/2025-14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu za mladež Tatjani Čargonja, uz sudjelovanje zapisničara Tee Stojić Bah, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆU, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 129/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu KZ/11 ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KMP-DO-23/2014 od 4. veljače 2014., izmijenjene 22. srpnja 2024., nakon javne rasprave održane 2. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice za mladež u [adresa], ZU optuženika, branitelja Ivana Smokrovića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnice oštećenika Diane Milin, odvjetnice iz Rijeke, 5. ožujka 2026. donio je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/35 i 13/26 dalje u tekstu ZKP/08 ) u vezi članka 33. KZ/11,

optuženik

ĆU, sin Ć i Z rođene C, rođen **.**.1975. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], glazbenik, zaposlen u Hrvatskom narodnom kazalištu Rijeka, s mjesečnim primanjima od 750,00 eura, oženjen, otac troje djece, vlasnik 1/ 2 dijela nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], vlasnik šume u Kastvu i vozila proizvedenog 2009., sa prebivalištem u [adresa], neosuđivan,

oslobađa se optužbe

da je

u razdoblju od kolovoza 2008. do 29. studenog 2014., iako temeljem presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj I.P-496/99, pravomoćne i ovršne dana 11. prosinca 1999. obvezan za uzdržavanje malodobnog sina CU, rođenog **.**.1998. doprinositi iznos od 100,00 DEM u protuvrijednosti u kunama na ruke majke i zakonske zastupnice PU sada TU, a potom u razdoblju od 29. studenog 2014. do 15. studenog 2017. temeljem presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2811/2014 ovršne dana 29. studenog 2014. obvezan doprinositi za uzdržavanje malodobnog CU iznos od 1.200,00 kuna najkasnije do svakog 15-og u mjesecu, na tekući račun majke i zakonske zastupnice TU, svjestan svoje obveze i sposoban istu ispunjavati obzirom na prihode od autorskih honorara, zaposlenje te okolnosti da je kupio kuću i stan u [adresa], nije htio plaćati već je dragovoljno tek u nekoliko navrata uplatio iznos od ukupno 19.692,00 kuna /2.613,58 eura,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

pa da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11.

Temeljem odredbe članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u uvodu presude optuženiku ĆU stavljeno je na teret počinjenje jednog kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži - povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podneskom od 22. srpnja 2024. izmijenilo je činjenični opis kaznenoga djela.

2. Rješenjem Županijskog suda U Zagrebu poslovni broj Kž-492/2025 od 9. rujna 2025. povodom žalbe optuženika ukinuta je prvostupanjska presuda poslovni broj KO- 53/2014. od 17. listopada 2024. te je predmet vraćen sudu na ponovno odlučivanje. Općinsko državno odvjetništvo nije uložilo žalbu na prvostupanjsku presudu iako je sud izmijenio činjenični opis na način da je skratio razdoblje inikriminacije.

3. Pozvan na kaznenu odgovornost u ponovljenom postupku optuženik ĆU iskazao je da se ne smatra krivim u odnosu na predmetno kazneno djelo te je iznosio obranu.

4. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka pročitani su zapisnici o prethodnom ispitivanju svjedoka u raspravi i to zapisnik o ispitivanju svjedoka SU, ŽU i CU, pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje financijsko knjigovodstvene struke Dijane Tomljanović Butković te usmene dopune istoga. Nastavno stalna sudska vještakinja financijsko knjigovodstvene struke Dijana Tomljanović-Butković dopunila je nalaz i mišljenje. Nadalje u ponovljenom dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to: presuda poslovni broj I.P-496/99 od 26. listopada 1999., podaci Hrvatskog zavoda za zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 6. ožujka 2013., podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Rijeka od 8. ožujka 2013. i 24. srpnja 2015. na listu 17 i listu 104 spisa, podaci Porezne uprave, Područni ured Rijeka sa lista 22 - 23, sa lista 106 spisa, sa lista 113 spisa, sa lista 282 spisa, izvod po tekućem računu TU za razdoblje od 1. studenog 2014. do 24. rujna 2019., očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate iznosa na ime alimentacije sa lista 339 - 442 spisa, podaci iz očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate sa lista 653 -731, potvrda Sveučilišta u Kopenhagenu za oštećenog sa lista 733 spisa te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje knjigovodstvene struke Katice Pehar.

5. Optuženik ĆU u ponovljenom postupku ustrajao je pri obrani koju je iznosio u prethodnom tijeku postupka ( list 805 – 806 i 822 spisa). Optuženik u obrani navodi da je u državnom odvjetništvu tijekom 2013. godine prije podizanja predmetne optužnice predao sve uplatnice u kojem trenutku nije bio ništa dužan na ime alimentacije međutim da je neovisno od toga pokrenut kazneni postupak. Iskazuje da je bio u lošoj financijskoj situaciji, da su ga najprije uzdržavali roditelji, a potom sadašnja supruga. Navodi da je ostao bez zaposlenja pa iako mu je ponuđen posao u Gradu Delnice da nije mogao pribaviti potvrdu da protiv njega nije u tijeku kazneni postupak. Stoga da mu je državno odvjetništvo podizanjem optužnice onemogućilo da radi. Iskazuje da njegov sin EU nakon punoljetnosti nije tražio nikakav novac na ime alimentacije Navodi da je svojedobno CU pribavio teren vrijedan 20.000,00 eura kako bi na taj način kompenzirao eventualne dugove ali da EU to nije htio prihvatiti. Iskazuje da je nakon njegove punoljetnosti sav novac uplaćen na ime alimentacije evidentiran u korist TU međutim da nije na to reagirao jer nije htio oštetiti niti sina niti njegovu majku. Nastavno navodi da je nakon određenog vremena dobio posao u HNK- u nakon čega su njegove financijske prilike bile bolje. Iskazuje da nije htio ukinuti alimentaciju iako EU prema njemu nema više potraživanja nakon 7. kolovoza 2016. Iskazuje da je sam EU na sudu izjavio da neće ništa tražiti od njega što je on prenio bivšoj supruzi ali je ona to na sudu prešutjela. Navodi da se EU požalio kako od 2016. ne dobiva nikakav novac pa stoga smatra kako nakon njegove punoljetnosti niti posredstvom FINA-e nije trebalo naplaćivati nikakva potraživanja. Optuženik iskazuje da je alimentacija u pretplati jer od 2016. oštećenik nije inzistirao na plaćanju uzdržavanja, oštećenik da živi u [adresa] gdje ima zaposlenje i financijski je neovisan jer ostvaruje prihode s osnova rada.

5.1 Ispitan u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci 30. siječnja 2014. ( list 80 - 83 ) optuženik navodi da se sve temelji samo na izjavama majke i zakonske zastupnice malodobnog oštećenika. Iskazuje da je iznose alimentacije davao na ruke bivšoj supruzi, osnovnom njihovog međusobnog dogovora, a djetetu da je davao novac kada je to bilo potrebno međutim da o tome ne postoji službena evidencija. Navodi da je njegova financijska situacija jako loša pa se dogovorio sa roditeljima da mu pomognu, da će pomoći i njegova sadašnja supruga jer je svjestan da je malodobnom oštećeniku novac potreban. Navodi da je za malodobnog CU davao novac prema sudskoj odluci onoliko koliko je mogao na ruke majke i zakonske zastupnice. Iskazuje da su mu od 2013. godine blokirani računi pa da nije mogao više plaćati alimentaciju.

6. Svjedokinja SU ( list 108 ) supruga optuženika na raspravi 6. listopada 2015. navodi da je u braku sa optuženikom od siječnja 2002. godine te da imaju dvoje zajedničke djece. Navodi da je optuženik glazbenik te da je u razdoblju od kolovoza 2008. imao prihode isključivo od autorskih honorara što nije bilo redovito dok ona nije imala stalno zaposlenje. Iskazuje da su bili podstanari i da su se teško snalazili dok unazad tri do četiri godine iznajmljuju studio apartman u Rijeci od čega ostvaruju prihode od 3.000,00 do 4.000,00 kuna mjesečno tijekom ljeta dok su prihodi zimi nešto manji, s kojim novcem otplaćuju kredit koji su podigli radi kupnje kuće u [adresa] koju koriste za stanovanje. Iskazuje da je optuženik od 2013. ponekad mjesečno zarađivao 5.000,00 ili 6.000,00 kuna, da je radio u hotelima Milenij i Liburnija, međutim da je bilo mjeseci kada nije ništa zarađivao. Iskazuje da je račun optuženika pod ovrhama od kojih je jednu pokrenula njegova bivša supruga. Iskazuje da je optuženik plaćanje alimentacije za EU vršio na ruke bivše supruge, kada bi se vidjeli odnosno kada bi bivša supruga obavijestila optuženika da je nešto potrebno za dijete da bi to uvijek uredno platio. Navodi da je problem nastao kada je bivša supruga počela optuženiku priječiti viđanja sa sinom te je govorila da joj alimentacija ne treba te da je bolje da dijete nije sa ocem. Iskazuje da nije vodila evidenciju o iznosima alimentacije koje je optuženik davao na ruke bivše supruge. Svjedokinja pretpostavlja da optuženik ne bi više mjeseci uplatio za uzdržavanje malodobnog EU, ali bi potom uplatio već iznose. Iskazuje da su zajedno podigli kredit za kupnju kuće u [adresa]. pri čemu su upisali hipoteku na stan. Iskazuje da ona i optuženik nisu vlasnici zemljišta odnosno da su unatrag nekoliko godina kupili dva zemljišta i poklonili ih djeci. Navodi da im je 50.000,00 eura posudila optuženikova majka za kupnju navedenih zemljišta. Iskazuje da optuženikovoj majci nisu mogli vratiti navedeni novčani iznos pa je zatražila da zemljište prepišu na djecu. Svjedokinja iskazuje da su 2008. kupili vozilo Suzuki da bi naknadno isto vozilo zamijenili za dva lošija. Iskazuje da od 50.000,00 eura koji je posudio od majke optuženik nije platio ništa na ime alimentacije obzirom se radilo o novcu namijenjenom za stan. Navodi da su kupili kuću u [adresa] jer stan nije bio adekvatan međutim od njegovog najma da pokrivaju kredit. Navodi da su kredit za kuću podigli kako bi optuženikovoj majci mogli vratiti novac. Iskazuje da je od 2013. do unatrag dva mjeseca uzdržavala cijelu obitelj obzirom u tom razdoblju optuženik nije radio međutim od srpnja 2015. optuženik da radi te je podmirio dva obroka alimentacije. Navodi da optuženik nije namjeravao oštetiti svojega sina.

6.1 Ispitana dopunski na raspravi 24. studenog 2021. svjedokinja SU ( list 277 ) navodi da se optuženiku i dalje usteže određeni novčani iznos na ime alimentacije, da ne zna u kojoj visini međutim da je do punoljetnosti oštećenika alimentacija podmirena. Iskazuje da je osobno vidjela poruke poslane putem Vibera ili Whatsappa u kojima je EU unatrag dvije godine napisao optuženiku da od njega ne potražuje ništa, da novci nisu potrebni za njega već da novac treba njegovoj majci.

7. Svjedokinja TU ( list 114 - 115 ) na raspravi 9. prosinca 2015. iskazala je da ostaje pri iskazu kojega je iznosila u prostorijama državnog odvjetništva u kolovozu 2013. Svjedokinja je iskazala ( list 37- 40 ) da je presudom iz 1999. optuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje djeteta 100 DEM što je u protuvrijednosti u kunama oko 400,00 kuna međutim da bi prošlo i po nekoliko mjeseci tijekom kojih nije davao novac na ruke već bi naknadno predao iznos kojim bi pokrio prethodne mjesece ili bi predao iznos koji je bio u mogućnosti izdvojiti. Navodi da se plaćanje odvijalo na opisani način do 2008. godine no u kraćem periodu da je optuženik uplaćivao 400,00 kuna na tekući račun kod Privredne banke međutim ne može odrediti u kojem razdoblju. Iskazuje da je od 2008. godine plaćanje alimentaciju u potpunosti prestalo kao i kontakti sa djetetom. Iskazuje da je početkom 2013. tražila povišenje alimentacije koji postupak je u tijeku pri Stalnoj službi Opatija, ujedno da je pokrenut postupak ovrhe ali se prisilna naplata nije mogla provesti. Navodi da je njezin odnos sa optuženikom narušen obzirom isti ignorira i odbija kontakte i suradnju, osobito od 2014. godine kada je sinu kupio mobitel kako bi njih dvojica neposredno komunicirali. Navodi da optuženik ne ostvaruje kontakte niti sa sinom.

7.1 Nastavno svjedokinja iskazuje kako pretpostavlja da optuženik ima stan i vozilo međutim da ne zna da li je zaposlen. Navodi da je pokušavala telefonskim putem upozoriti optuženika na obvezu plaćanja alimentacije međutim da je optuženik davao novac kada je to bio u mogućnosti. Iskazuje da je od 2009. njezina financijska situacija puno lošija te da su potrebe djeteta bile veće ali da optuženik nije doprinosio za uzdržavanje djeteta niti na jedan način. Svjedokinja navodi da je u siječnju 2013. pokrenula ovršni postupak koji je još uvijek u tijeku dok da od Centra za socijalnu skrb nije zatražila privremeno uzdržavanje. Navodi da optuženiku nije nikada priječila kontakte i susrete sa djetetom ali da je na tome inzistirao vrlo rijetko te su od 2008. godine kontakti optuženika i djeteta u potpunosti prestali. Iskazuje da oštećenik pohađa muzičku školu, da mu je bila potrebna nova klasična gitara slijedom čega je kontaktirala optuženika i zatražila pomoć nakon čega je četiri do pet mjeseci kasnije susjed donio polovnu gitaru i iznos od 400,00 kuna uz pojašnjenje da je optuženik dolazio ali da nisu bili kod kuće. Iskazuje da je tijekom 2010. godine susrela optuženika slučajno na benzinskoj postaji kada su dogovorili susret između njega i CU, dječak da ga je čekao u dogovoreno vrijeme međutim da optuženik nije došao. Iskazuje da se optuženik u proteklom razdoblju nije interesirao o školovanju, niti zdravlju djeteta niti od 2012. godine djetetu čestita rođendane. Navodi da su potrebe oštećenika bile povećane obzirom je svirao gitaru i odlazio na natjecanja.

7.2 Nastavno na raspravi 9. prosinca 2015. svjedokinja TU iskazala je da je optuženik 21. rujna 2015. uplatio iznos od 700,00 kuna i 23. listopada 2015. iznos od 350,00 kuna. Iskazuje da je od 2008. optuženik na ime alimentacije uplatio 1.050,00 kuna. Navodi da je u ovršnom postupku uspjela naplatiti oko 17.000,00 kuna te još 100,00 kuna s time da nikada nije tražila privremeno uzdržavanje od Centra za socijalni rad. Iskazuje da joj je optuženik davao novac za alimentaciju na ruke prije 2008. godine odnosno prije podnošenja kaznene prijave. Navodi da optuženik nije sudjelovao u plaćanju bilo kakvih potreba za zajedničko dijete osim što je 2010. kupio djetetu električnu gitaru. Navodi da je u siječnju ili veljači 2013. optuženik uplatio još 400,00 kuna.

7.3 Ispitana dopunski na raspravi 3. veljače 2022. ( list 315 - 316 ) svjedokinja navodi kako optuženik i nadalje ne plaća dobrovoljno uzdržavanje. Iskazuje da od rujna ili listopada 2017. mjesečno ovršnim putem dobiva na ime uzdržavanja iznos od 1.200,00 kuna. Iskazuje da optuženik niti na drugi način ne doprinosi za uzdržavanje. Navodi da se njihov sin EU redovno školuje, da studira fiziku u Danskoj. Iskazuje da novac koji naplati ovršnim putem daje sinu. Svjedokinja navodi da od 2008. do 2017. optuženik nije doprinosio za uzdržavanje izuzev što je 26. veljače 2014. uplatio iznos od 17.742,00 kuna. Svjedokinja dozvoljava mogućnost da su putem ovrhe i tijekom 2015. uplaćeni manji novčani iznosi. Navodi kako nije mogla kontaktirati sa optuženikom obzirom se prestao javljati na telefon, istoga da je pokušala kontaktirati i pisanim putem, slanjem SMS poruka na koje nije odgovarao. Iskazuje da nije čula da bi EU izjavio da ne želi novac od optuženika nakon što je napunio osamnaest godina.

8. Svjedok EU ( list 334 - 335 ) na raspravi 5. listopada 2022. navodi da je završio redovan studij u Danskoj 16. rujna 2022. u trajanju od pet godina te da u Danskoj živi od 28. kolovoza 2020. Navodi kako sa majkom nije razgovarao o plaćanju alimentacije ali ima saznanja da je bilo razdoblja u kojima optuženik nije ništa plaćao. Navodi da optuženik niti njemu nije davao iznose alimentacije izuzev što mu je povodom 15-tog rođendana poklonio električnu gitaru u vrijednosti oko 1.500,00 kuna. Navodi da mu je optuženik kada je bio u dobi od osam ili devet godina složio jedan kompjuter. Iskazuje da kvalitetan razgovor sa optuženikom nije imao posljednjih deset godina, međutim unatrag godinu dana da ga je optuženik kontaktirao putem SMS poruke i inzistirao da se nađu te je predložio da će mu prepustiti jednu nekretninu, šumu ili njivu. Svjedoku je predočeno da je SU izjavila da je vidjela poruke u kojima je napisao optuženiku da od njega ne potražuje ništa i da njemu ne trebaju nikakvi novci već njegovoj majci pa navodi da nije nikada osjećao pomoć od oca, da se tako ne odgaja dijete. Iskazuje da je upoznat sa činjenicom da je pokrenut ovršni postupak, navodi da njega cijelo vrijeme uzdržava majka uz pomoć djeda po majci, da nema saznanja da li je njegov otac zaposlen jer da posljednjih deset godina nije sa njime u kontaktu. Nastavno iskazuje da bi od 17. listopada 2022. trebao biti prijavljen u A-Kasse u Danskoj koji će mu pomoći u pronalasku zaposlenja te će primati određenu naknadu za troškove života.

8.1 Svjedok na pitanje branitelja navodi da ne zna što želi od optuženika, da bi htio da pravda bude zadovoljena, da bi bilo dobro da dobije jednu ili dvije rente dok ne dobije socijalnu pomoć. Na pitanje branitelja da li u predmetnom postupku ima potraživanja prema optuženiku navodi da bi mu dvije rente bile dovoljne. Nastavno iskazuje da nema saznanja da bi optuženik na ime njegova uzdržavanja uplaćivao veće novčane iznose. Navodi da je bio u 2. ili 3. razredu osnovne škole kad je od dobivenog novca kupio računalo koje je koštalo 6.000,00 kuna. Nastavno iskazuje da je optuženik glazbenik te da kod njega postoje razdoblja nezaposlenosti, iskazuje da po njegovom mišljenju optuženik nije bio dostupan njegovoj majci. Nadalje iskazuje da majka nakon izvršenih uplata na ime uzdržavanja ne prebacuje cjelokupan iznos na njegov račun međutim kada je to potrebno majka mu daje i veće iznose od uplaćenih. Svjedok navodi kako misli da bi sve trebalo prestati te da mu otac ništa više ne treba dati.

9. Na listu 9 - 10 spisa prileži presuda poslovni broj I.P-496/99 od 26. listopada 1999. kojom je odlučeno o razvodu braka između optuženika i OU te je optuženik obvezan za uzdržavanje malodobnog sina CU mjesečno doprinositi iznos od 100,00 DM u protuvrijednosti u kunama počev od 26. listopada 1999. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, na ruke majke i zakonske zastupnice OU. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2811/2014 od 10. lipnja 2014. određeno je da je optuženik u obvezi doprinositi za uzdržavanje u visini od 1.200,00 kuna mjesečno počev od dana podnošenja tužbe 18. veljače 2013. u predmetu poslovni broj P-90/2013. pa nadalje.

10. Na listu 16 priležu podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 6. ožujka 2013. iz sadržaja kojih proizlazi da je optuženik od kolovoza 2008. pa nadalje imao jednu prijavu na mirovinsko osiguranje i to „Milenij hoteli“ d.o.o. Opatija u razdoblju od 1. listopada 2008. do 28. veljače 2009. dok iz podataka Zavoda od 29. srpnja 2015. ( list 105 ) proizlazi da nakon 28. veljače 2009. u odnosu na optuženika ne postoje podaci o svojstvu osiguranika u evidencijama Zavoda.

11. Iz podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Rijeka od 8. ožujka 2013. i 24. srpnja 2015. ( list 17 i list 104 ) proizlazi da se optuženik ne vodi u evidenciji nezaposlenih osoba.

12. Iz podataka Porezne uprave, Područni ured Rijeka ( list 22 - 23) od 22. ožujka 2013. proizlazi da je optuženik. ĆU 2008. godine ostvario dohodak od 102.469,70 kuna od čega je dohodak od nesamostalnog rada 27.724,00 kuna kod poslodavca Milenij hoteli d.o.o te dohodak od honorara 82.574,50 kuna, tijekom 2009. godine ostvario je dohodak od 91.232,17 kuna od čega je dohodak od nesamostalnog rada 27.724,00 kuna kod poslodavca Milenij hoteli d.o.o. te dohodak od honorara u visini od 63.508,17 kuna, tijekom 2010. na ime dohotka iznos od 90.952,40 kuna, tijekom 2011. dohodak od 87.412,02 kuna. U odnosu na 2012. godinu proizlazi da je prijava poreza predana ali da nije potpuna. Nastavno optuženik je evidentiran kao obveznik plaćanja godišnjeg poreza na cestovna motorna vozila i to 2008. i 2009. za osobno vozilo Fiat Multipla, godina proizvodnje 2000., 2011. za osobno vozilo Suzuki godina proizvodnje 2009., 2012. osobno vozilo Suzuki koji nije registriran u MUP-u pa nije razrezan porez. Tijekom 2009. evidentiran je kao kupac rabljenog vozila Volvo 760 godina proizvodnje 1984. Optuženik je evidentiran kao kupac nekretnina i to 2008. poljoprivrednog zemljišta k. o. [katastarska općina] površine 130 m2, procijenjene osnovice 25.057,17 kuna, 2010. kao kupac poljoprivrednog zemljišta k. o. [katastarska općina] površine 76 m2. Optuženik je temeljem kupoprodajnog ugovora od 17. rujna 2012. sa suprugom SU stekao 1 /2 dijela nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kuća i garaža u [adresa] površine 671 m2, ukupne vrijednosti 400.000,00 kuna. Nastavno optuženik je obveznik plaćanja paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja turistima od 13. svibnja 2011. za četiri kreveta u objektu u Rijeci, Pomerio 2.

13. Na listu 91 spisa prileži preslika uplatnice od 12. veljače 2014. iz sadrža ja koje je razvidno da je optuženik uplatio iznos od 500,00 kuna na ime TU te preslika uplatnice od 26. veljače 2014. iz sadržaja koje proizlazi da je optuženik na ime TU uplatio iznos od 17.742,00 kuna.

14. Na listu 183 - 195 prileži prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja malodobnog EU temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P- 496/99 radi naplate alimentacije sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, izdano 26. veljače 2013. te rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-133/2015 od 14. listopada 2015. kojim je potvrđena točka I rješenja o ovrsi u odnosu na dospjelu glavnicu počev od 27. rujna 2008. do 27. siječnja 2013.

15. Iz podataka Porezne uprave, Ispostava Delnice od 27. kolovoza 2015. ( list 106 ) proizlazi da je optuženik promjenu prebivališta na adresu kupljene nekretnine u [adresa] izvršio 31. srpnja 2015. pa kako posjeduje nekretnine u Opatiji i Rijeci da porez na dohodak od iznajmljivanja soba i postelja turistima od 2011. ostvaruje u Opatiji, godišnje prijave poreza na dohodak za 2013. da je podnio u Opatiji, a za 2014. da nije podnositelj prijave, evidentiran je kao obveznik poreza na dohodak od nesamostalnog rada dok je 2013, ostvario drugi dohodak u iznosu od 13.530,14 kuna te u 2012. godini dohodak od 84.427,30 kuna. Nastavno iz podataka Porezne uprave od 28. listopada 2015. (list 113) proizlazi da optuženik ne ostvaruje dohodak od nesamostalnog rada, u 2013. godini da je ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava u visini od 10.000,00 kuna te drugi dohodak u iznosu od 13.530,14 kuna, u 2014. da je ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava u visini od 9.999,96 kuna, u 2015. godini da ostvaruje dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 7.499,97 kuna zaključno sa 09. mjesecom. Nastavno proizlazi da od 2013. godine na području nadležnosti Ispostave Delnice optuženik ne raspolaže nekretninama, a od 2014. niti pokretninama.

16. Nastavno iz podataka Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Delnice od 3. prosinca 2021. ( list 282) proizlazi da je optuženik evidentiran 17. rujna 2012. kao stjecatelj kuće i garaže u [adresa] u 1 /2 dijela dok je 15. ožujka 2013. evidentirano otuđenje navedenog. Nastavno 15. ožujka 2013. evidentirano je otuđenje darovanjem vinograda u 1 /2 dijela u k. o. [katastarska općina] dok je 3. lipnja 2013. evidentirano otuđenje 1 /1 dijela dvosobnog stana 13 u Rijeci, Pomerio 2. Nastavno 21. rujna 2018. evidentirano je stjecanje po rješenju o nasljeđivanju nekretnine zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1 /1 dijela i osobnog automobila proizvedenog 2010.

17. Na listu 221 - 233 spisa prileži izvod po tekućem računu TU za razdoblje od 1. studenog 2014. do 24. runa 2019.

18. Na listu 293 - 313 spisa prileži specifikacija naplaćenih iznosa tražbine osnovom poslovnog broja Ovr-109/13 dostavljena po Financijskoj agenciji. Nastavno na listu 339 - 442 prileži očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate iznosa na ime alimentacije sa računa optuženika za razdoblje od 1. prosinca 2021. pa do dostave podataka 18. listopada 2022. Na listu 653 - 731 priležu podaci iz očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate na račun TU kao majke CU. Nadalje iz dopisa FINA-e od 24. veljače 2024. (list 652 ) proizlazi da nisu zaprimili suglasnost ovršenika da se naplaćeni iznosi alimentacije imaju isplaćivati na račun majke i z.z. CU i nakon punoljetnosti oštećenika.

19. Na listu 733 spisa prileži potvrda Sveučilišta u Kopenhagenu za oštećenog CU iz sadržaja koje proizlazi da je isti 16. rujna 2022. završio studij fizike.

20. Na listu 126 - 133 prileži nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo Katice Pehar kojoj je nalogom suda dana zadaća utvrditi obvezu u kunama koju ima optuženik na ime uzdržavanja, uzimajući u obzir uplate koje je u međuvremenu izvršio. Iz nalaza vještakinje proizlazi da je u razdoblju od rujna 2008. pa do podizanja optužnice 31. siječnja 2014. optuženik bio u obvezi na ime uzdržavanja sina CU uplatiti ukupno 24.670,35 kuna. Nastavno vještakinja ističe da je do dana podizanja optužnice odnosno do 31. siječnja 2014. optuženik uplatio samo iznos od 400,00 kuna. Vještakinja je obračunala zakonsku zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa do dana 31. siječnja 2014. koja iznosi 8.225,67 kuna od koje je plaćeno 400,00 kuna dok 7.825,67 kuna nije podmireno. Stoga je vještakinja utvrdila da je na dan podizanja optužnice 31. siječnja 2014. optuženik imao dospjelu, a neplaćenu obvezu na ime uzdržavanja oštećenika u ukupnom iznosu od 32.496,02 kuna odnosno na ime dospjelih obveza iznos od 24. 670,35 kuna te na ime dospjelih neplaćenih zakonskih zateznih kamata iznos od 7.825,67 kuna. Nastavno vještakinja ističe da je uplatama koje je optuženik izvršio dana 12. veljače 2014. u iznosu od 500,00 kuna i dana 26. veljače 2014. u iznosu od 17.742,00 kuna u cijelosti podmirena zakonska zatezna kamata obračunata na glavnicu duga zaključno do 26. veljače 2014. te da je glavnica duga na ime uzdržavanja izmirena u iznosu od 10.205,45 kuna dok je glavnica u iznosu od 14.464,90 kuna ostala nepodmirena.

21. Stalna sudska vještakinja Katica Pehar dopunila je nalaz i mišljenje 5. prosinca 2019. te iz dopune nalaza proizlazi da je ukupna obveza uzdržavanja do dana podizanja optužnice iznosila 33.923,17 kuna, a ukupna obveza uzdržavanja od dana podizanja optužnice do izrade dopune nalaza iznosi 84.000,00 kuna ili sveukupno 117.923,17 kuna. Vještakinja navodi da je optuženik na ime uzdržavanja do dana podizanja optužnice u jesen 2011. uplatio iznos od 400,00 kuna Nastavno vještakinja je uzela u obzir uplatnicu od 12. veljače 2014. na iznos od 500,00 kuna te dana 26. veljače 2014. na iznos od 17.742,00 kuna te ispis prometa tekućeg računa TU za razdoblje od 21. studeni 2014. do 23. rujna 2019. osnovom kojega je utvrdila da je na njezin tekući račun u razdoblju od 21. rujna 2015. do 13. rujna 2019. uplaćeno ukupno 29.853,51 kuna. Vještakinja zaključuje da ukupne uplate optuženika u razdoblju od rujna 2011. do 13. rujna 2019. iznose 48.595,51 kuna. Nastavno vještakinja utvrđuje da je do podizanja optužnice 31. siječnja 2014. optuženik imao obvezu na ime uzdržavanja u iznosu od 33.923,17 kuna od čega je platio 400,00 kuna dok nije platio iznos od 33.523,17 kuna. Nastavno u razdoblju od 26. listopada 1999. optuženik je do dana izrade dopune nalaza imao obvezu na ime alimentacije u ukupnom iznosu od 117.923,17 kuna od čega je do dana 23. rujna 2019. platio 48.595,51 kunu dok nije platio 69.327,66 kuna.

22. Na listu 445-462 spisa prileži nalaz i mišljenje od 12. prosinca 2022. stalne sudske vještakinje knjigovodstvene struke Dijane Tomljanović-Butković kojoj je nalogom od 16. studenog 2022. dana zadaća utvrditi visinu duga optuženika po osnovi obveze plaćanja uzdržavanja za sina EU od kolovoza 2008. odnosno odrediti u kojoj visini je dug naplaćen ovršnim putem, a u kojoj visini je optuženik dragovoljno platio uzdržavanje. Iz nalaza vještakinje proizlazi da je očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate dostavljen od FINA-e 18. listopada 2022. te da je rješenje o ovrsi Ovr-109/13 zaprimljeno 28. veljače 2013. , u očevidniku je evidentiran mjesečni iznos glavnice od 387,88 kuna dok je zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-90/13 zaprimljen dana 20. veljače 2018. te je u očevidniku evidentiran mjesečni iznos glavnice od 1.200,00 kuna. Nastavno proizlazi da je u očevidniku evidentirano da je optuženik temeljem ovrhe Ovr- 109/13 i zahtjeva za izravnu naplatu P-90/13 uplatio sveukupan iznos od 72.495,80 kuna s time da je od navedenog iznosa na ime glavnice uplaćen iznos od 20.557,64 kune dok je na ime kamata uplaćen iznos od 51.938,16 kuna, odnosno temeljem odluke Ovr-109/13 naplaćen je iznos od 38.662,99 kuna dok je temeljem odluke P- 90/15 naplaćen iznos od 33.832,81 kunu. Nastavno proizlazi da spisu prileži uplatnica od 12. veljače 2014. na iznos od 500,00 kuna ( list 91 ) koju je uplatu izvršio optuženik u korist tekućeg računa TU. Nastavno spisu prileži uplatnica od 26. veljače 2014. na iznos od 17.742,00 koju uplatu je AU izvršio u korist tekućeg računa TU.

22.1 Iz nalaza i mišljenja vještakinje Dijane Tomljanović-Butković proizlazi da obveza uzdržavanja optuženika za razdoblje od kolovoza 2008. do 15. listopada 2022. iznosi 160.852,45 kuna te nastavno proizlazi da je optuženik u razdoblju od 2011. do 13. listopada 2022. na ime uzdržavanja djeteta uplatio iznos od 92.187,80 kuna od kojeg iznosa je 19.692,00 kuna optuženik dobrovoljno uplatio dok je iznos od 72.495,80 kuna naplaćen ovrhom. Iz tablice broj 3 u nalazu i mišljenju vještakinje razvidno je da su dobrovoljne uplate prikazane 2011. u visini od 400,00 kuna sukladno iskazu TU, dana 17. veljače 2014. u visini od 500,00 kuna, 26. veljače 2014. u visini od 17.742,00 kuna, 21. rujna 2015. u visini 700,00 kuna, 21. listopada 2015. u visini od 700,00 kuna kao alimentacija za kolovoz i rujan 2015. i 23. listopada 2015. u visini od 350,00 kuna kao alimentacija za listopada 2015. Iz tablice je razvidno da su od 15. studenog 2017. uslijedile uplate alimentacije temeljem ovrhe Ovr -109/21 odnosno zahtjeva za izravnu naplatu po presudi P-90/13 zaključno do 13. listopada 2022.

22.2 Stalna sudska vještakinja Dijana Tomljanović-Butković u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi 18. travnja 2024. ( list 636 - 639 ) navodi da joj je optuženik u međuvremenu dostavio još jednu uplatnicu na iznos od 1.217,80 kuna od 10. studenog 2023. slijedom čega se iznos duga utvrđen u nalazu i mišljenju od 3. listopada 2023. umanjuje za navedeni iznos te dugovanje iznosi 67.446,85 kuna odnosno 8.951,74 eura. Vještakinja navodi da se naznačeni dug odnosi na razdoblje od kolovoza 2008. do listopada 2022. Iskazuje da je obvezu optuženika s osnova alimentacije utvrđivala za razdoblje tijekom kojega se oštećenik redovito školovao odnosno zaključno s vremenom kada je prestalo njegovo redovno školovanje pri čemu je uzela u obzir sve uplate koje su bile u tom razdoblju izvršene. Navodi da je podatak o vremenu redovnog školovanja oštećenika koristila osnovnom njegovog iskaza. Navodi da je većina iznosa sa računa optuženika naplaćena prije punoljetnosti oštećenika te se većina iznosa uključujući i uplatu od 10. studenog 2023. odnosila na naplatu duga s osnova alimentacije na ime glavnice te plus kamate za razdoblje do punoljetnosti oštećenika. Navodi nastavno da bi do punoljetnosti oštećenika iznos preplate na ime alimentacije iznosio 22.000,00 kuna pa ukoliko se ima u vidu da je mjesečna obveza alimentacije 1.200,00 kuna da bi dvije do tri rente koje u svojem iskazu potražuje EU svakako bile pokrivene izračunatim iznosom preplate Vještakinja navodi da su sve prisilne naplate uključujući i posljednju uplatu o kojoj ju je obavijestio optuženik evidentirane na računu HU. Vještakinja na prigovor optuženika da sin EU nakon punoljetnosti nije nikada isticao naspram njega zahtjev za plaćanje alimentacije pa da je stoga on osobno odobrio da se iznosi alimentacije naplaćeni prisilno i dalje uplaćuju na račun TU navodi da FINA prisilnim putem skida iznos alimentacije uključujući i obračunatu kamatu sve dok u potpunosti ne naplati obvezu koja je utvrđena temeljem osnova za plaćanje.

23.3 Na listu 751 - 762 prileži dopuna nalaza i mišljenje stalne sudske vještakinje Dijane Tomljanović Butković od 7. svibnja 2024. ( list 751 ) kojoj je dana zadaća utvrditi da li FINA provodi prisilnu naplatu alimentacije i nakon 13. listopada 2022. te da li specifikacija naplaćenih iznosa tražbine dostavljena po FINA-i , koja prileži na listu (652 - 731 ) utječe na prethodne zaključke. Vještakinja u dopuni navodi da prisilne naplate nakon 13. listopada 2022. obuhvaćaju razdoblje od 11. studenog 2022. do 10. travnja 2024. te sveukupno iznose 3.028, 28 eura. Nastavno vještakinja navodi da je optuženik u razdoblju od 2011. do 10. travnja 2024. na ime uzdržavanja uplatio iznos od 115.004,38 kuna odnosno 15.263,70 eura od kojega iznosa je dobrovoljno uplatio 19.692,00 kuna odnosno 2.613,58 eura dok je prisilnom naplatom naplaćen iznos od 95.312,38 kuna odnosno 12.650,12 eura. Nastavno vještakinja ističe da obveza uzdržavanja za razdoblje od 2011. do 15. siječnja 2023. iznosi 164.452,45 kuna odnosno 21.826,60 eura te je optuženik u razdoblju od 2011. do 10. travnja 2024. uplatio iznos 115.004,30 kuna odnosno 15.263,70 eura pa dug na ime uzdržavanja na dan 10. travnja 2024. iznosi 49.448,07 kuna odnosno 6.562,90 eura.

23.4 Stalna sudska vještakinja Dijana Tomljanović-Butković u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi 25. rujna 2024. ( list 805 - 806 ) navodi da bi alimentacija bila u preplati za iznos od 22.282,18 kuna odnosno 2.957,35 eura ukoliko bi se obveza plaćanja alimentacije računala do punoljetnosti oštećenika i bez obračunatih zateznih kamata.

23.5 Na raspravi 2. ožujka 2026. stalna sudska vještakinja Dijana Tomljanović- Butković na pitanje branitelja da li postoji preplata alimentacije kada se kao razdoblje dovršetka inkriminacije uzima 15. studeni 2017. navodi da uzimajući u obzir razdoblje od punoljetnosti oštećenika odnosno od 7. kolovoza 2016. pa do 15. studenog 2017. da se radi o petnaest mjeseci te o dospjelom iznosu alimentacije od 18.000,00 kuna ili 2.389,01 eura iz čega se nastavno zaključuje da bi alimentacija bila preplaćena za iznos od 568,34 eura na ime glavnice.

24. Branitelj optuženika na završnoj raspravi predložio je da se ponovno u svojstvu svjedoka sasluša EU na okolnosti postojanja interesa za kaznenim progonom optuženika obzirom iz provedenog dokaznog postupka slijedi da je do njegove punoljetnosti izvršena pretplata alimentacije te obzirom proizlazi da se postupak vodi osnovom inicijative bivše supruge optuženika koja nakon punoljetnosti zajedničkog sina nema interesa niti mogućnosti participiranja u dokaznom postupku. Sud je odbio dokazni prijedlog branitelja obzirom je EU ispitan u svojstvu svjedoka, pritom se izjašnjavao o svim činjenicama koje su relevantne za predmetni postupak pa kako se progon predmetnog kaznenog djela poduzima po službenoj dužnosti to se dopunsko saslušanje svjedoka na predložene okolnosti ukazuje nevažnim.

25. Slijedom ponovljenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je optuženik ĆU ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11 međutim sud je stava da se radi o beznačajnom djelu obzirom je stupanj optuženikove krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice pa stoga ne postoji potreba da optuženik bude kažnjen

26. Optuženik tijekom cijelog postupka negira kaznenu odgovornost smatrajući kako u prvom dijelu inkriminacije zbog loših materijalnih prilika te činjenice da nije imao stalno zaposlenje nije bio u mogućnosti plaćati alimentaciju. Nastavno stava je da nakon što je njegov sin EU napunio 18 godina života nije više bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje obzirom oštećenik na tome nije inzistirao. Stoga ističe da je preplatio iznose alimentacije obzirom je prinudna naplata putem FINA-e nastavljena i nakon što je oštećenik postao punoljetan.

27. Razmatrajući optuženikove materijalne mogućnosti u inkriminiranom razdoblju sud je analizirao iskaz svjedokinje SU ispitane 6. listopada 2015. iz kojega proizlazi da je optuženik od kolovoza 2008. povremeno ostvarivao prihode od autorskog honorara te da kao obitelj unatrag tri do četiri godine iznajmljuju studio apartman u Rijeci ostvarujući prihod od 3.000,00 do 4.000,00 kuna mjesečno s kojim iznosom otplaćuju kredit podignut radi kupnje kuće u [adresa]. Nastavno iz iskaza svjedokinje proizlazi da je od 2013 optuženik ponekad mjesečno zarađivao 5.000,00 - 6.000,00 kuna, da su unatrag nekoliko godina kupili dva zemljišta koja su poklonili djeci sa novčanim iznosom od 50.000,00 eura dobivenim od optuženikove majke. Dakle, iz iskaza svjedokinje SU ne proizlazi da bi materijalne prilike optuženika bile toliko loše da nije mogao izdvajati za uzdržavanje mlt. CU obzirom je mjesečna obveza alimentacije do 29. studenog 2014. iznosila 387,88 kuna. Stoga sud smatra da je iskaz svjedokinje SU subjektivan te usmjeren na pogodovanje optuženiku u ovom postupku.

28. Nastavno tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da u razdoblju inkriminacije počev od kolovoza 2008. nije bilo redovitih uplata alimentacije na ruke majke i zakonske zastupnice malodobnog oštećenika. Obzirom iz optuženikove obrane proizlazi da u vrijeme podizanja optužnice nije postojao dug na ime dospjelih obroka alimentacije određeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje. Stalna sudska vještakinja knjigovodstvene struke Katica Pehar utvrdila je da je u razdoblju od rujna 2008. pa do podizanja optužnice 31. siječnja 2014. optuženik bio u obvezi na ime uzdržavanja sina CU uplatiti ukupno 24.670,35 kuna međutim iz njezinog nalaza proizlazi da je do dana podizanja optužnice odnosno do 31. siječnja 2014. optuženik uplatio samo iznos od 400,00 kuna, čime su navodi njegove obrane o nepostojanju duga u vrijeme podizanja optužnice obeskrijepljeni. Nastavno vještakinja Katica Pehar uzela je u obzir uplatnicu od 12. veljače 2014. na iznos od 500,00 kuna te uplatu od dana 26. veljače 2014. na iznos od 17.742,00 kuna te ispis prometa tekućeg računa TU za razdoblje od 21. studeni 2014. do 23. rujna 2019. osnovom kojega je utvrdila da je na njezin tekući račun u razdoblju od 21. rujna 2015. do 13. rujna 2019. na ime alimentacije uplaćeno ukupno 29.853,51 kuna pa zaključuje da su u razdoblju od rujna 2011. do 13. rujna 2019. uplate na ime alimentacije iznosile 48.595,51 kuna pri čemu valja imati u vidu da se od studenog 2017. alimentacija naplaćivala prisilnim putem posredstvom FINA-e.

29. Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje knjigovodstvene struke Katice Pehar sud je koristio tijekom postupka smatrajući da je njezin nalaz sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke te da je u svim dijelovima na logičan i sudu prihvatljiv način argumentiran pa stoga osnovom njezinog nalaza sud zaključuje da je u vrijeme podizanja optužnice optuženikova obveza s osnova dospjelih, a neplaćenih obroka alimentacije počev od rujna 2008. godine iznosila 32.496,02 kuna odnosno na ime dospjele glavnice radilo se o iznosu od 24. 670,35 kuna te na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata o iznosu od 7.825,67 kuna. Međutim kako je Katica Pehar brisana iz imenika stalnih sudskih vještaka knjigovodstvene struke sud je u nastavku postupka angažirao drugu vještakinju za financije i knjigovodstvo Dijanu Tomljanović- Butković sve obzirom na činjenicu da se alimentacija počela naplaćivati prisilnim putem u mjesecu rujnu 2017. s time da se prisilna naplata nastavila i nakon što je oštećenik EU **.**.2022. okončao redovno školovanje u Danskoj slijedom čega je knjigovodstvenim vještačenjem trebalo utvrditi iznos alimentacije koji je naplaćen prisilnim putem te eventualno postojanje duga s osnova dospjelih, a nenaplaćenih obroka alimentacije tijekom razdoblja inkriminacije.

30. Optuženik u obrani navod da nije bio u mogućnosti redovito doprinositi za uzdržavanje obzirom nije imao materijalnih mogućnosti, u kojem pravcu iskazuje i njegova supruga SU kada navodi da je optuženik prihode početno ostvarivao od honorarnog rada, da su živjeli kao podstanari te da su se teško snalazili sve dok 2012. nisu počeli iznajmljivati stan u [adresa] koji nije bio adekvatan za četveročlanu obitelj pa su podizanjem kredita i zasnivanjem hipoteke kupili kuću u [adresa]. Iskaz svjedokinje nije u suprotnosti sa podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje samo u dijelu u kojemu se odnosi na tvrdnju o izostanku stalnog zaposlenja, obzirom iz podataka Porezne uprave proizlazi da je optuženik imao evidentirano zaposlenje u razdoblju od 1. listopada 2008. pa do 28. veljače 2009. u Milenijum hotelima d.o.o. dok nakon 28. veljače 2009. optuženik nije bio u evidencija zaposlenih osoba sve do 2015. godine kada je zasnovao radni odnos. Nadalje iz analizirane dokumentacije Porezne uprave koja prileži na listu 21 - 22 spisa proizlazi da je optuženik u razdoblju do 2013. godine ostvarivao prihode od honorarnog rada u visini koja je po ocjeni suda bila dostatna za podmirivanje mjesečnih obroka alimentacije te je u naznačenom razdoblju evidentiran kao stjecatelj imovine odnosno osobnog vozila i nekretnina čime je obeskrijepljen iskaz svjedokinje SU kada tvrdi da su njihove materijalne prilike bile toliko loše da optuženik nije bio u mogućnosti plaćati alimentaciju.

31. Stoga obranu optuženika kada se poziva na loše materijalne prilike sud nije prihvatio kao uvjerljivu i logičnu jer suprotno njegovim tvrdnjama proizlazi iz prethodno naznačenih podataka dobivenih od Porezne uprave kao i iz iskaza njegove supruge SU koja navodi da je optuženik od kolovoza 2008. ostvarivao prihode od autorskog honorara, da je od 2013. ponekad mjesečno zarađivao 5.000,00 6.000,00 kuna, da su unatrag nekoliko godina kupili dva zemljišta koja su poklonili djeci. Iz podataka Porezne uprave proizlazi da je optuženik u 2008. ostvario dohodak od 102.467,70 kuna, u 2009. dohodak od 91.232,17 kuna, u 2010. dohodak od 90.952,40 kuna, u 2011. godini dohodak od 87.412,02 kuna, u 2012. godini dohodak od 84.427,00 kuna iz čega se zaključuje da je optuženik ostvarivao prihode od vlastitog rada koji su bili dostatni za podmirenje obveze alimentacije koja je početno iznosila 100,00 DEM. Nadalje optuženik je od 13. svibnja 2011. evidentiran kao obveznik plaćanja paušalnog poreza na najam kreveta turistima, tijekom 2009. evidentiran je kao kupac rabljenog vozila, tijekom 2008. i 2010. evidentiran je kao kupac poljoprivrednog zemljišta dok je 2012. osnovom kupoprodajnog ugovora stekao 1 /2 dijela vlasništva na kući i garaži. Nastavno tijekom 2013., 2014. i 2015. godine evidentiran je dohodak od imovine i imovinskih prava pa naprijed utvrđeno ne ukazuje da bi optuženik bio osoba bez prihoda kao niti da bi njegova materijalna egzistencija i egzistencija njegove obitelji bila ugrožena ukoliko bi plaćao dužne obroke uzdržavanja. Nastavno zaključuj se iz iskaza optuženikove supruge SU da su kupili dva poljoprivredna zemljišta novčanim iznosom od 50.000,00 eura koji su iznos dobili od optuženikove majke te da su kupljena zemljišta poklonili zajedničkoj djeci. Istovremeno optuženik ne doprinosi za uzdržavanje sina CU iako je svjestan takve svoje obveze te iako od 2015. godine kontinuirano ima zaposlenje.

32. Svjedokinja TU izrijekom tvrdi da optuženik nije doprinosio za uzdržavanje zajedničkog djeteta na način kako je obvezan pravomoćnom presudom, negira da bi joj nakon 2008. godine optuženik davao novac na ruke na ime alimentacije, navodi da je ovršni postupak pokrenula 2013. međutim da se prinudna naplata alimentacije realizirala tek u studenom 2017.

33. Nastavno iz iskaza oštećenog CU proizlazi da od optuženika nije ništa dobio na ime alimentacije izuzev što mu je za njegov 15. rođendan poklonio električnu gitaru u vrijednosti oko 1.500,00 kuna odnosno da drugih davanja od strane optuženika nije bilo. Neovisno od činjenice što svjedok navodi kako ne zna što bi tražio od optuženika te da su mu dostatne dvije do tri rente nesporno je da ukazuje da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije podmirivao dužne iznose alimentacije.

34. Sud iskaz svjedokinje TU smatra istinitim i životnim kada navodi da optuženik nije plaćao alimentaciju na način kako je to bio obvezan činiti, u kojem pravcu iskazuje i oštećenik EU kada tvrdi da optuženik u materijalnom smislu nije brinuo o njegovim potrebama, koji navodi nisu u suprotnosti niti s obranom optuženika koji ne osporava da u inkriminiranom razdoblju nije bilo redovitih uplata alimentacije ali neplaćanje uzdržavanja opravdava lošim materijalnim prilikama te izostankom redovnog zaposlenja, a potom i izostankom kontakata s oštećenikom te s njegovom navodnom nezainteresiranošću da nakon navršene 18 godine života potražuje iznose uzdržavanja. Optuženik nadalje ne osporava da nije dragovoljno doprinosio za uzdržavanje sina CU sukladno pravomoćnoj presudi nakon studenog 2014., dok za razdoblje koje je prethodilo povećanju mjesečnih obroka alimentacije tvrdi da je majci i zakonskoj zastupnici tada malodobnog oštećenika iznose uzdržavanja davao neredovito na ruke. Svjedokinja MU i oštećenik EU otklonili su obranu optuženika i u tom dijelu obzirom suglasno navode da u razdoblju nakon 2008. optuženik nije doprinosio za uzdržavanje davanjem novčanih iznosa na ruke kako bivšoj supruzi tako niti sinu CU. Nadalje oboje svjedoka izrijekom tvrde da u ovršnom postupku koji je pokrenut 2013. godine prisilna naplata alimentacije nije realizirana sve do studenog 2017. Također ističe se da neovisno od stava oštećenika CU izloženog na raspravi kod ovoga suda, kada navodi da bi mu dvije rente bile dovoljne, optuženikova obveza plaćanja alimentacije nije prestala nakon što je optuženik postao punoljetan. Naime, oštećenik je nastavio redovno školovanje sve do 16. rujna 2022., a optuženik je tijekom cijelog razdoblja inkriminacije bio svjestan obveze plaćanja alimentacije te je obzirom na evidentirani dohodak od honorarnog rada, a potom i od nesamostalnog rada, bio u mogućnosti doprinositi u materijalnim smislu za uzdržavanje oštećenika.

35. Optuženik je do kraja 2015. godine svega u nekoliko navrata dobrovoljno izvršio uplate na ime alimentacije i to prema iskazu svjedokinje TU dana 21. rujna 2015. uplatio je iznos od 700,00 kuna i 23. listopada 2015. iznos od 350,00 kuna te je prethodno 26. veljače 2014. uplatio iznos od 17.742,00 kuna, nadalje 21. rujna 2015. u visini 700,00 kuna, 21. listopada 2015. u visini od 700,00 kuna te 23. listopada 2015. u visini od 350,00 kuna. Međutim obzirom na višegodišnje razdoblje inkriminacije počev od kolovoza 2008. pa do studenog 2017. tijekom kojega nije doprinosio za uzdržavanje naprijed naznačeni iznosi koje je uplatio ne predstavljaju niti djelomično ispunjavanje obveze uzdržavanja osobito ukoliko se cijeni da je majka i zakonska zastupnica tada malodobnog oštećenika TU tijekom 2013. godine pokrenula ovršni postupak radi naplate alimentacije te da je prinudna naplata realizirana tek od 15. studenog 2017.

36. Nastavno iz provedenog knjigovodstvenog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Dijani Tomljanović-Butković proizlazi da su dobrovoljne uplate alimentacije evidentirane točno neutvrđenog datuma tijekom 2011. u visini od 400,00 kuna što proizlazi iz iskaza TU, dana 17. veljače 2014. u visini od 500,00 kuna, 26. veljače 2014. u visini od 17.742,00 kuna, 21. rujna 2015. u visini 700,00 kuna, 21. listopada 2015. u visini od 700,00 kuna kao alimentacija za kolovoz i rujan 2015. i 23. listopada 2015. u visini od 350,00 kuna kao alimentacija za listopada 2015. Nadalje iz tablice 3. koja je sastavni dio nalaza vještakinje koji prileži na listu 445 - 462 spisa zaključuje se da su od 15. studenog 2017. uslijedile uplate alimentacije temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr -109/13 te potom osnovom zahtjeva za izravnu naplatu po presudi P-90/13 s time da je zaključno do 13. listopada 2022. na ime alimentacije bio naplaćen iznos od 92.187,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Navedeni iznos uključuje i dobrovoljne uplate optuženika u visini od 19.692,00 kuna. Osnovom dopune nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Dijane Tomljanović- Butković od 7. svibnja 2024. ( list 751 - 762) zaključuje se da FINA provodi prisilnu naplatu alimentacije i nakon 13. listopada 2022. te je utvrđeno da je zaključno do 10. travnja 2024. naplaćen iznos od 115.004,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom odnosno 15.263,70 eura pa dug na ime uzdržavanja na dan 10. travnja 2024. iznosi 49.448,07 kuna odnosno 6.562,90 eura.

37. Imajući u vidu okolnost da je prinudna naplata iznosa alimentacije započela 15. studenog 2017. te da iz podataka FINA-e i rezultata financijsko knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da se prinudna naplata iznosa alimentacije uključujući i obračunatu kamatu od naznačenog datuma provodi u kontinuitetu s time da posljednji podaci o prinudnoj naplati alimentacije datiraju od 10. travnja 2024., zaključuje se kako se prisilna naplata alimentacije provodi i nakon 15. studenog 2017. koji je datum naznačen u predmetu kao završetak razdoblja inkriminacije pa i nakon što je oštećenik 16. rujna 2022. okončao redovan studij na Sveučilištu u Kopenhagenu.

38. Nadalje, iz podataka koje je u sudski spis dostavila FINA, koji se podaci odnose na prinudnu naplatu alimentacije sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zaključuje se da se prinudna naplata realizira u kontinuitetu svaki mjesec pri čemu se uz glavnicu realizira i naplata zakonskih zateznih kamata. Optuženik je upoznat sa navedenim okolnostima te u proteklom razdoblju nije poduzimao radnje kojima bi osujetio naplatu alimentacije već zadržava zaposlenje. Nastavno valja istaći da FINA prisilnim putem naplaćuje iznose alimentacije uključujući i obračunatu kamatu sve dok u potpunosti ne naplati obvezu koja je utvrđena temeljem osnova za prinudnu naplatu.

39. Osnovom provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja stalne sudske vještakinje Dijane Tomljanović-Butković proizlazi da je obveza s osnova uzdržavanja oštećenika CU u razdoblju od kolovoza 2008. pa do 29. studenog 2014. dospjela u visini od 20.945,52 kuna obzirom je mjesečna obveza optuženika iznosila 100,00 DEM u protuvrijednosti 387,88 kuna dok je u razdoblju od 29. studenog 2014. do 15. studenog 2017. dospjela u visini od 69.106,93 kune što je sveukupno 90.052,45 kuna. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, koji nalaz ovaj sud prihvaća kao stručan i objektivan nastavno proizlazi da je na dan 13. listopada 2022. prinudno naplaćena alimentacija u visini od 72.495,80 kuna uključujući i zakonsku zateznu kamatu dok je dobrovoljno uplaćen iznos od 19.692,00 kuna odnosno sveukupno je naplaćeno na ime alimentacije 92.187,80 kuna. Nadalje iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje knjigovodstvene struke od 7. svibnja 2024. proizlazi da se prinudnim putem naplaćuje alimentacija u kontinuitetu od 15. studenog 2017. do 10. travnja 2024. te da je na dan 10. travnja 2024. evidentirana prisilna naplata alimentacije u visini od 95.312,38 kuna / 12.650,12 eura što uključujući dobrovoljno plaćene iznose alimentacije u visini od 19.692,00 kuna / 2.613.58 eura, predstavlja sveukupno naplaćeni iznos alimentacije od 115.004,38 kuna / 15.263,70 eura. Vještakinja je u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi 2. ožujka 2026. iskazala da se gledano od datuma punoljetnosti oštećenika, dakle 7. kolovoza 2016. pa do završetka razdoblja inkriminacije odnosno do 15. studenog 2017. može govoriti o dospjelom iznosu alimentacije od 18.000,00 kuna odnosno 2.389,01 eura te da bi se radilo o više uplaćenom iznosu alimentacije od 568,34 eura. Slijedom naprijed izloženih zaključaka vještakinje te imajući u vidu da se prinudna naplata alimentacije nastavlja sve dok se ne naplati cjelokupna obveza iz osnova za plaćanje sud je stava kako u trenutku zaključenja rasprave, dakle 2. ožujka 2026., na strani optuženika ne postoji dug s osnova dospjelih obroka alimentacije za razdoblje od kolovoza 2008. do 15. studenog 2017., što bi nastavno značilo da oštećenik EU ne trpi štetu s osnova dospjelih, a neplaćenih obroka alimentacije za navedeno razdoblje inkriminacije.

40. Dakle, uzimajući u obzir rezultate provedenog dokaznog postupka i to osobito iskaze svjedoka TU i CU te podatke o primanjima optuženika pribavljene putem Porezne uprave, kao i nespornu činjenicu da od srpnja 2015. optuženik ima stalno zaposlenje te da iako svjestan obveze plaćanja uzdržavanja i u mogućnosti to činiti obzirom na visinu primanja i imovinu koju je stekao u razdoblju inkriminacije to svojevoljno donesenom odlukom ne čini, osnovano je zaključiti da je ostvario obilježja kaznenoga djela povrede djetetovih prava iz članka 172. stavka 2. KZ/11 u razdoblju od kolovoza 2008. do 15. studenog 2017.

41. Nadalje stav je suda da se iako su u postupanju optuženika utvrđena obilježja kaznenoga djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11, uzimajući u obzir druge odlučne činjenice vezane uz stupanj krivnje te posljedice nastale za zaštićeno dobro, u konkretnom slučaju radi o beznačajnom kaznenom djelu prema odredbi članka 33. KZ/11 sve cijeneći činjenicu da se iznosi alimentacije sa zakonskim zateznim kamatama naplaćuju prisilnim putem u kontinuitetu od 15. studenog 2017.

42. Naime, odredbom članka 33. KZ/11 propisano je da nema kaznenog djela iako su ostvarena njegova obilježja ukoliko je stupanj krivnje na strani optuženika nizak, ako djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne te ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stoga kako je utvrđeno da sa danom zaključenja rasprave ne postoje dugovanja optuženika s osnova alimentacije za razdoblje od kolovoza 2008. do 15. studenog 2017. jer se prisilna naplata alimentacije koja je započela 15. studenog 2017. nastavila i nakon što je oštećenik okončao redovno školovanje, očigledno je kako kazneno djelo nije imalo posljedice jer su dospjeli obroci alimentacije u inkriminiranom razdoblju, naknadno naplaćeni posredstvom FINA-e. Nadalje zaključuje se da je stupanj krivnje na strani optuženika nizak upravo obzirom na činjenicu da se od 15. studenog 2017. iznosi alimentacije te obračunate kamate naplaćuju kontinuirano prisilnim putem, u kojem razdoblju optuženik zadržava zaposlenje te niti na koji način ne pokušava osujetiti prisilne naplate. Stoga kada se uz prethodno izloženo ima u vidu da oštećenik EU tijekom postupka ne iskazuje interes za postavljanjem imovinsko pravnog zahtjeva zaključuje se da je izostala znatna posljedica za zaštićeno dobro i pravni sustav što nastavno ukazuje da se radi o postupanju optuženika koje ne zahtijeva osudu društva kroz izricanje kazne, neovisno od činjenice što je utvrđeno da je optuženik ostvario obilježja kaznenoga djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11. Naprijed navedeni stav ovoga suda izražen je prethodno u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kžzd-28/23 od 24. siječnja 2024. donesenoj povodom izjavljene žalbe na presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-95/2020 od 27. rujna 2022.

43. Slijedom svega prethodno izloženoga temeljem odredbe članka 453. točka 1. ZKP/08 u vezi članka 33. KZ/11 u odnosu na optuženika ĆU valjalo je donijeti oslobađajuću presudu.

44. Sukladno odredbi članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, troškovi i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada izabranog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava

U Rijeci, 5. ožujka 2026.

Sudac za mladež:

Tatjana Čargonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 ( petnaest ) od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- okr. ĆU

- branitelj Ivan Smokrović, odvjetnik iz Rijeke

- punomoćnica Diana Milin, odvjetnica iz Rijeke

- oštećenik EU, nakon pravomoćnosti

U Rijeci, 20. travnja 2026.