Poslovni broj: Usž-3654/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŠU iz [adresa], državljanina [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Milici Nenadović Timarac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac & Marko Bebek, u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi produljenja roka za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-187/2025-13 od 25. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-187/2025-13 od 25. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-9 od 31. prosinca 2024.

2. Rješenjem tuženika od 31. prosinca 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za produljenje roka za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora (EGP-a).

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir bitne činjenice i konkretne okolnosti iz njegova života, odnosno da je rođen u [adresa] te da druge domovine nema. Navodi da je samo formalno državljanin [adresa], po porijeklu majke u trenutku rođenja, ali da nema druge poveznice sa [adresa]. Smatra da će mu izvršenjem rješenja o napuštanju EGP-a nastati teške i nepopravljive posljedice jer je osoba bez državljanstva. Ističe da je opisano postupanje tuženika i prvostupanjskog suda protivno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer se on kao osoba u riziku od gubitka državljanstva protjeruje iz zemlje s kojom jedinom ima obiteljske veze, u kojoj je rođen i živi te poznaje jezik i životno okruženje. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216- 02/24-03/3125, URBROJ: 511-09-38-24-8 od 29. listopada 2024. određeno dragovoljno napuštanje EGP-a, kao prateća odluka uz odbijanje zahtjeva tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj zbog humanitarnih razloga.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 12. prosinca 2024. kojim je tražio produljenje roka za dragovoljni odlazak iz EGP-a.

9. Stav je tuženika da je zahtjev neosnovan jer je tužitelj počinitelj višestrukih kaznenih i prekršajnih djela za koje je pravomoćnim presudama osuđivan, recividist te je rok za dragovoljno napuštanju EGP-a od 30 dana određen s obzirom na osobne okolnosti tužitelja i vrijeme u kojem tužitelj može dragovoljno napustiti EGP.

10. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, primijenio članak 184. stavak 3. i članak 188. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.

11. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

12. Člankom 183. stavkom 4. Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. toga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

13. Člankom 188. stavkom 1. Zakona propisano je da se u opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. toga Zakona i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine.

14. Iz citiranih odredaba proizlazi da produljenje roka za dragovoljni odlazak predstavlja iznimku u odnosu na redovito postupanje propisano Zakonom o strancima i to samo u opravdanim slučajevima.

15. S obzirom na to da je tužitelj počinitelj višestrukih kaznenih i prekršajnih djela za koje je pravomoćnim presudama osuđivan, kao i činjenicu da rješenjem tuženika od 29. listopada 2024. tužitelj nije protjeran sa područja EGP-a niti mu je zabranjen ulaz u Republiku Hrvatsku, već u njoj može povremeno boraviti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao postojanje opravdanog slučaja za produljenje roka za dragovoljni odlazak.

16. Tužiteljevi navodi da je rođen u [adresa] te da je samo formalno državljanin [adresa] nisu od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari iz razloga što iz činjenice da je tužitelj počinitelj višestrukih kaznenih i prekršajnih djela za koje je pravomoćnim presudama osuđivan proizlazi da ne poštuje institucije i pravni poredak Republike Hrvatske. Tužitelj je vlastitim postupanjem prouzročio da se donese rješenje tuženika od 29. listopada 2024. kojim je određeno dragovoljno napuštanje EGP-a, kao prateća odluka uz odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak zbog humanitarnih razloga.

17. Zbog navedenih razloga nisu osnovani ni navodi o povredi prava iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.).

18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić