Poslovni broj: Usž-136/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2630/2023-33 od 5. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuju se točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2630/2023-33 od 5. svibnja 2025.

II. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2630/2023-33 od 5. svibnja 2025. te se predmet vraća Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Šibeniku, koji je dužan u roku od 60 dana od primitka ove presude ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja u skladu s shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22- 01/03911019793, URBROJ: 341-99-05/3-22-4789 od 27. rujna 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03911019793, URBROJ: 341-19-05/3-22-5472 od 12. srpnja 2022. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke utvrđuje se da kod tužitelja postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost jer su kod njega nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem te mu je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, uzimajući u obzir sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima uz kontraindikaciie za poslove koji zahtijevaju odgovornost za vlastitu sigurnost i sigurnost drugih, rad sa strankama, emocionalnu stabilnost, adaptabilnost, socijabilnost, sposobnost organiziranja te teže fizičke poslove. Uzrok nastanka invalidnosti je bolest 100%. Kontrolni pregled je potrebno obaviti za 3 godine, odnosno u lipnju 2025. te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu.

2. Rješenjem tuženika od 27. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. srpnja 2022. kojim se tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tuženik žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga.

3.1. Navodi da je na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka utvrđeno da je kod tužitelja nastupilo smanjenje radne sposobnosti i postojanje preostale radne sposobnost. Smatra da na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nije bilo moguće odlučiti o pravu koje pripada tužitelju jer nalazima i mišljenjima sudskih vještaka nisu utvrđene sve činjenice. Ovo iz razloga jer je u skladu s člankom 15. stavcima 1. do 7. i člankom 16. stavcima 1. i 2. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18. i 16/22.; dalje: Uredba) te člancima 39., 45. i 56. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje: ZOMO), sudski vještak uz utvrđenje da je kod tužitelja nastupilo smanjenje radne sposobnosti i postojanje preostale radne sposobnosti morao navesti ili druge poslove za koje se osiguranik, s obzirom na preostalu radnu sposobnost i razinu stručne spreme može osposobiti profesionalnom rehabilitacijom, odnosno navesti zanimanje za koje se osposobljava i trajanje osposobljavanja ili ako je pak smatrao da se tužitelj ne može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali da može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja trebao je utvrditi postojanje djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

3.2. Dalje navodi da je prvostupanjski sud odlučujući na način kao u točki III. izreke prvostupanjske presude nepravilno primijenio članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima i time počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora . Smatra da je točkom III. izreke samo utvrđena činjenica postojanja smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost uz kontraindikacije, činjenica uzroka njezina nastanka i obveza kontrolnog pregleda, umjesto da je odlučeno o samom pravu koje bi pripadalo tužitelju i datumu priznavanja toga prava.

3.3. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo. Nalazom i mišljenjem sudske vještakinje dr. med. Milane Varinac-Barač spec. medicine rada utvrđeno je da su kod njega nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem zbog čega je radna sposobnost smanjena uz preostalu radnu sposobnost. Isti nalaz i mišljenje tuženik nije osporio te predlaže da se isti uzme u obzir. Smatra da tuženik neosnovano inzistira da mu se eventualno ima priznati pravo na profesionalnu rehabilitaciju. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24; dalje: ZUS), Sud je utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija točku III. izreke presude, dok u odnosu na ostale točke izreke presude ovaj Sud nije utvrdio razloge zbog kojih se iste pobijaju.

7. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je prijedlogom izabranog liječnika medicine primarne zdravstvene zaštite tužitelja od 28. ožujka 2022. U upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split od 29. lipnja 2022. kojim je utvrđeno da kod tužitelja za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost kao ni djelomični ni potpuni gubitak radne sposobnosti jer je potrebno nastaviti daljnje intenzivno psihijatrijsko liječenje. Povodom žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 22. rujna 2022. kojim se potvrđuje utvrđenje iz nalaza i mišljenja od 29. lipnja 2022. Ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

8. U upravnom sporu koji je proveden u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: Usž-2060/2023 od 20. rujna 2023. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-2438/2022-4 od 9. siječnja 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz uputu da se provede rasprava, izvršen uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima psihijatru prof. dr. sc. Ivanu Urliću, neurlogu Antonu Maroviću i mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med. spec. medicine rada, a sve na okolnost postoji li kod tužitelja na dan 29. lipnja 2022., u skladu s člankom 39. ZOMO- a, smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

9. Sadržaj nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Urlića i neurloga Antona Marovića od 15. srpnja 2024. i dopune istog od 11. studenog 2024. detaljno je naveden u obrazloženju prvostupanjske presude. Budući da su radnu sposobnost tužitelja utvrđivali sudski vještaci neuropsihijatar i neurolog na način da su utvrđivali smanjenje životne aktivnosti tužitelja, a koja činjenica nije relevantna za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja iz članka 39. ZOMO-a, ovaj Sud navedene nalaze i mišljenja nije razmatrao jer se isti ne mogu koristiti kao osnova za potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretno predmetu.

10. Nalazom i mišljenjem sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med. spec. medicine rada od 5. ožujka 2025. utvrđeno je da kod tužitelja postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost koje je uzrokovano bolešću 100%. Datum nastanka invalidnosti da je 29. lipnja 2022. kada je tužitelj pregledan i vještačen od strane nadležnih vještaka tuženika u prvostupanjskom postupku.

10.1. Navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj u dugogodišnjem ambulantnom tretmanu psihijatra zbog psihičkih poteškoća psihotičnog karaktera koje ukazuju na sumanuti poremećaj i shizoafektivnu psihozu. Navedeni stupanj oštećenja psihičkih funkcija je objektiviziran kliničkim psihologijskim testiranjem i kao takav izravno utječe na radnu sposobnost tužitelja, čineći ga radno nesposobnim za poslove koje je do sada obavljao, poslovi inženjera zaštite na radu. Smatra da institucionalni vještaci nisu uzeli u obzir činjenicu da usprkos višegodišnjem psihijatrijskom liječenju tužitelja nije došlo do poboljšanja njegova psihičkog stanja. Također nisu uzeti u obzir zahtjevi poslova koje je obavljao tužitelj i to odgovornost za osobnu i sigurnost drugih osoba, rad sa strankama, emocionalnu stabilnost, adaptabilnost, socijabilnost, sposobnost organiziranja te činjenicu da su kod tužitelja upravo trajno oštećene funkcije koje su potrebne za obavljanje navedenih poslova.

10.2. Ističe da tužitelj da ima dugogodišnje tegobe u smislu kroničnog cervikobrahijalnog i lumbosakralnog sindroma sa radikularnim smetnjama te da prema nalazu neurokirurga iz 2014. godine nije indicirano neurokirurško liječenje, već da se savjetuje provođenje fizikalne terapije, a što se također preporuča i u nalazu ortopeda iz 2021. Međutim, u medicinskoj dokumentaciji nema podataka da je isto i provedeno te kakvi su rezultati bili nakon provedenog liječenja. Smatra da se i na temelju priložene medicinske dokumentacije može zaključiti da zbog stanja vratne i slabinske kralježnice kod tužitelja postoje kontraindikacije za teže fizičke poslove. Stoga je suglasna sa mišljenjem institucionalnih vještaka da je zbog vertebrogenih smetnji kod tužitelja potrebno provoditi daljnje liječenje.

11. Ovaj Sud smatra da je u prvostupanjskom sporu, na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med. spec. medicine rada, pravilno utvrđeno da je kod tužitelja 29. lipnja 2022. nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost koje je uzrokovano bolešću 100%.

12. Ovo iz razloga jer je sudska vještakinja medicine rada izradila nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine.

13. Ujedno, tuženik, iako mu je nalaz i mišljenje od 5. ožujka 2025. uredno dostavljen, nije se na isti očitovao, odnosno istaknuo prigovore na pravilnost istoga te je na taj način propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju kako bi eventualno, doveo u sumnju pravilnost i potpunost nalaza i mišljenja.

14. S obzirom na to da je u upravnom sporu utvrđeno da u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, odnosno pogrešno je utvrđeno da liječenje tužitelja u odnosu na psihičke bolesti nije završeno, a koja je činjenica odlučna prilikom ocjene radne sposobnosti tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud poništio upravna rješenja.

15. Sud stoga žalbene navode tuženika koji se odnose na točke I. i II. izreke prvostupanjske presude smatra neosnovanima te je žalbu valjalo u tom dijelu odbiti u skladu s člankom 135. stavkom 1. ZUS-a (točka I. izreke).

16. Međutim, ispitujući zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude kojom je utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost i naloženo prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje, ovaj Sud nalazi da je u odnosu na istu žalba tuženika osnovana.

17. Člankom 39. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka ZOMO-a propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. toga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka ZOMO-a propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka ZOMO-a propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

18. Člankom 45. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema tome Zakonu ima osiguranik iz članka 9. stavka 1., članaka 10. i 12. i osigurana osoba iz članaka 19. do 21. toga Zakona kod koje je nastalo smanjenje radne sposobnosti iz članka 39. stavka 1. toga Zakona i kod koje postoji preostala radna sposobnost iz članka 39. stavka 2. toga Zakona. Stavkom 3. istog članka ZOMO- a propisano je da ako je smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost nastalo zbog ozljede izvan rada ili bolesti, osiguranik ima pravo na profesionalnu rehabilitaciju ako ispunjava uvjete mirovinskog staža za stjecanje prava na invalidsku mirovinu.

19. Člankom 56. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. toga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. toga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. toga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

20. Iz citiranih odredaba ZOMO-a proizlazi da se u slučaju kada se kod osiguranika utvrdi postojanje smanjenja radne sposobnosti, također utvrđuje je li nastalo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili potpuni gubitak radne sposobnosti (članak 39.). Smanjenja radne sposobnosti uz preostalu sposobnost iz članka 39. stavka 1. i 2. ZOMO -a jedna je od pretpostavki na temelju koje se osiguraniku može priznati pravo na profesionalnu rehabilitaciju (članak 45. ZOMO-a), dok je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ZOMO-a jedna od pretpostavki za priznavanje prava na invalidsku mirovinu (članak 56. ZOMO-a).

21. S obzirom na to da je u upravnom sporu pravilno utvrđeno da je kod tužitelja 29. lipnja 2022. nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost koje je uzrokovano bolešću 100%, tužitelj bi eventualno imao pravo na profesionalnu rehabilitaciju ako ispunjava i ostale uvjete predviđene člankom 45. ZOMO-a.

22. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrđivao daljnje pretpostavke za priznavanje prava (mirovinski staž, poslove koje bi tužitelj bio sposoban obavljati) niti je naveo koje je to pravo s osnove smanjenja radne sposobnosti priznao tužitelju. Samo utvrđena činjenica da je kod tužitelja nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ne predstavlja osnovu da se naloži tuženiku donošenje odgovarajućeg rješenja. Ujedno iz točke III. izreke prvostupanjske presude nije razvidno nalaže li se tuženiku donošenje rješenja kojim se tužitelju priznaje pravo s osnove smanjenja radne sposobnosti ili mu se nalaže određivanje kontrolnog pregleda tužitelja.

23. Slijedom navedenog ovaj Sud ne može otkloniti žalbene prigovore tuženika da je u odnosu na točku III. izreke presude prvostupanjski sud zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propustio odlučiti o samom pravu koje bi pripadalo tužitelju.

24. Imajući u vidu sve navedeno, kao i okolnost da je u upravnom postupku zahtjev tužitelja odbijen bez da je utvrđeno ispunjavali tužitelj ostale pretpostavke za priznavanje prava s osnove smanjenja radne sposobnosti, valjalo je u skladu s člankom 135. stavkom 2. ZUS-a poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude i na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a predmet vratiti prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak (točka II. izreke).

25. Pri tome se ističe da je u postupku nakon ove presude tijelo nadležno za izvršenje dužno postupiti u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a prema kojoj je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

26. Stoga će prvostupanjsko javnopravno tijelo u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje o zahtjevu tužitelja imajući u vidu da je ovom presudom potvrđeno činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom upravnom sporu, odnosno da je kod tužitelja 29. lipnja 2022. nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost koje je uzrokovano bolešću 100%.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić