Poslovni broj: Usž-4926/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĆF, državljanina Indije, s trenutnim boravištem u Prihvatnom centru za strance Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3908/2025-5 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3908/2025-5 od 14. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja odlučeno je da se tužitelju ne odobrava besplatna pravna pomoć. Točkom III. izreke rješenja se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Tužitelj žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je kašnjenje u podnošenju tužbe minorno, samo 8 dana te da je prvostupanjski sud u ovom predmetu radi ograničenja slobode kretanja trebao primijeniti blaže kriterije procesne strogosti uzimajući u obzir da nije mogao doći do zastupnika niti sa istim kontaktirati jer je zatvoren u Centru za smještaj stranaca u Obedišću Ježevskom. Ujedno nije bio upozoren da ima pravo na pravnu pomoć te mu prilikom dostave rješenja dostavnica nije prevedena. Osporava i odluku o pravu na besplatnu pravnu pomoć. Ističe da nije podnio propisani obrazac jer ga nije niti dobio od strane MUP-a, no podnošenjem tužbe putem odvjetnika jasno je manifestirao svoju namjeru traženja pravne zaštite i zatražio naknadu troškova. Smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao zahtjev za pomoć tumačiti u širem kontekstu ostvarenja prava na pristup sudu i dosuditi troškove u okviru opće nadležnosti suda. Odluku kojom mu je de facto uskraćena pravna pomoć u sporu radi ograničenja slobode kretanja, prvostupanjski sud je donio isključivo zbog formalnog razloga jer njegov opunomoćenik nije na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku povratka. Ističe da ovakvo tumačenje predstavlja nedopuštenu formalizaciju i suženje temeljnih prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, prava na djelotvoran pristup pravosuđu, posebno za ranjive osobe kojima je uskraćena sloboda iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i negira mu se pravo na djelotvorno preispitivanje zakonitosti pritvora iz članka 5. stavka 4. iste Konvencije. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Zakona o upravnim sporovima odbacio tužbu. Rok za podnošenje tužbe u upravnom sporu zakonom je propisan, prekluzivne naravi i ne ostavlja prostor za diskrecijsku i slobodnu ocjenu suda te na isti ne utječe ni vrsta upravnog spora. Smatra da prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji nije bio ovlašten razmatrati imovinsko stanje tužitelja ili druge okolnosti o kojima ovisi priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavkom 1. , u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 9. listopada 2025. podnio tužbu protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-61 od 1. rujna 2025. Osporeno rješenje je tužitelju dostavljeno 1. rujna 2025., a što proizlazi iz dostavnice koja je sastavni dio spisa tuženika.
7. Člankom 40. stavkom 1. ZUS-a propisano je da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.
8. Člankom 46. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a, propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
9. S obzirom na to da je dostava osporenog rješenja tuženika izvršena 1. rujna 2025. te da je tridesetodnevni rok za podnošenje tužbe počeo teći 2. rujna 2025., posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio je 2. listopada 2025. (četvrtak).
10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a odbacio tužbu, utvrdivši da ne postoje pretpostavke za vođenje spora jer je tužba podnesena 9. listopada 2025. nepravovremena.
11. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju odbacio tužbu, ali time nije onemogućio tužitelju pravo na sudsku zaštitu, odnosno pravo na pristup sudu budući da takvo pravo nije apsolutno i može biti zakonom ograničeno, primjerice zakonom određenim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe ili rokovima za ulaganje pravnih lijekova, članak 16. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.).
12. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći jer u spisu tuženika ne prileži obrazac Obavijesti o besplatnoj pravnoj pomoći, koja je prilog Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka („Narodne novine“ 132/21., dalje: Pravilnik) iz kojega bi proizlazilo da je tužitelj zatražio besplatnu pravnu pomoć za pravno zastupanje te se opunomoćenik tužitelja, odvjetnik Stjepan Babić, ne nalazi na popisu pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo pravosuđa i uprave.
13. Iz spisa tuženika, zapisnika od 1. rujna 2025., proizlazi da je u upravnom postupku tužitelj saslušan te je bio obaviješten o pravima i dužnostima, a između ostaloga i sa pravom na besplatnu pravnu pomoć. Iz zapisnika također proizlazi da se tužitelj odrekao prava na besplatnu pravnu pomoć.
14. S obzirom na to da se tužitelj svojim procesnim raspolaganjem odrekao prava na besplatnu pravnu pomoć, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći te tužitelju istom odlukom nisu povrijeđena konvencijska prava na koja upućuje u žalbi.
15. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijanog rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi to rješenje bilo rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 128. stavka 4. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke).
17. S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
