Poslovni broj: Usž-4036/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze , članova vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja FIBRA PROJEKT doo , Pazin , Jurija Dobrile 8 , zastupan po opunomoćeniku Valteru Šramu , odvjetniku iz Pule , Santoriova 30 , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , radi obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovnog broja: Us I-1130/2024-11 od 27. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2026.

pretpostavljam da je

I. Žalba tužitelja se usvaja.

Poništava se Presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovnog broja: Us I- 1130/2024-11 od 27. lipnja 2025.

II. Tužbeni zahtjev tužitelja se usvaja.

Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine , klasa: UP/I-350-05/24-23/1 , urbroj: 531-08-2-1-2-24-2 od 10. lipnja 2024. i predmet vraća istom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500 € u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika , klasa: UP/I-350-05/24-23/1 , urbroj: 531-08-2-1-2-24-2 od 10. lipnja 2024. , kojim je odbačen zahtjev tužitelja za obnovu postupka izdavanja lokacijske. dozvole, klase: UP/I-350-05/23-01/000124 , urbroj: 531-08-2-2-23-0017 od 9. listopada 2023. (lokacijska dozvola).

1.1. Lokacijskom dozvolom tuženika od 9. listopada 2023. , izdanom po zahtjevu tvrtke CESTA doo iz Pule odobren je zahvat u prostoru namijenjenom eksploataciji mineralnih sirovina: eksploatacijsko polje tehničko-građevinskog kamena " Grota" ; na katastarskim česticama i njihovim dijelovima u k. o. [katastarska općina], na području grada Poreča , Istarska županija .

2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga ističući da je 5. travnja 2025., podnio tuženiku prijedlog za obnovu postupka lokacijske dozvole izdane od tuženika 9. listopada 2023. iz razloga što tužitelju kao vlasniku, odnosno suvlasniku nekretnina, na području kojeg je planiran zahvat u prostoru, nije priznato svojstvo stranke te mu nije omogućen niti uvid u spis radi izjašnjenja. Ovdje osporenim rješenjem tuženika je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka izdavanja navedene lokacijske dozvole uz obrazloženje da prijedlog nije pravodoban jer okolnost na kojoj se temelji prijedlog nije učinjena vjerojatnom. Naime, tuženik je odbacio prijedlog tužitelja pozivom na odredbe članka 141. stavak 2. i 3. te članak 142. stavak 1. i 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23., dalje u tekstu: ZPU). Tužitelj ističe da nikad nije zaprimio poziv na uvid u spis predmeta radi izjašnjavanja niti je na bilo koji način obaviješten da je na njegovim nekretninama predviđen navedeni zahvat u prostoru za koji je izdana lokacijska dozvola te napominje da je upravo on vlasnik i suvlasnik te faktički posjednik nekretnina na kojima je planiran zahvat u prostoru pa je stoga trebao biti stranka u navedenom postupku te mu i omogućiti pravo uvida u spis, koje pravo mu je uskraćeno rješenjem tuženika. I sud pogrešno u osporenoj presudi navodi da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku pozivom da izvrši uvid u spis -javnim pozivom od 7. rujna 2023., koji da je sadržavao obavijest o vremenu i mjestu na kojem je moguće izvršiti uvid u spis izdavanja lokacijske dozvole ispravno, pri čemu se i sud poziva na odredbu članka 142. stavak 1. ZPU, objavljen na oglasnoj ploči tuženika i na elektroničkoj oglasnoj ploči. Tužitelj smatra da se citirana odredba Zakona u ovom slučaju pogrešno tumači iz razloga što se ta odredba ne može odnositi na vlasnika, odnosno suvlasnika zemljišta na području kojeg je planiran sam zahvat u prostoru i koji u samom postupku mora sudjelovati kao stranka. Tužitelj o izdanoj lokacijskoj dozvoli nije imao nikakva saznanja, već je uvidom u informacijski sustav tuženika utvrdio da je izdana lokacijska dozvola za zahvat u prostoru namijenjen eksploataciji mineralnih sirovina, iako to eksploatacijsko polje obuhvaća nekretnine u vlasništvu tužitelja kao i suvlasništvu, a o navedenom tužitelj nikad nije dobio niti obavijest. Smatra da stoga da u konkretnom slučaju nema uvjeta za primjenu odredbe članka 142. stavak 1. citiranog Zakona pa je tužitelju upravo u skladu s odredbom članka 141. stavak 1. i stavak 3. tog Zakona bilo nužno omogućiti uvid u predmetni spis i dostaviti mu lokacijsku dozvolu pri čemu ističe neživotnim i nelogičnim da tužitelj kao vlasnik nekretnina mora provjeravati oglasnu ploču tuženika, da bi utvrdio je li na njegovom zemljištu netko podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole ili zahtjev za eksploataciju. Nakon što je tužitelj utvrdio da je predmetna lokacijska dozvola izdana, isti je odmah tuženiku dana 12. veljače 2024. podnio zahtjev radi uvida u spis te uvid izvršio 13. ožujka 2024., nakon čega je u zakonskom roku dana 5. travnja 2024., podnio prijedlog za obnovu postupka. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu kao i rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik se o žalbi tužitelja nije očitovao.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporena presuda nije na zakonu utemeljena poradi pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava.

6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporenim rješenjem tuženika od 10. lipnja 2024., odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole od 9. listopada 2023., kojom su, povodom zahtjeva društva CESTA d.o.o. iz Pule, izdani uvjeti (lokacijska dozvola) za zahvat u prostoru namijenjen eksploataciji mineralnih sirovina: eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena "Grota", na katastarskim česticama i njihovim dijelovima u k. o. [katastarska općina], na području grada Poreča u Istarskoj županiji, na način kako je to pobliže opisano osporavanom lokacijskom dozvolom. Predmetna lokacijska dozvola izdana je primjenom odredbi Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23.-dalje u tekstu: ZPU).

7. Odbacujući prijedlog tužitelja za obnovu postupka predmetne lokacijske dozvole tuženik se, između ostalog, pozvao i na odredbu članka 126. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) kao i odredbe članka 141. stavak 2. i 3., 142. stavak 1., 3. i 4. ZPU, uz obrazloženje da stranka koja se nije odazvala javnom pozivu, ne može zbog toga tražiti obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, pri čemu se konkretno poziva tuženik na odredbu članka 142. stavak 4. citiranog Zakona, kojom odredbom je propisan postupak uvida u spis predmeta putem javnog poziva, odnosno osobnom dostavom, što ovisi o tome da li se lokacijska dozvola izdaje za zahvat u prostoru koji neposredno graniči s više od 10 nekretnina (stavak 1.), odnosno s 10 nekretnina ili manje (stavak 2.).

8. Međutim, tužitelj je u svom prijedlogu za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, tako i u tužbi protiv rješenja tuženika isticao da je vlasnik odnosno suvlasnik i faktički posjednik nekretnina označenih kao: kč. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], različite površine vlasništva odnosno suvlasništva. Tužitelj je uz to priložio i verificirani zk.ul. (ZK. UL. br. [broj ZK uloška]) u prilog svojih tvrdnji da je na česticama za koje se izdaje lokacijska dozvola vlasnik, odnosno suvlasnik.

9. Unatoč navedenom tuženiku i prvostupanjski upravni sud odbijaju tužitelja uz naprijed navedeno obrazloženje da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku izdavanja predmetne lokacijske dozvole u skladu s odredbom članka 142. stavka 1. ZPU te da je mogao izvršiti uvid u prostorije tuženika , međutim, da se nije odazvao pozivu, niti izvršio uvid u spis predmeta te da mu je i lokacijska dozvola dostavljena javnom objavom izlaganjem. na oglasnoj ploči tuženika sukladno odredbi članka 147. stavak 1. podstavak 3. citiranog Zakona.

10. Međutim, ovaj Sud nalazi da za primjenu citiranih zakonskih odredbi ZPU-a u konkretnom slučaju nema mjesta prema podacima spisa predmeta. Naime, iz spisa dostavljenih zk.izvadaka proizlazi da tužitelj nije neposredni susjed u odnosu na predmetne čestice koje su predmet zahvata i izdavanja lokacijske dozvole, već da je tužitelj vlasnik , odnosno suvlasnik nekretnine za koju je izdana lokacijska dozvola.

11. Prema odredbi članka 141. ZPU-a propisano je da je stranka u postupku lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva , vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno ograničava s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola ( stavak 1. ), s tim da je iznimno od stavka 1. ovog članka, stranka u postupku izdavanja lokacijskih dozvola za provedbu zahvata u prostoru koji je od interesa za Republiku Hrvatsku (što je ovdje slučaj) ili koju izdaje ministarstvo, podnositelj zahtjeva , vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini.

12. Obzirom na navedeno, posebno imajući u vidu konkretni slučaj, navode tužitelja te citirane zakonske odredbe proizlazi da tužitelj osnovano ističe prigovore da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta pozivanju tužitelja radi uvida u spis javnim pozivom, već je to trebalo učiniti osobnom dostavom na način propisan odredbama Zakona o općem upravnom postupku , a što je tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti.

13. To sve stoga što je tužitelj dokazao da je vlasnik , odnosno suvlasnik nekretnine za koju je izdana predmetna lokacijska dozvola, pa mu je nesporno kao stranci u postupku , trebalo pružiti mogućnost uvida u spis i to osobno, a ne javnim pozivom.

14. Naposljetku za zaključiti da je tužitelja kao vlasnika i suvlasnika predmetnih nekretnina u odnosu na koje se izdaje lokacijska dozvola, na uvid trebalo pozvati poštujući pravila o osobnoj dostavi propisana Zakonom o općem upravnom postupku , a kako u konkretnom slučaju nije postupljeno na navedeni način, tužitelju je neosnovano uskraćeno pravo na ostvareno sudjelovanje u postupku, to je prema ocjeni ovog Suda razlog za obnovu postupka izdavanja predmeta. lokacijske dozvole propisane odredbom članka 123. stavak 1. točka 5. ZUP-a . Naime, prema citiranoj odredbi Zakona o obnovi postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba se može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osoba koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS -a riješiti , kao pod točkom I i II izreke presude.

16. Očigledom da je tužitelj uspio sa žalbom i tužbenim zahtjevom, to je istome trebalo dosuditi zatraženi trošak prvostupanjskog upravnog spora (zatražen na ročištu pri prvostupanjskom Upravnom sudu u Rijeci dana 12. lipnja 2025. , na kojem je ročištu opunomoćenik tužitelja zatražio trošak i to: sastav tužbe i pristup navedenom ročištu za svaku radnju u pojedinačnom iznosu od 1.000 €, sve uvećano za pripadajući PDV Navedeni trošak tužitelju je priznat primjenom odredbe članka 27. stavak 1. i 2. Tarife o nagradama i. naknada troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) u ukupnom iznosu od 2.500 €, sve sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a .

U Zagrebu , 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner